Ne volim kad nisam obaveštena. Kad mi promaknu stvari, pa me realnost zaprepasti za dobro jutro.
Jutros je štucavim kreštanjem zagrcalo zvono na ulaznim vratima (sto puta sam rekla Žmuu da se to popravi). Balkanskim, nikadneznaš, pogledom kroz špijunku utvrdila sam da me sa druge strane presovanog drveta, zvanog vrata, gleda nemirna bela loptica na federu, sa crnom tačkom u sredini. Radoznalost bratska sa pavijanima naterala me, da uprkos svim mogućim opasnostima, koje vrebaju samu ženu u stanu, otvorim vrata i rizikujem napad isturenog odreda vanzemaljske invazije.
Pred vratima je stajao gušter. Visok oko metartrideset. Na zadnjim nogama. Sa dva para razrokih očiju. Prva dva, crna, su drhtala na federima i gledala u moje levo rame. Druga dva su bila plava. Treptala su šarmantnim, ali nestrpljivim pogledom. Gušter je bio zelen i prebacivao se sa noge na nogu.
Pored Guštera je stajala, bitno veća od njega, HB olovka. Meko, HB2. Zašiljeno srce, navrh glave, joj se nakrivilo. U rukama je imala najlon kesu. Za kesu se držala Pipi Duga Čarapa. Pipi sa pegama velikim kao dugmići na kaputu. Narandžaste, vunene kikice su bile usmerene ka signalima iz svemira. Iz desne je virila crvena žica. Verovatno zarad jačeg prijema. Jedna štraftasta čarapa joj se srozavala ka cipeli. Druga, na leptirove, stajala je mirno, disciplinovana crvenom mašnom, na tankoj nozi sa kvrgavim kolenom.
Meka HB2 je iznela prvi zahtev: »Gospođo, njemu se piški.«
Gušter je tapkao sve brže, pod pritiskom prirodnih potreba.
Makla sam se s' vrata i rukom pokazala smer levo. Gušter je štuknuo, preko mojih stopala i tresnuo vratima vecea. Dok je Zeleni žuborio u pomenutoj prostoriji, Pipi je od Meke HB2 uzela belu kesu i definisala drugi zahtev svog sazvežđa: »Pusta hrusta«.
Taman sam zinula da iznesem usmenu molbu za objašnjenje, u ime matične planete, kada je Meka HB2 panično odskočila. Uz zaduvani tutanj, na naš sprat je, trkom stizala Princeza. Princeza je čizmama gazila, po rubu blatnjavu, haljinu posutu šljokicama. Kretanje joj je ometala i zlatna, kartonska dijadema, spala na oči. Za Princezom je dahtao Terorista. Terorista je vikao:«Čekaj!«, ali Princeza je vriskom:« Prva sam!« uspela da stigne do vrata od lifta i urlikom:«BUUUUUU!« sačeka Drakulu. Drakula je ciknuo od straha i odskočio nazad u lift, usput nagazivši Leptira. Leptir je pisnuo, krila su mu se nakrivila. Meka HB2 se zacerekala, ali Pipi je sabrano, kupujući vreme, ponovila:« Pusta hrusta! «
»I meni«, rekao je glas iza mojih leđa. Gušter je gledao razroko, pokušavajući da navuče zelene, široke gaće. Travnato lice, plavih očiju, znojilo se u žurbi. Gušter je pokušavao da se, bez pokazivanja straha i narušavanja sopstvenog dostojanstva, povuče nazad u hodnik, bežeći od našeg mačka. Probuđen gužvom, Budimir je pokušavao da, njušenjem, definiše stranu, gušterovsku pojavu.
Pipi je vrisnula:« MACA!« i bacila kesu ka Mekoj HB2. Gušter je iskočio napolje. Pipi me pregazila i zgrabila zaprepašćenog mačka u naručje. Biće da su na njihovoj planeti mačke retka pojava.
Budimir se, u šoku, predao sudbini. Pipin vrisak je prekinuo konspirativno šaputanje iskrivljenog Leptira, blatnjave Princeze i Drakule ogrnutog crnim stoljnjakom, sa belim vezom po ivici. Trkom su se nagurali u ragastov. Iza njih je nepoverljivo virio Gušter, dok je Meka HB2 probala da ponovi raniji zahtev:«Pusta hrusta!« Terorista je čapkao nos.
Izazvana galamom, prva komšinica je otvorila vrata. Umesto, konačne, očekivane pomoći planetarne sunarodnice, predamnom se našla Ciklama perika sa čarobnim štapićem u jednoj ruci. Na vrhu zvezda. U drugoj ruci, Ciklama perika je nosila Robina Huda. Robin Hud je držao varjaču, veću od sebe i izbezumljen od sreće cilikao.
»Pusta hrusta!!!« vrisnuli su Drakula, Princeza, Gušter koji se oporavio od straha, Leptir i Meka HB2. Terorista je promenio prst i nozdrvu. Pipi je bacila mačka i vrisnula:«Beba!« Ciklama dobra vila je spustila varjaču sa zakačenim Robinom Hudom i vratila se u svoj stan. Robin Hud se njihao na nestabilnim, debelim nožicama i sisao varjaču, pokušavajući da njome, usput, istera oko. Ciklama vila se vratila sa tanjirom punim krofni.
Drakula, Princeza, Pipi, Meka HB2 i Gušter su zgrabili po krofnu i našli se u prah-šećernom oblaku. Terorista je obrisao prst o maskirnu jaknu, stidljivo se nasmešio i zagrizao krofnu. Lice mu je postalo belo, spremno za kamuflažni napad u snežnim uslovima. Maskirna jakna je dobila novu šaru. Narandžastu pekmez kajsiju.
U međuvremenu sam ispraznila fioku sa slatkišima. Predala sam im sve. Bombone, čokoladice, bananice. Punih ruku su otutnjali niz stepenice. Pratila ih je šećerna izmaglica. Ciklama dobra vila mi je ponudila poslednju krofnu na tanjiru, podigla Robina Huda i varjaču i vratila se u svoj svet, vrata pored.
Nisam stigla ni da zatvorim vrata, kada je iz, upravo stiglog lifta, istrčala Osica. Na poznatoj glavi su drhtala dva crna feder-pipka sa lopticama na vrhu. Osica je odmah iznela zahtev:« Skini mi fleke sa majice!«
Dok sam u lavabou grebala zelene fleke sa žuto-crne majice, Osica se vrtela u hodniku i pričala sa upravo pristiglim Penzionerom. Deda Penzioner je duvao ispod plastične maske i iznosio negativne ocene povodom otkazanog štrajka prosvetnih radnika.
Onda je Osica odletela da telefonira, ja sam grebala fleke na majici osice iz njenog roja, a Penzioner me ispitivao: »Je l' bih ja mogao da odem u penziju? Zašto mi u školi ne dobijamo platu? Gde se prijaviš da dobiješ penziju? Ima li u školi sindikat za đake?«
"Pust" precizirao je Deda Penzioner.
"Pusti me!" izvlačila sam fleke.