Moje djetinstvo je u mom sjećanju pohranjeno kao jedan veliki magloviti oblak vedrine, sa pojedinim, kao kristali bistrim i jarkim detaljima.
Jedni od čudnijih detalja usred tih prijatnih zasjenčenih uspomena su veliki izlozi prodavnica iz tog vremena. Naročito oni na prodavnicama tekstilne industrije i mješovite robe.
A bio sam baš mali kad sam uvidio da sa njima (često) nešto nije u redu.
Nisam ja tada pojma imao o životu, a kamoli o kolektivnom mentalnom ustrojstvu trulog socijalizma i njegovoj tupastoj estetici.
Meni su ti izlozi jednostavno bili ružni. Ali nisu mi oni bili ružni kao što mi je bila ružna žaba krastača ili slina što viri iz nosa mog drugara. Ovi izlozi su bili namjerno ružni.
Znao sam da postoje neke tete i jedan čiko koji namještaju te izloge, vjerovatno sam ih negdje vidio dok to rade. Ono što me je kopkalo bilo je kako neko može namjerno da napravi nešto tako ružno, da pažljivo i pedantno složi sve te ružne boje i glupave predmete. Bjehu to prave male izložbe ružnog, složene u neprimjetno-bezvezni poredak; a naročito odbojne su bile boje: posebno prljava roze i raspala zelena, pa govnasto-kafena, sintetička plava, zagorela crvena, s dosta sive preko i u pozadini svega.
A opet, privlačili su me nekom hipnotičkom silom. I ja sam stajao i piljio u tu nakaradnu postavku sve dok me majka ne bi odvukla od objekta moje tajne fascinacije.
Moj dobar drug iz razreda (O.K.), bio je u stanju da na časovima likovnog naslika nešto slično, pošto bi na sred lista iz bloka br.5 nacrtao malo drvo i pod njim par čovječulja, a onda uzeo četkicu široku kao ona za nanošenje paste za brijanje, pa bi, dobro je natopivši vodom i zelenom bojom, premazao "pozadinu" preko svega, kao da je svemir ustvari jedna velika livada, a uz to sve ostavljajući barice zelene boje kao prave livadske lokve, a potom bi, ne sačekavši da se podloga osuši, sa jedva nešto užom četkicom krenuo da boji one nevješto naslikane ljude i drvo. Ustvari, kod njega bi osmoza odradila veći dio posla, a same boje bi, kao na LSD vizijama, iscurile sa pripadajućih im kontura i mješale se u blatnjavo-ljubičastu cjelinu.
No, on je bio potpuni antitalenat za crtanje, kao i za muzičko i fizičko, uostalom. Bio je jednostavno previše načitan za taj uzrast :)).
Eto, tako sam ja doživljavao one izloge. Kao da se neko svojski potrudio da to izgleda loše ... ustvari - NELIJEPO ... i pomalo bolesno. Mada, čisto sumnjam da je u vezi njihovog aranžiranja problem bio u previše pročitanih knjiga.
Neću sad da lažem, pa da sebi pripisujem nekakve proročke spoznaje proizišle iz tih utisaka. Da objašnjavam kako sam kroz estetske refleksije naslućivao bolest kompletnog društva i slutio njegov ružan kraj.
Kao što rekoh, bio sam tad isuviše mali (mada me je taj utisak proganjao i duuugo nakon toga, pa ga se i sad živo sjećam) da bih izvlačio bilo kakve zaključke. Impresije su sve što pamtim u vezih tih nevješto skockanih uličnih kulisa.
I nije to bilo neko opšte pravilo, sjećam se na primjer i sajnog izloga Kraš prodavnice slatkiša preko puta starog bioskopa, već više nešto kao sporadičan, al' žestok fleš otisnut na fotopapir u arhivi sjećanja.
Paralelno uz moje odrastanje, mjenjalo se i naličje sistema u kojem sam rastao, živjeo i radio. Sve nekako by the usput, šibajući me rubovima svojih kovitlaca.
Pa je tako naišlo i doba u kojem u izlozima nije stajalo ništa. Ili su pak ličili na neke minimalističke instalacije - jedna tegla vamo, dvije konzerve tamo. No, ti izlozi su bili sastavni dio jednog većeg sivila, tj. ludila, a ne neka zasebna predstava.
Al', eto, i to je prošlo ...
I evo mene sad, kako stojim pred izlogom savremene prodavnice brendirane odjeće.
U izlogu sve picnuto, uglađeno i ispolirano, postavka svjetala studiozno izvedena, boje savršeno usaglašene, čak su i (naizgled) nesavršenosti brižno osmišljene, a i lutke manekeni nekako kul opušteni.
A u meni i dalje onaj isti osjećaj. I dalje tamo vidim nešto duboko pogrešno, iako znam da ovog puta zadatak aranžiranja nije bio povjeren slabo plaćenim prodavačicama.
Nešto je suštinski RUŽNO iza tih stakala i čini mi se ne sluti na dobro ...
No, kao što već rekoh nisam ja nikakav prorok. Jer da jesam, visio bih po nekim drugim sajtovima, uplaćivao dobitne tikete po kladionicama i ne bih sad ovdje s vama dangubio ;)))