Naš ekonomski sistem je jedna čudna mešavina partijsko-državnog kapitalizma prožetog socijalnom politikom i na monopolima zasnovanog privatnog sektora. Problem sa svim čudnim sistemima je da su neuspešni. Neuspešni da građanima omoguće pristojan život.
Činjenica je da se nalazimo u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji. Činjenica je da smo pred bankrotom.Činjenica je da smo izgubili preko 600.000 zaposlenih od 2008.godine do danas, od toga pola u poljoprivredi i trećinu među privatnim malim i srednjim preduzećima. Činjenica je da smo u recesiji i da imamo pad GDP-a u prvih 6 meseci ove godine. Činjenica je i da nam je kreditni rejting snižen na BB-, gde smo u društvu sa Angolom, Paragvajem i Crnom Gorom.
Činjenica je i da nam je rast GDP-a u poslednjih 10 godina bio neodrživ. Bazirali smo ga na rastu potrošnje, zaduživanju i prodaji imovine. Ako vam nije poznat termin "neodrživ rast GDP-a", evo primera kako Kina pumpa GDP:
Svako pumpanje GDP-a je virtuelno. Jer GDP je napumpan samo na papiru. U stvarnom životu, ovi proizvedeni stanovi gube vrednost svojom samom proizvodnjom i radna mesta koja su "kreirana" su u stvari nepostojeća i čist trošak bez dodate vrednosti. Ono što nije virtuelno je prateće štampanje para i to uvek završava na isti način. Zašto ovo treba Kini? To mogu da objasne samo njihovi političari-privrednici genijalci.
Sada kad smo tu gde smo, gde političari i analitičari vide spas? To je strateško pitanje. Evo već više od 10 godina spas vdimo u stranim investitorima (koji i nisu baš strani nego neki offshore strani) koji će doći u Srbiju, doneti svoje pare (ili naše offshore pare, kako god vam je draže), i učiniti da mi živimo bolje. To nam nije pošlo za rukom baš najbolje, pa smo pokušali da ih privolimo suludim subvencijama. Ni to nije radilo, pa bi sada u mešavinu da dodamo i reindustrijalizaciju. Da podignemo privredu na noge par, pet, deset giganata i bog da nas vidi. To će sve da urade odlični državno-partijski kadrovi. Naravno našim parama. Neće valjda svojim.
Ono gde nikada ne vidimo rešenje je: sopstveni građani. Preduzetnici. I kada kažem preduzetnici, ne mislim privatnici (eng. sole propriators). Mislim preduzetnici (eng. entrepreneurs). O tome u čemu je razlika sam piso pre gotovo pet godina. U prilogu tekst Privatnik i preduzetnik koji je originalno bio objavljen u tri dela.
Kod nas je kategorija preduzetnika potpuno nepoznata kako ekonomoskim analitičarima, tako i političarimo-privrednicima i ministrima. Svi naginju ka planskoj ekonomiji, državnom privređivanju. Na preduzetnike gledaju kao na frizere.
Iz ekonomske rupe u kojoj se nalazimo nas mogu izvući samo preduzetnici i njihova mala i srednja preduzeća i preduzetna poljoprivredna gazdinstva. Treba nam poreski sistem koji će omogućiti najsposobnijim da dođu do izražaja. Poreski sistem koji čini proizvodnju (i roba i usluga) i zapošljavanje poreski privilegovanim. Treba nam i prateća reforma propisa. Treba da pogledamo svet
Sistem pod kojim umiremo čini trange-frange najboljom delatnošću. Nije vam ni neko znanje neophodno. Kupiš trange jeftino, a prodaš frange skupo. Svaki monopol, lokalni ili republički, je dobrodošao. Svaka korupcija i mito se takođe ceni. Jer gde ima podmazivanja, oni zaista sposobni da nešto i naprave, nemaju šansu. Jer znanje i mito ne idu zajedno. Tu su potrebni oni spretni.
U tom svetlu i predstojeće dovođenje javnih finansija u red najavljeno od strane ministarstv finansija.
Nedostaje analiza trenutnog stanja, kao i analiza zašto smo tu gde smo, gde su najveći problemi, zašto gubimo radna mesta, šta smo to radili pogrešno do sada itd. Ova lista mera ne sadrži ni očekivane rezultate. A ni odgovor na pitanje: ko će da nas izvuče iz krize.
Podizati poreze samo da bi zakrpili rupu u budžetu je duboko pogrešno.
Podizati PDV bez odgovarajućeg smanjenja poreza na rad je pogrešno.
Podići porez na dobit je dobar pravac, ali treba biti praćen drugim usklađenim promenama. Samo što one nisu najavljene. Kao ni povećanje poreza na imovinu za pravna lica i krpljenje rupa ostavljenihi u zakonu.
Uspešnost ekonomske politike nove vlade će se meriti iskluljučivo na polju zapošljavanja. Ovo su duboko pogrešni potezi. Prvi potez bi morao biti ukidanje fiskalne decentralizacije. To je već 400 miliona evra. I to je više od planiranog priliva od povećanja PDV-a.
Ako u narednoj anketi o radnoj snazi trend bude nastavljen, to će biti dokaz sloma i ove politike. Negativne posledice po društvo će biti velike. Zaustaviti gubitak radnih mesta političkim pretnjama i administrativnim merama će samo odgoditi krah i učiniti ga još težim. Traži se RAST ZAPOŠLJAVANJAU PRIVATNOM SEKTORU. I traži se SUZBIJANJE SIVE EKONOMIJE
Ni jedno ni drugo ne mogu bez SMANJENJA NAMETA NA RAD.
Za kraj, jedna emisija o Ekonomskoj politici nove vlade.
Emisija ima 3 segmenta od po pola sata: Gornji link je emisija u celosti. Donji likovi su po segmetima.
Prvi deo - Preporuke ministru finansija
Drugi deo - Poreska reforma
Treći deo - Preduzetnici, mikro, mala i srednja privredna društva