Društvo| Istorija

Crni kamen

Drago Kovacevic RSS / 02.08.2012. u 19:43

Prilazi godišnjica "Oluje" i te dane provodim uglavnom sam i u svojim mislima. Na ovom blogu sam ranije pisao o tome.  Veliki broj ljudi iz Krajine smatra da "Oluja" i nakon 17 godina za njih još traje. Prosto, velika je i ogromna ta nesreća.

Danas mi se učinilo prigodnim da upravo postavim jednu potpuno istinitu priču, u kojoj samo imena i neke lokacije ne odgovaraju stvarnosti, a sve se drugo dogodilo. Priča je zanimljiva utoliko što govori šta se to događalo velikom broju ljudi, a bilo ih je blizu 20.000, kad su nakon višednevnog boravka u zbegu stigli u Srbiju. Neke delove sam ranije ovde objavio, ali nije loše da se ponovo pročita.

 

CRNI KAMEN

  Tog vrućega avgustovskoga dana, devedeset pete godine, Milorad Kopač se zatekao u Staroj Pazovi.

Sedeo je u senovitoj, povelikoj bašti kafane u centru mesta, čekajući Radu,  rođaka i ratnog drugara koji je upravo smeštao familiju kod ženine rodbine, u delu varoši sa druge strane staroga novosadskoga druma.

Odužilo se čekanje i Milorad je poručio već treće pivo umanjujući tako, polako ali sigurno, iznos od stotinu maraka koje mu je sestra jučer dala da ima, dok se ne oporavi od prvoga izbegličkoga šoka i nađe neki posao.

U glavi mu je vladala prilična konfuzija, ali i jasno olakšanje. Pored glupoga i dezorjentirajućega položaja u kome se zatekao dolaskom u izbeglištvo, osećao je da ga više ne muči ono beznađe koje oseća vojnik koji je poslednje četiri godine preležao u rovu i koji se već nakon prvih nekoliko meseci nije nadao nikakvoj promeni na bolje.

Bio je načisto da je za njega rat gotov i ta spoznaja ga je ispunjavala nečim što je bilo najbliže zadovoljstvu.

Devet dana je putovao u koloni od Baljaka na Svilaji do Beograda. Sa puškom, rancem i borbenim kompletom, rastao se u Banjaluci, ostavljajući sve to na gomilu u kasarni Kozara.

Dok je oprhvan nekom čudnom melanholijom cevčio svoje treće pivo, stigao je Rade i parkirao plavu «Ladu» sa KNN tablicama preko puta bašte u kojoj je Milorad sedeo.

Pretražio je užurbano očima stolove, ugledao ga i dugim, nabadajućim korakom, kao da preskasče kamenje u dalmatinskom kršu, prišao stolu izvlačeći bučno drvenu stolicu. Bio je plav, krupan, prostosrdačan momak, širokih gesti i glasnoga govora.

Već sedajući pričao mu je kako je smestio ženu i decu u kuću koju mu je pronašla ženina tetka.. Tamo će moći ostati dok se ne snađe. Preduzimljivi i spretni Rade najavljivao je kako će koliko sutra  početi da nešto rade.

Milorad, koga su zvali Mića, verovao je u Radinu snalažljivost i preduzimljivost. Računao je na to da će «nešto» raditi zajedno. Sam nije bio u stanju da bilo šta praktično smisli.

Imao je Rade i lošu vest. Reče mu kako je čuo da policija hapsi mlađe muškarce, izbeglice, i da ih vodi nazad na front, negde u Bosnu ili pak u Arkanov kamp u Erdutu.

Žacnu ga i trgnu to što je čuo.

Sevnuo je očima, odmerajući od lakta..

-         Ma evo im što će više na mene obući uniformu i vratiti me u rat. Meni je odavno svega dosta.

-         Sila boga ne moli, treba se čuvati – kazao je Rade.

-         A kako da se čuvamo. Jedino da čučimo neđe u kući. Kako onda misliš da živimo, od čega?

-         Pa od onoga šta zaradimo. Moraćemo i raditi i čuvati se. Takav nam je izbor burazeru...

 

Taman je Rade to izgovorio i gledajući preko Mićinoga ramena panično prošaputa.

-         Brišimo

-         Kuda, zašto - pitao je Mića

-         Odavde, bilo đe, evo ih.

-         Koga evo?

-         Policije, sad će ovamo, brišimo.

-         Nisam platio – rekao je Mića.

-         Platićeš drugi put, brišimo – izgovorio je Rade i već se podigao sa stolice.

-         Ma neću, ko ih jebe, neću da bježim..

-         Bježimo kad ti kažem, najebaćemo.

-         Neću, dosta mi je bježanja od Hrvata, neću ođe od nikoga da bježim. Ti bježi ako ti se bježi.

-         Dobro, kako te volja – reče Rade i žurnim korakom izađe iz bašte.

Potpuno tup na sve što se oko njega događa, Mića je ostao nepomično u stolici.

Bio je kao utrnut. Samo mu je ruka otišla automatskom kretnjom prema čaši a oči mu ostale nezainteresovane za sve okolo.

Rade je nestao iza ugla. Lada je stajala na mestu na kojem je parkirao.

Ne zna Mića ni sada koliko je vremena prošlo dok ispred sebe nije ugledao dva policajca u tammnoplavim kambinezonima.

Zna samo da bi poručio još jedno pivo da se nisu pojavili.

-         Dobar dan. Pokaži dokumenta – rekao mu je jedan od njih.

Imao je samo vojnu knjižicu. Polako je krenuo rukom da je nađe, napipao je u zadnjem džepu farmerki koje mu je sestra kupila dva dana ranije na buvljaku. Izvukao je zgužvanu i zamašćenu knjižicu tamno zelene boje.

Mirno i bez uzbuđenja je pružioi policajcu..

Drugi policajac nije sačekao da njegov kolega otvori knjižicu nego je promrsio kroz zube..

-         Izbeglica, aaa

-         Da – rekao je Mića

-         Pa šta radiš ovde

-         Pijem pivo, šta bi radio..

-         A, piješ pivo, dok ljudi ginu na frontu.

-         Da, pijem pivo.

Četiri godine sam ja proveo na frontu..Dok front nije propao. I nije propao zbog mene.Nisam ja komandovao frontom niti naredio povlačenje.

-         A, jeli, četiri godine. Ajde, kreni sa nama. Kad si već bio četiri godine bićeš još neko vreme.

-         Neću, niđe ja ne idem odavde. Koji sam zakon prekršio, šta ja imam sa vama?

-         Imaš, imaš..i ti sa nama i mi sa tobom. Hajde, podigni se i ne budi drzak da te ne bi to koštalo.

-         Neću. Podignite me vi kad vam već toliko trebam i kad ne možete bez mene držati frontove.

Policajci se ustremiše na njega i dograbiše ga za ruke koje je mirno držao na stolu, uvrćući ih.

Nije pružao otpor. Priskačući da ga savladaju, onaj što je držao knjižicu nespretno zakači sto i obori pivsku čašu koja se uz prasak razbi. Gosti u bašti su ćutke posmatrali šta se događa. Muva se mogla čuti.

Odvukli su ga dvadesetak metara od bašte i ubacili u parkiranu «maricu» kao da je vreća cementa. Vrata su se zatvorila i on onda pogledao oko sebe. Unutra su bila trojica mlađih ljudi očito ulovljenih poput njega.

-         Odakle si – čuo je da ga jedan od njih pita

-         Iz pizde materine, – iz Knina, odnikle...uzvratio je  besan..

-         I mi smo ozdo - reče ljubopitljivi mladić - od Benkovca.

-         Pa đe vas uvatiše?

-         U autobusu za Beograd. Krenuli iz Mitrovice da se javimo rodbini i nađemo familije.

Mića tek tada primeti da su sva trojica u izbledelim maskirnim uniformama koje su na sebi doneli sa ratišta.

-         Pa šta je to kad i po autobusima hapse?

-         Ne znam, ali ovo mi se ne sviđa. Vataju nas kao zečeve i zadnje razbojnike. – reče najstariji od nevoljnika u «marici».

Ubrzo, čuli su kako se pali motor od «marice» i nakon vožnje ne duže od pet minuta ušli su u neko dvorište. Policajac je otvorio vrata i odsečno dreknuo..

-         Izlazi..

Mića je iskočio zadnji i video da u  dvorištu ima bar tridesetak muškaraca, šaroliko odevenih.

Neki su sedeli uza dvorišni zid, neki stajali. Nije se čulo ni glasa. Policajac koji im je naredio da izađu, pokazao je rukom prema zidu koji je pravio hlad i uputio ih da se tamo smeste.

Prišao je zidu i seo na zemlju. Pokušao je da sredi misli ali su mu u glavi još zvonile topovske eksplozije sa Svilaje, iz poslednje bitke, pred povlačenje.

Na trenutak mu bi krivo što nije poslušao Radu i zbrisao iz bašte, ali ga je brzo napustila ta misao. Ne može se bežati od onoga od čega ne možeš pobeći, motalo mu se po glavi. 

Mislio je na roditelje i sestru koji ne znaju šta se sa njim događa i na to kako će brinuti isčekujući ga da se pojavi.

Možda će im Rade javiti ako je umakao pandurima. Uhvati ga naglo neko olakšanje. Javiće im Rade sigurno, njega nisu uhvatili. Pogleda oko sebe i prepozna neke ljude. Ugleda Žarka, momka iz svoje bivše jedinice kako mu maše smešeći se plašljivo, potom mu oprezno priđe i polušapatom izgovara...

-         I tebe su..

-         Evo maloprije, u kafani..

-         Mene pred prodavnicom. Nisu mi dali ni da kruv kući odnesem, majku im jebem..Ostavio ga na pultu.   Šta je ovo brate, kakvo je ovo zlo.

-         Vidićemo šta je. Zlo, nego šta bi bilo. Budi blizu. Dobro bi bilo da smo zajedno.

-         Đe će sa nama..šta misliš..

-         Ne znam. Možda u Bosnu. Vjerovatno tamo gdje moraju gubiti. Mi smo ti ekipa za gubljenje. Gubitnici za koje nikoga nije briga, krepali ili opstali. 

-         Jebo ja nas i naše ratovanje..Đe nam je bila pamet da zbrišemo prije početka.

I dok je Mića sedeo uz Žarka, podbačajući leđima zid dvorišta policijske stanice, stigao je prazan autobus. Iz stanice je izašlo nekoliko policajaca naoružanih automatskim puškama, raspoređujući se po dvorištu. Jedan je ostao na stepeništu i vičići u megafon naredio da se uđe u autobus koji će ih odvesti u sabirni centar za dezertere u Sremsku Mitrovicu.  

Već uspravljeni, Mića i Žarko su se držali zajedno. U autobus su ušli jedan za drugim i seli zajedno. Na kraju autobusa, smestiše se policajci.Pogledali su šta se događa i kad je autobus popunjen na prednja vrata su ušla još dvojica i stala tako da ih sve imaju na oku.

-         Jebote, kao da nas vode u Jasenovac – prošaputao je Žarko..

-         I gore od toga..dodao je Mića...

Prvi put je Mića, od kada je uhapšen, počeo osećati veliku nelagodu. To još nije bio strah. Prošlo ga je ono stanje zatrnulosti od pre kojega sata, i osećao je svaki pokret i šum u autobusu. 

U Mitrovicu su stigli brzo..  Autobus se zaustavio na prostoru koji je ličio na kasarnu..

Odbor za doček su im napravile osobe  u maskirnim, zelenim uniformama. Izgledali su ljutito i drsko. Okružili su dovežene uhapšenike i proveli ih do prostrane prostorije u prizemlje velike zgrade. U prostoriji je već bilo mnogo ljudi. Sedeli na nekim sivim strunjačama. Mića i Žarko su se držali zajedno.

Miću su svrbela leđa. To mu se događalo uvek kad bi zapadao u nevolju. Osećao je da mu je majica zalepljena za telo od znoja i autobuskoga sedište. Neko od uniformisanih čuvara ga je uz put gurnuo ka zidu gde je bilo mesta za sedenje. Žarko je doskočio za njim i sedoše žurno na najbliže mesto. Kad je novodošla grupa posedala,  na bini koja se nalazila desno od njih pojavio se srednjovečan čovek u maskirnoj uniformi, bez činova, prišao instaliranom mikrofonu i obratio im se.

- Nalazite se u regrutnom centru Sremska Mitrovica. Doveli smo vas ovde da vam pružimo priliku da branite otadžbinu koja je u opasnosti. Pobegli ste od svojih kuća, niste ih hteli braniti i sada ćete morati braniti srpstvo na drugome mestu -

Začuo se žamor uz zidove, a govornik u uniformi je pretećim glasom podviknuo:

-         Mir, da reč nisam čuo. Slušaj ovamo. Sada će vas moji ljudi popisati. Nemoj da bi neko dao krive podatke jer će za to snositi posledice. Iza toga ćete biti prozvani i upućeni u jedinice. Jel jasno...

Mića je gledao širom otvorenih očiju. Na trenutke mu se činilo da spava i sanja loš san. Žarko ga je gurnuo u rebra...i prošaputao..

-         Šta misliš, da bježimo. ..

-         Čekaj...kako ćeš sada bježati...pogledaj vrata..

-         Ma kad se ukaže prilika...

-         Dobro, čekaćemo priliku...

