gost autor: Patrick Condell
prevod: AleXandar Lambros
Priče o jadnim potlačenim muslimanima kao žrtvama islamofobije dovoljne su da vam nateraju suze na oči. Suze smeha, naravno. Od ovog besprimerenog bezobrazluka. Islamofobija nije ništa stvarnija od nacifobije. Postoje vrlo dobri razlozi da se bude svestan obe ove ideologije, a ti razlozi su istovetni. Daleko od toga da su ugnjetavana manjina, dokazi govore u prilog tome da su muslimani izuzetno agresivna manjina a kad su većina brzinski postaju entuzijastični ugnjetavači koje vodi sumanuta iluzija nekakve supremacije pod božanskim pokroviteljstvom, što bi već samo po sebi bilo uvredljivo da u pitanju nije bolesni vic. Jer, iskreno, islam je kompetentan da vlada svetom koliko i Majk Tajson da upravlja NASA-om.
E, pa, evo nas poslednjeg dana meseca novembra, i tek što sam saznao da je to Mesec podizanja svesti o islamofobiji, kako sam samo užasno neosveščen! Ipak, bolje ikad neko nikad.
Mislim da je važno biti svestan islamofobije, zar ne mislite? Ne samog koncepta, očigledno, jer tako nešto ne postoji, već same reči koja postoji i koja godinama unazad narasta ko kancer na jeziku.
Srećom, poslednje dve decenije nepopustljive muslimanske ucveljenosti i refleksivne uvređenosti kod mogih od nas je podiglo svest o reči „islamofobija" kao ciničnog oružja kulturološkog terorizma i sramotni pokušaj da se zdrav razum predstavi kao mentalni poremećaj. Svesni smo toga da je „islamofobija" otrovna laž koju torbare islamisti i levičari u svrhu cenzurisanja ružne istine o islamu i guranja ljudi u tišinu griže savesti, a svesni smo i da je to lukav način fašističke ideologije da se predstavi žrtvom umesto onim što zapravo jeste - krvoločnom zverkom. Takođe smo svesni i da ta reč ostvalja ružnu mrlju na ličnosti svakoga ko je koristi jer svaki put kad se upotrebi izgovorena je providna i smišljena laž.Islamofobija nije jedina stvar koje smo svesni, ne više, jer, zahvaljujući ovim dvema decenijama besramnog traženja privilegija i neosnovane kuknjave postali smo svesni i toga da mnogi muslimani imaju ... pa, nazovimo to posebnim potrebama, pošto su psihološki prikovani za mnoštvo zapanjujućih duplih standarda koje moramo da prihvatimo ako ćemo da izbegnemo njihov bes i nasilje.
Svesi smo takođe i neprestane islamske uvređenosti i njene trgovačke pozicije koja nam kaže da su samo njihova osećanja važna, a svačija druga su savršeno nebitna. Svesni smo svega toga. I primili smo k znanju. Naravno da jesmo. (Važi).
Međutim, isto smo tako svesni i da je islamska doktrina sa svojim prezirom prema slobodi, primitivnim odnosom prema ženama i gejevima, antisemitizmom, i sveopštom mržnjom prema svemu što je nemuslimansko, nažalost, potpuno neuskladiva sa našim fundamentalnim verovanjima i vrednostima. Svesni smo takođe i da su islamske vredosti agresivno izuzete svake mogućnosti pregovaranja, što nas suštinski stavlja pred izbor između podčinjavanja i neprestanog sukoba. Hvala vam na tome.
Svesni smo da dolazak islama na Zapad naše društvo nije obogatilo ni za trunku. Otrovao nas je i naterao da se hvatamo za guše zbog osnovnih sloboda koje smo navikli da uzimamo zdravo za gotovo. I svesni smo da nas se islam nameće u ime raznolikosti koju sa sobom, inače, nije doneo. Doneo je podelu i nepoverenje. I svaki put kada čujemo reč „islamofobija" podela postaje veća a nepoverenje raste.Svesni smo i da je mnogo manje fizičkih napada na muslimane od onih koji su počinili muslimani na gejeve i Jevreje i da se, zahvaljujući neprestanim neizazvanim napadima neobrazovanih i necivilizovanih muslimanskih emigranata, Jevreji i gejevi u nekoliko evropskih zemalja više ne osećaju sigurno ali niko tim povodom ne želi nešto da preduzme jer bi se to moglo protumačiti kao islamofobija.
Svesni smo da profesionalni narikači islama budu uvređeni trejlerom za film koji niko nije video ali ne i pucnjem u glavu devojčici koja je zahtevala obrazovanje ili nekim od hiljada drugih odvratnih muslimanskih zločina protiv žena. I svesni smo da zbog toga izgledaju kao neosetljivi oportunistički licemeri zbog čega nam je nemoguće da shvatimo ozbiljno bilo šta što izjave. Kakva šteta, zar ne?
Muslimani koji misle da ljudi njihovu religiju vide negativno trebalo bi da imaju pristojnosti da prestanu da se skrivaju iza ove uvredljive reči, bar jednoom ispolje malo iskrenosti i priznaju da njihova religija predstavlja problem - jer predstavlja.
To je religija koja ne propoveda univerzalno bratstvo već univerzalnu islamsku dominaciju, što je ogromna razlika. U svojim svetim spisima propoveda mržnju i nasilje, ne na jednom mestu ili dva, već iz stranice u stranicu. Ispoljava otvoreno nepoštovanje za druge vrednosti i verovanja. Definiše sebe u agresivnim terminima podele na muslimane i nevernike koji moraju biti pokoreni i prevedeni u islam, na Kuću islama i Kuću rata, štaviše. Poziva muslimane da nemaju prijatelja među nevernicima, da nametnu svoje društvene vrednosti u živote svih koji žive u njihovom okruženju i da svoju religiju svakome uguraju u grlo čim ojačaju doovljno da budu u poziciji za to. Preosetljiva je do paranoičnosti, u neprestanoj budnosti za okidačem za moguće izmišljene uvrede, a mnogi njeni sledbenici nasilje smatraju legitimnim odgovorem na kritiku.A opet smo mi ti koji su mentalno poremećeni? Ne bih rekao.
Priče o jadnim potlačenim muslimanima kao žrtvama islamofobije dovoljne su da vam nateraju suze na oči. Suze smeha, naravno. Od ovog besprimerenog bezobrazluka. Islamofobija nije ništa stvarnija od nacifobije. Postoje vrlo dobri razlozi da se bude svestan obe ove ideologije, a ti razlozi su istovetni. Daleko od toga da su ugnjetavana manjina, dokazi govore u prilog tome da su muslimani izuzetno agresivna manjina a kad su većina brzinski postaju entuzijastični ugnjetavači koje vodi sumanuta iluzija nekakve supremacije pod božanskim pokroviteljstvom, što bi već samo po sebi bilo uvredljivo da u pitanju nije bolesni vic. Jer, iskreno, islam je kompetentan da vlada svetom koliko i Majk Tajson da upravlja NASA-om.Smatram da je vreme da se reč „islamofobija" izvuče iz svog medijskog celofana, jer, iskreno, postaje vrlo neprijatno. Ta reč je toliko dokazivo statistički pogrešna i diskreditujuća, da svako ko je još uvek koristi s ozbiljnim izrazom lica samo pokazuje dubinu svog nepoštenja i apsolutni prezir prema inteligenciji svih ostalih.
Još uvek smatram da je mesec osvešćenosti dobra ideja. Samo mislim da bi bilo korisnije nazvati ga drugačije, recimo, mesec podizanja svesti o kulturološkom terorizmu, ili, još bolje, mesec podizanja svesti o mržnji i nasilju u Kuranu. Za razliku od islamofobije, to je nešto što stvarno postoji, crno na belo svakome na raspolaganju da pročita.
pogledati i: