Autor: Rodoljub Šabić
Osamnaestogodišnja M.M. je jako želela i sve što je bilo u njenoj moći učinila da bude primljena na Kriminalističko-policijsku akademiju. Prošla je selekciju pri oceni morfološkog statusa, zdravstvenog stanja i psiholoških sposobnosti, položila testove motoričkih sposobnosti, testove iz opšte informisanosti, srpskog jezika i književnosti. Saopšteno joj je da je sve položila, ali ipak nije rangirana. Da je bila rangirana, s obzirom da je na znanje i sposobnost prikupila 85,53 boda, bila bi deseta i studirala o budžetskom trošku. Ali, na rang-listi je nije bilo.
Na žalbu, koju je zbog toga podnela, dobila je odgovor „da pored opštih uslova konkursa kandidat mora ispunjavati i zakonom utvrđene bezbednosne uslove za prijem u radni odnos u MUP. Nadležne službe, koje su kompetentne da to cene, utvrdile su da te uslove za prijem ne ispunjavate".
A šta u izveštaju „nadležnih službi koje su kompotentne da to cene" piše je „tajna" i M.M. „to ne može da vidi".
M.M. se obratila Povereniku za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti što je bilo povod da Poverenik preko svojih ovlašćenih lica započne postupak nadzora nad primenom Zakona o zaštiti podataka o ličnosti u Kriminalističko-policijskoj akademiji.
Nadzor treba da odgovori na bar nekoliko otvorenih pitanja.
Šta je npr. „pravni osnov" za obradu podataka o ličnosti koja je imala za posledicu diskvalifikaciju M.M? Može li to biti odredba Zakona o policiji koja se odnosi na prijem u radni odnos, a koja glasi: „U radni odnos za obavljanje poslova u MUP-u ne može se primiti lice protiv koga se vodi krivični postupak za delo koje se goni po službenoj dužnosti, koje je osuđivano zbog takvog krivičnog dela ili koje je osuđeno na kaznu zatvora u trajanju dužem od tri meseca..."? Može li, posebno imajući u vidu da M.M. nije zasnivala radni odnos, niti je ikada bila u bilo kakvom sukobu sa zakonom?
Da li M.M. zaista „ne može da vidi" pomenuti izveštaj „nadležnih službi"? Kako to „ne može da vidi" izgleda u kontektu odredbi čl. 19., 20. i 21. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti koje predviđaju prava lica čiji podaci se obrađuju na obaveštenost o obradi, na uvid u podatke koji se na njega odnose i na dobijanje kopije podataka?
Da li je M.M. (što joj je nezvanično potvrđeno) diskvalifikovana zbog podataka koji se zapravo i ne tiču njene ličnosti? Naime, iako zakon izričito ne predviđa bezbednosnu proveru i za članove porodice - ona se sprovodi. „Takva je praksa." I tako je za nekog člana njene porodice iz grada u kome živi poslat u Beograd izvod iz kaznene i prekršajne evidencija, ili podatak dobijen „proverom na terenu" koji je poslužio kao „osnov" za njenu diskvalifikaciju.
Nadam se da će nadzor i upozorenje koje će tim povodom uslediti, kao i angažman Zaštitnika građana koga ću (zbog mogućnost da su M.M. povređena i druga prava osim prava iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti) pozvati da se uključi, pomoći M.M.
Ali, slučaj M.M. je zapravo jedan od onih čiji značaj prevazilazi pojedinačni. I mogao bi biti dobro upozorenje na potrebu da se na globalnom, državnom nivou, pozabavimo temom „bezbednosnih provera". Jer, naravno, ne može biti sporno da postoje situacije koje takve provere čine potrebnim i nužnim, ali, baš zato, zakonom treba učiniti nespornim koje su to situacije i šta provere konkretno podrazumevaju. I, uvažavajući to da predmet provere nekada moraju biti i podaci trećih lica, jasno definisati njihovu „specifičnu težinu." Jer, iako nije sporno da ti podaci mogu biti indikativni, njihovo apsolutizovanje do mere da su sami po sebi, van konteksta objektivnih relacija, dovoljni za nečiju diskvalifikaciju može biti ne samo nepravično, nego i kontraproduktivno i štetno.