Hronika| Moj grad

Legende o zakopanom blagu

Velimir Mladenovic RSS / 01.11.2012. u 20:42
Jerina Branković (rođena Irina Kantakuzin, u narodnoj tradiciji poznata kao Prokleta Jerina) je bila srpska despotica, poreklom Grkinja iz porodice Kantakuzina, žena despota Đurđa Brankovića (vl. 1427-1456), za koga se udala 26. decembra 1414.

Ne zna se tačno godina njenog rođenja, uzima se približno da je to 1400, moguće je da je rođena i nekoliko godina ranije. Njen otac bio je Dimitrije I Kantakuzin, koji je imao titulu sevastokratora od decembra 1357. i despota Moreje 1383. Rođen je bio oko 1343. a umro između 1384. i 1420. Dimitrije je bio unuk vizantijskog cara Jovana VI Kantakuzina (car 1347-1354). Od njene porodice, u Srbiji je naročito bio poznat Jerinin brat Toma Kantakuzin (†1463).

Bila je nepopularna u narodnom predanju i nazvana Prokleta Jerina, najviše zbog izgradnje grada Smedereva, tadašnje nove srpske prestonice. Po narodnom predanju njena vladavina je bila surova. Umrla je kao monahinja u Rudniku 2. ili 3. maja 1457, pretpostavlja se da je otrovao njen sin Lazar.
Stari gradovi širom prostora naseljenih Srbima su po njoj dobili imena Jerinin grad. (Smederevo, Golubac...)

Sa despotom Đurđem Brankovićem imala je šestoro dece:
* Todor Branković (1415 - 1428)
* Grgur Branković (1416/17 - 1459)
* Stefan Branković (1425 - 1476), srpski despot 1458-1459
* Lazar Branković (1421/27 - 1458), srpski despot 1456-1458
* Katarina Branković (1418/19 - 1492), udata 20.04. 1434. za grofa Ulriha II Celjskog (1406-1456)

Turci su 1441. zarobili Grgura i Stefana Brankovića i 8. maja te godine ih oslepeli po naredbi sultana Murata II. Prema legendama Stefan je oslpeljen tako što su mu iglom boli oči, sve dok iz njih nije iscutrela sva tečnost. Da bi mu to izvršili, morao je nekoliko sati da sedi mirno, vezan i da gleda samo u jednu tačku.Tako slep se oženio mati Angelinom.

Prema istorijskim izvorima, Jerina je bila druga žena despota Đurđa Brankovića. Ne zna se ime njegove prve žene sa kojom je imao ćerku Jelenu, ali je izvesno da je bila trapezuntska princeza. Za Maru, Đurđevu, navodno, najstariju kćerku, ne zna se pouzdano da li je bila Jerinina ćerka, ili Đurđeva ćerka iz prvog braka.

Za Jerinu se može reći da je bila tragičan lik, kome je narodno predanje učinilo veliku nepravdu. Po mom mišljenju ona je srpska Marija Antoaneta,francuska kraljica prema kojoj je više učinjeno zla nego što ga je i sama pravila.

Ipak, legenda je uvek jača od istine. Narod teži da stvori mit o pojedinim ljudima, verovatno da se nikada ne zaborave, i da takvi, kao tipovi, predstavljaju simbole jednog vremena ili osobine.

O samoj Jerini ostala je u narodu veoma loša uspomena, pa je nazvana "prokleta Jerina". Njeno je ime neizbrisivo vezano za izgradnju Smedereva, koje je podignuto za veoma kratko vreme uz ogromne žrtve koje je podnelo stanovništvo Despotovine. Mnogima nije bila jasna svrha izgradnje ove ogromne tvrđave, pa su to pripisali Jerininom hiru, tim pre što je radovima upravljao njen brat Đorđe Kantakuzen. Koliko je to razmišljanje bilo rašireno u narodu vidi se i po tome što je još nekoliko građevina nazvano Jerininim, iako ona objektivno sa njim nije imala bilo kakve veze. Osim toga, Srbija je bila preplavljena Grcima, koji su zauzimali najistaknutija mesta, koja su omogućavala besomučno pljačkanje naroda i enormno bogaćenje. Na tom polju se naročito isticao drugi Jerinin brat, Toma, koji je u Srbiju došao bez ičega u Srbiju i za samo nekoliko godina postao njen najbogatiji stanovnik. Taj veliki uticaj Grka, ne bez razloga, pripisan je upravo Jerini.

