Dok se vlasnici ovdašnje medijske maskarade međusobno perverzno prepucavaju i nadgornjavaju, novinarski robovi iz dana u dan ostaju bez posla, doprinosa za staž i zdravstveno osiguranje, bez egzistencijalne sigurnosti za članove porodica. Još je Platon za likove poput Miškovića, Karića, Subotića, Beka, Đilasa...i njihovih direktorskih i glavno-uredničkih plaćenika, tih prostituta na kvadratne metre stanova i kubikaže džipova, pardon povišenih auta, dao pravo ime: pleonexia - nezasitljiva želja da se dobije sve više i više. Za Platona je pohlepa najveće i najopasnije političko zlo. U Srbiji ne samo što se ne zna ko su vlasnici najvećih medija, nego još uvek nije potpisan ni granski kolektivni ugovor, taj minimum minimuma ekonomske i socijalne sigurnosti za sve novinarke i novinare. Sve dosadašnje vlade Srbije pravile su se lude, aktuelna se još premišlja, dok se javnost, izmanipulisana i obeshrabrena, suočava sa groznim činjenicama o otpuštenim koleginicama i kolegama sa TV Avale, iz dnevnog lista "PRESS" i mnogobrojnih lokalnih medija, roblje koje se brzometno liferuje na spiskove Nacionalne službe za zapošljavanje. Ovo neshvatljivo i neprihvatljivo stanje bilo je povod da predsednik Evropske Federacije novinara
Arne Kenig uputi upozoravajuće pismo Komesaru EU za proširenje Štefanu Fileu:
"Poštovani komesare File,
Pišem Vam u ime Evropske Federacije novinara, ovaj put ne zbog pitanja slobode štampe, već zbog ozbiljnih kršenja prava pristupanja sindikatu u zemljama koje žele da pridruže EU - Srbiji, Makedoniji i Turskoj. Kao što je Komisija ispravno napisala u svom poslednjem izveštaju iz
Makedonije i Turske, primećen je neznatan napredak u približavanju
evropskom zakonu o socijalnoj politici i zapošljavanju. Efektivnije
politike zapošljavanja i socijalnog uključivanja još se trebaju
sprovesti, a socijalni dijalog ojačati. Obavešteni smo od naših članica
u Srbiji, Makedoniji i Turskoj o tome da su pojedini novinari
prisiljeni da potpišu prethodno pripremljene dokumente o njihovom
"dobrovoljnom" odstupanju iz sindikata. Ukoliko se ne pokore, dobijaju
otkaz.
Ovo nije saglasno sa evropskim zakonom o socijalnoj politici i
radnim zakonom i posebno krši 12. član o slobodi okupljanja i
organizacije iz povelje osnovnih prava Evropske unije. Sindikat
novinara i medijskih radnika, deo evropske novinarske federacije,
zatražio je od ministarstva rada inspekciju, a od predstavnika
međunarodne organizacije da intervenišu. Ali, takvi pozivi izgleda
da nemaju mnogo učinka u stvarnosti. U suštini, kazne za
poslodavci koji sprečavaju zaposlene da pristupaju sindikatu
(ukoliko se to može dokazati) iznose oko 500 evra i to se smatra
profitabilnijom opcijom nego dozvoliti zaposlenima da se pridruže
sindikatima.
Nedozvoljavanje radnicima da se udružuju u sindikate takođe onemogućava socijalni dijalog i dogovaranje kolektivnih ugovora. U Turskoj, teška ograničenja prava organizovanja radnika u sindikate, vladina manipulacija brojkama članova sindikata i česta upotreba pretnji i zastrašivanja rezultirali su time da je samo 5,4 % zaposlenih osigurano kolektivnim ugovorima. Dugovečna praksa sudskog maltretiranja sindikalnih advokata nastavlja se i u medijskom sektoru. Mnogi su drugi sindikalisti i dalje u zatvoru, a vlasti vrše
nasilje nad mirnim sindikalnim demonstracijama.
U Srbiji, Sindikat novinara Srbije isključen je iz bilo kakvih rasprava sa medijskim poslodavcima i regulatorima o pitanjima koja su od velike važnosti za njihovo članstvo. U privatnim medijima postoji strategija maltretiranja, koju sprovode poslodavci da bi sprečili pridruživanje sindikatima.
Ovakav razvoj događaja smatramo izuzetno zabrinjavajućim.To nije pitanje globa ili sankcija, već ljudskih prava radnika, koje prepoznaju međunarodne organizacije, uključujući i Evropsku uniju.
Sloboda udruživanja i stvaranja sindikata nisu na prodaju. Ova događanja takođe stvaraju stres među radnicima i prisiljavaju
sindikate da prekinu sa radom u javnosti. Pozivamo Evropsku komisiju
da detaljnije istraži kršenja prava pristupanja sindikatu, barem za
tri države koje smo ovde spomenuli. Zahvaljujemo Vam na pažnji koju
ćete posvetiti ovom pismu i molimo Vas da ne oklevate od toga da
nas kontaktirate ukoliko imate još pitanja.
Iskreno Vaš, Arne Kenig, Predsednik EFJ"