Društvo| Filozofija| Gost autor| Obrazovanje| Politika

Poraz obrazovanja u digitalnom dobu?

Goran Nikolić RSS / 23.10.2012. u 15:21

 Autor: prof. Davor Džalto

(delovi preuzeti iz istoimenog rada objavljenog u: Kultura, 135/2012, 20-27)

Obrazovni sistem u Srbiji je u, tako reći, procesu neprekidnih reformi već dugi niz godina. Reforme i izmene se dotiču svih nivoa obrazovanja, od osnovnoškolskog do visokog. Stalno poboljšavanje funkcionisanja obrazovnog sistema i menjanje onoga što se pokazuje kao loše ili neadekvatno se čini toliko samorazumljivim da nije ni potrebno argumentovati u prilog ovakvih promena. Svedoci smo da postoje pozitivni rezultati reformi koje su u visokom obrazovanju sprovođene u poslednjoj deceniji. Pa ipak, i pored svih reformi izgleda da odsustvuju adekvatni rezultati. I ne samo to; neki aspekti ovih reformi u visokom obrazovanju su omogućili da Srbija uvede naročite studijske programe i zvanja koja u tom obliku i sadržaju ne postoje izvan granica Srbije, naročito ne u razvijenim zemljama zapadne Evrope ili Amerike. Cilj ovih „inovacija“ nažalost nije bio pomeranje dometa naših obrazovnih institucija i kadrova već se pre svega radilo o načinu da sasvim fiktivna zvanja i diplome popune budžete univerziteta i fakulteta, zadovoljavajući sujete onih koji ta zvanja nose, istovremeno izazivajući u akademskoj sferi i čitavom društvu veliku konfuziju u vezi sa smislom i vrednošću ovakvih diploma i visokog obrazovanja uopšte.

Svako ko je makar u najopštijim crtama upoznat sa situacijom u kojoj se nalazi visoko obrazovanje u Srbiji danas je svedok ne samo prisustva korupcije i falsifikovanja naučnih i stručnih rezultata (o čemu su domaći mediji u nekoliko navrata izveštavali) već i nečega što bismo mogli nazvati „legalnom korupcijom“. Reč je o veoma raširenom fenomenu kupo-prodaje diploma, kao posledici komercijalizacije akademskih zvanja, koja se često, sasvim pogrešno, naziva „liberalizacijom“.

Nije potrebno naročito naglašavati da ovakav pristup visokoškolskim ustanovama nema ništa zajedničko sa funkcionisanjem ozbiljnih akademskih institucija u razvijenim zemljama. Mnoge visokoškolske ustanove u Srbiji tako prestaju da budu obrazovne i naučne ustanove pretvarajući se u sredstvo da se putem nečega što se samo formalno zove „studiranje“ stekne brz profit, dodeljujući klijentima određena zvanja. U takvim uslovima, kriterijumi za polaganje ispita, pisanje diplomskih, master i doktorskih radova postaju ne samo niski već često i groteskni. Ova situacija nije, kako se nekad čini, odlika samo privatnih visokoškolskih ustanova već je u određenoj meri prisutna i na državnim univerzitetima, koji takođe povećavaju upisne kvote studenata i obezbeđuju veliku prolaznost, kako bi što više zaradili od školarina (što se često pravda evidentno nedovoljnim sredstvima koja se izdvajaju iz republičkog budžeta za adekvatno funcionisanje ovih ustanova). Ako ovome dodamo i rasprostranjenu nekompetentnost, nezainteresovanost i nedostatak visokih stručnih i moralnih kriterijuma nastavnog kadra, lako je izvući zaključak o obimu problema u kom se visoko obrazovanje u Srbiji danas nalazi.

Jasno je da upravo opisana situacija ne karakteriše sve visokoškolske ustanove i programe. Svedoci smo da postoje pojedinci, studijski programi i fakulteti koji ostvaruju veoma značajne rezultate na regionalnom i međunarodnom planu, uz poštovanje visokih naučnih, stručnih i moralnih standarda. Međutim, sve navedene anomalije predstavljaju veoma raširen problem koji zaslužuje najveću pažnju imajući u vidu potencijalno veoma opasne i dugoročno negativne implikacije koje loš obrazovni sistem ima po čitavo društvo.

Odsustvo adekvatnih rezultata reformi svakako ne znači da je neki prethodni sistem bio dobar i da ga je trebalo zadržati u neizmenjenom obliku. Konstatacija lošeg stanja danas samo znači da reforme ne daju potrebne rezultate.

A razlozi koji su doveli visoko obrazovanje u Srbiji u ovu situaciju su brojni. Pomenuću samo dva koja smatram veoma važnim ako ne i ključnim. Reč je o nezainteresovanosti države da se ozbiljno pozabavi problemom obrazovanja i njegovog kvaliteta, zbog čega su promene uglavnom „kozmetičke“. Tu je takođe i ideja o „tržišnom obrazovanju“ koja deluje kao loša šala u uslovima kada ne postoji razvijeno naučno i stručno, pa ni obično tržište u Srbiji, zbog čega visokoškolske ustanove zloupotrebljavaju svoju društvenu ulogu, postajući instrument brze zarade. Tako se dolazi do obrazovanja koje u velikom broju slučajeva postaje fiktivno, budući da ne zadovoljava naučne i stručne kriterijume, a nekad ni najosnovniji nivo pristojnosti.

Postavlja se pitanje ne samo problema kvalifikovanosti ovako (ne)obrazovane radne snage, što je direktno povezano sa mogućnošću bržeg i uspešnijeg društvenog razvoja, već i problema razvoja i funkcionisanja same demokratije i građanskog društva u uslovima veoma niskog stepena obrazovanja stanovništva, uključujući i one koji formalno poseduju fakultetske diplome.

Veoma rano je u istoriji modernog društva uočena povezanost nivoa obrazovanja i razvoja građanskih sloboda kao i onih kvaliteta društva koja bismo danas zbirnim imenom mogli nazvati demokratskim. Čini se, iz današnje perspektive, da nije bilo teško uvideti vezu između obrazovanja i izgradnje društveno odgovornih i slobodnih građana. Takođe nije teško pretpostaviti da će neobrazovani građani biti daleko podložniji raznim manipulacijama, dezinformacija i tendencioznim interpretacijama kompleksnih društvenih i istorijskih narativa od onih koji su obrazovani. Trebalo je dakle da obrazovne institucije, koje su pratile sve veći razvoj društva i diverzifikaciju obrazovnih profila, vrše dvostruku ulogu – da obezbeđuju visok nivo profesinalnosti i kvalifikovanosti radnika za određene poslove, ali i da razvijaju, koliko je to na pojedinim nivoima studija moguće, sposobnost kritičkog mišljenja i analitičkog odnosa prema društvenim pitanjuma.

U poslednjih nekoliko decenija primetna je tendencija, u globalnim razmerama, da se ovaj drugi aspekt obrazovanja minimizira. U tom smislu mi se čini da treba razumeti i pokušaje da se putem redukcije budžetskih izdataka smanji opseg i uticaj humanističkih disciplina u obrazovnom sistemu, imajući u vidu potencijal za razvoj kritičkog mišljenja o društvenim problemima koje humanističke nauke poseduju, što se može smatrati indirektnom pretnjom demokratiji.

Ova situacija može delovati paradoksalno s obzirom na nove, digitalne, tehnologije koje omogućavaju veću dostupnost informacija, bržu komunikaciju i lakši uvid u dešavanja, kako na širem društvenom tako i na stručnom planu. Pa ipak, ako se pažljivo razmotri priroda novih tehnologija kao i njihova upotreba u konkretnim društvima, videćemo da ova dva fenomena – dostupnost novih tehnologija i rast nivoa obrazovanja – ne stoje u neposrednoj vezi. Savremeni mediji, pre svega internet, omogućavaju svakako daleko veći obim komunikacije i dostupnosti informacija u odnosu na epohu pre interneta, zbog čega živimo u vreme prave hiperinflacije informacija. Često se može čuti da je internet demokratski medij par excellence budući da on, za razliku od novina i televizije koji mogu plasirati jednu vrstu tendencioznih izveštaja i informacija, omogućava korisniku da sam izabere sadržaje i po želji dođe do mnogo različitih izvora i pogleda na određeni događaj ili problem, stvarajući time potpuniju sliku o stvarnosti u kojoj živi. I pored toga što je sve ovo načelno tačno, često se previđa činjenica da je internet pre svega korisno sredstvo. Kao i svako drugo sredstvo, i internet može biti korišćen na razne načine. Da bi nove tehnologije imale pozitivan uticaj na nivo obrazovanja i na razvoj demokratije, one moraju biti upotrebljene na odgovarajući način. Svedoci smo međutim da je internet kod najvećeg broja korisnika pre svega sredstvo e-mail komunikacije, zabave, učešća u društvenim mrežama, online kupovine i planiranja odmora.

Ukoliko su zabava, društvene mreže i pornografski materijali prevashodni sadržaji koje konzumiraju korisnici interneta, postavlja se pitanje u kojoj meri je širenje korišćenja i dostupnosti interneta povezano sa pozitivnim efektima na razvoj obrazovanja i demokratije u celini? Da li porast kompjuterske pismenosti, tj. porast elementarnog poznavanja rada na računaru u svrhu korišćenja interneta, gledanja filmova ili slušanja muzike, ima za posledicu porast nivoa obrazovanja, pogotovu ako obrazovanje shvatimo ne samo kao skupljanje informacija već kao kritičko mišljenje? Da li je, sa druge strane, moguće govoriti i o obrnutom uticaju, tj. da srazmerno porastu nivoa obrazovanja i medijske pismenosti raste i obim korišćenja interneta? Ovo su svakako pitanja koja bi zahtevala detaljnija terenska istraživanja kao i njihovu znatno obimniju analizu koja mora uzeti u obzir specifičnosti konkretnih lokalnih sredina u kojima se posmatra odnos informatičke pismenosti i obrazovanja.

Sledeći primer se tiče neposrednog negativnog korišćenja interneta u sferi obrazovanja u užem smislu. Reč je o rasprostranjenom korišćenju copy-paste strategije kako u studentskim radovima, tako i u (pseudo) naučnim tekstovima i novinskim člancima. Budući da je „sve“ dostupno na internetu, jednostavno kopiranje nekog teksta (sa, recimo, Wikipedije ili nekog bloga) postaje univerzalno rešenje kojim se često zamenjuje sopstveni istraživački rad i stvaralačka aktivnost. I pored tehnoloških mogućnosti koje nam danas dozvoljavaju, više nego pre, da otkrijemo ovakve falsifikate (koje se u Srbiji u akademskoj sferi, po našim saznanjima, uglavnom ne koriste), ovakvo široko rasprostranjeno korišćenje resursa interneta dovodi do hendikepiranosti budućih „stručnjaka“ ali i do porasta kako elementarne tako i naučne i stručne nepismenosti u Srbiji. Ovaj metod „istraživanja“ i „obrazovanja“ u osnovi eliminiše samu mogućnost saznanja i kritičkog mišljenja. Istovremeno, ovo ima dalekosežne posledice i po čitavo društvo, budući da u odsustvu dobrog i adekvatnog obrazovanja, česte greške ili namerno iskrivljenje činjenica u tekstovima koji su dostupni na internetu mogu postati standard i jedini izvor (dez)informacija. A društvo čija budućnost zavisi od pojedinaca, grupa i medija koji svoje znanje i informisanost baziraju pre svega na „činjenicama“ i „izvorima“ koje pružaju razni forumi, slobodno sastavljeni izvori i društvene mreže, ne može očekivati naročito pozitivne pomake.

Uprkos svemu navedenom, nove tehnologije predstavljaju odličan izvor za proširenje i produbljivanje znanja i društvene angažovanosti ukoliko su upotrebljene sa tim ciljem. Brojni akademski resursi, knjige i časopisi, online konferencije i skupovi su danas dostupni preko interneta i predstavljaju sastavni deo naučnog i istraživačkog rada razvijenih akademskih sredina. Ovo značajno povećava mogućnost pronalaženja i pristupa željenim informacijama, povećava dostupnost izvora, kao i mogućnost saznanja i ostvarenja ličnih profesionalnih i institucionalnih kontakata. Sa druge strane, sjajan primer uloge interneta kao sredstva komunikacije u svrhu pozitivnih promena u samoj društvenoj praksi pružaju nedavne masovne demonstracije u arapskom svetu, ali i u Evropi i Sjedinjenim Državama, sa zahtevima za demokratizacijom društva i pravednijom ekonomskom politikom. Mnogi od ovih skupova su organizovani preko društvenih mreža u situacijama kada je to bio najefikasniji ili jedini mogući oblik (koliko-toliko) slobodne komunikacije, dok je internet nekad i isključivo sredstvo delovanja, kao u slučaju Anonimusa.

Ovo nas suočava sa činjenicom da je neophodna stalna interakcija i razvoj na relaciji obrazovanje – obrazovne institucije – nove tehnologije, kako bi rezultati korišćenja novih medija mogli biti pozitivni. Ali to zahteva ozbiljnost, kritičnost i želju da se savladavaju konkretni problemi i da se obrazovni sistem i društvo u celini učine boljim i civilizovanijim.



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Biljana 77 Biljana 77 16:26 23.10.2012

nije poraz, već debakl

Moje iskustvo u radu i komunikaciji sa mladim ljudima, osnovcima i srednjoškolcima, pa čak i studnetima pokazalo mi je da uprkos tome što su non-stop na netu (društvene, mreže, forumi i sl.) jedva da umeju da se snađu kada je potrebno da nešto urade vezano za svoje obrazovne obaveze. + copy/paste koriste do te mere neselektivno da ne primećuju mešanje ekavice i ijekavice, srpskog i hrvatskog i sl. Pri tom ne pričamo o "lošim đacima".
kobrakerac kobrakerac 19:36 23.10.2012

prvi put

Прочитах први пут,
сада ћу опет да прочитам текст.

Добро си се расписао Даворе!
И што је добро - у праву си 200%


kobrakerac kobrakerac 19:41 23.10.2012

нешто слично

http://blog.b92.net/text/18301/Strategija-i-tragedija-obrazovanja/


кога не мрзи може да погледа линк.

Можда се уочи веза.



babmilos babmilos 20:31 23.10.2012

eh

u subotnjem Danasu beše tekst o efektima uvođenja veronauke u škole. tzv. pomoćnik tzv. ministra tzv. prosvete bez problema kaže "ništa mi ne znamo o efektima nastave veronauke. ništa mi ne znamo ni o efektima nastave biologije". u prevodu "ništa mi ne znamo o tome za šta primamo platu" - samo što tzv. ne uočava vezu, pa ga baš briga.
tasadebeli tasadebeli 21:32 23.10.2012

Квантитет и квалитет

Може наслов да буде и обрнут. Односно, пораз дигиталног доба у образовању?

Можда узрок за ову парадоксалну ситуацију коју имамо да развој технологије не доприноси бољем него, напротив, лошијем образовању лежи у чињеници да лоше конципирано образовање доводи и до лоше конципираних нових технологија, па самим тим и интернета. Наиме, образовање свугде у свету, па и код нас, засновано је на што већем броју информација које човек мора да прими да би био успешан у свом образовању. А суштина није у количини информација, суштина је у квалитету информација.

Самим тим и интернет се претворио само у пуко збирање гомиле информација из којих је просто немогуће извући суштину. Када у Гуглу укуцам појам linguistics, добијем 56 800 000 резултата! Па знате шта, одустајем одмах! Нисам тражио милијарде и милијарде информација. Тражио сам једну, а у тој непроходној џунгли тешко да ћу доћи до ње. Википедија и остале отворене енциклопедије ме не занимају, подаци су непоуздани јер ту приступ имају и они који често не познају материју о којој пишу. Шта преостаје човеку (не само младом човеку јер образовање све више добија карактеристику целоживотног образовања)? Или ће да одустане пред тим Хималајима непотребних информација као и ја и да потражи адекватне изворе за овај појам у књигама, или ће, као и већина младих људи данас, кренути да сурфује бесконачно губећи сате и сате у томе.

А такав начин долажења до информације може само да доведе до површног клизања преко тог мора без урањања у суштину онога што треба да се научи. У таквом приступу анализа и синтеза као основне алатке логичког размишљања атрофирају, па млади људи данас више и не знају да разликују суштину од споредних информација.

(Када клинцима у осмом разреду дам истраживачки задатак да, користећи интернет, сачине пано са најважнијим подацима о животу и делу Вука Караџића, испадне да је најважнија ствар у Вуковом животу била то што је имао дрвену ногу. Тужна је то слика употребе људског мозга који је тако моћна машина, моћнија од свих компјутера на свету заједно.)

Излаз из такве ситуације у којој је количина информација битнија од њиховог квалитета вероватно лежи у оној максими коју све чешће чујемо од људи који се баве образовањем: "Мање је више". Звучи нелогично, али боље је младом човеку који учи дати мање информација које ће бити квалитетне (тј. доводити га до суштине ствари), него му истоваривати испред чула небројено мноштво информација у којем он неће умети сам да нађе пут до оних суштинских, правих ствари. Није ни чудо онда што већина младих људи (и не само младих људи) данас користи интернет искључиво за комуницирање на друштвеним мрежама, дописивање мејлом, задовољење потрошачких страсти или да би се забавила игрицама и "забрањеним воћем" на порно сајтовима, а врло мали број њих покушава да искористи интернет и за своје образовање јер једноставно не уме да се избори са количином информација.

Тек када будемо конципирали образовање поштујући ону максиму "мање је више", бићемо у стању и да технологију конципирамо другачије и да је учинимо корисном у образовању.
golubica.bg golubica.bg 23:02 23.10.2012

Re: Квантитет и квалитет

tasadebeli
Наиме, образовање свугде у свету, па и код нас, засновано је на што већем броју информација које човек мора да прими да би био успешан у свом образовању. А суштина није у количини информација, суштина је у квалитету информација.




Самим тим и интернет се претворио само у пуко збирање гомиле информација из којих је просто немогуће извући суштину. Када у Гуглу укуцам појам linguistics, добијем 56 800 000 резултата! Па знате шта, одустајем одмах! Нисам тражио милијарде и милијарде информација. Тражио сам једну, а у тој непроходној џунгли тешко да ћу доћи до ње. Википедија и остале отворене енциклопедије ме не занимају, подаци су непоуздани јер ту приступ имају и они који често не познају материју о којој пишу. Шта преостаје човеку (не само младом човеку јер образовање све више добија карактеристику целоживотног образовања)? Или ће да одустане пред тим Хималајима непотребних информација као и ја и да потражи адекватне изворе за овај појам у књигама, или ће, као и већина младих људи данас, кренути да сурфује бесконачно губећи сате и сате у томе.


Odlicna ilustracija problema! Sta tacno ti (tebi se obracam, jer si naveo licni primer, ali govorim vrlo generalno) trazis kad u Google ukucas "linguistics". Definiciju? Neku odredjenu temu? Ako je odredjena tema, i upit mora biti odredjeniji, Google (jos uvek ) nije u stanju da cita misli. Tako generalnim pojmom se naravno nista ne dobija, a ono sto mlade ljude treba nauciti i jeste kako da postavljaju prava pitanja, odnosno iz njih izvlace sustinu u vidu kljucnih reci. Ti o ovome sigurno znas daleko vise nego ja, pa me ispravi ili dopuni, ali citala sam negde da deca u Srbiji imaju problem na PISA testovima u zadacima gde se takve stvari traze (cini mi se da je u pitanju bilo izvlacenje osnovnih teza iz teksta ili tako nesto)...

Излаз из такве ситуације у којој је количина информација битнија од њиховог квалитета вероватно лежи у оној максими коју све чешће чујемо од људи који се баве образовањем: "Мање је више". Звучи нелогично, али боље је младом човеку који учи дати мање информација које ће бити квалитетне (тј. доводити га до суштине ствари), него му истоваривати испред чула небројено мноштво информација у којем он неће умети сам да нађе пут до оних суштинских, правих ствари.


I ovo mogu samo da potpisem. Dodala bih jos i da osnova modernog obrazovanja i treba biti pomenuta analiza i sinteza te izvlacenje sustine, jer nema nista lakse do saznati koje je godine bila neka bitka i koliko je poginulo sa obe strane. Ali staviti taj dogadjaj u odredjeni istorijski kontekst, sagledati uzroke i posledice i izvesti neophodne zakljucke je vec malo teze...i daleko korisnije.
tasadebeli tasadebeli 00:13 24.10.2012

Re: Квантитет и квалитет

golubica.bg
Odlicna ilustracija problema! Sta tacno ti (tebi se obracam, jer si naveo licni primer, ali govorim vrlo generalno) trazis kad u Google ukucas "linguistics". Definiciju? Neku odredjenu temu? Ako je odredjena tema, i upit mora biti odredjeniji, Google (jos uvek ) nije u stanju da cita misli. Tako generalnim pojmom se naravno nista ne dobija, a ono sto mlade ljude treba nauciti i jeste kako da postavljaju prava pitanja, odnosno iz njih izvlace sustinu u vidu kljucnih reci.




Тако је, на то сам и мислио. Проблем и јесте у томе што их образовање не научи да постављају права питања. Дао сам овај пример са linguistics само илустративно јер отприлике тако изгледа када клинци у школи у гомили информација само начују неки појам, па дођу кући, укуцају тај појам у Гугл и добију ону огромну цифру као резултат претраге. А мученици и не знају како би нашли неку ближу одредницу јер из онога што су чули у школи не умеју да разаберу шта им је битно да би се лакше снашли у том мору информација.

Мени је јасно како то функционише на Гуглу или неким другим претраживачима, али када сам први пут у животу користио такав начин претраге на интернету и укуцао овај појам из пуке радозналости, да видим како то изгледа на овим сокоћалима (иначе студирао сам српски и лингвистику), био сам запањен резултатима претраге (тада их је било негде око 7 милиона). Тај први пут зурио сам у монитор сигурно минут-два, онако полуотворених уста, забезекнут бројем сајтова на којима се уопште и помиње тај појам, исто онако као и клинци када данас тако претражују интернет.

citala sam negde da deca u Srbiji imaju problem na PISA testovima u zadacima gde se takve stvari traze (cini mi se da je u pitanju bilo izvlacenje osnovnih teza iz teksta ili tako nesto)...


То је тачно што си чула. Тако је било на оним првим тестирањима. Сада се полако, из године у годину, добијају све бољи резултати. Завод за унапређење образовања је у међувремену израдио стандарде постигнућа ученика на крају основне школе, а завршни испит, некада звани пријемни за средње школе, само је крајња провера да ли су ученици постигли то што је замишљено да треба да знају после 8 година основне школе.