Jerini se pripisuje i odlučujući uticaj pri slanju Mare Branković, njene i Đurđeve ćerke, u turski harem. Ne mogavši se na drugi način nagoditi sa Turcima, Đurađ je tokom 1435. godine udao ćerku Maru ("carica Mara") za sultana Murata II. Impulsivni Đurađ se dugo razmišljao da li da ćerku, jedva petnaestogodišnju, pošalje u harem i tek na nagovor Jerine je to učinio. "Na to Murat posla Đurđu Saradži-pašu sa svoga dvora da traži redovan harač, kao i sultanu za ženu despotovu kćer Mariju. To je jako ražalostilo Đurđa: nije mu bilo krivo da plati harač, ali mu je bilo veoma teško da mu dade kćer za ženu. Na kraju, svladan rečima svoje žene Jerine, ili (kako je drugi zovu) Irene, dade mu je u nadi da će se tim srodstvom sasvim pomiriti s Muratom, ali ispade drukčije,..." (Mavro Orbin). Hladna Grkinja je u ovom slučaju pretpostavila ulogu političara ulozi majke.

Slično ovome, Jerina se isto tako optužuje da je dozvolila da joj se druga ćerka, Kantakuzina, uda za grofa Ulriha II Celjskog. ( Katarina Branković, Kantakuzina, je bila i poslednja grofica Celjska. Navodno je njegov deda, Herman Celjski, želeo da brakom unuka Ulriha (Urha) i Katarine se poveže sa "ratničkim" srpskim narodom, ali i uspostavi vezu sa Turcima, preko njene sestre Mare. Pred venčanje je postignut kompromisni dogovor da Katarina može da zadrži svoju veru, ali sva deca rođena u tom braku će pripadati katoličkoj veri. Zato je sa Katarinom u Celje stigao i sve vreme sa njom ostao pravoslavni sveštenik. Katarina je Urhu rodila dva sina (Hermana IV i Jurija) i ćerku Elizabetu II, ali oba sina su nesrećno umrla ne dočekavši da odrastu. Urha je ubio Hunjadi pred Beogradom. Tako se ugasila moćna loza grofova Celjskih, a Katarina se posle smrti muža vratila u Srbiju.
Tri zlatne zvezde na plavoj podlozi su bile zastava grofova Celjskih. Danas su te tri celjske zvezde u grbu Slovenije, iznad Triglava.
)-Jelica Greganovic

Dugačak je spisak svega onoga za čega se Jerina još optužuje. Ostala je poznata i po tome što je branioce Smedereva 1439. godine ostavila bez hrane, koju je prodala da bi namakla novac za neke svoje potrebe. To je, navodno, bio osnovni razlog zašto se Smederevo predalo, iako se pre toga tri meseca odupiralo turskim napadima. O tome Mavro Orbin kaže: "kad su ovi uvideli da se više ne mogu odupirati (pošto je ovaj grad bio loše snabdeven namirnicama usled tvrdičluka Đurđeve žene Irene, koja je, da bi došla do novca, bila prodala sve žito), rešiše da se svojevoljno predaju Turčinu".


U predanjima širom Srbije sačuvalo se sećanje na zidanje Smedereva. Težak kuluk, koji je ovdašnje stanovništvo moralo da podnosi prilikom zidanja ovog strateški važnog mesta, održao se u narodnom sećanju do današnjeg dana. Stariji ljudi oko Smedereva i danas na pitanje ko je zidao smederevski grad odgovaraju "prokleta Jerina". U selu Osipaonici na 17 kilometara od Smedereva, Leontije Pavlović je sredinom XX veka zabeležio predanje po kome je Jerina počela da zida Tvrđavu u Osipaonici, jer su je na to mesto dovele guske koje su poletele sa Nekudima. Kad tu nije našla vodu guske su odletele u selo Radinac nadomak Smedereva, gde je Jerina takođe počela da zida grad. Odatle su ptice prhnule na ušće Jezave u Dunav, gde je nikla Tvrđava, jer se guske više nisu selile. Ovo predanje odražava prastaro verovanje da postoje dobra i loša mesta za zidanje građevina. Po verovanju našeg naroda ako životinje mirno prespavaju na nekom mestu to je znak da je to mesto dobro za gradnju.

