It's a new dawn/ It's a new day/ It's a new life/ For me/ And I'm feeling good
1. Kažu da je inteligencija precenjena.Dobro, bolje je da čovek ima koeficijent inteligencije (IQ) 170 nego 70, ali mnogi sve više otvoreno ukazuju da je za čoveka danas najvažnije da bude uspešan u onome što radi. A inteligencija ne mora baš biti neophodna za uspešnost. Čak ima puno inteligentnih ljudi oko nas koji su neuspešni; drugim rečima, inteligentnost i uspešnost često ne idu zajedno.
Naime, neka novija istraživanja pokazuju da izuzetno uspešnim osobama nije inteligencija pomogla da budu to što jesu, već nešto drugo. Otkrivati to „nešto drugo" je izazov.
U međuvremenu, sve više se čuje parola: „Da biste bili srećni i zadovoljni, budite uspešni u onome što preduzimate". Ukazuje se, narodski rečeno, da ne kukuriču od sreće i zadovoljstva životom oni koji su inteligentni, već oni koji su - uspešni.
Izgleda da nije bez veze onaj stari beogradski grafiti: Glupo je biti pametan, a siromašan. (Ostavimo po strani činjenicu da neki vide razliku, makar i nijansnu, između pameti i inteligencije). A kao što već rekoh, ima pametnih/inteligentnih i - siromašnih! Mantra Nije sve u novcu, koju obično slušamo u odrastanju, ne drži previše vodu! (Usput, neki cinici u medijima primećuju da srpska iskustva, kao i iskustva još nekih zemalja u tzv. tranziciji, ne vezuju brzi napredak za - um i čestitost).
Uspeh, samo uspeh! - šapuću lišće dok vijori na drveću, ptičice dok radosno lete iznad naših glava i oblaci koji plove žureći nekamo. I pčele koje neumorno i sistematično rade. Nekoga pokreće nužda, kod drugoga to ide samo od sebe, a najbolje je kad čovek radi samouvereno, nezavisno i - uspešno.
O uspehu su u poslednje vreme iskovane mnoge zanimljive fraze: „Ništa ne uspeva tako dobro kao uspeh". (Nothing succeeds like success. Rien ne réussit comme le succès). „Uspeh rađa uspeh", „Treba pobediti, a ne izgubiti". Između redova tih poruka kao da stoji ono filiprotovsko: „Izbegnite, iznad svega, beznačajnost. Ne smete ostati niko i ništa! Učinite nešto od sebe!". Drugim rečima: „Uspi ili - neka te nema!", jer niko ne voli neuspešne.
Naravno, pojam uspeha može se raznoliko tumačiti, posebno od strane onih koji su iole filozofski raspoloženi. Neki od njih su spremni da ustvrde kako „cilj treba da bude - imati cilj, a težnja imati težnju", odnosno da je važan put ka uspehu, a ne sam uspeh. Pritom ukazuju da uspeh može imati i - lošu stranu. Navodim dva mišljenja:Umberto Eko: U Americi postoji puritanska etika i mitologija uspeha. Onaj ko je uspešan - taj je dobar. U latinskim zemljama, u katoličkim zemljama, uspešan čovek je grešnik. Prilično staromodno!
Ivo Andrić: Često u životu, uspeh je ono što čoveku lomi vrat. Prilično fatalističko!
Doduše, čovek se može uslovno složiti sa navedenim mišljenjima, ali to ne znači da ne treba da se trudi da bude uspešan u onome što radi, kao i da to postigne.
A evo i jednog savremenijeg mišljenja (od nepoznatog autora), koje ukazuje da uspešnost može pomoći čoveku da lakše podnese neke lične nedaće: Prevareni muškarac najbolje se sveti ženi kada dokaže da je- poslovno uspešan muškarac. (Ja lično to razumem).
2. A ako suva (racionalna, kognitivna) inteligencija (ipak) nema mnogo veze sa uspešnošću, onda se nameće potreba za novom merom. Ta nova mera je - emocionalna inteligencija (EQ). Kažu da ona omogućuje da lakše dođemo do uspeha boljim iskorišćavanjem naših sveukupnih emocionalnih potencijala i izdignemo se nad drugima iz okruženja. A bazira se, kao što i ime kaže, na - emocijama.Evo jedne od mnogih definicija emocionalne inteligencije: sposobnost prepoznavanja osećaja, njihovog jasnog identifikovanja, razumevanja, kontrolisanja i korišćenja za izražavanje misli i delovanje. Naglasak je, dakle, na osećanjima. Samo po sebi je razumljivo koliku ulogu ona imaju u nošenju sa svakodnevnim situacijama, komuniciranju s drugim osobama i, što je posebno važno, u donošenju odluka. Sve je u tome da spoznamo šta su osećanja, šta ona znače i kako bi trebalo da se odnosimo prema njima. (Knjige tipa "Filozofija osećanja" polaze od toga da mi pomoću osećanja - bilo da je to sreća, tuga, strepnja, strah, ljutnja ili očajanje - spontano zauzimamo stav prema stvarnosti i pre nego što uopšte počnemo da razmišljamo i analiziramo).
Osećaji! Samopouzdanje! Akcija i istrajnost!
Za razliku od IQ, koji nam je dat rođenjem, koeficijent emocionalne inteligencije (EQ) se stiče - razvija se u životnom hodu. To je važno shvatiti. Može se, dakle, raditi na njegovom povećanju u svakom dobu. Svakog dana, na svakom mestu, u svakom pogledu. (Ja, lično, preferiram "stečeno" nad "urođenim").
Koncept emocionalne inteligencije pojavio se, koliko ja znam, krajem prošloga veka, a za njegovu svetsku afirmaciju mnogo je doprineo Danijel Goulman sa knjigom Emocionalna inteligencija, zašto ona može biti značajnija od IQ (Već u podnaslovu se ukazuje da EQ može biti značajnija od IQ!). Danas je ta knjiga klasik modernog doba. Mnogo je prevođena i doživela milionske tiraže. U njenom najavljivanju obično se ističe da autor stavlja, dakle, EQ iznad IQ u analizi preduslova za uspeh i sreću čoveka u savremenom društvu. Bazirajući svoje istraživanje na brojnim primerima odraslih (ali i dece), on predstavlja čitaocima potpun i sveobuhvatan pristup sve prisutnijoj temi emocionalne inteligencije.Pritom, ukazuje da, za razliku od IQ, visok nivo EQ uglavnom garantuje uspeh, bilo privatno ili poslovno, sa mnoštvom dokaza. Polazi se od toga da se emocionalno inteligentna osoba neće lako zbuniti, retko žali za svojim odlukama ili postupcima, vrlo dobro se nosi sa stresom. Ne propušta svoje prilike, iskorišćava svoje prednosti, ne zaboravlja ono što je važno (a nije sve podjednako važno). Prihvata izazove i ne slama se pod pritiscima; ne dangubi nad počinjenim pogreškama, zapravo svesno reaguje na svoje gubitke. Svesna je svog unutrašnjeg dijaloga. Samoograničava se, ali ima visoko samopouzdanje; zna prepoznati svoje vrednosti; izgrađuje i nalazi u sebi svoje svemoguće JA. Zdravija je i zadovoljnija životom od onih koji pretenduju na racionalnu inteligenciju.
Međutim, EQ je teže merljiva od IQ, ali neki teoretičari navode sledeće kriterije značajne za emocionalnu inteligenciju: kako vidimo sebe i koliko smo sposobni da identifikujemo različite emocije u isto vreme. Pritom se ima u vidu samopouzdanje, samosvest i neovisnost. Važni su i naš odnos prema drugima (empatija kao sposobnost da osetimo tuđe emocije), društvena odgovornost (shvatanje našeg doprinosa za opšte dobro), naša sposobnost da tolerišemo stres i kontrolišemo impulzivne reakcije, itd. Naravno, ljudi su nepredvidivi i mnogima je teško da potpuno zavladaju svojim osećajima, ali to ne znači da ne treba pokušavati.
Kažu da emocionalna inteligencija nudi rešenja za probleme vaspitanja, školstva, zaposlenja, braka. Verovatno i seksa. Za one koji nemaju visok nivo emocionalne inteligencije, ova saznanja stižu kao pravo otkriće. S druge strane, oni koji poseduju pomenute emocionalne veštine dobijaju pravu potvrdu koliko je njihovo posedovanje značajno, kao i koliko te veštine olakšavaju brigu za zajednički život ljudi i odnose među njima. Ne zvuči loše, samo treba to sprovesti u život.
Knjiga je prevedena na srpski i hrvatski.
3. Na kraju, da kažem i da se poznati američki poslovni magazin Forbs (Forbes) nedavno posebno bavio pitanjima emocionalne inteligencije, polazeći od onoga što sam gore već pomenuo: dobro obrazovanje i inteligencija jesu važni, ali nedovoljni da bi čovek u potpunosti iskoristio svoje potencijale i bio uspešan.Pored emotivne inteligencije pominju se još dve vrste: moralna i telesna.
Moralna inteligencija (MQ) direktno prati EQ, jer se bavi čovekovim integritetom i osećajem za odgovornost, saosećajnost i opraštanje. Način na koji se neko ponaša prema sebi je način na koji će se i drugi ponašati prema njemu. Preuzimanje obaveza, zadržavanje svog intergiteta i iskrenost su krucijalni za moralnu inteligenciju. A "saveti za unapređenje" jesu: Pravite manje izgovora i preuzmite odgovornost za svoja dela. Izbegavajte male bele laži. Pokažite saosećanje i poštovanje u komunikaciji sa drugima. Vežbajte prihvatanje i pokažite toleranciju za mane dugih ljudi. Opraštanje se ne odnosi samo na to kako se odnosimo prema drugima, već i kako se odnosimo i osećamo prema sebi samima.
Tu je i telesna inteligencija (BQ), koja odražava ono što znate o svom telu, kako se osećate u vezi s njim i kako vodite računa o njemu. Polazi se od toga da nam naše telo konstantno govori stvari. Da li slušamo te signale ili ih ignorišemo? Da li svakodnevno jedemo hranu koja daje ili oduzima energiju? Da li se dovoljno odmaramo? Da li vežbamo i vodimo računa o našem telu? S tim u vezi, ukazuje se da telesna inteligencija uveliko određuje naša osećanja, misli, samopouzdanje, stanje uma i nivo energije. A "saveti za unapređenje" ovde jesu: Bar jednom dnevno, poslušajte poruke koje vam vaše telo šalje u vezi sa vašim zdravljem. Dobra ishrana, redovno vežbanje i odgovarajući odmor su glavni aspekti visoke BQ. Praćenje vaše težine, vežbanje umerenosti u alkoholu i slobodno vreme mogu dramatično da doprinesu funkcionisanju vašeg mozga.
Budite emocionalno (moralno i telesno) inteligentni!
P. S. Slobodan sam da pretpostavim da najinteligentniji blogeri ovde (mislim na one sa najvišim IQ) nisu i - najuspešniji blogeri!