Међутим, ми не бисмо били ми када нешто не бисмо забрљали. Грешка у таквом приступу је што су прво израђени школски програми (дакле, средство), а тек су 4 године касније израђени и стандарди постигнућа (циљ). То је мени потпуно нелогично. Ваљда паметни људи прво одреде циљ, а онда према том циљу одаберу и средство. На жалост, Министарство образовања је журило са програмима да би могли што пре да објаве да се у Србији ушло у реформу образовања (вероватно су то урадили под притиском различитих институција ЕУ). А када је та прва "реформисана" генерација доспела до краја осмог разреда, у Министарству и пратећим му институцијама досетили су се да су им ту потребни и циљеви, па су их накнадно израдили. Да не будем неправедан, ти циљеви (стандарди постигнућа) стварно су рађени дуго, озбиљно, са мноштвом истраживања на терену и радили су их заиста врхунски стручњаци у тој области. Али целу ствар квари погрешан редослед потеза. Програме је требало радити тек сада, када знамо циљеве, а не пре циљева. Зато као последицу имамо много празног хода у тим програмима. Неки наставници (ту спадам и ја) у таквој ситуацији једноставно одлучују да више не поштују програме него да наставу прилагођавају задатим циљевима, али таквих нема много. И то из простог разлога што би нам за такав однос према школским програмима свака инспекција дала слабу оцену. (Две узастопне слабе оцене и губим лиценцу за рад.) Онима мало плашљивијима на памет не пада да раде такве ствари, тј. да не поштују програм и да из њега извлаче само оно што им је потребно, већ деци свакодневно испоручују уз суштинске информације и гомилу оног непотребног, па на крају опет добијамо исти ефекат као и пре реформисања образовања.

А смисао тих стандарда постигнућа и јесте да се деца науче да извуку суштину из материје дате за поједине предмете, да текстове читају са разумевањем, а не механички, и да науче да примењују стечена знања. Мени се то баш допало јер ми пружа прилику да пред собом стварам правог истинског ученика, а не неку машину за репродуковање гомиле информација из уџбеника.

Dodala bih jos i da osnova modernog obrazovanja i treba biti pomenuta analiza i sinteza te izvlacenje sustine, jer nema nista lakse do saznati koje je godine bila neka bitka i koliko je poginulo sa obe strane. Ali staviti taj dogadjaj u odredjeni istorijski kontekst, sagledati uzroke i posledice i izvesti neophodne zakljucke je vec malo teze...i daleko korisnije.




Управо на то сам и мислио пишући ти све ово изнад, као и оно у првом коментару. Разумели смо се одмах.
Jukie Jukie 01:24 24.10.2012

Re: Квантитет и квалитет

Čini mi se da iz biologije situacija nije toliko loša, jer na svu sreću ni program nije razrađen u detalje, pa se lakše ubacuju ciljevi gde zatreba...


p.s. nisam kupio pravopis na sajmu jer sam video samo nešto što se zvalo veliki pravopisni rečnik, a to je koštalo isto kao enciklopedija "Životinje" od Mladinske knjige (ekstra skupo i teško desetak kila - prim.prev.).

enciklopedija "Životinje" od Mladinske knjige - link

tasadebeli tasadebeli 09:30 24.10.2012

Re: Квантитет и квалитет

Jukie
p.s. nisam kupio pravopis na sajmu jer sam video samo nešto što se zvalo veliki pravopisni rečnik, a to je koštalo isto kao enciklopedija "Životinje" od Mladinske knjige (ekstra skupo i teško desetak kila - prim.prev.).enciklopedija "Životinje" od Mladinske knjige - link


Добра одлука! Правопис је ипак правопис! Правописни речник такође није лоше имати (увек сам у стању да покупујем пола Сајма књига), али Правопис ти је ипак оно основно што би требало имати из те области и сасвим довољно ако ниси "језичара" као ја, па би ти Правописни речник био само споредни приручник.
uninamama uninamama 10:49 24.10.2012

Re: Квантитет и квалитет

Међутим, ми не бисмо били ми када нешто не бисмо забрљали. Грешка у таквом приступу је што су прво израђени школски програми (дакле, средство), а тек су 4 године касније израђени и стандарди постигнућа (циљ). То је мени потпуно нелогично.

Heh! Sećam se kada su stigli prvi ogledni profili za srednje škole. Sjajno urađeno, sve po redu: prvo šta to dete kao svršen đak mora da zna/ume/bude, pa onda razrađeno kroz četiri godine školovanja, sa sve ishodima za svaki predmet i oblast. A onda ukapiraš, kada uzmeš prvu generaciju, da ti recimo za matematiku, treba još dve godine između - od 8. razreda do prvog srednje da nauče tu razliku između standarda za osmi razred i zahteva za prvi
dragan7557 dragan7557 15:14 24.10.2012

Re: Квантитет и квалитет

tasadebeli:
Самим тим и интернет се претворио само у пуко збирање гомиле информација из којих је просто немогуће извући суштину. Када у Гуглу укуцам појам linguistics, добијем 56 800 000 резултата!

Aj' da probamo 'vako:

ukucaš na Google tasadebeli sledi 1.300 rezultata,

ukucaš dragan 7557 dobićeš 471.000 rezultata!

Šta govore ove informacije, osim statistike, ništa.


Ali ako tražiš bilo kakvu informaciju na Internetu moraš virtualnoj mašini da podrobnije objasniš šta hoćeš da ti nađe.

Internet je ogroman magacin u kome su informacije na razne načine sortirane a sve te načine onaj ko se služi mora i da poznaje.

Internet je informativni sistem koji služi da se skoro brzinom svetlosti definiše mesto gde se traženi kvantum informacija nalazi a kasnijim finim štelovanjem i nađe tražena informacija.

Ako uđeš u Kongresnu Biblioteku i nemaš pojma šta tražiš onda možeš boraviti u njoj sledećih godinu dana bez da pročitaj ijednu jedinu knjigu, slična je stvar i sa Internetom.

Asocijalne mreže za ogovaranje poput tvitera ili fejsa, su mldima najinteresantniji upravo zbog ogovaranja, otrcavanja, a skoro je bilo u NL i suđenje za prvo facebook ubistvo, kojih će ne sumnjam biti još mnogo više.

Internet pruža izbor a na odabiraču je da voljno iznese svoj izbor. Inkorporirati Internet u obrazovanje nije teško a zašto se to ne radi pravilno je pitanje interesovanja i motivacije onih koji uče omladinu a ne broja pogodaka traženog i ponuđenog izbora koji je samo statistička jedinica.

Prve telefonske knjige su bile sortirane po brojevima telefona, danas to izgleda sumanuto, ali je ipak istina, slično je donekle i sa Internetom.



cerski
Jukie Jukie 16:10 24.10.2012

Re: Квантитет и квалитет

Da, pa Tasa i kaže da deca ne umeju da potraže informaciju
Otprilike kao kada neko ne ume da koristi rečnik ili indeks na kraju knjige
E sad, verovatno bi mogao neko da im održi predavanjoradionice na temu nalaženja onoga što ti treba.
Prošla mi je kroz glavu misao da deca ipak nalaze informacije o događajima na koje izlaze.
(sem Džordana Katalana iz "Moj takozvani život" koji je bio nepismen pa na posterima kojima je bila oblepljena cela škola nije umeo da pročita da se žurka/koncert održava određenog datuma)
ali sam se setio da i meni na fejsbuk stižu poruke o različitim iventima. Ivente uglavnom ne tražiš nego ih ili ti praviš ili ti neko pošalje pa se dopišeš na spisak.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:26 23.10.2012

Svega ima u tom tekstu

...i o mnogo čemu bi se moglo polemisati, ali kako ni domaćin, a pogotovo njegov redovni gost D. Džalto, retko kada udostoje komentatore svojim učešćem u diskusiji, za mene se postavlja pitanje svrhe ovakvih copy/paste preuzimanja tekstova iz časopisa ili sa neta.

rade.radumilo rade.radumilo 10:21 24.10.2012

Sistemski problem

Naše školstvo se i dalje bzira na "Sovjetskoj" školi: Reprodukcija svega i svačega što j u tom trenutku poznato u nekoj oblasti. U takvoj situaciji je učenicima nižih i viših škola dovoljno da kopirju-nalepe odgovarajuće odlomke iz enciklopedija ili tuđih radova. Čak su i "projekti" koji su zahtevani od učenika/studenata zapravo tekstovi napisani na neku temu, dakle opet copy-paste.
U razvijenim zemljama su svesni odavno ovakve pojave, tako da je obrazovanje odavno počelo primenjivati sledeće principe:
- Predavanja iz neke oblasti se ne bave reprodukcijom ljudskog znanja iz te oblasti, već se studentima prezentuju izori informacija, predavač prenosi svoja iskustva s tim izvorima, daje predloge za postupanje u istraživanju i od polaznika kursa se očekuje da samostalno istraže odabrane teme.
- Ocenjivanje iz neke oblasti se ne vrši preslušavanjem/iščitavanjem reprodukcije znanja već se polaznicima daju parametri projekta, budžet za izvođenje istog i odrede se timovi. Projekti se ne sastoje u tome da studenti napišu nekih 15-ak - 20-ak strana "malaćenja prazne slame" na neku temu. Lično sam za džeparac "skockavao" razne diplomske i magistarske radove. Samo jedan od njih nekoliko desetina se sastojao od razvoja softveskog rešenja za nešto, dok su svi ostali zapravo bili gemišt tekstova iz drugih knjiga. U zapadnom školstvu se od kandidata očekuje da izvrše određena istraživanja i interpretiraju i odbrane svoju interpretaciju rezultata, ili ukoliko je reč o tehničkim naukama, da naprave neku konkretnu stvar.
bolid1 bolid1 13:05 24.10.2012

Re: Sistemski problem

Ne samo sto se ocekuje, zahteva se. Kod nas je problem sto profesori, tj. mentori, podsticu CP pisanje i ne ocekuju bilo sta vise, a kad dobiju nesto vise hvataju se za galvu jer to zahteva vreme za pregledavanje.

Seminarski radovi koje smo imali da spremimo na trecoj godini studija su se sveli na CP sa Wiki i ostalih pedija, profa koji to vidi i aminuje, pri tom, rad je za nulu, prezentacija je za nulu ali to prolazi...da je do mene, pola bi popadalo ko kruske...al' nije i hebiga, moz' da mrzis sam sebe sto si upucao nekoliko nedelja u to...
tasadebeli tasadebeli 21:18 24.10.2012

Re: Sistemski problem

rade.radumilo
Naše školstvo se i dalje bzira na "Sovjetskoj" školi: Reprodukcija svega i svačega što j u tom trenutku poznato u nekoj oblasti.


Ниси у праву. То је "мит" који се стално вртео у неким прошлим временима, али више не важи. Проблем је у томе што ми данас и не знамо на чему нам је школство базирано. Ушло се грлом у јагоде у нешто за шта је потребна дуготрајна и озбиљна припрема и планирање да не би генерације и генерације биле упропашћене неозбиљном стратегијом образовања каква је била, рецимо, она из осамдесетих година прошлог века, тзв. "шуварица" (усмерено образовање названо по Стипи Шувару).

У општем хаосу, који је настао овим скорашњим срљањем у реформу без озбиљне припреме, они директни "извођачи радова" на часу, тј. професори, наставници и учитељи, доведени су у ситуацију да без адекватне подршке институција раде то што раде. Тиме се дошло до једног великог шаренила у настави. Што би рекао Вук Караџић за правила писања у доба славеносрпског језика, ми данас имамо по школама наставу "по правилима баба Смиљане".

Како то изгледа на часовима у школи? Рецимо, код мене на часу дете не треба да ми репродукује чињенице из живота поменутог Вука Караџића, већ треба, на основу мојих упутстава и усмеравања, сам да пронађе податке, да одабере најважније и да их онда употреби радећи неки задатак (рецимо да направи на хамеру пано на којем ће се видети једна област Вуковог рада, нпр. сакупљање народних умотворина). У тој истој мојој школи то исто дете на часовима, рецимо хемије или физике или историје, мора да репродукује оно што је код куће набубало напамет из уџбеника, по могућству са сваким зарезом у тексту (на то ти мислиш када кажеш "руска школа" да би добило петицу. И шта мислите, на којим часовима ученици усвоје као стечено знање више и умеју то да понове чак и после дужег временског периода, а понешто и трајно запамте? (Оно набубано из хемије, физике или историје заборављају већ после 24-72 сата и то ми сви знамо одавно из гомиле експеримената рађених још пре 50-60 година.)

Не кривим ја ту моје колеге. У општој збуњености контрадикторним упутствима која стижу са разних страна (Министарство, семинари, инспекције, Заводи за унапређење образовања и процену квалитета образовања, писци уџбеника итд.), неко се одлучује да ради онако како је радио читавог живота са репродуковањем пуких чињеница, а неко се одлучи и на експериментисање у жељи да добије боље резултате од "руског модела" образовања, ризикујући при томе да га неки инспектор који и не схвата циљ таквог експериментисања (јер никада није ни чуо за нешто другачије од руског модела) казни лошом оценом за одржани час. А, као што рекох у претходним коментарима, две узастопне слабе оцене и губи се лиценца за рад у школи. Многи нису спремни да тако ризикују.

Пре десетак година био сам на семинару на којем је један наш угледни професор, Ненад Хавелка, рекао да се у Србији планира такво образовање у којем ће бити задати циљеви (стандарди), а да ће професорима бити остављен слободан простор да наставу испланирају тако да се ти циљеви постигну. Што виши разред, све већи слободан простор за професора у програму. И ево, десет година касније, нема ништа од тога. И даље смо стриктно везани за испуњавање унапред задатог програма који уз то прате врло често и уџбеници сумњивог квалитета. У најбољој ситуацији су професори енглеског језика који имају одличну подршку у уџбеницима из иностранства и у CEF (Common European Framework) знања језика који је неко у иностранству, много озбиљнији и пажљивији у планирању образовања, израдио, па ови наши професори енглеског језика само преузимају оно што је неко ван Србије одавно испробао, уобличио и применио.

Када би систем знао шта хоће уопште од нас (право да вам кажем, све више имам утисак да се ту не зна ко кога... Луд збуњеног или збуњен лудог.), онда би директним извођачима радова у учионици било много лакше, а што је најважније, завладао би неки ред и ми наставници се не бисмо осећали препуштени сами себи.

П.С. - Извињавам се што сам запео са Вуком Караџићем. Иде нам дан Вуковог рођења (6. новембар), па сам сада сав у томе радећи те пројекте са клинцима који преко тога, у ствари, и уче оно што им је у градиву из историје језика.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 16:09 24.10.2012

tja

ja ne znam nikoga ko je postao lekar tako što je pretraživao internet, ni stolar, ni fizičar, ni sociolog, ni šofer.

ljudi na internetu jure zabavu, druženje, vesti, a tek mali broj naprednijih, koji je platio pristup stručnim sajtovima, na internetu nalazi i ono što se uvek mislilo kad se kaže znanje.

ne vidim zašto bi obrazovanje bilo naprednije u digitalno doba, meni to isto kao kad neko kaže, u svetu ima šest milijardi telefona. pa šta? jel putem telefona završavaju školu?





golubica.bg golubica.bg 17:02 24.10.2012

Re: tja

Vesna Knežević Ćosić
ja ne znam nikoga ko je postao lekar tako što je pretraživao internet, ni stolar, ni fizičar, ni sociolog, ni šofer.

ljudi na internetu jure zabavu, druženje, vesti, a tek mali broj naprednijih, koji je platio pristup stručnim sajtovima, na internetu nalazi i ono što se uvek mislilo kad se kaže znanje.

ne vidim zašto bi obrazovanje bilo naprednije u digitalno doba, meni to isto kao kad neko kaže, u svetu ima šest milijardi telefona. pa šta? jel putem telefona završavaju školu?


Pa nisu bas ni sve profesije tako lako uporedive. Ne znam ni ja nikoga ko je postao lekar, ali znam mnoge koji su iskljucivo preko interneta usli u svet IT-a i sasvim lepo zive od toga. To sto vecina ljudi na internetu juri zabavu ne znaci da ne moze da se koristi za edukaciju, i to ozbiljnu edukaciju.

A zasto bi obrazovanje bilo naprednije u digitalno doba? Prosto zato sto je internet potpuno novi medij i kao takav, otvara nove mogucnosti. Ekvivalent ovome sto si rekla bi bio da je neko pre nekoliko vekova tvrdio da ne vidi zasto bi obrazovanje bilo naprednije pojavom stampe.
Jukie Jukie 18:24 24.10.2012

Re: tja

Postoje i onlajn kursevi od kojih neki verovatno nešto i vrede (statistički gledano)

Situacija sa obrazovanjem je što ono uključuje ne samo studente nego i decu i tinejdžere, kod kojih se učenje/podučavanje kombinuje sa bebisitingom, i onda mora da se organizuje neka soba gde deca uglavnom sede i neko ih nadgleda dok nešto rade, inače će ili upasti u nevolju ili će se iz neke oblasti obrazovati malo ili nimalo

To je kao sa jedenjem, moraš da planiraš svaki zalogaj inače ode BMI u nebesa
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 18:43 24.10.2012

