Beogradski centra za bezbednosnu politiku (BCBP) nedavno je objavio rezultate istraživanja “Šta građani Srbije misle o svojoj i bezbednosti Srbije” . U okviru dela “Bezbednost i integracije” ispitivano je, između ostalog, ko je za, a ko protiv ulaska Srbije u EU. Za mene, a verujem i mnoge druge, rezultati tog dela su prilično iznenađenje.
Terenski deo realizovao je CeSID u septembru 2012.g, a prema onome što je BCBP objavio na svom sajtu, istraživanje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku građana Republike Srbije, bez KiM, korektnom metodologijom za ovu vrstu istraživanja – korišćen je upitnik sa 123 varijable, a intervjuisanje je sprovedeno tehnikom “lice u lice”, direktnim kontaktom sa ispitanikom (F2F, face to face). Kompletan izveštaj istraživanja može se pogledati OVDE.
Rezultati pokazuju da je opredeljenje građana Srbije za ulazak u EU u konstantnom padu i sa preko 70% onih koji su 2003.g. bili za ulazak u EU do septembra ove godine palo je ispod polovine (47%). Istovremeno broj protivnika ulasku Srbije u EU je sve veći, tako da je danas svaki treći građanin protiv (35%).Broj evroskeptika se uvećao čak za 10% u odnosu na stanje iz juna 2012. godine koje je zabeleženo u istraživanju Kancelarije za evropske integracije Vlade Srbije.
Takav trend i nije posebno iznenađenje. Međutim, kada se detaljnije pogleda ko je za, a ko protiv ulaska Srbije u EU, iznenađenja nisu mala.
Znatno više zastupnika članstva u EU je među onima koji imaju 30 do 39 godina (54%) i među starijim građanima Srbije koji imaju više od 60 godina (51%), nego među mladima. Odnosno, najveći protivnici članstva u EU su mladi od 18 do 29 godina (42%), a među njima prednjače srednjoškolci i studenti. Svaki drugi učenik ili student (54%) je protiv članstva Srbije u EU. Protivnici članstva u EU su najzastupljeniji u glavnom gradu Srbije.
Autori istraživanja nisu “naterali brojke da progovore”, odnosno nisu se upuštali u traženje odgovora na pitanja zašto su mladi ljudi, posebno učenici i studenti, veći protivnici evrointegracija od sredovečnih I starijih sugrađana; i kako to da su stanovnici glavnog grada Srbije veći evroskeptici od stanovnika koji žive u unutrašnjosti. Zar ne važi više ono “Beograd je svet”, odnosno da li je sada, recimo,” Jagodina svet”, a Beograd periferija?
Ni jedno istraživanje nikada nije pokazalo da su mladi građani Srbije, veći protivnici ulaska u EU od starijih, a odgovora na pitanje zašto je to tako za sada nema. Objašnjenje da je reč o mladima koji su odrastali u vreme režima Slobodana Miloševića, pa tako nisu ni imali prilike da zapamte neko bolje vreme, teško da je prihvatljivo.
Deo odgovora moguće je tražiti u karakteristikama uzrasta - mladi su nestrpljivi, skloni radikalnijim stavovima, nedostaje im životno iskustvo, imaju izraženiji osećaj za pravdu i ne vole da ih se "vuče za nos".
Ipak, čini se, da su pravi odgovori u pomerenom sistemu vrednosti, slabostima obrazovnog sistema i nedostatku osmišljenog programa pripreme mladih za život koji ih očekuje.
.................
Zašto sam u svom prethodnom blogu postavio pitanje odnosa politike Nemačke prema Srbiji?
U ovom istraživanju građani su, između ostalog, pitani koje tri države predstavljaju najveću pretnju za bezbednost Srbije. Kao i prošle godine, na prvom mestu (kao pretnja za Srbiju) se nalaze SAD (43%), ali je do promene u odnosu na 2011. godinu došlo na drugom mestu. Nemačka je sada na drugom mestu (25%). I ovo je dokaz da je mnenje u Srbiji „reagovalo“ na događaje u poslednjih godinu dana, a koji se, pre svega, ogledaju u restriktivnijim zahtevima koje su nemački zvaničnici iznosili u procesu rešavanja kosovskog problema.