Gatanje po letu ptica (auspicije) poznavali su još stari Rimljani. I graditelje Rima ptice su dovele na mesto pogodno za zidanje grada.

U istom selu doktor Pavlović zapisao je i to kako je narod za vreme zidanja grada primetio da iz Jerine zrači neka demonska snaga. Svaki put kada bi ustala iz trave ona bi pod njom bila izgorela. Njena pratnja sastojala se od samih muškaraca, od kojih je ona zvala na prenoćište koga je htela. Posle jedne zajednički provedene noći svakog svog ljubavnika je ubijala i njegovu glavu nabijala na kolac. Legenda dalje kaže da se, kada je noć provela sa Đurđem Smederevcem, koji je bio najlepši momak, zaljubila u njega i nije ga ubila već ga je uzela za muža. Ostalo je zabeleženo i kazivanje o tome da je on sa narodom postupao čovečno i olakšavao mu kuluk, zbog čega je narod sa većom voljom radio i brže završio grad.


Predanje jasno pokazuje do koje je mere narodno sećanje opredeljeno protiv despotice Jerine. Želeći da opravda svog despota, narod je bio svu krivicu za ono što ga je snašlo svalio na njegovu ženu Grkinju Irinu Kantakuzin. Ona je prikazana kao biće demonske snage, za šta je dokaz i ona izgorela trava ispod nje.


Njoj se pripisuje i zidanje grada Ostrovice na Rudniku, gde je despotica umrla. Predanje kaže da je prilikom zidanja ovog grada Jerina koristila kao radnu snagu trudne žene i steone krave i da se zato jedan lokalitet na Rudniku zove Trudelj. Predanje je, naravno, istorijski neosnovano, jer je taj grad postojao mnogo pre njenog dolaska u Srbiju. Ali, Jerina je, po narodnom predanju i pesmama, kriva i za potpadanje despotovine pod tursku vlast. U pesmi se kaže da je dala ćerku Maru za turskog sultana i sa njom zemlju i gradove u turske ruke.

Smrt despotice Jerine takođe je obavijena legendom. Po njoj, despoticu je otrovao najmlađi sin Lazar u Ostrovici tako što joj je sipao otrov u salatu. Mada nema istorijskih dokaza pesnici Momčilo Nastasijević u muzičkoj drami "Despot Đurađ Branković" i Vojislav Ilić u pesmi "Pećina na Rudniku" prihvatili su legendu o materoubistvu.

Sećanje na bogatstvo despota Đurđa, koji je zaista bio u svoje vreme jedan od najbogatijih vladara Evrope, zadržalo se u verovanjima o "blagu proklete Jerine". Mnogi lovci na blago vekovima su u smederevskom gradu tragali za njim. I danas se veruje, i neretko se ponovo može čuti, da ispod Tvrđave postoje još neotkriveni lagumi puni zlata, koje je tu sakriveno pred najezdom Turaka. Ovo verovanje dovelo je i do jedne tragične, mada, ispostaviće se, dobrovoljne ljudske žrtve. Leontije Pavlović o ovom slučaju pisao je sledeće:

"Podnarednik Ilija Konstantinović, na dužnosti u Garnizonu u Smederevskoj tvrđavi, sanjao je pre podne i u snu govorio da se u Dunav kapiji (tj. Malom gradu) nalazi basnoslovno blago Jerinino. Blago može otkopati, ako njega (Iliju) zakopa njegov drug Vasilije, jer tako 'valja'. Svoju inventivnost i maštovitost Ilija je preneo na Vasilija i ovaj ga je zaklao 30. III 1892. na Veliki ponedeljak uveče."


Legende o zakopanom blagu široko su rasprostranjene u našem narodu i često vezane za stare gradove. Veruje se da se uoči Ivandana, koji se praznuje 7. jula po novom kalendaru, nebesa tri puta otvaraju i da tada mesta na kojima je zakopano blago svetle plavičastim sjajem.


Onaj ko zna da pristupi ovakvom mestu na pravi način mogao je da se obogati preko noći. Po istom, verovanju ova mesta su čuvana od strane neke nevidljive sile i svako ko bi otkopao blago pre nego što prinese žrtvu morao bi biti ubijen. Lovci na blago su zato pre otkopavanja izvodili složene obrede koji su podrazumevali i žrtvovanje. Da bi saznali kakvu žrtvu treba prineti, kopači su mesto na kome su verovali da ima blaga posipali pepelom ili brašnom. Gledali su ujutro kakve će tragove videti u pepelu, pa su žrtvovali na tom mestu životinju, čije su tragove videli, ili čak čoveka, ako su tragovi bili ljudski. Danas je to neproverljivo, ali u narodu je ostala priča da je mnogo ciganske dece stradalo u ovakvim ritualima.

Jerina je opevana u mnogim, manje poznatim pesmama.
''Ti si kao prokleta Jerina
moja ljubav ne znaci ti nista
da ponovo Smederevo gradis
nosio bi kamen iz stalista

Ti si kao prokleta Jerina
moja ljubav ne znaci ti nista
na rukama nosio bih stene
da ponovo budes pored mene''


Na samom početku, tačnije u prvoj pesmi, gde se otvara poglavlje pesama o Jerini, biva viđena pozitivno, okarakterisana kao žena koja poseduje čoveštvo, a to je oslikano u pesmi „Ženidba Đurđa Smederevca". Tu je istaknuta kao svetao lik, žena koja govori svom mužu da pozove Srbe u svadbu (jer je on odbijao govoreći da su Srbi kavgadzije i pijanice). Istaknuta je sva njena veličina, ljudskost, hrabrost, ali i patriotizam. Međutim, pesma koje slede posle, pamte kao mučiteljku, prokletnicu, ubicu. Sva njena želja da sačuva Srbiju i njen narod, pogrešno je shvaćena. Zelela je da uzdigne Srbe, a Srbiju sačuva. Ipak,naš narod je rad koji je bio neophodan za sačuvanje Srbije shvatio kao hir i pakost jedne strankinje i zauvek je zamrzeo i prokleo najpogrdnijim rečima,počevši od samog njenog imena. Nijednog trenutka se nisu zapitali da li je njen jedini greh bio borba za Srbiju i ogromna ljubav muža.Đurađ biva negativno okarakterisan odbijanjem da pođe u Drugi kosovski boj ,na čelu sa Jankom Sibinjaninom. Niko se nije obazirao na razloge i činjenice koje su ga sprečile. Znao je da je taj Jankov predlog uzaludan, a potom bio je već u godinama ,a sinovi su mu bili na turskom dvoru, zarobljeni i svako dodatno zameranje je bilo suvišno. Ipak,to odbijanje biva dovoljno da se na njega baci kamen, sve činjenice bace u senku, jer ga epska tradicija u prvi plan oslikava kao izdajnika.


Ova žena je zaista bila zaboravljena u našoj istoriji. O njoj se danas malo govori, ne zna se mnogo o njenom privatnom životu, a i oni koji misle da nešto znaju, uglavnom znaju dosta iz njenog nadimka i misle da je to sasvim dovoljno. A da li je?


Grob despotice Jerine nikada nije pronađen. Postoje različita mesta koja mu se pripisuju, ali niko do sada nije zvanično rekao gde je sahranjena.


Možda ona i dalje živi, negde u nekom svom velikom gradu. I gleda na one koji su je nepravedno osudili.

Podsećanje na priče o Smederevu:

01.  Jedan dan na ortopediji

02. Mirisi

03. 5.juni 1941

04. Ni groba ni roba

05. Srpski maturanti u Kembridžu 

06. Glasanje za rafineriju 

Atačmenti



Komentari (23)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

escherichije_colic escherichije_colic 21:08 01.11.2012

prvi?

Despot Đurađ Brankoviž svakako je jedna od najzanimljivijih i najintrigantnijih ličnosti naše srednjevekovne istorije. Bio je veliki igrač i spletkar na najjačim dvorovima Evrope tog vremena, naročito uticajan na Ugarskom dvoru i u stambolskoj Porti. Sa Jankom Sibinjaninom (Hunjadijem) je bio smrtni neprijatelj, a u jednom obračunu s njim je navodno izgubio nekoliko prstiju. Bio je verovatno jedan od najvećih srpskih državnika u istoriji, ali ime Branković je nažalost ostalo prokuženo, potpuno nepravedno. Poslednji izdanak te kuće poznat istoriji bio je, ako se ne varam, Zmaj Ognjeni Vuk.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:57 01.11.2012

Inače,

po narodu kola priča i da tokom zidanja Smedereva ni jedno jaje nije smelo da bude pojedeno, belanca je prokleta Jerina koristila za mešanje u malter, jer od njega jačeg lepka nema.

A Vojislav Ilić ima pesmu o njenom sinu i sumnji da ju je on ubio, Pećina na Rudniku:

Triput crni gavran zagrakta i prnu
nad mračnim kulama Ostrovice grada...
A despota Lazar podiže se tada,
mračan pogled baci u daljinu crnu.
Sumorno graktanje kao krik se ori
I gubi se naglo u neme daljine...
.........
"Zvao sam te noćas sedi svešteniče,
jer sodomski greh mi um i dušu mrači, -
Čuj nad mojom glavom crni gavran kiče,
krik njegov užasni moj svršetak znači.
Neće mnogo proći, a ja u umreti,
Opusteće sjajni Brankovića dvori:
Ali tajnu svoju ja ne smem poneti,
tajnu što me muči i dušu mi gori!
Ispovest mi treba, zato sam te zvao:
Oče - ja sam majku svoju otrovao.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:03 01.11.2012

Re: Inače,

da, tako je
hvala jelice :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:04 01.11.2012

Re: Inače,

u selu Gracu, kod Kragujevca, koje je u srednjem veku bilo središte Lepeničke župe, je i Jerinino brdo, zapravo brdo na kome su ostaci tvrđave obnovljene u njeno vreme - Jerinin grad. U vreme zidanja Smedereva su obnavljani i utvrđivani i drugi gradovi, pa i gradački. Narod je to vreme zapamtio po velikim kulucima. Pretpostavlja se da je tada na prostoru brda Straževica, blizu Graca izgrađen i širi sistem zaštite i javljanja, stalnog stražarenja u vreme poslednje odbrane pred Turcima.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:07 01.11.2012

Re: Inače,

U Smederevu postoji legenda da je tvrdjava tako ocuvana sa jakim temeljima jer je Jerina radnike koji bi umirali prilikom izgradnje zidina sahranjivala u temelj.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:19 01.11.2012

Re: Inače,

Katarina Branković, Kantakuzina, je bila i poslednja grofica Celjska. Navodno je njegov deda, Herman Celjski, želeo da brakom unuka Ulriha (Urha) i Katarine se poveže sa "ratničkim" srpskim narodom, ali i uspostavi vezu sa Turcima, preko njene sestre Mare. Pred venčanje je postignut kompromisni dogovor da Katarina može da zadrži svoju veru, ali sva deca rođena u tom braku će pripadati katoličkoj veri. Zato je sa Katarinom u Celje stigao i sve vreme sa njom ostao pravoslavni sveštenik. Katarina je Urhu rodila dva sina (Hermana IV i Jurija) i ćerku Elizabetu II, ali oba sina su nesrećno umrla ne dočekavši da odrastu. Urha je ubio Hunjadi pred Beogradom. Tako se ugasila moćna loza grofova Celjskih, a Katarina se posle smrti muža vratila u Srbiju.
Tri zlatne zvezde na plavoj podlozi su bile zastava grofova Celjskih. Danas su te tri celjske zvezde u grbu Slovenije, iznad Triglava.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:24 01.11.2012

Re: Inače,

Ovo sam znao, ali nisam znao za zvezde u grbu. Hvala!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:27 01.11.2012

Re: Inače,

Većina ljudi misli da su te tri zvezde povezane sa EU, ali one su zvezde grofova Celjskih.



Edit:

I danas je grb Celja (kneževskog grada) zapravo grb kneževa/grofova Celjskih.



Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:28 01.11.2012

Re: Inače,

Postojale su te zvezde i pre EU?
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:34 01.11.2012

Re: Inače,

Postojale su te zvezde i pre EU?

Naravno. Otkako je Slovenija samostalna država, u njenom grbu su te tri zvezde, jedino što, kao što rekoh, ih većina ljudi (i u Sloveniji) povezuje sa EU, a one su zapravo zvezde Celjske grofovije.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:42 01.11.2012

Re: Inače,

Cudno kao da zvezde se nalaze samo na zastavi EU
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:44 01.11.2012

Re: Inače,

Da ali niko ni ne primećuje i da su EU zvezde petokrake, a celjske šestokrake.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:45 01.11.2012

Re: Inače,

Upravo tako, misle zvezde ko zvezde
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:48 01.11.2012

Re: Inače,

Da...i ne misle o tome da je Grofovija Celjska bila jedina država koju je Slovenija imala do onomad, a Herman Celjski jedini (uz generala Majstra, mnogo kasnije) ozbiljan državnik sa državotvornom vizijom. Navodno se u jednom trenutku dočepao i Tvrtkove krune. Imali su čak i pravo kovanja novca.
A, Katarina Kantakuzina je ostala jako zapamćena u slovenačkoj istoriji, upravo zbog tragične činjenice da je bila poslednja grofica Celjska. Posle smrti Urha je u Celju razbijen njihov grb, uz reči: "Grofovi Celjski, sad i nikad više!". Tada su prešli u ruke Habzburgovaca.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:52 01.11.2012

Re: Inače,

Hvala vam na ovim informacijama, ubacio sam nesto od ovoga u tekst.
gedza.73 gedza.73 23:08 01.11.2012

Smederevo, grade od starina

lepo te je gradila Jerina.


Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 23:23 01.11.2012

Re: Smederevo, grade od starina

zemljanin zemljanin 07:29 02.11.2012

Re: Smederevo, grade od starina

Nemoj džaba da se trudite - zlato sam iskopao

Kad već o zakopanom blagu ... postoji i ona legenda o blagu u Gornjaku ... a nije ni daleko od Smedereva ...
BigBadWolf BigBadWolf 23:45 01.11.2012

Kuluk

Negde sam cuo i da je rec "kuluk" tada nastala, da kulucenje u stvari znaci zidanje kula.
highshalfbooze highshalfbooze 10:22 02.11.2012

deja vu ?



Velimir Mladenovic
Podsećanje na priče o Smederevu:

06. Glasanje za rafineriju


Sada, sa ove vremenske distance, ko je kriv za to arčenje para građana u vezi referenduma?
Hoće li neko da odgovara zbog parnice koju je grad nepotrebno dobio i troškova zbog toga?

Jelica Greganović
Katarina je Urhu rodila dva sina (Hermana IV i Jurija) i ćerku Elizabetu II, ali oba sina su nesrećno umrla ne dočekavši da odrastu.

Čini mi se da je ovakav blog već jednom bio, pa ako sam već jednom pisao ovo dole, izvinjavam se.
Narodno predanje pripisuje izgradnju manastira Rmanj u Martin Brodu Katarini Branković. U starijim dokumentima manastir Rmanj se naziva: Hrmanj, Ajerman, Chermlja, Szermil, Hermanya, Herman, a ime je dobio po Katarininom sinu Hermanu III koji je zbog bolesti umro mlad pa je njemu u čast Katarina podigla manastir.
U narodu se vremenom od imena Herman pretvori u naziv Rmanj, i taj je naziv ostao do dana današnjeg.

Takođe, kaže predanje, manastir Devič kod Srbice na Kosovu je zadužbina despota Đurđa Brankovića, koji ga je sagradio u znak zahvalnosti za isceljenje bolesne ćerke - device, po čemu je i dobio ime. "Devica" je Mara Branković, a ta bolest ju je mogla zadesiti na njenom putu ka Turskoj.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:32 02.11.2012

Re: deja vu ?

I meni se čini da je bio blog na sličnu temu...mislim da skoro siguro nije bio o Jerini...ali znam da je imao veze sa Katarinom i grofovima Celjskim, jer sam i ja već jednom pisala ovde o njoj.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 10:44 02.11.2012

Re: deja vu ?

Jeste bio, ja sam samo ponovio i stavio sam jos par linkova o Smederevu, kao podsecanje.

O rafineriji se ne zna vise nista, vlast se smenila, svaka nova gora od prethodne.
ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 00:56 03.11.2012

ирена

Пре неколико година прочитала сам да се једна, чини ми се Холанђанка, бавила животом деспотице и написала докторску тезу на ту тему.

Њен највећи ''грех'' заправо је била љубав и поштовање које је деспот Ђурађ Бранковић гајио према њој, а зна се да се код Срба најмање цене мушкарци који своје жене воле и не устручавају се да то покажу. И то нарочито важи за оне који су при том још и на власти.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana