AleXandar Lambros
Naslušao sam se ovih dana mnogo o hrišćanskoj ljubavi. Nedeljama pre toga slušao sam mnogo o islamskom miru. Zašto pominjem ove dve stvari zajedno? Pa, obe su nekako mitske, hrišćanska ljubav i islamski mir, vekovima slušamo o tome. Kao o jednorogu, žar ptici, feniksu, dobrim vilama i anđeoskim silama (oh, naravno, niste valjda toliko naivni, nije to bucko rumenih obraščića s krilima i plavim kovrdžama kakve viđate na Rafaelovim platnima, to je čestica pozitivne energije, čista kvantna mehanika dakle) ... i što više saznajemo o prirodi sveta oko nas, to nas više teraju da se pravimo slepi, gluvi i ludi.To ludilo danas se proteže na svaki aspekt života. Očekivao bi čovek, 200 godina posle Darvina, da ljudi prasnu u smeh kad neko pomene kreacionizam (inteligentni dizajn, zvuči nekako marketinši bolje odnedavno. Pa kad je inteligentan, otkud vam slepo crevo?). Da vam to plastičnije izrazim - šta biste mislili o nekome ko vam mrtav ozbiljan kaže da je sunce na nebu zapravo Faeton u svojim nebeskim plamenim kočijama, a ne zvezda koju čini usijana plazma isprepletena magnetnim poljima i koja se sastoji od ¾ vodonika dok je ostatak uglavnom gas helijum? Jedno je biti poetičan a drugo je biti tupav. E, pa, svaki put kad klimnete glavom da odobrite neophodnost ravnopravnog uvažavanja obe teorije (za domaći zadatak: naučna teorija i mitološka priča) one o evoluciji i one o inteligentnom dizajnu, setite se da ste glupi ovog reda veličina - sunce nije zvezda od vodonika i helijuma, to je Faeton sa svojim kočijama. Uzgred, možda nas zaista samo naši gresi vuku ka adu, a ne gravitacija? A znamo da niko nije bezgrešan. Još nismo dospeli dotle da u pitanje dovedemo logiku po kojoj sveznajući i svemogući Tvorac stvara ljude sa „greškom" za koju posle okrivljuje stvorenja koja je stvorio. A i snimak zemljine lopte iz svemira je možda samo đavolovo delo koji tako seje sumnju u naš um. Niste usamljeni u tom uverenju. Glupost, za razliku od genijalnosti, nikad nije usamljena. Tako misli i republikanac Pol Braun, lekar po zanimanju, član Odbora za nauku, svemir i tehnologiju Predstavničkog doma Kongresa SAD („Evolucija, embriologija i teorija Velikog praska laži su koje su došle pravo iz ponora pakla kako bi se ljudi ubedili da im nije potreban spasilac").
I dok će teoriju evolucije odmah oboriti pronalazak fosila zeca u kambrijskom geološkom sloju, čini se da ne postoji količina dokaza koja može da poljulja, obratite pažnju, „veru" u kreacionističku teoriju.
Ne postoji ni količina bombi, kamenovanih žena, obešenih pedera, spaljenih hrišćana i hrišćanskih crkvi, budističkih hramova, silovanih i obrezanih devojčica, prosutih kiselina, odsečenih noseva, šaka i stopala, odrubljenih glava, zakonski propisane smrtne kazne za blasfemiju (a blasfemija je doslovno sve, uključujući i život) ateizam, prelazak u drugu veru, ne postoji količina jezivih citata iz kurana u odnosu na koje Hitlerova Moja borba deluje ko nastavak iz serijala o Hajdi, koji može narušiti kulturološki i medijski fantazam o islamu kao religiji mira.
Tako će vam s ekrana kojekakvi stručnjaci i diplomate objašnjavati da su sva ta divljanja, paljenja i ubijanja, „izolovani" incidenti (koliko izolovanih incidenata je potrebno da se konstatuje očigledno?), da islamski ekstremizam nema nikakve veze sa islamom kao religijskim sistemom (Stvarno? Kako onda nema budističkih ili džanaističkih bombaša samoubica i otimača aviona?), te da izjednačavanjem grupa militantnih fanatika sa svim vernicima činite neoprostiv greh trpanja u isti koš ubica i finih i čestitih ljudi koji klanjaju, udeljuju sirotinji i mese baklave.
Ma ajde? A šta ćemo sa njihovom podelom čovečanstva na muslimane i ostale? Šta je muslimanima činiti s nevernicima piše eksplicitno do te mere da ne postoji količina mentalnog napora i verske logičke akrobatike koja bi to mogla da zaodene u providno ruho metafore. Birajte, ili ćete se pokoriti (što islam inače i znači) umereno, ili radikalno.
A sve što želimo jeste da nam se ukaže na jedan jedini primer tog famoznog islamskog mira. Jer gde god postoji islam, mir tu ne stanuje. Želimo zeca u kambrijskom geološkom sloju.
Slično islamskom miru i hrišćanska ljubav nastanjuje samo mitske oblasti i manje ili više otužnu apologetsku književnost. Hrišćanstvo je religija ljubavi baš koliko je i islam religija mira.
Da vas podsetim (a spisak je toliki da ću zaista morati samo da nabacam nekoliko nasumično odabranih stavki):
Ubistva pagana i temeljno uništavanje čitave paganske kulture (od 356. godine upražnjavanje paganskih rituala kažnjivi su smrću). Slučaj Hipatije, naučnice iz Aleksandrije, koju je hrišćanska rulja doslovno raskomadala 415. godine najavio je kako će hrišćanska ljubav, u vekovima koji slede, izgledati u praksi. Prema inteligenciji i prema ženama posebno. Samo je španski inkvizitor Torkemada u smrt poslao preko 10.000 ljudi. Na lomači. U eri lova na veštice (1484 - 1750) spaljeno je i obešeno stotine hiljada ljudi, od čega preko 80% žena (crkva će, kao da je to na neki način oslobađa bilo kakve odgovornosti, pedantno priznati tek nekih četrdesetak hiljada slučajeva, tako da, molim vas, ne preterujte sa razmerama ove manifestacije hrišćanske ljubavi). Godine 1349. u oko 350 nemačkih gradova i sela ubijeno je više Jevreja nego hrišćana za 200 godina progona pod rimskim vlastima. Dve godine kasnije u Sevilji, pod vođstvom nadbiskupa Martineza hrišćanskom ljubavlju ubijeno je 4.000 Jevreja a 25.000 je prodato u roblje. U Ukrajini i Poljskoj je u samo jednoj godini, 1648-oj, od hrišćanske ljubavi umrlo 200.000 Jevreja. Izvinjavam se, moram ovaj spisak da skratim i odmah skočim na Holokaust, jer je hrišćanska ljubav prema Jevrejima tolika da bi mi za nabrajanje primera, i to samo onih istaknutijih gde je od ljubavi postradalo najmanje nekoliko hiljada u cugu, bilo potrebno nekoliko dana. Desetina miliona američkih Indijanaca, kako onih južnih tako i severnih, nemam kad ni da se dotaknem. Robova crnaca takođe. Sa koliko je biblijskih citata samo opravdavano vezivanje u lance, umiranje od gladi i gušenja u brodskim potpalubljima i šibanja do smrti na plantažama. Ako mislite da se spisak završava franjevačkim logorima za Srbe (među kojima i poseban za decu) u kojima su se ljubavi puni hrišćani takmičili ko će preklati više grkljana za jednu noć i vatikanskim pacovskim kanalima za beg nacista, silno se varate. A genocid u Ruandi u kom su aktivnog učešća uzimali ljubavi puni hrišćani? A širenje HIV virusa u subsaharskoj Africi koji svesrdno potpomažu hrišćanski misionari a koji je poprimio dimenzije istinskog genocida? A silovanje dečaka u razmerama srednjevekovnih epidemija kuge i kolere? Tolika je hrišćanska ljubav. Naravno, iščeprkaćete iz Biblije tu i tamo po neki milozvučni stih koji će potkrepiti Isusov imidž dobroćudnog hipika. Nema uspešnijeg primera propagande u istoriji čovečanstva od ovoga. Dok se istorija hrišćanske ljubavi može svesti na ovaj jedan citat iz jevanđelja - Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač (Mateja 10:34).Naravno, očekujem i da mi objasnite razliku između pravog hrišćanstva i institucije koja ga zastupa. Kao i pogrešnog i ispravnog tumačenja istog. Šteta ... nisam siromašan duhom kako vaša vera preporučuje u najgenijalnijem eufemizmu za glupost u istoriji celokupne svetske književnosti.
Najgore od svega je što se ponašate kao da ste vi, hrišćani, izmislili i moral i ljubav. Dok ste moral zapravo urušili do mere u kojoj se pedofili bore protiv gej prava, nacistički zločinci proglašavaju svecima a poglavari sa zlatnih tronova i pod dijamantskim krunama pozivaju da se molite za one koji umiru od gladi. A vaše poimanje ljubavi jedno je od najvećih izvorišta bede čovečanstva. Njen vrhunac je fantastična mentalna rastrzanost između nadmene posebnosti, visine, mržnje, prezira i želje da budete puni ljubavi po sovjetima svetih otaca. Volja da proganjate i maltretirate i osećaj gneva ne zato što nismo poslušali Hrista, nego sujetni prezir što nismo poslušali vas. "Kažem ti kao bratu" i "gorećeš u paklu u gnojnim mukama" u istoj rečenici. Vašu ljubav demaskira odgovor na sledeće hipotetičko pitanje - ja da odem u pakao, a vi u raj ... hoćete li likovati ili saosećati? Niste u stanju ni da odglumite, a nema boljih glumaca od vas hrišćana.
Vhunac hrišćanske ljubavi je majka Tereza koja je u smrt oterala stotine onih koje bi izlečila i inekcija penicilina. Koji su mrtvi bolesni ležali po istanjenim prostirkama uprkos milionima koje je njena fondacija čuvala na bankovnim računima, jer je „patnja izraz Isusove ljubavi". A sama se lečila na najbolje opremljenim klinikama. To je njen nalog bolničarkama da umiruće nehrišćane prevarom pokrste.
Pogledajte ovu spravu koja bi mogla biti eksponat muzeja hrišćanske ljubavi. Zove se „papina kruška". Uvlačili su je, u zavisnoti od „greha" ili ženama u vaginu (za greh opštenja s đavolom), ili muškarcima u anus (za greh gej seksa) ili u usta (za greh bogohulenja što je moglo da bude praktično sve, od izrečene javne tajne da je lokalni pop silovao neko dete do naučne istine da je Zemlja okrugla). A onda su je ovim zavrtnjom otvarali i širili sve dok žrtvi hrišćanske ljubavi ne bi pocepala unutrašnje organe nakon čega bi umrla u agoniji u odnosu na koju bi metak u čelo bio istinski izraz hrišćanskog milosrđa.Muslimani koji pale i divljaju JESU pravi muslimani. Njihova vera JESTE ubijanje i proganjanje. Pravoslavci lica izobličenog od mržnje koji su dizali krstove i ikone pred Centrom za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, JESU pravi hrišćani. Neuništiva volja za proganjanjem i maltretiranjem drugih JESTE tradicionalna hrišćanska vrednost. Hrišćanska ljubav, onakva kakvu je zamišljate, jeste najobičniji kulturološki fantazam, mitski književni pojam, kao beli jednorog. Onakva kakva jeste, zaslužuje samo prezir i aktivni otpor.
"Nijesu Njega unizili i ubili jadni i gadni ovoga svijeta koji su se kupili oko Njega, no sve zdravo i pravo, bogougodno i pravovjerno, moralno, zakonito i silno, sve ne vidjevše Boga Komu je u lice, Njega radi, kipjelo od samopravedničkog bijesa i vrištalo "hula". Kako iko ko je ijednom pomislio na Njegovu Muku može da pomisli da Ga ovi fariseji brane?" - dirljivo je prokomentarisao neko povodom grupe hrišćanskih pravednika koji su krstačama mahali pred galerijom opkoljenom naoružanom policijom. Zanemarimo ovu večno prisutnu i neiskorenjivu aroganciju presuditelja šta je pravo i zdravo a šta ne, zanemarimo i ovu sentimentalnu sofističku maglu, staru koliko i samo hrišćanstvo, koja nas sprečava da stvari sagledamo onakve kakve jesu, ova vrsta sažaljenja za vas, koji držite da ste oni „pravi" hrišćani, je sve čemu čovek može da se nada. Svakako je bolje od štangle u glavu. Ali nema tu nikakve ljubavi. Samo narcizma. Ja vam se zahvaljujem, nisam zainteresovan. I to ne samo zato što ste daleko od bilo kakvog hrišćanskog mejnstrima. Kažu dobronamerni da vas treba odobrovoljiti, pridobiti skrušenošću i poniznošću, jer to je jezik koji razumete, ne marite ni za inteligenciju ni ponos, sve je to đavolja rabota. Pa, šta god da deluje protiv vaše odvratne antiživotne episteme, podržavam ...Ko može, naravno. Ja ne mogu.