Re: tja

znam mnoge koji su iskljucivo preko interneta usli u svet IT-a i sasvim lepo zive od toga


to sto vi taKe znate, nije neki argument.znam ja i dizajnere svega, koji su postali dizajneri kad su kupili komp, čak i zaradjuju, al to ne znači da su uporedivi s onima koji su išli u školu.

a što se tiče IT stručnjaka, svi su listom studirali bar do nekle, a od nekle prakticirali i ronili kroz hiljade strana dokumentacije, da bi radili to što rade.

hehe, mogu da zamislim scenu, na pr neka programerska kuća raspisala konkurs za programera na pr, a doš'o tip i kaže kako je naučio na internetu:) mislim da bi ih razveselio:)

A zasto bi obrazovanje bilo naprednije u digitalno doba? Prosto zato sto je internet potpuno novi medij i kao takav, otvara nove mogucnosti.


nešto otvara, nešto zatvara, sve je više istraživanja koja "krive" internet za gubitak koncentracije, izgubljenost u šumi informacija, od kojih su mnoge netačne, iskrivljene, zlonamerne, nebitne itd.

hoću da kažem, internet je ok, al fascinacija da će "novi medij" da bude nevidjena podrška u obrazovanju je klimava. to je prosto novi medij, takav kakav je, takođe u razvoju, kome treba prilagoditi školstvo, ali i internet školstvu.

mislim, ima i onih koji bacaju tablete u pasivne krajeve s idejom da dodju posle godinu dana i vide jel su se ljudi gde su paNuli opismenili...:) al da to ne ide tako lako, vidi se i po tome, što nema glasa "šta je dalje bilo":)

golubica.bg golubica.bg 19:28 24.10.2012

Re: tja

Vesna Knežević Ćosić
to sto vi taKe znate, nije neki argument.znam ja i dizajnere svega, koji su postali dizajneri kad su kupili komp, čak i zaradjuju, al to ne znači da su uporedivi s onima koji su išli u školu.


Argument je taman koliko i ovo:

Vesna Knežević Ćosić
ja ne znam nikoga ko je postao lekar tako što je pretraživao internet, ni stolar, ni fizičar, ni sociolog, ni šofer.


Bez obzira na to kakav nam je krug poznanika, moja poenta je bila da postoje profesije gde se i te kako postaje strucnjak usavrsavanjem putem interneta. I ne, diploma ne mora da bude preduslov za to.

a što se tiče IT stručnjaka, svi su listom studirali bar do nekle, a od nekle prakticirali i ronili kroz hiljade strana dokumentacije, da bi radili to što rade.


Ne, nisu, cemu takve kategoricke izjave? Kako rece Larry Wall, zivot programera i pocinje kad "pobegne" sa univerziteta

hehe, mogu da zamislim scenu, na pr neka programerska kuća raspisala konkurs za programera na pr, a doš'o tip i kaže kako je naučio na internetu:) mislim da bi ih razveselio:)


Iznenadila bi se, mnoge kompanije gledaju u CV-u sta je osoba konkretno uradila, a ne sta je zavrsila. Ukoliko ima zadovoljavajuce rezultate, ne vidim zasto bi nacin na koji se do tog znanja doslo bio problem. I da, ovo vazi i za Srbiju.

nešto otvara, nešto zatvara, sve je više istraživanja koja "krive" internet za gubitak koncentracije, izgubljenost u šumi informacija, od kojih su mnoge netačne, iskrivljene, zlonamerne, nebitne itd.

hoću da kažem, internet je ok, al fascinacija da će "novi medij" da bude nevidjena podrška u obrazovanju je klimava. to je prosto novi medij, takav kakav je, takođe u razvoju, kome treba prilagoditi školstvo, ali i internet školstvu.

mislim, ima i onih koji bacaju tablete u pasivne krajeve s idejom da dodju posle godinu dana i vide jel su se ljudi gde su paNuli opismenili...:) al da to ne ide tako lako, vidi se i po tome, što nema glasa "šta je dalje bilo":)

Ovo je daleko drugacija izjava od prethodne, sa sve nezgodnim poredjenjem sa telefonom. Slazem se da ima i dobrih i losih strana, ali nismo ga jos posteno ni ukljucili u obrazovni proces da bismo se vec zalili kako bas nikakvog efekta nema...
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 22:01 24.10.2012

Re: tja

ne vidim zasto bi nacin na koji se do tog znanja doslo bio problem. I da, ovo vazi i za Srbiju.


ma da, svi izgiboše za IT stručnjacima što su se naučili na internetu... još kad kažu da programiraju u CMS-u, oće padne i po neki ministarski sajt da se sočinjava za debele novce:)


golubica.bg golubica.bg 22:53 24.10.2012

Re: tja

Vesna Knežević Ćosić

ma da, svi izgiboše za IT stručnjacima što su se naučili na internetu... još kad kažu da programiraju u CMS-u, oće padne i po neki ministarski sajt da se sočinjava za debele novce:)


Nisam bas na to mislila, ali dobro, neka ti bude. Potpuno razumem, s obzirom da sam slicne predrasude nekada i sama gajila...

U svakom slucaju, za nekoga ko je iole u stanju da razluci pouzdan izvor od nepouzdanog, internet je mini prozor u svet. Po ceni prosecnog kompjutera ili mobilnog uredjaja i mesecne pretplate (a ne mora cak ni to, sada svaki drugi lokal ima wifi) na raspolaganju su nam sadrzaji o kojima smo pre samo 10 godina mogli samo da sanjamo. Previse? Mozda. Ali svako je kovac sopstvenog browser history. A odgovorno tvrdim da tu ima daleko vise potencijala za obrazovanje i usavrsavanje nego sto 90% korisnika vidi i upotrebljava...
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:36 25.10.2012

A umetnost?

Mogao je prof. Dzalto ovaj svoj tekst ilustrovati sa nekom od svojih slika ili umetnickih kreacija:





Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana