Ljubav| Život

Nežno raskrčivanje

miloradkakmar RSS / 16.11.2012. u 17:06

    Nema druge, raskrčiti u sebi sebe, stalne stanare privoleti  ili  zaobići, ukoliko je moguće, prijavljene podstanare umiriti, rasterati bespravno useljene, ne plaćaju ništa, zamandaliti vrata ( prozore zakovati daskama) pred onima što su u čekanju razapeli šatore na obalama kapilara i unutrašnjim obroncima lobanje nadajući se brzom ulasku ne hajeći  za uništene travnjake, zatrovane izvore, zagađen vazduh... izbledele misli, zaludne emocije,  izgubljena nadanja... Nema druge, krenuti prvo protiv sebe, zaokrenuti u sebe.

   I, šta sam očekivao, čemu se nadala, rasporen listom suvog kukuruza?! Da iz mene procuri  sok izazova , da se neću sastaviti, da se neće nastvatiti?! Pojačana je moć zgrušnjavanja krvi , oslobodila me kao što voda oslobađa sebe udarajući besomučno u ritmu o lopatice starog mlina, kao što sekundara na časovniku neminovnost uništava sa težnjom da  se ponovi , a ponavalja  se koracima zabluda koje vode ka lepom ili bacaju u buđave podrume. I, onda mi priča da je  trebala u biblioteku po „Malog princa“, nije stigla da ga pročita... i kukuruzi ostali neobrani. Tako, rasporen, obogaljen  milinom, preko Velikog bačkog kanala raštrkam se po ravnici, nigde mi kraja, ne smetam zečevima, jarebicama, srndaćima... ni oni meni  ne smetaju. Grlimo se. Uselila se.

   Dotući u sebi sebe! Nema druge.  Šta mi znamo ko smo i šta smo?! Gde smo? Vrti nam se isti film: bili smo nevini i mladi ranjenih dušica oblikujući prvu napućenost usana izazvavši  time  nemire i lančane reakicje do besvesti i kraja sveta. Puštali smo da prolaze pored, kroz  nas , da ostanu u nama, privremeno, al ’ da neko  zauvek  ostane,  to se retko dešavalo. Kada se dogodi onda je vrag odneo šalu, preobučemo se u zbilju, ni nalik sebi, sumnjičavi.. .valjda  sebe najbolje poznajemo?!

   Ne znam šta se tada dogodilo. Dobro se sećam  porcije sa deset  ćevapa, svežim , u režnjevima, crvenim paradajzom, crni luk i  lepinja, a ona kao zadata tema u prostoru i vremenu  negde unutra se uznemirila. Šta da radimo sa deset ćevapa?! Na kraju ćemo ih pojesti. Do kraja ima vremena, šta će nam vreme i ko o tome  razmišlja. A, prostora ima u želucu  i srcu, negde se oko dijafragme  dotiču i izbegavaju, nedorečeno  shvatljiva  stvar.  Okreni na špricere koji će ti crno vino i njen baba vole belo sa sodom.  Zaboraviti te noći koračanja u san bio bi greh, još veći bi bio zaboraviti jamurske straže  sestro ti si naša, tebi ni noć  ne sme ništa, isećemo je bricom. Sanjam na podu.

   Nema druge, nego se očerupati  iznutra, pa neka lije  iz pora šta mora. I, šta mi znamo o moranju?! Moraš slušati sebe, ne sukobiti se sa onim što ti otvara dušu i oči, ali  ako ne možeš  sebe da čuješ na uvu  mora biti  dah iz njenih usta, čista smesa  želje i nesigurnosti . Udahnjivao je  život.  Ulivala su sigurnost. To se mora, prionuti na zdrav i sočan slad koji će da te veže i posle nema odvezivanja, moraš da trpiš tren svoje (ne)požude , (ne)iskrenosti,  (ne)smiranosti...Ko  kaže da se mora samo umreti, mora se živeti?! Mora se voleti, ljubiti, patiti...do iznemoglosti. Ono preko te granice ne poznajemo, ne znamo  ima li  ikakve veze sa ovim ovde, ne razmišlajmo o tome, mislimo samo na one koji su u ovoj stvarnosti, ona (ne)stvarnost je za vreme kada se dođe  do nje.

 U  Žapcu su te večeri svirali narodnjaci. Riblja čorba je bila prvoklasna. Držali smo se za ruke iznad i ispod stola. Golupčići , opet vi.  Kanal u ono vreme nije  zaudarao, trava zelena da iz nje izvučeše sve pouke života, na zelenoj košulji ostajale su zelene fleke. Prešao sam na  belo, ali ne špriceraj. Volim čisto, prljavo čisto, umazano čistim,  ne volim kada se  suština uprlja, volim čist prljež. Traje u meni.

Druge nema! Razapeću se mislima. Neka sve spominju ptice, Mesec, travke, sitne životinje...knjige neka ćute.



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelena Pavlović Jelena Pavlović 17:17 16.11.2012

.

Prva recenica koju sam jutros procitala bila je: Danas je lep dan.
miloradkakmar miloradkakmar 21:34 16.11.2012

Re: .

Jelena Pavlović
Prva recenica koju sam jutros procitala bila je: Danas je lep dan.

Šta drugo očekivati od jutra?!
loader loader 22:47 16.11.2012

Re: .

I miris kafe
miloradkakmar miloradkakmar 23:02 16.11.2012

Re: .

loader
I miris kafe

Na terasi na plus pet u pola šest.
Voja Radovanović Voja Radovanović 18:01 16.11.2012

blog...

Zanimljivo za čitanje...kao i uvek...pozz...
miloradkakmar miloradkakmar 21:37 16.11.2012

Re: blog...

Voja Radovanović
Zanimljivo za čitanje...kao i uvek...pozz...

Zanimljivo je ući u sebe, bar sa distance.

Pozdrav, Vojo.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 18:09 17.11.2012

nezno, sto neznije

Mora se voleti, ljubiti, patiti...do iznemoglosti.


Moze muzika?<<<LINK


miloradkakmar miloradkakmar 00:13 18.11.2012

Re: nezno, sto neznije

dusanovaiivanovamama
Mora se voleti, ljubiti, patiti...do iznemoglosti.


Moze muzika?




Muzika je dobrodošla i ova odgovara.

Hvala.


Jelica Greganović Jelica Greganović 00:31 18.11.2012

Re: nezno, sto neznije

Svašta u nama raste, čuči, mrda...

miloradkakmar miloradkakmar 01:18 18.11.2012

Re: nezno, sto neznije

Jelica Greganović
Svašta u nama raste, čuči, mrda...


Kada svašta nešto u nama počne da liči jedno na drugo, da se preliva , pa ne znamo šta je šta, osećamo nesigurnost da je to baš to, ili, sve postaje bitno, onda je raskrčivanje preporučljivo.

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:00 18.11.2012

Re: nezno, sto neznije

Slažem se, mada i kada se sve to ne dešava naočigled, valja raskrčivati...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana