Budućnost| Društvo| Moj grad| Politika| Život

Urbanizam za poneti ...

Đorđe Bobić RSS / 07.09.2012. u 14:22

Bitno je da u ovoj teškoj situaciji (sic!) ne preovladaju neki tvrdokorni tradicionalisti uparloženi u svoje stereotipe i spreče da na scenu stupi nova misao koja vodi do zelene grane ... (1)

Moda za poneti, brza hrana koja se nosi u kesi i jede u hodu, muzika u hodu sa sluškama na ušima, brzi kursevi zarad sticanja nekih znanja odmah, digest knjige pa „Rat i mir“ na tri strane, sve to kao predlošci nastajanja nove civilizacije. U svetu već podosta odmakle. Ovde u Beogradu ima od toga, u nekim detaljima se i prednjači (ili preteruje a to se čini kad je skraćeno uverenje da je ok to što se čini) ne bi li se pokazalo da i tu pored ušća, ispod Pobednika živi jedno od od mesta gde se napredak generiše. Ipak, izgleda da urbanizam kasni, blokiran stereotipnim, naviknutim pravilima i metodama struke, nije uvek u stanju da spreči uticaj na gradsku sliku i priliku onih bržih koji su prihvatili stvari za poneti kao način mišljenja i delanja pa menjaju i vršljaju po urbanoj matrici koja preti da takođe postane medij za poneti.

 Kad se urbanizam opepeli i pojavi na sceni obično je kasno, matrica grada je dopunjena i promenjena u skladu sa novim duhovnim i svetovnim formama čime se možda dokazuje, kad već nema boljeg načina, da se i ovde doraslo svetskim pokretima unapred a ne samo ono o nebeskom poreklu što je i u lokalu već postalo dosadno. Što se građana tiče, te novotarije prolaze nekako osenčeno i bez odjeka, tome doprinose i naočare za sunce modernog dizajna koje je prestižno nositi u skladu sa novotrendovskim načelima trebalo ili ne. Sputavaju te naočare vidik, čine gradski pejsaž manje uočljivim, posebno kada je oblačno ili kad je sunce prejako. Kad se naočare ponekad skinu i pojede sadržaj iz brze kese a ne umasti se modni detalj za poneti, odjednom se građaninu ukaže prizor koji je sasvim iznenađujući jer se dogodio u međuvremenu dok su događaji prolazili ubrzanim mimohodanjem.  

Sve ide ka novom kulturnom modelu za poneti, moglo bi se reći da Beograd ne zaostaje za Evropom, trudi se i daje značajan doprinos nastajućoj civilizaciji, lokalnim urbanistima se može dogoditi ako nastave svojim prevaziđenim hodom oslonjenim samo na pravila struke, studije svaki čas i o svemu, anlize modela i njihovih alternativa, projekti o korisnosti i održivosti, ekološke zavrzlame i estetske šašavosti, da propuste priliku za uključivanje u svetsku borbu čiji je cilj savladavanje izazova savremenosti za poneti, naravno. Onda će đavo da bude kriv zbog zaostajanja i još gore, što će svi (ceo svet) da gledaju sa podcenjivanjem na ovu stranu i biće ih baš briga za naše grcanje i zapetljavanje u tradicionalnim, kao iz etno muzeja izvađenim i vaskrslim veštinama pravljenja grada. To što se te veštine upražnjavaju na računaru se ne važi u ovom slučaju, ceni se brzina, površnost i potpuno nepoznavanje posledica a izgleda da to u ovom dosadnom okruženju spasava integritet persone, dodaje potrebnu uzbudljivost i još neku kap avanture pa će sutrašnji dan lakše da se podnese.

Tamo gde se teži delanju odmah i brzo, bitno je učiniti sada, ovog trenutka, šta će biti posledica nije u vizuri novih pregalaca jer takva pitanja usporavaju dolazak novog doba i nepotrebno opterećuju hod u vremenu. Ne treba biti uznemiren, umesto urbanista ima dovoljno vidovitih i naprednih delatnika koji su razumeli hod vremena, oni rade ali i pripremaju uslove da se i urbanisti jednom priključe, nema smisla gubiti vreme i čekati ih, odvajkada su bili spori i razapeti između različitih varijanti urbanističkih predloga, diskusija i promišljanja verujući da je najbolje rešenje na domaku. Eto, samo što nije !

Zato je urbanizam za poneti put ka budućnosti bilo da se radi o malim zgradicama ili o nekom impozantnom šoping molu ili naselju. Tu je rešenje, umesto ovog neprihvatljivog oklevajućeg načina koji udaljava od naroda izabrane dužnosnike, urbanističare i graditelje od ostvarenja zamisli a prednost novog načina se dokazuje konkretnim, hrabrim iskoracima ka horizontu iza koga je budućnost. Jedna pokazna vežba: vidiš danas Bulevar sa platanima, onda ih jedno jutro odjednom nema, zatim u skladu sa novim načelima pravljenja grada obećaju se novi, pametni platani za poneti i naravno, markirani personalnim etiketama što bi se nekim klasično, građanski vaspitanim žiteljima grada sasvim zgadilo ili bi se malko postideli, ali novo, trendi načelo to afirmiše i uvršćuje u savremeni kodeks koji se izgleda ovde ispisuje. Druga pokazna vežba: gradi se naselje za pet hiljada stanova, brzo, odmah, što pre ali bez javnog konkursa za urbanističko rešenje jer to nije u skladu sa potrebnim, hitrim ritmom nadolazećeg vremena.    

Ipak, svi ti napori su usporeni logistikom iz sadašnje prošlosti, mora se nešto učiniti hitno ne bi li se i urbanizmu omogućilo da sledi brzi način života, ne može urbanizam uvek da bude na začelju pa ga onda proglašavaju kočničarem. Moguće je učiniti prvi korak u stvaranju neophodne logistike i bukete kioska za brzu hranu dopuniti kioskom za brzi urbanizam. U namenskom urbo kiosku se može pribaviti urbanističko rešenje ili projekat kuće za poneti, odmah i bez oklevanja i drugih uobičajeno dosadnih birokratskih postupaka i procedura. Kiosk treba da je dizajniran atraktivno, savremeno, ustvari savremenije nego se danas o savremenosti misli, da privuče pažnju kako bi ravnopravno sa drugim kiocima učestvovao u tržišnoj utakmici i Beograđanima omogućio brže koračanje ka onom horizontu. Poželjno je da bude u sred urbane matrice, ekološki pozicioniran pod drvetom, u blizini treba da je kafić da se ima gde sažvakati i provariti dobijeno rešenje za poneti. Takođe, potrebno je obučiti i školovati novi profil urbaniste i arhitekte koji će u kiosku sedeti i na brzaka pripremati planove i projekte za poneti jer ovi sadašnji opterećeni naučnim pristupom i zastarelim obzirima prema gradu nisu kadri da brzo, odmah, ovog sekunda odgovore novim zahtevima što može da dovede u pitanje dalji razvoj, čak i opstanak grada. 

Izgradnja novih gradskih predela u Beogradu može biti na napredan način organizovana. Umesto da se, kao do sada, razvoj grada promatra i promišlja u nekom oveštalom i neinspirativnom prostoru institucija uz gubljenje vremena na javnim i drugim raspravama, pribavljanju stručnih mišljenja i raznih papira, postavi se urbo kiosk za brzi urbanizam na mestu gde se očekuje izgradnja sa obučenim urbanistom i arhitektom unutra i onda započinje procedura, dolaze kupci, planovi se tu prave (svi vide da nije podvala ili nešto kvarno)  i prodaju a kupci, kad već kupuju imaju privilegiju i mogu da zatraže plan sa više ili manje onog preliva od paradajza ili klot, bez začina. To je sasvim demokratski, humano i tržišno pre svega, a sve bez čekanja i birokratskih zavrzlama i naravno, ovde je nemoguće korumpirati jer u redu iza kupca čekaju drugi kupci i gledaju preko ramena i ajd sad probaj da muneš kintu onom u kiosku.. Vreme kuca svoje taktove i Beograd za poneti ne sme više da okleva.

(1) Zelena grana je multifunkcionalna solucija ... može da se ubere voćka, da se dohvati list za čaj, da se nađe senka, da se na njoj sedi bez veze ali i da se neko obesi ... 

Atačmenti



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zemljanin zemljanin 14:58 07.09.2012

bravo

benevolent benevolent 15:37 07.09.2012

kiosk za brzi urbanizam

bukete kioska za brzu hranu dopuniti kioskom za brzi urbanizam
ozbiljno ozbiljno 14:39 08.09.2012

Odlično.

Nego šta bi sa Pejtonom?
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 20:41 10.09.2012

Re: Odlično.

Ama čoveče, to kod vas baš ozbiljno ... !!!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana