Bane Kuzmanović je van Demokratske stranke, atara Beograda malo poznat. A ja imam priliku da ga poznajem odavno. Nije da se nešto družimo, životi su nas odvukli u različitim pravcima, ali se se sretnemo tu i tamo. I kaže iskustvo, "daj čoveku vlast da vidiš kakav je", Banetu se dala. Predsednik je Vračara, čovek je vlast. Ostao normalan. Heh, i meni gorenapisano zvuči bezveze, da probam da objasnim
U Demokratskoj stranci nisam godinama, iz potpuno načelnih razloga, utehe radi trenutni razultat DS-a mi daje za pravo. Sa druge strane mnogo mojih dobrih godina je posvećeno DS-u i u stranci imam gomilu prijatelja i poznanika, negi bolje pozicionirani, neki manje dobro, ali su, ogromnom većinom normalan svet. Znaju oni sve, i kuda je sve vodilo, i kako se sve desilo, i kako je novac pojeo principe i kako se od ideje došlo do prazne ljušture, sve je njima poznato, i meni i svima, ali se ketmanovski upravo oni koji kormilare ketmanišu da sve baš kako treba. I da mora da se zna red.U ovoj slučaju Tadić na jednu stranu, jelte ex Predsednik svega, pa red je, Đilas na drugu stranu gradonačelnik, jelte, dabar sa bulevar, menadžer prve lige, kombinacije u malom prstu "zna pos`o". Tako po redu. Sliku kvari moj Bane. Ko je bre on da se drzne da se kandiduje?
E pa ne kandiduje se Bane, kandiduje se ideja. Hajde da vidimo koja je to ideju koju se drznuo da propagira moj Bane.
Vračar je opština u kojoj DS suvereno pobeđuje na izborima otkad ikad, do dan danas. Nemoj da neko pomisli da vračarske demokrate baš ništa nemaju sa tom činjenicom jer nije baš tako. Evo na primer - moj Voždovac, skoro pa sličan start. Od prvih mojih izbora `90. godine granična područja Vračara i Voždovca imali su sličan rezultat, i taj grafikon sličnosti počinje da se razilazi posle 2000. godine. Prvo polako, na onim silnim Mićunović vs Tomo diploma, vs Labus štatijaznam izborima, da bi se nastavilo na lokalnim, i onda kad je LDP-u u opštinskom odboru zinulo dupe za jedno radno mesto nastavnika književnosti i pri tom blaženo nesvesni da je demokratija jednim malecnim, ali važnim elementom i procedura, stvar je pretegla na drugu stranu i još uvek pada. Voždovačke demokrate isto. Kriva tog pada nije tako velika da se nešto dramatično da zaključiti, ali je konstantna i kad pogledaš preko ulice,u Vračar, vidiš da njihova kriva raste i skapiraš:
Bitno je ko zastupa politiku.
Kad smo to zaključili da pokušamo da razumemo kako je DS Vračara uspeo?Jel` tu igra ulogu neku činjenica da je na Vračaru centrala DS? Pa se često u Krunskoj da videti uživo npr Tadić? Ili Đilas? Ono baš lično i uživo? Može biti, kad bi se zezali, da se videti i Dulić lično pa nisu pada onaj grafikon... Pre bih rekao da je način na kojem se radi u Opštinskom i kako se donose odluke i iste sprovode ključan, a tu je princip meritokratije zastupljen onoliko koliko se može. Zamisli meritokratija u jednom zvaničnom organu jedne srpske stranke.
Ta slika meritokratija - pa koliko se može jeste daleko od idealnog, ali daj šta daš. I nije, naravno, baš sve sjajna slika, ima tu i tamo i na Vračaru gluposti, loših odluka, implementacije srpske politike, dođeš mi - dođem ti, pa valjanog nepatrovenog nepotizma i svega što krasi ovo društvo, ali prosek vračarskog Opštinskog odbora je par svetlosnih godina iznad proseka društva, o proseku Voždovca da ne pričam. I to ljudi sa Vračara vide, otuda onaj grafikon kakav jeste.
Kuzmanović trči trku za predsednika DS zbog ideje da DS može bolje, od Đilasa i od Tadića. Ja mislim da može bolje. Zato nemam dilemu, moj drug - bivši novinar Sveta kompjutera, programer, pristalica FLOSS pokreta zaslužuje da stanem iza njega. Zbog njegovog rada i zbog ideje da je u DS ostalo ono malo normalnosti koja može da pretegne. Svojim pisanjem i angažovanjem želim da doprinesem.