Imenovanje nekadašnjeg Koštuničinog šefa BIA-e za činovnika MIP-a, brzometno davanje RRA dozvole nekadašnjem Mirinom Jul-ovcu za kablovsko emitovanje PINK 2 na frekvenciji tek ukinute TV Avala i ponovljeno, još dramatičnije obraćanje javnosti nekadašnjeg Šešeljevog junoše povodom najsvežije afere prisluškivanja, na komično-tragičan način ilustruje porazne razmere okupacije Srbije.
Okupatori su preživele i mutirane naoružane sile iz vremena Miloševićeve strahovlade, oličene u đavoljem trouglu tajkuni - tajne službe - mafija. Sistemska korupcija je njihov familijarni brend, a politički pajaci i pigmeji njihovo prikazanje u javnosti.
Najgore je odsustvo, bolje reći klonulost kritičke javnosti u Srbiji. Žila kucavica domaće javnosti izbušena je na više mesta, zahvaljujući pre svega programiranoj TV kretenizaciji i upornom obeshrabrivanju građanki i građana poturanjem samo loših vesti. Demokratske institucije su zbog naopakog izbornog zakona i korumpiranih stranačkih vrhuški još uvek neizgrađene, dakle nedelotvorne, sindikati su marginalizovani, univerzitet slomljen i opljačkan, a intelektualci od integriteta svedeni na glasove pustinjaka.
Srbija je poput grogiranog boksera pred nok-autom, dok je orgijanje razularenog džip - džep seta dostiglo epske razmere. Koketiranje sa Slobinim ratno-profiterskim đavolima, čiji su simbol srpska tri prsta Mišković, Karić i Mitrović (skraćeno Beko), dovelo je do toga da se više ne zna gde, u stvari, stanuje vlast u ovoj zemlji. U nadzemlju Nemanjine 11, Trga Nikole Pašića i Andrićevog venca ili u podzemlju pomenutog đavoljeg trougla?
Grafiti snimljeni ovih dana, jedan u novobeogradskoj ulici Džona Kenedija, a drugi na zidu kod stadiona FK „Partizan", logičan su komentar najnovijeg puzajućeg državnog udara i zaključak ovog bloga.