U roku od sat vremena su svi bili popisani. Mića je dao podatke iz vojne knjižice, no izmislio je da je oženjen i da ga u Beogradu čekaju žena i deca. Sestrine adrese nije davao.

Bilo je kasno popodne kad su ih potrpali u autobuse i krenuli nekuda ne govoreći im kuda idu.

U autobusu su sa njima bili naoružani ljudi u maskirnim uniformama, ćutljivi, mrzovoljni i neprijatni.

Po smeru kretanja video je da ne idu ka Bosni. Kad je ugledao Novi Sad bio je siguran da idu put Erduta. Šta li će tamo sa njima...U njegovom autobusu bila su i trojica Benkovčana iz «marice».Izgledali su iznureno i bledo, kao krpe..

Prošli su Apatin, Sontu i preko mosta ušli u Erdut. Autobus je okrenuo levo, sišao pod most i zaustavio se između nekih baraka. Sa obe njegove strane i napred prema širokoj kapiji stajali su naoružani ljudi utegnuti u maskirne uniformae, sa  crvenim beretkama na glavi, opasnih i mrgodnih lica.

Bio je to  kamp omeđen Dunavom sa jedne, a šumom sa druge strane.

Čim su se otvorila vrata i počeli izlaziti prvi nevoljnici, Mića je čuo psovke koje im upućuju naoružani ljudi. Video je kako  jednoga od onih Benkovčana udaraju kundakom u rebra.. Video je kako se ovaj zateturao, ali je nastavio ubrzano hodati.

Kad je stupio na vrata od autobusa to je već bilo snažno, zastrašujuće i nekakvo neartikulisano halakanje ljudi iz špalira.

Setio se očevoga strica Vase koji mu je pričao o «dočeku» na Golom otoku, kad je onomad, hvaleći Staljina na partijskom sastanku, tamo završio i boravio tri godine. Pustili su ga kad su ocenili da se popravio. Setio se  priče o «toplom zecu» iz koje se moglo shvatiti da bolje prođe onaj ko se kroz taj špalir kreće brzo i gleda pred sebe.

Odlučno je zakoračio, upro pogled pred sebe i brzo, žustro krenuo za čovekom ispred, fiksirajući očima njegova kolena. Srećom i taj se kretao brzo pa je Mića taman našao ritam iz Vasinog pripovedanja.. Nije dobio ni jedan jak udarac. Čuo je samo potmule bubotke  koji su se spustali na rebra i leđa ljudi što su dolazili za njim. Bilo je jecaja i po koji vrisak.

"Da nas nisu predali Hrvatima", tiknu mu kroz glavu. Da ovi crvenkapići nisu hrvatska vojska.

Na jarbolu koji je bio na sredini velikoga proširenja među barakama, ugledao je srpsku trobojku, ali mu od toga ne bi ni malo lakše. Postrojiše ih u četiri reda, uz guranje i ćuškanje.

Tad se pojavio Arkan. Izašao je iz jedne od baraka. Nasta najpre huk, pa zatim tajac. Dodadoše mu megafon, on ga uze i ljutitim, reskim glasom im se obrati.

-         Slušaj ovamo bando dezerterska..Pičketine. Pobegli ste iz Krajine i ostavili je ustašama. Izdali ste svoje pretke, Srbiju i predsednika Miloševića.

Začu se žamor iz stroja, a iz prvoga reda negde desno od njega neko je glasno protestovao. Dvojica u beretkama su za čas priskočila, dograbila bundžiju i počeli ga besomučno udarati. Čovek je pao, a onda su ga dohvatili za ruke i odvukli van stroja.

Arkan je zastao dok ga nisu izvukli, a onda nastavio.

-         E, ovako će proći svaki onaj koji pisne. Vaše glave ne vrede ništa a možete se iskupiti samo ako budete to zaslužili ovde, radom, disciplinom i borbom za srpstvo. Od sada ste pod mojom komandom i režimom koji vlada u mome kampu. Od sada smo ja i moji ljudi vaš gazda i vaš bog. Mi ćemo vas  kažnjavati i nagrađivati. Bićete svrstani u jedinice po planu koji smo napravili. Neki će ovde ostati a neki već sutra otići na front, jer srpstvo zove. Pre toga ćemo vas srediti, ošišati, obrijati i obući. Jel, jasno...jel jasno...

Kad je upitao jeli jasno, nije se čulo odziva...kad je upitao drugi put nekoliko glasova je uzviknuolo –jasno-, ali kad je upitao treći put, bogami je grunulo dosta složno – jasnoooo -.

-         E, tako..A sada komandiri po planu, završio je Arkan i otišao..

Priskočiše komandiri i poče prozivka i odvajanje. Mića i Žarko ostadoše zajedno. Dovedoše u njihovu grupu  momka koga su prebili u stroju. Jedva je stajao, a obilno je krvario. Bila mu je razbijena arkada, nos i usne. Mića je pokušao da mu pomogne, ali ga je vojnik koji je stajao pored njega opsovao i mrko ga gledajući upitao hoće li i on porciju..

Odveli su ih na šišanje, na otvorenom, gde su ordinirala četiri berberina. Miću dograbi odvratni tip debelog, bikovskoga vrata. Od sveg pribora imao je samo mašinu sa kojom je skidao kosu do glave, nemilo čupajući i psujući mu majku izdajničku i ušljivu. Dok je sedeo na stolici, Mića je jedva odoleo iskušenju da se sa njim pobije, Stiskao je ruku do bola samo da bi sebi skrenuo pažnju sa te pomisli.

Podigao se sa stolice zguljene kose do glave,  naprutan, ponižen i zgužvan iznutra.

Sa šišanja su ga  odveli da zaduži uniformu. Oblačeći je, oseti ponovo onaj miris koji imaju sve uniforme i za koji je mislio da je prošlost, a  na ovako ogavan način vraća mu se kao stvarnost iz koje se ne može.

Nekako se završio taj dan i u svitanje je objavljeno buđenje. Arkanovci su trčali po spavaonama, derali se i psovali.

Dok je prolazio na umivanje, Mića je video kako dvojica dželata šipkama biju jednog od Benkovčana iz «marice», jer umoran i ispaćen valjda nije reagovao na prvi poziv za buđenje.

Momak je bio samo u gaćama i bos. Pokušavao je da pruži otpor, rukom zaklanjao lice, ali nije išlo. U trenutku kad su ga besomučno mlatili po glavi Miću neka sila pokrenu. Iskorači prema njima, vičući, ispruženih ruku - barabe, ubićete čoveka.

Okrenuli su se odmah obojica, a onda je jedan od batinaša pusti šipku  izvuče pištolj. Iskezio se, skočio prema njemu kao mačka i drškom od devdesetdevetke razvalio ga po glavi. Mića je udarac dočekao kao zamrznut. Nije bilo te zvezde i zvezdice a da je toga časa nije ugledao. Sve su bile nekako rumene kao da su iskočile iz vatre. Propao je u tamu i ništa više nije osećao.

Probudio se u dvorištu.

Ispod njega je bilo mokro jer su ga polivali vodom da se osvesti.

Glava ga je užasno bolela i kao da je htela da se odvoji od trupa. Pomerio je ruku ali ga je nešto zateglo. Bio je vezan. Shvatio je  da leži pored pseće kućice koju je jučer video i da mu je desna ruka vezana lancem za kućicu. Do ušiju mu je dopiralo nadmeno kikotanje njegovih mučitelja.

Nekoliko metara dalje ležao je momak iz Benkovca, također vezan za kućicu. Bio je  okrvavljen od prethodnog batinanja šipkama, ali pri svesti.

Kad su videli da se i Mića probudio prišla su mu dvojica kerbera, okrenuli ga na stomak, podigli i uvukli mu noge u kućicu.

Kućica je bila prostrana i duboka, tako da mu je više od pola tela bilo unutra, a glava, ramena i ruke virili iz kućice.

-         Ti si pas, rekao mu je jedan od njegovih mučitelja..Moraš lajati, nastavio je..

-         Evo, gledaj kako će ovaj do tebe lajati, ovaj što si ga branio...dodao je drugi, gurajući čizmom mladića u drugoj kućici.

Mića je ćutao. Bio je potpuno svestan šta ga je zadesilo. Prvo o čemu je mislio bila je nesnosna glavobolja. Hoće li ikada proći. Pokušao je da se isključi, da misli na nešto drugo i tako pobegne od svog bednog položaja, ali nije išlo..

-         Hajde laj – gurnu ga je mučitelj čizmom u vrat....Laj, psino...Laj...bem ti majku..siktao je..

-         Vidiš kako ovaj moj laje....vidiš...dobacivao je drugi...Zato što laje dobiće kost....

Kerber u crvenoj beretki ga nagazi za vrat a onda prebaci stopalo na prste od ruke i uvrnu...Bolelo je neopisivo....ali nije se oglasio..

Iznenadio se kad je sebe čuo da laje nakon što ga je mučitelj još nekoliko puta nagazio po vratu i prstima. I lajao je, lajao, besomučno, kao pravi pas. Nije osećao ništa, više ga ni glava nije bolela.

Oko podneva su ih odvezali i odveli da jedu. Nisu im dali pribor...Psi ne jedu kašikom...dobicivali su im..

Za deset minuta su ih vratili ponovo u kućicu i terali da laju.

Doveli su ostale zatočenike, postrojili ih i pokazivali šta ih čeka ako budu nedisciplovani.

Uvečer su ih ponovo odvezali, odveli na večeru i uputili u spavaonu.

-         Sad nisi više pas..sutra te čeka druga kazna, pa naspavaj se, reče Mići njegov kerber..

Čitavu noć je Mića prespavao u košmaru. Budio se oznojen nekoliko puta. U snu su ga svu noć terale neke utvare i strašila, jurili za njim veliki crni iskeženi psi.

Svanulo je i kad je ustao osećao se bolje. Iza uha je ima veliku poderotinu i to ga je još bolelo ali moglo se trpeti.

Posle doručka su ga prozvali. Iskoračio je.

-         E ti si danas pod posebnim merama, reče mu dežurni..Vidiš onaj kamen tamo, onaj obojen u crno, što stoji kod jarbola.

-         Vidim,  reče Mića..

-         Znaš li kako se zove taj kamen?

-         Ne znam – pomirljivo će Mića

-         E, ja ću da ti kažem....zove se gospodin displina, a zapravo je kamen mudrosti. On vraća pamet u glavu. Prema tome kamenu ti i takvi kao ti treba da se odnose sa poštovanjem. Šta to znači...treba da ga uzmeš i nosiš dok neko drugi ne zasluži da ga preuzme...jel razumeš..?

-         Razumem, promuca Mića..

-         E, kad razumeš, sad trkom do kamena, uzmi ga, podigni i nosi u krug dok ga neko od tebe  ne preuzme. Ispustiš li ga, najebo si.Bolje da ne znaš šta te iza toga čeka...jasno...

-         Jasno..

-         Na izvršenje

Mića trkom dođe do kamena. Bila je to kamenčina ofarbana u crno na kojoj je belim, ćiriličnim slovima bilo napisano – gospodin disciplina. Težak bar četrdeset kilograma i nekako pljosnat. Podigao ga je i na rukama, kao pogaču ponio u krug po dvorištu. Na početku to nije bilo naročito teško, ali iz kruga u krug je postajalo sve teže.

Osećao je kao da mu mišiće na rukama, pogotovo one ispod lakta neko izvlači kleštima. Ni sam ne zna koliko je krugova po dvorištu napravio.

Ruke više nije osećao, teturao je, ali kamen nije puštao. A onda su u dvorište doveli sa obuke trojicu zatočenika. Dvojicu su gurnuli u pseće kućice, a trećega uputili da preuzme kamen.

Mića je zastao, a čovek koji je došao do njega uzeo mu  kamen iz ruku i nastavio kružiti.

Nije znao šta će sa rukama, boleo ga je svaki mišić. Potpun fizički iznuren srušio se pored ograde. Pustili su ga da tu odsedi neko vreme. Do njega je dopirao mučni lavež jadnika iz psećih kućica. Znao je dobro kako se osećaju.

Začudo, kerberi ga ostaviše na miru. Niko mu se nije obraćao. Valjda su zaključili da je dobio dovoljnu porciju torture i da su ga slomili.

Gledao je preko Dunava u pravcu Bačke i znao da je besmisleno bežati. A i kuda će pobeći. No, pogled na veliku moćnu reku kao da mu je odnosio deliće patnje.

 

                            ************

Posle večere su ih postrojili i čuo je da ga prozivaju.

Prešao je u stroj prozvanih i kasnije im saopštiše da sutra putuju u Markušicu, selo prema Osjeku gde će držati liniju. Oružije će dobiti tamo.

U Markušici je Mića proveo 4 meseca. Uspeo je da se javi roditeljima i sestri da je živ i zdrav.

O njegovom hapšenju ih je isti dan obavestio Rade.

Sa njim su tamo u blatu Markušičkih rovova bili Žarko i ona trojica Benkovčana. Bilo im je draže ležati u rovovima nego seći šumu, što su prihvatili mnogi od uhapšenih. Pričalo se da posečenu šumu Arkan u trupcima prodaje u Italiju.

- E, bar da mu ne budemo radna snaga, toliko možemo..govorio je Mića Žacu i Benkovčanima...

Nije bilo pucnjave. Trajalo je primirje. Krajem novembra su čuli kako se Slobo dogovorio sa Franjom da će Istočna Slavonija biti uskoro  vraćena Hrvatskoj..Znači, i oni će uskoro napustiti Markušicu.

Držali su se zajedno njih petorica i pomagali jedan drugome. Patnja zbliži ljude.

Mića je saznao od Žarka kako se zovu njegovi mučitelji.

Bolelo ga je što su mučitelja iz Krajine i što su verovatno i njihove porodice u izbeglištvu. Nije hteo o tome da priča. Razmišljao je samo o danu kad će se vratiti u Beograd. Osećao je da taj dan prilazi.

- Valjda će brzo da poseku tu šumu, govorio je prijateljima..

I konačno, negde iza Božića, pozvali su njih petoricu u komandu, razdužili ih od oružja i municije, dali im nešto novca, vratili vojne knjižice i rekli da će za dva sata doći autobus koji ih vozi preko, u Srbiju.

Dugo je čekao taj dan, ali Mića nije bio u stanju da mu se raduje.

Ipak, osetio je olakšanje i poslao najmlađega od Benkovčana da donese iz sela litru rakije. Da to ćutke i na miru popiju i tako “ubiju” dva sata koja su ih delila od slobode. Valja se, što bi rekao ćaćin stric Vaso.

U Beogradu su ga sestra, majka i otac dočekali kao da dolazi sa onoga sveta. Obišli su ga svi rođaci, prijatelji i poznanici. Pričao im je priču u kojoj nije bilo detalja o mučenju, a trećega dana po dolasku odlučio je da  pakleno erdutskom iskustvu više ne pominje nikako i nikome.

                                     **********

Rade, burazer, otisnuo se iz Beograda, već nakon dva meseca od njegovog boravka u Slavoniji. Otac njegove žene živi godinama u Nemačkoj i uspeo je da celu familiju prevde tamo.

Ostavio mu je «Ladu» , ključeve, saobraćajnu i ovlaštenje. Da mu se nađe. Kasnije mu je telefonom rekao da je može prodati ako hoće.

Rade, spretan i preduzimljiv, je iz godine u godinu napredovao u poslu. Slao mu je povremeno i pristojne svote novca, ali ga i pozivao da dođe, da napusti loše plaćen posao u Srbiji i nešto promeni.

Imao je autoprevozničku firmu i dvadeset ljudi koji su za njega radili.

U zimu 1999.godine, pred bomardovanje Srbije, svakodnevno ga je zvao telefonom i molio da dođe.

- Tamo kod vas će opet rat, ponovo ćeš oblačiti uniformu..

- Neće valjda..

- Hoće, ovde se uveliko o tome priča. To se smatra gotovom stvari. Hajde dođi, imaš hrvatski pasoš, viza ti ne treba,možeš kod mene odmah raditi.

- Čekaj, da razmislim malo, daj mi nedelju dana..

- E, da..imam nešto što će požuriti tvoj odluku. Znaš da kod mene radi čoek koji te je mučio u Erdutu..

- Molim..

- Da, onaj što te je ćerao da laješ..

- Nemoj se šaliti...

- Radi, stvarno..Došao je prije pola godine. Neki naši su ga uputili kod mene. Trebalo mi je vozača. Imao je papire, probao sam ga i zaposlio. Kasnije, kad  je već nekoliko mjeseci radio, pročulo se da je bio mučitelj u Erdutu.

 

Jebiga, sve se sazna, jel tako. E, onda je on prošle subote tražio da razgovaramo. Ispričao mi je šta se događalo u Erdutu.. Molio me je da ga ne otpuštim zbog toga jer se stidi onoga što je radio. Spreman je da ti se izvini.Voljan je da te obešteti. Ma, na ranu bi ga privio...

- Samo da ga moje oči ne vide....kakvo izvinjenje, kakvo obeštećenje..

- Dobro, dođi ti, pa ćemo mi viditi štaćemo s njim..ne brini...ima da laje nedelju dana ako to poželiš..

- Ne, neka ide u pizdu materinu, samo da ga moje oči ne vide, kažem ti..Šta će meni njegovo lajanje...I šta bi promjenilo to da on laje. Zapravo, kad bi njega i naćerali na to, ko će ovu nesretnu vlast u Srbiji naćerati da laje ili da se izvini. Dok je nje takve i dok vlada ta vrsta pameti, uvjek će biti nesretnika poput toga tvoga vozača...Samo da ga ne vidim, nemam druge želje..

- Ajde, oćeš li doći..

- Oću, samo nemoj da se sa tim nesretlukom iz Erduta srećem.Drži ga dalje od mene.

- Pa kad onda dolaziš..kad da te čekam..

- Doći ću za nedjelju dana. Toliko mi treba da pripremim ćaću i mater . O lajanju više ni riječi...i vidimo se..

- Obećavam, ni riječi..samo dođi..

Milorad - Mića Kopač je i danas u Nemačkoj. Drži restoran sa italijanskom hranom u Berlinu, na lepoj Šilerovoj aveniji. Solidno živi.  Oženjen je Italijankom i ima dvoje dece. Pažljiv je prema porodici i prijateljima.

Svrati dva puta godišnje u Beograd, jer mu vreme ne dopušta da dođe češće. Ostane po nedelju dana. Oko Petrovdana i za Božić.

Viđa se tad obvezno sa Žarkom i onom trojicom Benkovčana. Odu na jagnjetinu i sede do kasno.

Nekada i zapevaju. Jedino, niko ne sme da priča o Erdutu. Mića to ne da.

 

 

 

 



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

uros_vozdovac uros_vozdovac 20:15 02.08.2012

Kamp u Erdutu

je dokaz da bi u srpskom društvu mogao zaživeti robovlasnički sistem bez mnogo njakanja. Pa ti vidi.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 20:20 02.08.2012

Re: Kamp u Erdutu

uros_vozdovac
je dokaz da bi u srpskom društvu mogao zaživeti robovlasnički sistem bez mnogo njakanja. Pa ti vidi.

Da, na žalost. Neki od ljudi koji su tamo bili su nakon 5. oktobra podneli tužbe protiv države. Dosudili su im neke minimalne odštete,od koje nisu mogli porodicu na večeru izvesti, ali nigde "reformisano sudstvo" ne okrivljuje državu, nego ima neke neutralne kvalifikacije. Strašno. A desetine hiljade ljudi je prošlo tu torturu, a više od sto poginulo.
Milan Karagaća Milan Karagaća 10:21 03.08.2012

Re: Kamp u Erdutu

Drago Kovacevic
uros_vozdovac
je dokaz da bi u srpskom društvu mogao zaživeti robovlasnički sistem bez mnogo njakanja. Pa ti vidi.

Da, na žalost. Neki od ljudi koji su tamo bili su nakon 5. oktobra podneli tužbe protiv države. Dosudili su im neke minimalne odštete,od koje nisu mogli porodicu na večeru izvesti, ali nigde "reformisano sudstvo" ne okrivljuje državu, nego ima neke neutralne kvalifikacije. Strašno. A desetine hiljade ljudi je prošlo tu torturu, a više od sto poginulo.

A neki koji su bili glavni u tom kampu/logoru za Srbe, bogami i nakon 5.oktobra posta[e i osta[e ugledne li;nosti, biynismeni , narodni poslanici,.......
uros_vozdovac uros_vozdovac 11:05 03.08.2012

Re: Kamp u Erdutu

Milan Karagaća

A neki koji su bili glavni u tom kampu/logoru za Srbe, bogami i nakon 5.oktobra posta[e i osta[e ugledne li;nosti, biynismeni , narodni poslanici,.......


A svi nadležni koji su odlučivali o tome ko će da završi u kampu i kako će se prema njima odnositi prošli bez pravnih posledica reformisanog/nereformisanog sudstva, bez političke lustracije i etičke osude društva.

Čini mi se iz ovih razloga:

1. Zato jer su srbi/pravoslavni
2. Zato što bi vlastima nakon 5.10. stvorilo određene probleme i reševanja tih problema bi oduzelo dragoceno vreme za lično bogaćanje
3. Zato što se u našem društvu ništa ne radi iz načelnih razloga, a niko nije mogao da se obogati na tome
cult cult 20:18 02.08.2012

Auh

kakva su to strašna vremena bila.
Kakvi jezivi likovi su vladali ljudskim životima.
Hvala za tekst.

Ne znam kako se nisi setio ovog užasa kad si glasao na predsedničkim izborima.
To je ta ekipa.
Kažu, čujem, promenili se.
libkonz libkonz 22:02 02.08.2012

odlican tekst

DB- ovci su preko tih nesrecnih ljudi hteli da se rese grize savesti i sami sebe ubede da nema njihove krivice. Sve dok ta bagra vuce glavne konce u Srbiji nema srece za ovaj narod. A mi smo naivno verovali da smo pobedili dvehiljadite.
bolid1 bolid1 01:04 03.08.2012

Re: odlican tekst

MIslis?

Tad sam bio klinac i to bas, ali sa ove distance i bez direktnog ucesca reko bi da je vise imalo veze sa hrastovinom i ostalim dobrima koja je trebalo ocistiti...a, griza savesti...to je za ljude.
libkonz libkonz 08:27 03.08.2012

Re: odlican tekst

Nisam mislio na Arkana, već na Službu iz Srbije. Bilo je tu osećaja krivice, dosta je ljudi poreklom iz Krajine tu.
bolid1 bolid1 09:33 03.08.2012

Re: odlican tekst

Koji je lecen tako sto su Krajisnike slali Arkanu na brigu i staranje...da ga jebem...znam da nisi mislio na Arkana, ali kako bese ono gore: deo ih je otiso u drvosece...
hajkula1 hajkula1 09:46 03.08.2012

Re: odlican tekst

Da. U Sluzbi je dosta ljudi poreklom iz raznih krajeva. Dosta ima Licana, da ne tvrdim da ih je najvise odatle. A griza savesti, osecaj krivice se potiskuju.

Prisecam se i usmeravanja izbeglica ka Kosovu i Metohiji.
Beograd je bio prepun, zaista, vec teska situacija, mnogo gladnih a pristizu kolone kojima treba krov nad glavom i uhlebljenje.

Mnogo otrova se izlilo i ne samo medjunacionalno. (Srbijanci - izbeglice).

westvleteren westvleteren 15:52 03.08.2012

Re: odlican tekst

Mnogo otrova se izlilo i ne samo medjunacionalno. (Srbijanci - izbeglice).


U mojoj kuci rec "izbeglica" je koriscena skoro kao psovka (pola familije su mi vojvodjanski snobovi koji nikako ne vole dosljake). Ja sam bio mali i nisam znao znacenje te reci, mislio sam da su to nekakvi banditi, neko ko je dosao da nam nesto uzme.

Jednog dana ulazi baba na vrata i psuje sve u sesnaest. Kaze, u gradskom prevozu bio neki izbeglica, postavio torbu tako da ne moze da se prodje, za malo nije slomila nogu. Na pitanje sto ga nije pitala da je pomeri ona odgovara: "Ja da sam mu nesto rekla on bi izvadio pistolj i ubio bi me"
mikimedic mikimedic 15:55 03.08.2012

Re: odlican tekst

westvleteren






highshalfbooze highshalfbooze 23:14 02.08.2012

Blago njemu

Nije dugo on lajao. Neki laju mnogo duže, verovatno do smrti.
jedna_jelena jedna_jelena 23:25 02.08.2012

Kad...

...bi avgust nekako mogao da pocne od petnaestog...

Moram da priznam da nisam imala snage da procitam ceo tekst, ali znaci mi sto je objavljen. Veliki pozdrav, cika-Drago.
josip26 josip26 00:33 03.08.2012

Tzv. Republika Srpska Krajina uoči Oluje

Prilazi godišnjica "Oluje" i te dane provodim uglavnom sam i u svojim mislima. Na ovom blogu sam ranije pisao o tome. Veliki broj ljudi iz Krajine smatra da "Oluja" i nakon 17 godina za njih još traje. Prosto, velika je i ogromna ta nesreća.



1995. - Pavle Vranjican - „RSK" uoči vojno - redarstvene operacije Oluja


Sadržaj:

- Vežba bežanije: 0 - 4
- "ustaše" pred vratima: 4 - 11
- Milan Martić u "obilasku grahovskog područja": 11 - 19
- Biljana Plavšić najavljuje "oslobađanje Grahova iz ustaških ruku" i pobjedu u ratu: 19 - 20
- izvješće iz Obrovca: 20 - 25
- Milan Martić i Radovan Karađić u Drvaru: 25 - 28
- Srpski vojnici na Dinari (Strmica, Grahovo): 28 - 38
(Minđušari: 33 - 35)
- Ratko Mladić obraća se "krajinskim novinarima": 38 - 42
- Izvješće iz Cetine (Vrlika): 42 - 44
- Izvješće iz skradinskog zaleđa: 44 - 48
- Srpska radio-televizija o Operaciji Oluja: 48 - 52
(Savo Štrbac)


PS. Ministar informisanja "RSK" Drago Kovacevic sjedi s ljeva djenerala Ratka Mladica kojeg je na novinarskoj pressici najavio kao SRPSKU LEGENDU - 39 minuta
libkonz libkonz 08:25 03.08.2012

Re: Tzv. Republika Srpska Krajina uoči Oluje

josip26

dobili ste prvo poluvreme, videćemo šta će doneti revanš meč.
westvleteren westvleteren 15:46 03.08.2012

Re: Tzv. Republika Srpska Krajina uoči Oluje

videćemo šta će doneti revanš meč


Daleko bilo da bude nekakvog revansa. Taman se sve primirilo.
mirakulus mirakulus 04:45 04.08.2012

Re: Tzv. Republika Srpska Krajina uoči Oluje

dobili ste prvo poluvreme, videćemo šta će doneti revanš meč.

Jucer sam razgovarao s jednim monahom. Zakljucili smo da rat nikome nista dobroga nije donio. Zanima me samo da li bi ti u drugom poluvremenu stao u prve redove ili bi navijao s tribina kao i do sad uzivajuci u proljevanju tudje krvi?
libkonz libkonz 07:29 04.08.2012

Re: Tzv. Republika Srpska Krajina uoči Oluje

Mirakulus,nisam ja za rat, samo zajebavam ovog Josipa. A devedeset pete bih bio u prvom redu.
mirakulus mirakulus 10:23 04.08.2012

Re: Tzv. Republika Srpska Krajina uoči Oluje

A devedeset pete bih bio u prvom redu.

A eto jadaj jos se nisi ni rodio pa nisi uspio dokazati svoje junastvo. Zato ga ovdje prosipas u neogranicenim kolicinama. Mlad si bre burazeru za takvo kurcenje.
Kaze monah. U ratu nema pobednika. I ja se slazem s njim. Pametan covjek.
Vera Johnson Vera Johnson 02:28 03.08.2012

znaci, lazu

"Priča je zanimljiva utoliko što govori šta se to događalo velikom broju ljudi, a bilo ih je blizu 20.000," ovo kazao drago.

lazu da ih je bilo cetvt mEleona. najzad (?) cujemo istinu??????.

uros_vozdovac uros_vozdovac 07:00 03.08.2012

Re: znaci, lazu

Vera Johnson
"Priča je zanimljiva utoliko što govori šta se to događalo velikom broju ljudi, a bilo ih je blizu 20.000," ovo kazao drago.

lazu da ih je bilo cetvt mEleona. najzad (?) cujemo istinu??????.



Ko laže i šta?
gorstak92 gorstak92 11:34 03.08.2012

Re: znaci, lazu

Vera Johnson
"Priča je zanimljiva utoliko što govori šta se to događalo velikom broju ljudi, a bilo ih je blizu 20.000," ovo kazao drago.

lazu da ih je bilo cetvt mEleona. najzad (?) cujemo istinu??????.


Čitaj pažljivo.
Drago piše o 20.000 vojno sposobnih izbeglica koje su srpske vlasti savatale i regrutovale nazad na front.
Onih 1/4 mEleona Srba iz Hrvatske što su ih Hrvati prognali jeste tačna cifra.
stopalo stopalo 12:36 03.08.2012

sutiranje mrtvog slona

jako je zanimljivo da se vlast rsk nije bavila tim istim arkanom pogotovo oslobadjanjem hrvatske od slavonskog hrasta

ti si bio u vlasti pa bi mogao nesto i o tome da kazes? (ne kazem da si odgovoran, nego bi bilo interesantno da cujemo o cemu su pricali zandar, zubar i magacioner kada je arkan u pitanju)

bilo je i ovde takvih primera - dok je bio ziv, izvesnog gospodina su samo zvali ducom a kad je otisao da ore nebeske njive (zasadjene makom) odjednom su svi poceli da pricaju o siptaru

sutiranje mrtvog slona
deset_slukom deset_slukom 15:06 03.08.2012

Priča

je potresna, i, oh, toliko srpska. Sećam se tih događaja, mada nisam znao za ove surove detalje. Tada sam odobravao slanje ovih ljudi nazad, posle ove priče - opet odobravam. Kada su znali da se prime na "program", red je bio da ga sami isteraju do kraja. Doduše, bilo je i ovde dovoljno onih koji su zaslužili da ih se pošalje tamo, ali, iz iskustva znamo da su za srpsku stvar više ginuli neki drugi, a ne oni koji su sve zakuvali.
Žao mi je što ovo zvuči bezdušno, ali, zlo traje i dalje, isti ljudi jašu. Nemam ni najmanje razumevanja za njih.
mikimedic mikimedic 16:02 03.08.2012

Re: Priča

Priča
je potresna, i, oh, toliko srpska.

Tada sam odobravao slanje ovih ljudi nazad, posle ove priče - opet odobravam.



i ovaj komentar je toliko srpski.

ovo je link

Načelo zabrane proterivanja i vraćanja (non-refoulement) iz člana 6. zakona zabranjuje proterivanje ili vraćanje lica na teritoriju gde bi njegov/njen život ili sloboda mogli biti ugroženi zbog rase, veroispovesti, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkih stavova. Načelo zabrane proterivanja lica definisano je u članu 33. stav 1. Konvencije o statusu izbeglica iz 1951. godine, ali i u nekim drugim dokumentima – Deklaraciji Ujedinjenih nacija o teritorijalnom azilu iz 1967. i u Rezoluciji Komiteta ministara Saveta Evrope iz 1967. godine.

to je valjda zbog luka...tako tipicno srpski.



deset_slukom deset_slukom 17:35 03.08.2012

Re: Priča

mikimedic

i ovaj komentar je toliko srpski.

Nemoj preterivati...

Mora da se šališ kada govoriš o pravu na azil, u državi koja ni pravo na život ne poštuje. Da su neki drugi građani išli tamo umesto ovih, njihovi životi ne bi bili ugroženi?

Osim toga, Srbija nije bila u ratu, pa nije imala koga drugog.
mikimedic mikimedic 18:38 03.08.2012

Re: Priča

ne salim se, ni najmanje.

ovo je link
deset_slukom deset_slukom 19:10 03.08.2012

Re: Priča

mikimedic
ne salim se, ni najmanje.

ovo je link


Nemam ništa protiv da im se svima plati odšteta. Time će, makar simbolično, biti kažnjena ovdašnja populacija za svoje greške.
Ono što sam hteo da kažem - Krajišnici su svojim političkim odlukama i postupcima sami doprineli situaciji u kojoj su se našli, kao i stvaranju takve Srbije u kojoj je bilo moguće stvaranje novog Golog otoka. Nije ih tamo poslao neprijatelj, već neprikosnoveni vođa u kojeg su se do tada kleli.
dan5 dan5 19:50 03.08.2012

Re: Priča

Svake godine ovi dani su dani tuge za ostatke moje porodice i mene. Citam sve sto se na temu Krajine i Oluje napise. Posle 17 godina i dalje se cudim dubokom nerazumevanju koje nas deli.
Danas sam se registrovala samo zbog 2 reci: prihvatanje programa. Prihvatanje programa zbog koga ni jedna kazna nije prevelika i dovoljno okrutna!? Da li ste se ikad zapitali znate li o cemu pricate? Kratka analogija- da li je zbog prihvatanja programa Srbija 1999. trebala ostati bez stanovnika? Znaci li da ste prihvatili program time sto ste odlucili da ostanete u svojoj kuci i pokusali da prezivite dan? Znaci li lezanje u blatnjavom rovu prihvatanje programa, ako je neprihvatanje znacilo metak od tzv. svojih? Mogu tako do sutra... Hiljade ljudi koje znam NISU prihvatili program, ali nisu imali previse izbora. Smatrali su moralnim ostati i trpeti sve sto je ostanak podrazumevao. I trpeli su previse i stradali su previse, a bez krivice. Tema je suvise kompleksna za tako grube i povrsne procene.
libkonz libkonz 19:56 03.08.2012

Re: Priča

deset_slukom

stvarno mi je ponekad muka sa kim sve delim prostor na blogu.
uros_vozdovac uros_vozdovac 20:02 03.08.2012

Re: Priča

deset_slukom

Ono što sam hteo da kažem - Krajišnici su svojim političkim odlukama i postupcima sami doprineli situaciji u kojoj su se našli, kao i stvaranju takve Srbije u kojoj je bilo moguće stvaranje novog Golog otoka. Nije ih tamo poslao neprijatelj, već neprikosnoveni vođa u kojeg su se do tada kleli.


Razumem te. I meni se čini da, kad bi bila prilika da bi direktno iz Erduta glasali za Miloševića
dan5 dan5 20:56 03.08.2012

Re: Priča

Srbi iz Krajine koji su tamo ziveli nisu imali mogucnosti da glasaju za Milosevica ni da su hteli( veliki broj je, bez sumnje, to zeleo). Izbeglice u Srbiji nisu imale pravo glasa jer nisu imale drzavljanstvo! Tako, na zalost, Milosevica ste birali sami!Izabrali ste ga i nama, u Erdutu, Kninu, Dvoru... Vi nama,a ne mi vama! Potom je on birao policajce, magacionere, zubara nerado...Cinjenice treba znati i prihvatati.
deset_slukom deset_slukom 21:38 03.08.2012

Re: Priča

libkonz

stvarno mi je ponekad muka sa kim sve delim prostor na blogu.


Žao mi je što ti kvarim apetit, ali su meni tvoji istomišljenici pokvarili život i državu u kojoj živim.

dan5
Tema je suvise kompleksna za tako grube i povrsne procene.


Ovde smo da ukratko komentarišemo, a ne da pišemo analize i traktate. Zar je zaista neophodno svaki put ponavljati da ništa nije generalno i sto posto... Svi znamo da je u tim krajevima politika SM imala masovnu podršku. Verujem da ti nisi bio jedan od tih, u tom slučaju si, kao i ja, žrtva pogrešne većinske procene svojih zemljaka. Kažeš - hiljade ljudi koji su bili protiv? Ne znam... Poznajem dosta ljudi poreklom iz tih krajeva, ne znam ni jednog da bi tekuće događaje komentarisao drugačije nego što bi jedan tipičan (nepreobraćeni) radikal. To traje i dan-danas. Imam rezervu prema tom broju - mnogi su i ovde počeli drugačije da govore kada su videli da je sve otišlo dođavola, na moje iznenađenje, počele su da padaju i izjave kako glasaju za DS...
Imam razumevanja za tvoju reakciju, ali nije u redu to što mi imputiraš kako određujem koliku je ko kaznu zaslužio. Po treći put ću reći: Erdut je teška svinjarija, niko ne zaslužuje takvo postupanje, ali žrtve treba da se zapitaju kako je došlo do njegovog nastanka, i da li su nešto i sami doprineli tome.

uros_vozdovac
I meni se čini da, kad bi bila prilika da bi direktno iz Erduta glasali za Miloševića


Do "oluje" verovatno bi, ne čini li ti se? Uostalom, ne znam kako se tamo menjala politička klima, ali, kad god da su se odrekli SM, bilo je već kasno.
uros_vozdovac uros_vozdovac 21:41 03.08.2012

Re: Priča

dan5
Srbi iz Krajine koji su tamo ziveli nisu imali mogucnosti da glasaju za Milosevica ni da su hteli( veliki broj je, bez sumnje, to zeleo). Izbeglice u Srbiji nisu imale pravo glasa jer nisu imale drzavljanstvo! Tako, na zalost, Milosevica ste birali sami!Izabrali ste ga i nama, u Erdutu, Kninu, Dvoru... Vi nama,a ne mi vama! Potom je on birao policajce, magacionere, zubara nerado...Cinjenice treba znati i prihvatati.


hvala, nisam to znao.
cult cult 21:46 03.08.2012

Re: Priča

Poznajem dosta ljudi poreklom iz tih krajeva, ne znam ni jednog da bi tekuće događaje komentarisao drugačije nego što bi jedan tipičan (nepreobraćeni) radikal.


Onda znaš da je to bila "država" kojoj je predsednik bio lokalni pandur, zatim zubar, pa magacioner. Politička elita u p.m. Isto tako znaš da stočari i ratari koji su činili većinsko stanovništvo tih krajeva nemaju baš izgradjen osećaj za političke, sociološke i ine finese i da su samim tim idealan materijal za manipulaciju svake vrste. A od svih vrsta izabrali su najzajebaniju: setite se Jasenovca. A porodice nema iz tog kraja koja nema svoje mrtve u tom i sličinim logorima. A i Poglavnik Tudjman je itekako radio svoje glede zaplašivanja i proganjanja tih ljudi.
Niko na ovom svetu posle onakvog stradanja nije zaslužio da ga se pošalje arkanu u erdut da laje iz pseće kućice. Imaš li ti, čoveče, srca?
deset_slukom deset_slukom 22:04 03.08.2012

Re: Priča

cult

Niko na ovom svetu posle onakvog stradanja nije zaslužio da ga se pošalje arkanu u erdut da laje iz pseće kućice. Imaš li ti, čoveče, srca?

Aman, čoveče, da li ti, uopšte, čitaš šta ja pišem?
Taman sam se obradovao razumnoj analizi, kad na kraju - bljuvotina.

Četvrti put: nisu zaslužili, ali su doprineli. Pokušaj, nije teško.
dan5 dan5 22:10 03.08.2012

Re: Priča

Tada sam odobravao slanje ovih ljudi nazad, posle ove priče - opet odobravam.

Ovo mi izgleda prilicno generalno i sto posto! Grubo, pausalno, povrsno, uvredljivo... sve!
Svi znamo da je i u ovim krajevima SM imao masovnu podrsku i nije je na izborima dobio od nas, to je fakat.
Kazna je bila preteska imajuci u vidu ono sto je Drago napisao, ali imajuci u vidu i nastvak price, cini mi se nikad napisane... Srecni su bili oni koji su zavrsili u Slavoniji, drugi deo koji je zavrsio na Manjaci npr. neka pise dalje...oni koji nisu zavrsili kao N.N, u mrtvacnicama tog dela Bosne...
Ne treba pisati traktate,ali ne treba ni tuzne, teske i tragicne sudbine hiljada ljudi komentarisati bez dovoljno znanja,osudjujuci i na kraju vredjajuci nevine zrtve iz svoje usko ogranicene pozicije.
Sto se brojki tice, dozvoli da znam malo vise TIH ljudi jer sam jedna od njih.
dan5 dan5 22:18 03.08.2012

Re: Priča

hvala, nisam to znao.
Molim!
Dosta toga se ovde, u Srbiji ne zna. Mnogi ponavljaju samo ono sto godinama slusaju, a dugo ponavljane lazi postaju istina.
Niste krivi vi, nego mi koji znamo, a cutimo i nosimo krst kolektivne krivice nadajuci se da cete shvatiti da je i podela na vas i nas deo paklene politike SM.
deset_slukom deset_slukom 22:46 03.08.2012

Re: Priča

dan5
ali ne treba ni tuzne, teske i tragicne sudbine hiljada ljudi komentarisati bez dovoljno znanja,osudjujuci i na kraju vredjajuci nevine zrtve iz svoje usko ogranicene pozicije.

Izvinjavam se na grubim formulacijama. "Slanje ljudi..." ružno zvuči. Bojim se da se ono što mislim o svemu ne može reći na takav način da zvuči lepše. Koristim pravo da izrazim svoje nezadovoljstvo onim što svi živimo proteklih četvrt veka. Verovatno je ogromna privilegija to što se nisam vukao po rovovima, a pogotovo što sam, uopšte, živ. Ipak, ja sam od života očekivao više. To što je neko bio (i još uvek je) izmanipulisan, nije mi od utehe.
Kažeš - bez dovoljno znanja. Znam ono što sam video na TV i čitao u štampi. Da li ima nešto više? Pa neka neko napiše punu istinu. Hronološki, činjenice, bez komentara.
Izvinite na smetnji.
libkonz libkonz 07:38 04.08.2012

Re: Priča

Desetslukom, ako je Vuk Draskovic kriv za sranja, onda i ja snosimdeo krivice, kao neko ko ga je od pocetka podrzavao.
dan5 dan5 08:54 04.08.2012

Re: Priča

Hvala, ovakav ton razgovora je prihvatljiv.
Svi cekamo istinu, ali ona retke danas zanima. Bez pretenzija da bas ja znam celu istinu, evo Vam smernica
1. desavanja krajem osamdesetih u Hr. neodoljivo podsecaju na pocetak
cetrdesetih, bude se strahovi kod Srba, malo je porodica u tim krajevima
ciji bar poneki clan nije zavrsio u nekoj jami
2. otvoren je poligon za delovanje Frenkija, kapetana Dragana....sljama i
otpada svake vrste i za normalne vise nema mesta
3. dozvoljava se vojno sposobnim Krajisnicima da ostanu u Srbiji, a
istovremeno se mobilisu i ginu ljudi iz Srbije-razdor siguran i cini se
vecan
4. u godinama koje slede opravdanje za sveopstu propast Srbije je pomoc
braci, a istovremeno se humanitarna pomoc sakupljena u Srbiji prodaje u
Krajini, cveta biznis svake vrste, a zivot ni ovde ni tamo ne vredi nista
5. onda veliki tata odlucuje ili shvaca da je dosta, postavlja svoje ljude u
svaku komandu na tom nesretnom prostoru i u jednom danu nas nema
6. velicinu poduhvata ceniti kroz pokusaj da u isto vreme pokrenete do parka
sve ljude iz manje zgrade
7. sledi progon muskaraca, voznja zakljucanim vozovima na Kosovo ( 60godisnja
tetka iskocila kroz prozor kad je voz usporio), strah, beda,
prezir ...
8. Vi vidite samo bahate, Mercedese, prostotu...
9. Zloupotreba straha i neznanja traje i danas kroz razna samozvana udruzenja
i brigu mastera i pomagaca
Danas je tamo u crkvi Vucic, znaci nismo moji rodjaci, prijatelji i ja...put do dusa nasih stradalih potrazicemo na drugom mestu....
deset_slukom deset_slukom 10:08 04.08.2012

Re: Priča

libkonz
Desetslukom, ako je Vuk Draskovic kriv za sranja, onda i ja snosimdeo krivice, kao neko ko ga je od pocetka podrzavao.


Bio sam na nekom kursu u Sloveniji, negde '89-'90. Bilo nas je iz svih delova zemlje. Kod ljudi iz drugih krajeva je postojao strah koji se vezivao, gotovo isključivo, za Draškovićevo ime. Događaji su potekli drugim tokom, ali bi se, eto, moglo reći da ima i tvoje krivice.
deset_slukom deset_slukom 10:28 04.08.2012

Re: Priča

dan5

1. desavanja krajem osamdesetih u Hr. neodoljivo podsecaju na pocetak
cetrdesetih, bude se strahovi kod Srba, malo je porodica u tim krajevima
ciji bar poneki clan nije zavrsio u nekoj jami

Ovaj period je meni (verovatno i šire) nedovoljno poznat. Svi se sećamo raznorazlih mitinga i loženja naroda preko štampe i TV.

Lično sam u ubeđenju da je Tuđman debelo profitirao upravo zbog te propagande. Da li Krajišnici zaista veruju da bi bili poklani da su izbori prihvaćeni, pa čak i da je počela neka institucionalizovana borba za autonomiju?

Jedan zanimljiv, konkretan momenat iz sopstvenog sećanja: išao kolega na službeni put preko Krajine, pa se desilo da neko društvo ide kolima, i on se ubaci. Usput sazna da u kolima nose ćiriličnu pisaću mašinu, kao ispomoć braći kojoj je, jel'te, zabranjeno da koristi ćirilicu. A on ni živ, ni mrtav... Gde li nađoše samo tu mašinu, ni ovde se nije koristila? Inače, tada nisam ni znao za postojanje persone po imenu Franjo Tuđman - to je bilo mnogo pre najavljenih višestranačkih izbora.
cult cult 11:17 04.08.2012

Re: Priča

Da li Krajišnici zaista veruju da bi bili poklani da su izbori prihvaćeni, pa čak i da je počela neka institucionalizovana borba za autonomiju?


Prethodna nezavisnost države Hrvatske dala im je odredjeno iskustvo i kolektivno sećanje. Obzirom na desetine hiljada pobijenih, sistematski, po uzoru na nemačke logore za "rešavanje jevrejskog pitanja".

Ovaj period je meni (verovatno i šire) nedovoljno poznat.


Čudi me. Svi smo mogli da vidimo Tudjmana kako dovlači ustašku emigraciju u SR Hrvatsku, pripremajući se za rat za nezavisnost (koji se danas u Hr službeno naziva srbijanskom agresijom i domovinskim ratom). "Hrvatska strojnica o hrvatskom ramenu". Otpuštanja s posla po nacionalnoj osnovi u gradskim sredinama. Nasumični noćni pozivi telefonom u seoskim, "marš u Srbiju" uz zvuk oštrenja sečiva noža, prolasci kolona vozila sa HDZ-ovim i ustaškim obeležjima kroz srpska sela u Slavoniji sa pucanjem u vazduh itd itsl.
Onda je srpski DB preko Vuka i Šešelja poslao "dobrovoljce", zanimljivog autfita, koji su došli da ih "odbrane". I eto rata.
deset_slukom deset_slukom 11:29 04.08.2012

Re: Priča

cult


Čudi me. Svi smo mogli da vidimo Tudjmana kako dovlači ustašku emigraciju u SR Hrvatsku, pripremajući se za rat za nezavisnost (koji se danas u Hr službeno naziva srbijanskom agresijom i domovinskim ratom).


KADA je to bilo? Nije dovoljno nabacati činjenice, pa da svako sklapa sliku kakva mu se svidi. Ja govorim o periodu kada Tuđman nije ni postojao u političkom životu. Barem ja nisam znao za njega.

Dok se ne pojavi knjiga sa tačno navedenim događakima, izjavama, hronološki, dokumentovano, ovakve rasprave nemaju smisla.
cult cult 11:47 04.08.2012

Re: Priča

To je počelo '89 kad se Tudjman pojavio na društvenoj i političkoj sceni SR Hrvatske i trajalo do proterivanja celokupnog stanovništva sa Like, Korduna, Dalmacije i Zapadne Slavnije, čija je imovina oteta ili spaljena, na čija su imanja dovedeni Hrvati iz Hercegovine, a Srbima na razne načine bio otežavan povratak.

Naravno da je Miloševićev izvoz "birokratske revolucije" koji je počeo malo ranije učinio svoje glede nacionalne homogenizacije svih naroda bivše SFRJ.

I naravno da je on u cilju destabilizacije nezavisne Hrvatske manipulisao strahom tog stanovništva na najodvratniji mogući način i da snosi ogromnu krivicu za taj rat.
dan5 dan5 14:58 04.08.2012

Re: Priča

[quote kada Tuđman nije ni postojao u političkom životu. Barem ja nisam znao za njega.]
U pravu je desetslukom, rasprava je besmislena, jer ako on nije znao za Tudjmana, Tudjman nije ni postojao
Knjiga bi bila dobrodosla, ali nije neophodna. Ima dovoljno pisane gradje za onog ko hoce da cita. Predlazem upoznavanje s istorijom Srba na podrucju Hrvatske, narocito one iz perioda II svetskog rata s naglaskom na Jadovno, Pag, Staru Gradisku, Jasenovac... Tada cete razumeti strah i zasto je bilo moguce manipulisati tim strahom.
Iznenadjujuce je banalizovanje problema na nivo cirilicne pisace masine, imajuci u vidu ozbiljnost tema koje pokrece ovaj blog.
deset_slukom deset_slukom 19:37 04.08.2012

Re: Priča

dan5
[quote kada Tuđman nije ni postojao u političkom životu. Barem ja nisam znao za njega.]
U pravu je desetslukom, rasprava je besmislena, jer ako on nije znao za Tudjmana, Tudjman nije ni postojao
Knjiga bi bila dobrodosla, ali nije neophodna. Ima dovoljno pisane gradje za onog ko hoce da cita. Predlazem upoznavanje s istorijom Srba na podrucju Hrvatske, narocito one iz perioda II svetskog rata s naglaskom na Jadovno, Pag, Staru Gradisku, Jasenovac... Tada cete razumeti strah i zasto je bilo moguce manipulisati tim strahom.
Iznenadjujuce je banalizovanje problema na nivo cirilicne pisace masine, imajuci u vidu ozbiljnost tema koje pokrece ovaj blog.


Ne znam zašto si naveo ovaj citat, komentar ti je skroz bez veze. Naime, kada kažem "Barem ja nisam znao za njega", to podrazumeva da je možda i postojao, ali ja nisam znao za to zar ne?

Knjiga jeste neophodna, jer onda ne bi svako birao od istine ono što njemu treba. Bilo bi idealno da Hrvati naprave pregled događaja koji idu njima u prilog (njihovu istinu), a Srbi svoju, pa to sve srediti hronološki.

Znamo svi istoriju Srba tokom drugog rata. Uprkos drugačijim pričama, treba znati da se ona nije krila ni u Titovoj Jugoslaviji, bilo je toga i u školi, i dokumentarnih filmova na TV, i članaka u novinama.

Dobro si primetio da je priča sa pisaćom mašinom banalna, jer rečito govori o banalnosti tadašnje propagande i metoda napaljivanja naroda.
dan5 dan5 21:17 04.08.2012

Re: Priča

jer onda ne bi svako birao od istine ono što njemu treba.

Ti biras ono sto ti treba da potvrdis da si u pravu.

Znamo svi istoriju Srba tokom drugog rata. Uprkos drugačijim pričama, treba znati da se ona nije krila ni u Titovoj Jugoslaviji, bilo je toga i u školi, i dokumentarnih filmova na TV, i članaka u novinama


Ocigledno je da nisi pazljivo gledao i citao jer ne bi trebalo toliko objasnjavati da je drugacije.


Dobro si primetio da je priča sa pisaćom mašinom banalna, jer rečito govori o banalnosti tadašnje propagande i metoda napaljivanja naroda


Toj banalnoj propagandi ste bili vise izlozeni vi u Srbiji, nego mi. Imali smo tri hrvatska programa i na kraju Jutel- tu je propaganda bila isto banalna, ali u drugim smerovima.

Izvini sto sam nastavljala ( zenski rod) ovu raspravu, nikome ne koristi. Odustajem.
deset_slukom deset_slukom 21:24 04.08.2012

Re: Priča

dan5

Ocigledno je da nisi pazljivo gledao i citao jer ne bi trebalo toliko objasnjavati da je drugacije.

Moram priznati da te sve teže pratim... budi pozdravljena.
mirakulus mirakulus 21:35 04.08.2012

Re: Priča

Prethodna nezavisnost države Hrvatske dala im je odredjeno iskustvo i kolektivno sećanje. Obzirom na desetine hiljada pobijenih, sistematski, po uzoru na nemačke logore za "rešavanje jevrejskog pitanja".

Znaci nije samo u Jasenovcu sedamsto iljada? Sto se tice zidovskog pitanja uzor je bio u Beogradu. Uostalom Milan Nedic je prilikom postavljenja za predsjednika obecao nijemcima rjesenje zidovskog pitanja u najkracem roku. Do juna 1942 sve je bilo gotovo. Na kraju je jedna beogradska tvornica otkupila odjecu koja je ostala na Sajmistu.
Čudi me. Svi smo mogli da vidimo Tudjmana kako dovlači ustašku emigraciju u SR Hrvatsku, pripremajući se za rat za nezavisnost (koji se danas u Hr službeno naziva srbijanskom agresijom i domovinskim ratom). "Hrvatska strojnica o hrvatskom ramenu". Otpuštanja s posla po nacionalnoj osnovi u gradskim sredinama. Nasumični noćni pozivi telefonom u seoskim, "marš u Srbiju" uz zvuk oštrenja sečiva noža, prolasci kolona vozila sa HDZ-ovim i ustaškim obeležjima kroz srpska sela u Slavoniji sa pucanjem u vazduh itd itsl.
Onda je srpski DB preko Vuka i Šešelja poslao "dobrovoljce", zanimljivog autfita, koji su došli da ih "odbrane". I eto rata.

Ovdje se prelazi preko onih mitinga prije davno prije izbora. U stvari dok izbori i nisu bili izgledni a Tudjman je zaradjivao iznajmljujuci kucu za snimanje reklama za bronhi bombone.
Onda je srpski DB preko Vuka i Šešelja poslao "dobrovoljce", zanimljivog autfita, koji su došli da ih "odbrane". I eto rata.

Znaci na ustase su poslali cetnike?
dan5 dan5 21:38 04.08.2012

Re: Priča

mirakulus mirakulus 21:42 04.08.2012

Re: Priča

To je počelo '89 kad se Tudjman pojavio na društvenoj i političkoj sceni SR Hrvatske i trajalo do proterivanja celokupnog stanovništva sa Like, Korduna, Dalmacije i Zapadne Slavnije, čija je imovina oteta ili spaljena, na čija su imanja dovedeni Hrvati iz Hercegovine, a Srbima na razne načine bio otežavan povratak.
Uz put si izostavio protjerivanja, paleze i ubijanja izmedju 1991 i 1995. Pa prisjetimo se jednog malog sela na skoro samoj granici prema Bosni. Citiram prema wikipediji. Mozda vam izricaj nije najugodniji no ostaju cinjenice o ubijenim ljudima i godinama starosti. To je samo jedan od jako puno zlocina koji su bili na prostorima takozvane krajine. I zamislite za ovo jos uvijek nitko nije odgovarao.
Pokolj u Vagancu je bio ratni zločin kojeg su počinile velikosrpske postrojbe za vrijeme Domovinskog rata 9. listopada 1991.. u selu Vagancu u Lici, u plitvičkom kraju, selu miješanog narodnosnog sastava (Hrvati i Srbi).

U ovom ratnom zločinu srpske su paravojne postrojbe ubile 9 starijih osoba.

Osmero staraca su ubili i zapalili u njihovim domovima, a jednu staricu su zadavili i bacili u bunar (Jelka Mikuljan)[1]:

Kata Bilen -Kaćuna 84. godina
Manda Čančar - Mandić 85. godina
Dane Jandrić - Danić 80. godina
Milka Kukuruzović - Milkaća 80. godina
Mara Kukuruzović - Krekuša 80. godina
Rojka Mikuljan 80. godina
Jelka Mikuljan - Strina 86. godina
Stipe Kukuruzović 55. godina (ubijen 10. listopada 1991)
savamala savamala 21:45 04.08.2012

Re: Priča

Znaci nije samo u Jasenovcu sedamsto iljada? Sto se tice zidovskog pitanja uzor je bio u Beogradu.


Уз дужно поштовање, мислим да си комплетан идиот. Ваљда су ти такви узори.
uros_vozdovac uros_vozdovac 22:08 04.08.2012

Re: Priča

savamala
Znaci nije samo u Jasenovcu sedamsto iljada? Sto se tice zidovskog pitanja uzor je bio u Beogradu.


Уз дужно поштовање, мислим да си комплетан идиот. Ваљда су ти такви узори.


Uz isto poštovanje, šta je problem, osim što nije rekao koja je firma otkupila odeću ostalo je tačno. Srpsko društvo je pružalo otpor rešavanju jevrejskog pitanja isto onoliko koliko je pružilo otpor slanju krajišnika u Erdut.

savamala savamala 22:22 04.08.2012

Re: Priča

Srpsko društvo je pružalo otpor rešavanju jevrejskog pitanja isto onoliko koliko je pružilo otpor slanju krajišnika u Erdut.


Ти си се сам пријавио да правиш друштво оном горе.

Заиста ме занима колико низак коефицијент интелигенције неко мора да има када расправља о могућем отпору српског друштва у окупираној Србији са важећим правилом један за сто. Узгред, могао би да употпуниш расправу са детаљима отпора јеврејске заједнице решавању јеврејског питања.
uros_vozdovac uros_vozdovac 22:49 04.08.2012

Re: Priča

savamala


Ти си се сам пријавио да правиш друштво оном горе.




Eh, pa u dobrom sam društvu. Verovatno zbog koeficijenta inteligencije ne razumem, ali da proverim još jednom: šta čovek nije u pravu za Nedića? Da je bio lider u regionu po rešavanju jevrejskog pitanja?
savamala savamala 23:03 04.08.2012

Re: Priča

Verovatno zbog koeficijenta inteligencije ne razumem, ali da proverim još jednom:


Покушај да замислиш какве је тек Пољска правила рекорде у "решавању јеврејског питања". Како то да се, до сада, није појавио геније који би Пољску оптужио за сарадњу у геноциду над Јеврејима? Како то да онај малоумник од горе, коме си се ти тако радо придружио, није написао да им је Пољска била узор што се јевресјког питања тиче? Шта мислиш?

uros_vozdovac uros_vozdovac 23:15 04.08.2012

Re: Priča

savamala
Verovatno zbog koeficijenta inteligencije ne razumem, ali da proverim još jednom:


Покушај да замислиш какве је тек Пољска правила рекорде у "решавању јеврејског питања". Како то да се, до сада, није појавио геније који би Пољску оптужио за сарадњу у геноциду над Јеврејима? Како то да онај малоумник од горе, коме си се ти тако радо придружио, није написао да им је Пољска била узор што се јевресјког питања тиче? Шта мислиш?


Opet stvar sa inteligencijom, ali usudiću se:


1. Poljska nije u regionu u kojem su Nedićeva Srbija i Pavelićeva NDH
2. Poljska nije imala kvislinšku vladu koja se na bilo koji način može uporediti sa režimima Pavelića i Nedića
savamala savamala 23:26 04.08.2012

Re: Priča

Хрватска није била окупирана од Немачке док је Србија била окупирана држава. чак и неко са твојом интелигенцијом би морао да буде у стању да то разуме.
uros_vozdovac uros_vozdovac 23:44 04.08.2012

Re: Priča

savamala
Хрватска није била окупирана од Немачке док је Србија била окупирана држава. чак и неко са твојом интелигенцијом би морао да буде у стању да то разуме.


Gde nestade Poljska?

Neprihvatanje Nedićevog kolaboracionizma nije pitanje inteligencije, mene zanima zašto ga braniš

savamala savamala 08:01 05.08.2012

Re: Priča

Gde nestade Poljska?


Нестаде пред силином твојих аргумената, као и ја, уосталом. Признајем, Срби су најгори, чак и нацисти у односу на Србе делују као хуманисти. Одох сада на прославу Олује.
mirakulus mirakulus 08:12 05.08.2012

Re: Priča

Уз дужно поштовање, мислим да си комплетан идиот. Ваљда су ти такви узори.

Pri iznosenju povijesnih cinjenica nema uzora. To je jednostavno tako.
Znaci cinjenica je da je Nedic obecao nijemcima rjesavanje zidovskog pitanja prilikom stupanja na duznost u rujnu 1941. Zidovsko pitanje u Srbiji rijeseno je do lipnja 1942. Mozemo reci da su nijemci u svemu odigrali odlucujucu ulogu no bez domacih kolaboracionista ne bi to mogli napraviti.
Situacija u Hrvatskoj slicna je kao i u Srbiji. Iako naizgled nezavisna ta tvorevina bila je samo puppet state. S jedne strane pritisak talijana s druge strane nijemci sa svojim zahtijevima. Uloga Pavelica nije nista neovisnija nego Nedica i glavne gazde u Zagrebu bili su Horstenau i Kashe. No ipak zidovsko pitanje nije rijeseno do sredine 1943. kad osobno Himler dolazi u Zagreb. Tada su i najveci pogromi i odvozenja u Osvience i ostale logore.
Kolika je samostalnost te vlasti bila govori i primjer iz prve polovine 1944 kad na prostoru cetinske krajine oko Otoka i drugih mijesta 7.ss divizija potpomognuta lokalnim cetnicima pravi pokolj. Tadasnji ministar vanjskih poslova Stjepo Peric salje notu Ribentropu te odmah nakon toga biva smijenjen.
Na kraju zakljucak. Kad pricas o progonima zidova pogledaj prvo u svoje dvoriste.
mirakulus mirakulus 08:21 05.08.2012

Re: Priča

Нестаде пред силином твојих аргумената, као и ја, уосталом. Признајем, Срби су најгори, чак и нацисти у односу на Србе делују као хуманисти. Одох сада на прославу Олује.

Jel u Cavoglave?
Sto se tice Oluje ona je bila logican rasplet cjelokupne situacije. Ako ne vjrujes pitj Dragu Kovacevica.
Znaci imamo s jedne strane Republiku Hrvatsku koja ni po koju cijenu ne zeli odvajanje "krajina" od zemlje. S druge strane imamo vodstvo krajine koje ni po koju cijenu ne zeli ostanak u Hrvatskoj. Svi emisari i sve delegacije i svi pregovori ovakvo stajaliste nisu mogli promijeniti. Obzirom da je rat vodjenje politike drugim sredstvima doslo je do napada na krajine i do potpunog rasula.
Na kraju je cijeli projekat sirenja granica Srbije na teritorije Hrvatske propao.U svemu tome krajisnici su ostali najvece zrtve jer su izgubili sve.
uros_vozdovac uros_vozdovac 08:27 05.08.2012

Re: Priča

savamala
Gde nestade Poljska?


Нестаде пред силином твојих аргумената, као и ја, уосталом. Признајем, Срби су најгори, чак и нацисти у односу на Србе делују као хуманисти. Одох сада на прославу Олује.


Za moj ukus ti previše voliš i koristiš generalizacije
jedna_jelena jedna_jelena 13:56 05.08.2012

Re: Priča

deset_slukom


Poznajem dosta ljudi poreklom iz tih krajeva, ne znam ni jednog da bi tekuće događaje komentarisao drugačije nego što bi jedan tipičan (nepreobraćeni) radikal. To traje i dan-danas.


Tacno. I uzasno. Kako god da sam pokusala da objasnim odgovor je bio: "Zuti su lopovi, Nikolic i Vucic su posteni..." Posle svega sto smo prosli, kao da su zaboravili kako nas je njihov tadasnji sef lozio na mitingu u sred Knina! Cini mi se, bas tog leta kad smo proterani. Retko generalizujem, ali nemam sta da kazem osim - lud narod...

deset_slukom
...ali žrtve treba da se zapitaju kako je došlo do njegovog nastanka, i da li su nešto i sami doprineli tome.


Netacno. Nista nisam doprinela tome. I cak i da sam jedina koja nije doprinela (a nisam), samo jedna jedina, opet bi bilo ljudski da se neko makar izvini. Mogu i jedni i drugi, ne pravim pitanje, mada bi vise znacilo od onih koji su me to jutro probudili VBR-ovima. A ko god nije imao to zadovoljstvo u zivotu, moze samo da teoretise.
deset_slukom deset_slukom 14:21 05.08.2012

Re: Priča

jedna_jelena

Netacno. Nista nisam doprinela tome.

Pa eto, i sama si generalizovala u prethodnoj rečenici...

Ipak, hvala ti što nisi osula paljbu po meni. Baš mi je pun kufer ljudi, stanja duha od one vrste koja je dovela do svih nesreća i žrtava, a koji mi prebacuju za nedostatak empatije prema istim.
jedna_jelena jedna_jelena 17:50 05.08.2012

Re: Priča

deset_slukom

Ipak, hvala ti što nisi osula paljbu po meni. Baš mi je pun kufer ljudi, stanja duha od one vrste koja je dovela do svih nesreća i žrtava, a koji mi prebacuju za nedostatak empatije prema istim.


Ovo znaci da ja smem da prebacujem nedostatke empatija kad ih primetim, :)?
deset_slukom deset_slukom 18:20 05.08.2012

Re: Priča

jedna_jelena

Ovo znaci da ja smem da prebacujem nedostatke empatija kad ih primetim, :)?


Naravno. Smeju i oni, ali nisu kvalifikovani. Samo, nikada to neće dokučiti. Otkriću ti malu tajnu - kada sam pisao prvi (sporni) post, imao sam dva piva u glavi. Kasnije sam, naravno, zažalio što sam ga napisao. Sada ne žalim. Opet ih imam dva. Lep pozdrau.



jedna_jelena jedna_jelena 19:49 05.08.2012

Re: Priča

deset_slukom
jedna_jelena

Ovo znaci da ja smem da prebacujem nedostatke empatija kad ih primetim, :)?


Naravno. Smeju i oni, ali nisu kvalifikovani. Samo, nikada to neće dokučiti. Otkriću ti malu tajnu - kada sam pisao prvi (sporni) post, imao sam dva piva u glavi. Kasnije sam, naravno, zažalio što sam ga napisao. Sada ne žalim. Opet ih imam dva. Lep pozdrau.





Znaci, imamo formulu; kolicina empatije obrnuto je proporcionalna broju piva. Nikad to ne bih rekla (potpuno zbunjeni smajli)... Pozdrav, drago mi je da smo se razumeli.
deset_slukom deset_slukom 21:09 06.08.2012

Re: Priča

jedna_jelena

Znaci, imamo formulu; kolicina empatije obrnuto je proporcionalna broju piva. Nikad to ne bih rekla (potpuno zbunjeni smajli)... Pozdrav, drago mi je da smo se razumeli.

Ne, nisi dobro razumela. Dva piva kao podsticaj da se uopšte umešam u priču koja, inače, ne bi trebalo da me se tiče, jer ne bi trebalo da je moja. Moja je utoliko što postoje i druga iseljavanja koja se manje pominju, jer nisu bila toliko uočljiva, a možda su bila i poželjna?
Recimo, u mojoj familiji - četvoročlana porodica odlazi iz zemlje zbog sticaja više okolnosti: nepopularna nacionalna pripadnost, oboje ostali bez posla u antibirokratskoj revoluciji, rat, inflacija,...
Pa eto - ako se prisećamo jednog masovnog egzodusa, da iskoristimo priliku, pa da obeležimo i onaj koji se samo sporadično spominje, i da uspostavimo neke uzročno-posledične veze.
bolid1 bolid1 15:24 07.08.2012

Re: Priča

uros_vozdovac
savamala


Ти си се сам пријавио да правиш друштво оном горе.




Eh, pa u dobrom sam društvu. Verovatno zbog koeficijenta inteligencije ne razumem, ali da proverim još jednom: šta čovek nije u pravu za Nedića? Da je bio lider u regionu po rešavanju jevrejskog pitanja?


Stvarno, sta je ovde materijalna greska? Srbija je avgusta '42, zvanicno, proglasen za Judenrein uz, svesrdnu, Nedicevu pomoc...nesto vise od godinu dana pose aprilskog rata, nece to, samo od sebe...
westvleteren westvleteren 15:56 03.08.2012

Sta je srpstvo

Pobegli ste od svojih kuća, niste ih hteli braniti i sada ćete morati braniti srpstvo na drugome mestu -


Rece Arkan i posla ih da seku hrastovu sumu. Hrastovina prodata u Italiji, pare otisle Arkanu i njegovoj porodici. Znaci to je odbrana srpstva.

Ne znam samo zasto je drzava Srbija dopustila ovom coveku da vodi svoj privatni radno-pljackaski logor.
milisav68 milisav68 16:09 03.08.2012

Re: Sta je srpstvo

westvleteren

Ne znam samo zasto je drzava Srbija dopustila ovom coveku da vodi svoj privatni radno-pljackaski logor.

Pitaj Staneta Dolanca.

Inače su sve službe bezbednosti u ex-YU bile država u državi.
Milan Karagaća Milan Karagaća 18:13 03.08.2012

Re: Sta je srpstvo

Pitaj Staneta Dolanca

valjda Jovicu Stanišića i Miloševića, jer kada je ovo radio nije više bio pod ingerencijom Dolanca.
expolicajac expolicajac 18:41 03.08.2012

Re: Sta je srpstvo

valjda Jovicu Stanišića i Miloševića, jer kada je ovo radio nije više bio pod ingerencijom Dolanca.

Napravio ga je Dolanc, a Stanišić nasledio.
Milan Karagaća Milan Karagaća 20:14 03.08.2012

Re: Sta je srpstvo

expolicajac
valjda Jovicu Stanišića i Miloševića, jer kada je ovo radio nije više bio pod ingerencijom Dolanca.

Napravio ga je Dolanc, a Stanišić nasledio.

Ne samo nasledio nego i unapredio i dao mu odrešene ruke.
milisav68 milisav68 22:27 03.08.2012

Re: Sta je srpstvo

Milan Karagaća

valjda Jovicu Stanišića i Miloševića, jer kada je ovo radio nije više bio pod ingerencijom Dolanca.

Stane Dolanc je uveo praksu i razradio sistem da se regrutuju kriminalci za prljave poslove.Pa su tako srpski kriminalci likvidirali ustašku emigraciju, a hrvatski četničku.

Tu su naravno bili uvučeni i ostali narodi i narodnosti, pa je tako srpska služba povremeno žmurela na šverc droge i oružja albanskih kriminalaca, samo da bi ih pridobila na svoju stranu.

Žmurelo se i na cigare, viski, farmerice.....i sve se to dešavalo 70-80 godina.....dok nije pukla tikva....vrhunac takvog sistema je da dva kuma iz Medvedje budu logistička podrška i suorganizatori za ubistvo premijera.....
expolicajac expolicajac 23:15 03.08.2012

Re: Sta je srpstvo

Stane Dolanc je uveo praksu i razradio sistem da se regrutuju kriminalci za prljave poslove.Pa su tako srpski kriminalci likvidirali ustašku emigraciju, a hrvatski četničku.

Milisave, sine, nemoj da ----------- po dvorištu. Ličiš na razumnog i plemenitog čoveka.
Nikada nisu Srbi u službi, ubijali Hrvate ekstremiste, niti Hrvati u službi Srbe ekstremista. Odobrenje za likvidaciju morali su da daju šefovi republičkih DB-a uz saglasnost saveznog Ministra policije koji je uvek bio politička ličnost. Egzekucije su isključivo vršili pripadnici iste nacije, sem u slučaju direktora INE gde se nije nikad sa sigurnošću utvrdilo ko je to uradio. I to što mođete da nađete na internetu nije baš tako.
Likvidacije radi svaka služba u svetu, i ima razrađene planove za likvidaciju svakog. Tako da ne mrsomudite oko toga kako su službe biveše SFRJ bile ideološki obojene. Službe uvek rade isto u svet
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 05:37 04.08.2012

Re: Sta je srpstvo

Teško je to objašnjavati moj Ex..Ljudima u ovim našim balkanskim vukojebinama u pravili lakše "staje metar u dupe no milimetar u glavu". Čitam raspravu, i vidim da se to sve što sam napisao tretira kod ovih SPS i novoradikalskih fanova kao neka privatna Arkanova inicijativa. Srbija nije bila u ratu, zaboga..Ni Sloba, ni Voja, ni Toma "vojvoda" nije ratovo, nego eto bio kuvar u Antinu (bem ti vojsku gde je kuvar vojvoda i bem ti kulturu koja to prihvata). Al kod nas može. Muka mi je zaista od nekih komentara, mada ja nemam pravo na muku kad je ova tema u pitanju. No lako je sa ljudima koji sve baš ne mogu da odmah skapiraju, ali da ima ovoliki broj ljudi koji muvaju, maste i spinuju na potpuno jasnoj stvari, e to znači da smo mi kao društvo u totalnom kurcu, da izviniš. Zato, očekujem od tebe da se aktiviraš, jer da nije bilo revizionizma onih koji su napravili puč u DS-u, pred izbore, krajem 2003. a ti znaš ko je to napravio, mi bi danas bili mnogo zdravije društvo, a ne ponovo zatočenici neke 1996. ili 1997.
Eto...
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:55 04.08.2012

Re: Sta je srpstvo

expolicajac
Stane Dolanc je uveo praksu i razradio sistem da se regrutuju kriminalci za prljave poslove.Pa su tako srpski kriminalci likvidirali ustašku emigraciju, a hrvatski četničku.

Milisave, sine, nemoj da ----------- po dvorištu. Ličiš na razumnog i plemenitog čoveka.
Nikada nisu Srbi u službi, ubijali Hrvate ekstremiste, niti Hrvati u službi Srbe ekstremista. Odobrenje za likvidaciju morali su da daju šefovi republičkih DB-a uz saglasnost saveznog Ministra policije koji je uvek bio politička ličnost. Egzekucije su isključivo vršili pripadnici iste nacije, sem u slučaju direktora INE gde se nije nikad sa sigurnošću utvrdilo ko je to uradio. I to što mođete da nađete na internetu nije baš tako.
Likvidacije radi svaka služba u svetu, i ima razrađene planove za likvidaciju svakog. Tako da ne mrsomudite oko toga kako su službe biveše SFRJ bile ideološki obojene. Službe uvek rade isto u svet

Upravo tako.
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:59 04.08.2012

Re: Sta je srpstvo

Eto..

i preporuka.Baš tako Drago.A da se Ex aktivira može samo biti aktivniji na blogu, jer ovi kao i predhodni imaju svoje koje će da aktiviraju i ne trebaju im oni koji znaju već koji ne znaju ali slepo slušaju.
milisav68 milisav68 10:43 04.08.2012

Re: Sta je srpstvo

expolicajac
Ličiš na razumnog i plemenitog čoveka.


Nikada nisu Srbi u službi, ubijali Hrvate ekstremiste, niti Hrvati u službi Srbe ekstremista. Odobrenje za likvidaciju morali su da daju šefovi republičkih DB-a uz saglasnost saveznog Ministra policije koji je uvek bio politička ličnost.

E, to sam hteo da čujem, da najveći srpski patriota i "ujedinitelj" navijača Zvezde - likvidirao četničku emigraciju, a da su namerno izazivani nacionalizmi, samo rezervni položaj, za nesposobne naslednike, koje je iznedrio nakaradni sistem političko-partijske podobnosti.

Zato je i dan danas Draža izgovor za sve laži, pljačke i prevare, pa se čak Pedja zabrinuo oko rehabilitacije.
expolicajac expolicajac 10:54 04.08.2012

Re: Sta je srpstvo

E, to sam hteo da čujem, da najveći srpski patriota i "ujedinitelj" navijača Zvezde - likvidirao četničku emigraciju, a da su namerno izazivani nacionalizmi, samo rezervni položaj, za nesposobne naslednike, koje je iznedrio nakaradni sistem političko-partijske podobnosti.

Zato je i dan danas Draža izgovor za sve laži, pljačke i prevare, pa se čak Pedja zabrinuo oko rehabilitacije.

Ako si to tek sad čuo, onda ti kompjuter ne valja i gledaš samo RTS 1. RTS 2, kad ti žena dozvoli.

Ajd jedno pitanje, ako nije previše intimno.
Koliko sam shvatio iz dosadašnjih tvojih pisanija, tvoja porodica je je bila dobro stojeća pre dolaska komunista. Da li su tvoj deda i pradeda imali pozitivno mišljenje o tadašnjim pandurima i specijlnoj policiji?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:23 04.08.2012

Re: Sta je srpstvo

Drago Kovacevic
Muka mi je zaista od nekih komentara, mada ja nemam pravo na muku kad je ova tema u pitanju.


Kad je ta tema u pitanju, Drago, bolje bi bilo da svi zajedno usmerimo pažnju na odnos države Hrvatske prema svojim građanima koje je u Bljesku i Oluji proterala. Npr. da tražimo odgovore na sledeća (i slična) pitanja:

Šta je sa nestalima, znaju li im se grobovi?

Da li je preživelima, a proteranima, omogućila povratak?

Da li je one čije su kuće popaljene, a imovina uništena, obeštetila?

Šta je sa stanarskim pravom proteranih?

Ispalćuje li Hrvatska penzije proteranima, koji su ceo radni vek u Hrvatskoj radili i tamo uplaćivali socijalno?

Naravno da ožiljke i patnju nanete u Srbiji izbeglicama iz Hrvatske i drugih republika exYu ne treba zaboraviti, pa ni crni kamen, batine i lajanje u erdutskom logoru. Ali ipak, Drago, građani Srbije su i devedesetih, kao i četrdesetih, godina prihvatili sve izbeglice i sa njima delili koru hleba, a i svoju i njihovu muku.
milisav68 milisav68 12:23 04.08.2012

Re: Sta je srpstvo

expolicajac

Ako si to tek sad čuo, onda ti kompjuter ne valja i gledaš samo RTS 1. RTS 2, kad ti žena dozvoli.

Ne, nisam tek sad čuo, nego si potvrdio ono što pričam, da se 90-ih, i 2000-te, nije menjalo ništa, sem "odela".Prvo su obukli nacionalističko, a posle demokratsko "odelo".
Koliko sam shvatio iz dosadašnjih tvojih pisanija, tvoja porodica je je bila dobro stojeća pre dolaska komunista. Da li su tvoj deda i pradeda imali pozitivno mišljenje o tadašnjim pandurima i specijlnoj policiji?

Moji su bili prosečna gradjanska porodica u malom mestu u Šumadiji.Deda radio u mlinu, a baba domaćica.
Jedina "mana" (posle rata) je bio plac i kuća (ništa posebno, ali u vlasništvu, kupio pradeda) u glavnoj ulici, i što je deda bio invalid, jer su mu odsekli prste na levoj nozi zbog promrzlina u zbegu za vreme WW1 (bio dete), pa se nije "istakao" u borbi protiv fašizma.

Pandure pre rata nisu nešto posebno pominjali (pretpostavljam zato što su ovi bili fokusirani na komuniste), više su komentarisali bahato ponašanje nekih gazda, ali je to bilo smešno u odnosu na ponašanje "oslobodilaca" (nevezano sa našom porodičnom pričom), malo mesto sve se (sa)zna.

Čak se i ja sećam bahatog ponašanja ljudi (raznih zanimanja) koji su tu doseljeni da "brinu" o moralno-političkoj podobnosti, za razliku od inžinjera, lekara i ostalih koji su se tu doselili zbog posla.
Milan Karagaća Milan Karagaća 18:00 04.08.2012

Re: Sta je srpstvo

Kad je ta tema u pitanju,

To je pravo pitanje.
Lično mislim da bi Srbija, s obzirom da je najveći brojn izbeglih i proteranih u Srbiji, morala i trebala da to pitanje postavi EU.Naravno, nemam ništa protiv ulaska Hrvatske u EU ali ako EU insistira recimo na restituciji, kako to da od Hrvatske ne traži da ljudima, svojim građanima,garantuje i obezbedi povratak imovine i drugih prava koja ih sleduju.Pri tome otvoreno reći da u suprotnom Hrvatska kao država priznaje da je te ljude civile oterala da bi i uzela imovinu.Ako Hrvatska Oluju i Bljesak zovu vono-redarstvenim operacijama radi uspostavljanja pravnog poretka i neutralisanja pobune dela građana,pa i da kažemo da je legitimno jer je bila međunarodno priznata nezavisna država, ali zašto onda ta redarstvena akcija ne obezbedi red i sigurnost za sve njene državljane, odnosno kako to da ni 17 godina nakon toga ni nove vlasti koje se distanciraju od Tuđmanove politike proterivanja Srba ne reše to pitanje sasvim jednostavno- donošenjem zakona u Saboru da su svi građani Hrvatske ravnopravni i da im država garantuje povratak i nadoknadu imovine.
jedna_jelena jedna_jelena 20:28 05.08.2012

Re: Sta je srpstvo

Vojislav Stojković


Ali ipak, Drago, građani Srbije su i devedesetih, kao i četrdesetih, godina prihvatili sve izbeglice i sa njima delili koru hleba, a i svoju i njihovu muku.


I ovaj deo pokrece mi emocije, veliku zahvalnost. Koliko se secam, ko god je mogao, pomogao je mojoj porodici. Nisu nas preterano sazaljevali, sto je bilo sjajno i, gde god smo ziveli, a promenili smo raznih mesta i stanova, cak i stanodavci tretirali su nas kao komsije. Naravno, imalo je to veze sto se odmah videlo da smo izbegli bez igde icega i sto nismo birali posao i nismo sedeli, samosazaljevali se i cekali da nam se da, ali nikada, NIKADA, nisam osetila da me neko automatski zahejtuje zato sto sam pridoslica. Ko nije mogao da pomogne, nije odmagao.
Ne mogu da ne pomenem, nadam se da se niko ko je pomagao ne bi naljutio, posto se prvi utisak pamti; stigli smo autobusima do SC-a i odatle su nas taksisti razvozili po gradu. Bez obzira kako je tesko tada bilo ovde, covek je naplatio samo benzin i to sve izvinjavajuci se. To je, u celoj Oluji, kadar od milisekunde, ali mene jos greje.
alain_delon alain_delon 11:40 04.08.2012

Oluja, genocid ili ne?

Srdačan pozdrav, vratio bih se malo unazad, ako dopuštate, na dan kada je donešene presuda.
Vrijeme je, sud u den Haagu je tako presudio, da ljudi koji obnašaju najviše dužnosti u državi, neovisno o tome jesu li bili od naroda izabrani (predsjednik Josipovć) ili tadašnja oktroirana (premijeka Kosor), preuzmu punu odgovornost za narod i državu kojima su na čelu.
Znam da je izuzetno teško očekivati nekakvo prosvjetljenje kod ljudi koji kao da su opsjednuti ili opijeni Tuđmanovim proglašnim istinama, pa su presudom „neugodno iznenađeni i šokirani“ i nastavljaju mantrati iste mantre o obrani od agresije, pravednom DR, stvaranju države, braniteljima kao ponosu Hrvatske itd. Za ovim mantrama ne zaostaju ocijene o ICTY kao o političkom sudu koji sudi ne samo svim braniteljima, nego svim Hrvatma i hrvatskoj državi. A trebalo bi poći od toga da se događanja nakon prvih višestranačkih izbora, koja su imala sudbinski ujecaj na hrvatski narod i državu, konačno počnu ispravno valorizirati i nazivati pravim imenima u čemu bi im mogla pomoći memoarska knjiga Josipa Boljkovca, ako već sami ne znaju što se
događalo kako se tozve ili možda znaju, ali su iz čistog oportnizma prihvatili sve Tuđmanove podvale i floskule. Zar je tako teško priznati svu malignost Tuđmanove i vladavine mHDZ-a, koja je proizlazila iz malignosti Tuđmanove ličnosti? Zar je malo dokaza o tome? Zar je tako teško priznati da uistinu jest postojao ZZP na čelu s Tuđmanom, ali da Hrvatska nije bila njegov dio? Zar je tako teško reći i priznati da za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati i da smo, promatrano isključivo sa stanovišta osamostaljenja, vodili potpuno nepotrebni rat u kojem su
i s naše strane počinjeni brojni teški pa i najteži zločini, koje Tuđman i njegovi jednako bolesni
sljedbenici/nasljednici iz HDZ-a nisu bili spremni sankcionirati, pripisujući ih na taj način čitavom narodu i državi, pretvorivši tako Hrvatsku u taoca te bolesne politike. E pa tu stigmu s Hrvatske i hrvatskog naroda konačno je svojom presudom odgovornima skinuo sud u den Haagu, jer on nije sudio ni Hrvatskoj ni Hrvatima ni svim sudionicima rata, nije sudio ni D(odgovorenom) R(atu), jer je predsjedavajući sudskog vijeća, Alfons Orie, naglasio da se sudsko vijeće nije bavilo opravdanošću rata, ni „Oluje“, već samo odgovornima za masovne zločine počinjene u „Oluji“ i periodu neposredno po njenom završetku. Ni Hrvatska, ni Hrvati, kao ni drugi njeni državljani, niti su bili stranka u sporu niti su bili za što optuženi, niti na bil koji način osporeni. Nisu to bili ni
branitelji, ni „Oluja“, ni DR cjelini. Na tragu ovog sudskog pravorijeka, neovisno o tome što se radi o nepravomoćnoj presudi, trebalo bi hrvatsko pravosuđe početi ispravljati svoje propuste te pokretati istrage i procesuirati preostale živuće članove ZZP-a, kao i druge odgovorne za zločine kao i same počinitelje zločina. Nije istina, naime, da su Gotovina i Markač odgovorni i krivi, a pimjerice Ivan Jarnjak, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Jure Radić, Hrvoje Šarinić, Mate Granić... bez ikakve odgovornosti i nevini. Da o direktnim počiniteljima predmetnih zločina i njihovim pretpostavljenima i ne govorim. Međutim za pokretanje hrvatskog pravosuđa u poželjnom smjeru, potrebno je stvoriti preduvjete, a najvažniji preduvjet je politička volja da se uopće krene s raščišćavanjem ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih za vrijeme rata s hrvatske strane. Možemo li nešto takvo očekivati od novo izabrane vlade Zorana Milanovića? Srdačan pozdrav iz Zagreba.
cult cult 12:15 04.08.2012

Re: Oluja, genocid ili ne?

Zar je tako teško reći i priznati da za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati i da smo, promatrano isključivo sa stanovišta osamostaljenja, vodili potpuno nepotrebni rat u kojem su
i s naše strane počinjeni brojni teški pa i najteži zločini, koje Tuđman i njegovi jednako bolesni
sljedbenici/nasljednici iz HDZ-a nisu bili spremni sankcionirati, pripisujući ih na taj način čitavom narodu i državi, pretvorivši tako Hrvatsku u taoca te bolesne politike.


Ovo je bolno istinito. Ceo komentar.
I bilo bi jako dobro po naše budućnosti da ovakvo mišljenje ne ostane (veoma) manjinsko.
expolicajac expolicajac 12:17 04.08.2012

Re: Oluja, genocid ili ne?

alain_delon

Dragi susjed, jako mi je drago što nije susjed Wagner, jedini susjed koji nam se pridružuje u ćakulanju na ovom blogu. Po ovom prvom pisaniju, činimi se da će ćakulanje da bude vrlo interesantno.
Dobro došao
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:33 04.08.2012

Re: Oluja, genocid ili ne?

alain_delon
A trebalo bi poći od toga da se događanja nakon prvih višestranačkih izbora, koja su imala sudbinski ujecaj na hrvatski narod i državu, konačno počnu ispravno valorizirati i nazivati pravim imenima u čemu bi im mogla pomoći memoarska knjiga Josipa Boljkovca, ako već sami ne znaju što se
događalo kako se tozve ili možda znaju, ali su iz čistog oportnizma prihvatili sve Tuđmanove podvale i floskule.


Šta, između ostalog, kaže Boljkovac?

"Prvi Tuđmanov ministar policije Josip Boljkovac u ekskluzivnom intervjuu za frankurtske „Vijesti" jučer je izjavio da je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj i namjerno izazvala rat. Boljkovac tvrdi i da su se Tuđman i Milošević svo vrijeme rata dogovarali i zajedno donosili odluke!

Pa, dobro, tko je počeo rat?

- Tada, 1991. godine, prvi su napadnuti Srbi, napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protutenkovskim oružjem, „armbrustima" su napali Borovo Selo da bi isprovocirali rat. Iz istog razloga srušen je i most u Osijeku.

Vaš stav o karakteru rata razlikuje se od stava hrvatskih zvaničnika?

- To je bio građanski rat koji je nastao kao posljedica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine i razmjeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja." .. i dalje (LINK)

Međutim, ko u Srbiji napiše ili kaže da je rat devedesetih u SFRJ bio građanski rat, izmesta će od liberalnodemokratskih jurišnika biti napadnut i ispljuvan, kao patriJota, prvosrbijanac, miloševićevac, komunjara itsl.

Mogu misliti kako takvi tek prolaze u Hrvatskoj.
milisav68 milisav68 12:40 04.08.2012

Re: Oluja, genocid ili ne?

Vojislav Stojković

Pa, dobro, tko je počeo rat?

- Tada, 1991. godine, prvi su napadnuti Srbi, napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protutenkovskim oružjem, „armbrustima" su napali Borovo Selo da bi isprovocirali rat. Iz istog razloga srušen je i most u Osijeku.

The Murder of the Pacifist Josip Reihl-Kir in Croatia 1991
expolicajac expolicajac 13:01 04.08.2012

Re: Oluja, genocid ili ne?

The Murder of the Pacifist Josip Reihl-Kir in Croatia 1991

Kad Hrvatski policajci počnu zakletvu da polažu na Kirovom grobu poverovaću da može biti mira na Balkanu.
savamala savamala 20:38 04.08.2012

Re: Oluja, genocid ili ne?

Kad Hrvatski policajci počnu zakletvu da polažu na Kirovom grobu poverovaću da može biti mira na Balkanu.


Можда би и Туђмана неко убио да није хтео рат.
expolicajac expolicajac 21:20 04.08.2012

Re: Oluja, genocid ili ne?

Можда би и Туђмана неко убио да није хтео рат.

Koliko ja znam nikada nije postojala ideja da se Tuđman onemogući u svom političkom delovanju. On je bio idealno rešenje za izmirinje Hrvata na ideološkom nivou. Interesantna su njegova putovanja po Americi i Kanadi i uspostavljanje kontakata sa hrvatskom emigracijom. Za tragične događaje na Balkanu preloman je bio susret Tuđmana i Šuška. Komunistički general i Hrvatski ekstremista, Zagorac i Hercegovac. Hrvatski DB je u to vreme već počeo da pravi odklon od komunističkih ideja i da se zadaja nacionalizmom. Naravno da smo mi kao i usvemu kasnili. Ali šta ćeš, takvi smo kakvi smo.
savamala savamala 21:36 04.08.2012

Re: Oluja, genocid ili ne?

Koliko ja znam nikada nije postojala ideja da se Tuđman onemogući u svom političkom delovanju. On je bio idealno rešenje za izmirinje Hrvata na ideološkom nivou.


Не говорим о идејама већ износим претпоставку да би га неко можда убио да није толико наваљивао да изазове рат. Упрокос великим локалним потенцијалима, нисам убеђен да су ратови (боље рећи рат) 90-их претежно локално изазвани. Напротив.
Dr Mebius Dr Mebius 13:05 04.08.2012

Nesrecnici....

... koji su na kraju odbili i Z4 i tako sebi kupili kartu u jednom pravcu. Tuzno je sve to.
jedna_jelena jedna_jelena 20:44 05.08.2012

Re: Nesrecnici....

Dr Mebius
... koji su na kraju odbili i Z4 i tako sebi kupili kartu u jednom pravcu. Tuzno je sve to.


Oni medju nama koji su znali sta je tacno znacio Z4 i koji su se kretali oko njega nisu nesrecnici. Ni ja to nisam iako jesam zrtva. Nesrecnici su neki koje znam, a koji ni dan danas ne znaju sta se je dogodilo sa njihovim rodjenima. Oni su na Z4 mogli da uticu kao mi danas na, recimo, izbore na Aljasci.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana