Ponovo prica o inkluziji!
Pre dve godine, kad se Mudrica upisivao u srednju skolu, to je bila "startna" godina inkluzije, pa sam "stucanja" i problemcice na koje smo nailazili shvatala kao nesto normalno, dok se stvar ne uigra.
Ove godine Princeza krenula u srednju skolu.
I prva cetiri dana bilo da ne moze bolje biti. Dete presrecno, drugari je lepo primili, profesori takodje, ja jos prvog dana (ko sto je i red) otisla kod razrednog i kod pedagoga - cisto da podsetim na cinjenicu koja i inace pise u njenoj zdravstvenoj potvrdi da dete ima disleksiju i disgrafiju - lepo se ispricala sa oboje, zamolila da obaveste i ostatak kolektiva i tako...
Doduse, razredni nije bio stigao da vidi njenu dokumentaciju, ali to nije bilo za cudjenje posto je u petak 31. pisalo da ce im razrednA biti profesorka srpskog, a onda se u ponedeljak, 3. ispostavilo da je direktorka izvela pretumbaciju i da im je tokom vikenda za razrednog dodeljen profesor fizickog. Malo cudno, al' Boze moj, dogadja se.
A onda je dosao petak. I dupli cas srpskog. Nesudjena razredna im saopstila da ce da rade diktat koji moraju da ispisu iskljucivo pisanom cirilicom.
Moja Princeza, vec naviknuta na "zaboravne" nastavnike iz osnovne, digla dva prsta i objasnila da ima disgrafiju, da ne moze da postigne da pise brzinom potrebnom za diktat a pogotovo ne ako to mora da bude pisanom cirilicom jer je prva slova savladavala u inostranstvu te sa cirilicom nije najvestija.
Na sta se profesorka izdrala na nju da je nepismena i ko je njoj dopustio da se upise u srednju skolu i svasta jos nesto i na kraju je dete zavrsilo u suzama i u kancelariji pedagoga.
A ja sam o svemu tome saznala jos pre nego sto je i stigla do kuce posto su me zvale drugarice iz razreda da me pitaju da li je dobro i da li se smirila.
Naravno da sam u ponedeljak momentalno "odsetala" do skole i provela dan obilazeci sve nadlezne - i pedagoga i razrednog i OBA zamenika direktora (u dve smene) i doticnu profesorku. Jedino je direktorka ostala nepoznanica - u prvoj smeni su mi tvrdili da ce biti u drugoj, a u drugoj da je bila u prvoj, ali kad-tad pronaci cu i nju, mora da se nekad pojavljuje u skoli.
Kao sto rekoh, posetila sam i profesorku srpskog. I najuctivije je zamolila da se uzdrzi ubuduce od javnog cudjenja i tome slicnog. I dobila obecanje da NECE dete terati da pise pisanom cirilicom i da joj nece smanjivati ocenu zbog gutanja/tumbanja/mesanja slova.
A juce je cera ponovo imala srpski i na analizi pesme je ustvrdila da je rec o ljubavnoj pesmi a gorepomenuta je dreknula "Odakle ti to? Ajde, PROCITAJ mi gde to pise?"
I tako cu danas, kanda, PONOVO morati da se druzim sa tom nastavnicom.
Il' da poslusam savet jednog od zamenika i da ovog puta stvarno napisem pismenu prijavu?
P.S.
Moj racunar je crk'o - ako odmah ne odgovaram na komentare to nije zato sto vas ne postujem, nego zato sto nemam odakle.