Pristup rešavanju problema Kosova nije, niti će ikada biti u domenu emocija kojima se manipuliše u srpskom narodu. Problem i rešavanje problema Kosova nije, niti će ikada biti zadovoljavanje primarnih ciljeva "Prizrenske lige". Problem Kosova je istorijski proces, koji kao lakmus papir pokazuje stanje interesa i političke moć onih koji sebe zovu "VELESILAMA".
Predavač na visokoj školi KGB-a Johan Abel, imao je običaj da svojim polaznicima na prvom predavanju napiše na tabli rečenicu "Toplo srce i hladna glava". "Toplo srce" mi budi ogorčenje, bol i patnju za svu nepravdu kojom je moj narod u zadnjih dvadeset godina obasut. "Hladna glava" me tera da napišem ovaj blog.
U svim javnim nastupima, "propali vizionari" pokušavaju da nam ispričaju lako svarljive pričice o svojoj veličini i nesposobnosti "slučajno pridošlih" vlastodržaca koji vraćajući se u prošlost sve nas vode u ludilo. Naravna da onaj ko gubi ima pravo i da se ljuti, ali to ne umanjuje krivicu za olako prodate nade, nas koji smo iskreno verovali u njih.
Svi ti "propali vizionari" pokušavaju da nam i o Kosovu ispričaju priču bez uvoda, sa lošom razradom i nedorečenim zaključkom.
Pretočiti tok misli u reči je uvek bol. Bol kojim vređaš prvo sebe a onda i onoga koji taj tvoj bol tumači.
Moj bol je velik, ali ma koliko moje "toplo srce" pati "hladna glava" mora da iskaže i misao koju je surova stvarnost formulisala.
Takozvana Republika Kosovo nije imaginacija. Ona je surova "činjenica". Sa tom surovom činjenicom možemo raditi svašta. Staviti je pod tepih, praviti se da je ne vidimo, ali ono što je najteže, je sagledati dokle je ta "činjenica" došla u svom razvoju, kojom energijom se napaja i kolike su joj šanse da naraste.
Počnimo redom
Ukidanje nadgledana nezavisnosti 10.09.2012. godine od strane dela međunarodne zajednice predstavlja dokaz da je takozvana Republika Kosovo došla do nekog stadijuma gde su oni, koji energijom pune baterije te tvorevine, došli do zaključka da ona može biti samoodrživa celina.
Ta "samoodrživa celina" svoju državnost ne može da eksponira na celokupnom prostoru.
Prvi i osnovni problem je domen "Ustavnosti". Ma koliko pisala i klela se u svoj "Ustav" on taj "Ustav" ne može da implemetira na severu Kosova. Oni koji energijom pune baterije "samoodržive celine" ne mogu da obezbede dovoljno novca da bi "ustavne" odredbe "samoodržive celine" u domenu formiranja novih opština putem decentralizacije, davanja legitimiteta tim opštinama putem izbora, formiranjem opštinskih sudova kojim bi jačali vladavinu prava i nadasve mehanizmima ubiranja poreza koji su osnova obezbeđivanja sredstava za normalan život, mogli u celini sprovesti.
Drugi problem "samoodržive celine" na koji naši "propali vizionari" ne upozoravaju "slučajno pridošle vlastodršce" jeste povraćaj nacionalizovane imovine i pravo na ličnu imovinu. Tu osnovu demokratije, niti jednog trenutka nisu iskoristili "propali vizionari" da postave kao bolju pozicije u tehničkom dijalogu koji su vodili.
Treći problem "samoodržive celine" jeste nesposobnost da implementira na sever Kosova koncep decentralizacije, koji je "propalim vizionarima" davao neslućene mogućnosti u tehničkom dijalogu, ali naravno da to nije iskorišćeno zbog sujete pregovarača i gledanja da se ne ugroze svoje lične pozicije.
Da li će "slučajno pridošli vlastodršci" uspeti da nešto od ovog shvate, videćemo.
Ima još mnogo toga što može da se u tehničkim pregovorima iskoristi i time pozicije "samoodržive celine" dovedu do apsurda, ali sujeta onih koji su u situaciji da to upotrebe onemogućava korišćenje raspoloživih argumenata.