Prihvatam sve fizičke poslove!
Sređujem bašte, ašovim, ravnam, kupim lišće, odnosim baštensko smeće( i obično kućno), kopam kanale i temelje..
.Atila, telefon 060 35......
Čitam Zilahija Lajoša, znaš ono „Ararat“, „ Samrtno Proleće“, „Kad duša zamire“...bio je neki čudan čova i naš ovdašnji, ne bi ni pola znali o tom vremenu, lepotama i strahotama koje u čoveku i danas žive, da nije bilo Lajoša slikara istorije i čoveka. Njega nije potrebno razumeti dovoljno je prebaciti se u ono vreme ili ga dozvati u ovo. Gledam kako danas ljudi, posebno mladi, ne znaju šta će i kuda će, vrzmaju se u krug ne bi li zaradili koji dinar da bi se kasnije u kafićima pred društvom i devojkama pravili važni, a sutra il’ prekosutra ponovo, ista priča. Ne sviđaju mi se ni ovi novi biznismeni, danas imaju firmu, sutra je nema nigde. Voze neke besne džipove, parkiraju gde hoće... ja bih od jednog džipa ili njihove garderobe napravio posao. Oni nemaju pojma. Takvi su odavno izgubljeni, sami sebe uništavaju jer žive za druge. I, zavise od drugih. Kad si takav bolje nemati novca.
Prihvatam sve fizičke poslove!
Sečem i cepam drva, utovaram i istovaram ugalj, dovozim i slažem građevinski materijal, crep, ciglu, blokove, građu...
Atila, telefon 060 35....
Ej, braćela, slušam „Omegu“ i „Locomotiv GT“ sa ploča, imam prastari gramofon za današnje vreme, ali zvuk sa njega i ploča je neizbrisiv u vremenu i prostoru, vazduhu, u glavi i duši...ma, šušti nešto unutra u meni...sećaš se kako to već ide... Ovi danas mladi i ne znaju za to, kod njih je sve čisto, prefektno, da te uši zabole od slušalica i slušanja. I, onaj dosadni ritam da poludiš, nema prelaza u kojima se dva tela spoje i ne razdvajaju, u kojima se spojimo sami sa sobom.. razumeš šta hoću da kažem. Slušam ja i novo, nije da ne slušam al’, brale, da umreš od dosade, sve liči jedno na drugo, ti silni kompjuteri, elektronika, ujebaše nas totalno. Ne možeš se odmarati uz tu muziku, ne možeš ni da radiš, da se veseliš...ne volim ni ove svadbarske, ni mađarske, ni srpske, iako ima lepih, supa ti se oladi dok se tancanje ne završi.
Prihvatam sve fizičke poslove!
Krečim, farbam, starinski moleraj mi je uža specijalnost, mogu i da pripomažem...kopam i čistim septičke jame, čistim i popravljam dimnjake, krovove...
Atila, 060 35...
Volem ja slikare, Rembrant, Van Gog, Pikaso... od naših , jesi l’ čuo za Vazarelija, Predić, Konjović...znam ih još, bio sam i na nekoliko izložbi u Novom Sadu, Subotici, a i ovde kod nas. Brate, meni je strip neprevaziđeno slikarstvo, Teks, Zagor, Braća Dalton... Ja bih svakog slikara naterao da napravi desetak stripova i onda može da radi šta god hoće. Treba biti jednostavan u zajebanosti. Kad ja uhvatim da radim moleraj peva soba, mlade snaše samo izvoljevaju i kikoću kao nema on pojma, ovo neće moći , a ja za inat baš onda dobijem inspiraciju, pa udarim ljubičastu umesto plave, žutu umesto zelene, pa se setim nekog neobičnog lista, pramena kose, zamaha ruke ili kapi vode iz stripova...Jednom sam umesto sunca u ćoškovima nacrtao osmeh, posle su svi tražili osmeh, i ni jedan nije bio isti. Eto, šta ti je strip, moj braćela.
A, to, za septičke jame, uzmeš ašov i lopatu, ukopaš se tri sa tri, ništa posebno. Osećaj nije loš kad izađeš što znači da nisi za tu dubinu.
Prihvatam sve fizičke poslove!
...radim sve što se vama ne mili, a mora da se uradi.
Atila, 060 35....