Društvo| Nostalgija| Putovanja| Životni stil

Jedan stari tekst

kukusigameni RSS / 09.12.2012. u 16:41

zagreb.jpg 

Iz raznoraznih razloga, stvorila se potreba da nakon otprilike godinu dana, putujem u Zagreb. Tokom poslednje tri godine, dosta vremena sam boravio u Hrvatskoj radeći na filmu koji je konačno priveden kraju i sada je bilo neophodno da kao scenarista, asistent režije, pa čak i glumac, odgledam završnu verziju po ko zna koji put premontiranog filma. Bilo kako bilo, film je završen. I baš kada je završen, nekome je palo na pamet da ukine vize, problem koji nas je proždirao tokom tri godine muka. Rešio sam da idem kolima na put i pripremio svu moguću dokumentaciju (međunarodnu vozačku dozvolu, zeleni karton, nalepnicu SCG itd.). Eh, sve je izgledalo jednostavno, dok se nije desio taj Kranj. “Slovenija je ključ Jugoslavije”, davno je rekao Grol. Tako nekako i jeste, Slovenci su ključ, Hrvati su dali bravara, a mi bravu. Samo što to Grol nije tada to mogao ni da sanja. I, pobiše se ljudi, ni pet ni šest, nego baš na vaterpolo utakmici i stvoriše pogodnu atmosferu da mi svi pre puta ukažu na moguće neprijatnosti tokom puta i boravka u Zagrebu.

Ustao sam rano u jutro i krenuo put granice. Iskustveno sam znao da će se auto-put prazniti sve više i više kako se budem približavao međi, koja je, strašno mi je i da pomislim, na svega sat vremena vožnje od Beograda. Dum i granica. Sa naše strane prema Hrvatskoj nema žive duše, a sa suprotne dugačka kolona vozila. Pitam ženu, hm, devojku carinika što je ovolika gužva, a ona mi odgovara da su to Turci, gastarbajteri, koji su krenuli u velikim količinama da se kotrljaju poluotključanim balkanskim zemljama. Na Hrvatskoj granici, policajac spava. Malo mu je zabačena glava u nazad, usta su mu blago otvorena, sedi u kućici i sanja. Stajem ispred kućice, gasim motor, nakašljavam se i ništa. Dosadno je sada kad nema viza, pitanja i podpitanja. Gde idete, zašto idete, koliko ostajete itd. Sve je to prošlost. Podižem ručnu kočnicu i famozno krrrrrrrk iz moje Škode budi uspavanog lepotana, koji samo odmahnu rukom da idem dalje (malo me je podsetilo na to, kao da me šalje tamo gde sam proslavio nulti rođendan). Carinik, na sledećem šalteru je samo pitao čuveno pitanje: Imate li šta da prijavite? Na moje ne, istim pokretom je odmahnuo rukom i još dodao: “Sretan put.” U kontra pravcu su se tiskali Turci u kolima sa austrijskim registracijama.

Put kroz Hrvatsku je fenomenalan i u isto vreme jako dosadan. Ravno brate i prilično prazno. Ograničenje sto trideset na sat. Na naplatnoj rampi sam ugledao tablu, na kojoj su pisale cene drumarine (cestarine). Neko bi rekao putarine. Svejedno, greškom sam na tabli video pogrešnu cenu i zaključio da mi kune koje su mi od prošlog puta ostale, nisu dovoljne. Dobro, moraću negde da promenim ujedinjenu evropsku (europejsku) valutu u jednu od razjedinjenih valuta našeg nekadašnjeg jedinstvenog sefa, odavno već obijenog. Svojevremeno su mi rekli da ako stajem negde, to ne mora baš da bude na potezu Okučani, Jasenovac, Gradiška, Novska. I ja, kao za inat skrenuh negde kod Novske. Motel, parkiralište i na njemu autobus sa ekskurzijom. Deca ispred autobusa zgranuto gledaju moje BG tablice, a nastavnik čak pokazuje prstom za mnom. Izgledalo je kao da im pedagoški govori: “Eto deco, to vam je automobil iz Beograda.” U motelu krcato ljudima koji piju kafu ili kavu, u zavisnosti da li su Turci ili Hrvati. Na recepciji pospana žena ne reaguje na mene sve dok se nisam opustio i prestao da govorim u infinitivima. Dobro, i meni je jutro i nisam popio kafu. Mogu i ja da pogrešim bre. Za to “bre” kažu ljudi u Hrvatskoj, da je reč koja nas najviše odaje. Kao što bi nekog Hrvata, u Beogradu odalo ono “Bok” ili “Kaj”. Ali, najneverovatnije mi je da nas odaje i pozdravljanje sa “Ćao”. Ono je u redu na rastajanju ali na sastajanju nikako. I tako, promenih valutu u drugu valutu i nastavih put Zagreba, dosadnim putem, kršeći ograničenje brzine. Slušao sam CD Bob Marlija, pesmu Exodus, kada mi zakrča želudac. Srećom imao sam neke grisine sa susamom, gle, turskog porekla.

U Zagreb sam stigao baš kada je inače neverovatna gužva u saobraćaju. Čudno, ovog puta su ulice bile potpuno prazne. Kasnije sam saznao da je bio praznik, Tijelovo, za koji skoro niko nije znao kakav je praznik. Ispostavilo se da je to dan kada se slavi Isusovo tijelo i krv. Kola sam parkirao u dvorištu kod prijatelja, inače režisera filma na kom sam radio, i uz dosta viskija, na prazan stomak, sažeo godinu dana neviđanja u par sati.

Kasnije smo se našli sa kostimografom i otišli u Jadran film da odgledamo projekciju našeg čeda. Tamo nas je čekao kompozitor i dizajner zvuka, pomalo ushićen i dva klinca koji su sa njim radili. Klinci su me čudno gledali i nakon projekcije odahnuli kada su čuli da sam se veoma pohvalno izjasnio o njihovom radu. Valjda je to taj respektabilni odnos prema strancu ili je to možda bilo samo zato što dolazim iz zemlje prvaka Evrope u vaterpolu. Ne znam.

U svakom slučaju, svi prijatelji koje sam sretao su bili srdačni i svi su me ljubili na susretu, a zagrljaj dobrodošlice se završavao uvek nekim malim grčom. Tek posle sam shvatio, da situacija sa ljubljenjem izgleda ovako: Zagrljaj, poljubac u jedan obraz, poljubac u drugi obraz i onda ja navalim i treći put ljubim obraz. Ih bre. I sve to na javnim mestima. Oni lepo ljube dva puta, a ja manijak, navalio pa hoću tri. I to baš na Tijelovo.

Nakon bezbroj veoma srdačnih susreta, režiser je odlučio da ćemo konačno otići u restoran i to japanski. Čitam na ulazu naziv restorana “Takenoko” i pitam se zašto usred Zagreba idem u japanski restoran? Sećam se da su me tako na mom prvom posleratnom dolasku u Zagreb vodili u kineski restoran. Tada je stolu prišla kineskinja i pitala: “A kaj bi ste pojeli?” Strašno. Čitao sam mahnito jelovnik, očekujući da ću naći štrukle na kantonski način. Tada kineski, sada japanski restoran. Nema šta, Zagreb je postao svet (svjet). Eh dobro, sutradan se čovek iskupio jer smo išli u odličan riblji restoran “Karnaka”. Kamenice i marinirane srdele za predjelo, uz neverovatnu rakiju od mirte, a za glavno jelo list, orada, uz blitvu i salatu od rukole, pa sve sa sivim pinotom. Kakav svet (svjet), kakvi orijentalni restorani? Zna se “kaj” bih ja “bre” pojeo.

I tako, tri dana boravka u Zagrebu. Sedenje i razgovor sa prijateljima, smeh, dogovori za Pulski festival, ogovaranja, vicevi, sve nekako normalno. Jedino što sam prvi put osetio da na javnim mestima itekako ljudi reaguju na moju ublaženu ekavicu, sada sa spoznajom da nema viza, da je zaista moguće da sam iz Srbije i da će to biti sve više moguće. U jednom kafiću je za susednim stolom sedeo neki oficir vojne policije, verovatno veteran rata i fiksirao me svojim ledenim pogledom. Onda je nekog zvao na mobilni (mobitel) i valjda se informisao “kaj” da radi. Nije mu bilo lako. Pogotovo, što se kafić zove “Kralj Krešimir”, a nekada se zvao “Palić” i to ime je ostalo uvreženo, pa svi to mesto još uvek tako i zovu.

U Zagrebu, subotom oko podneva, svi se sjure u grad i sede po kafićima, pijuckaju piće i pričaju. Tako smo i mi sedeli u kafiću Čarli, nekada poznatog fudbalera Dinama, Čarlija Brauna. Imaju odlično točeno pivo i uz to pivo se skupila dobra ekipa (škvadra), uglavnom filmadžijska. Bio je i jedan poznati glumac iz Slovenije koji kada me je upoznao, okrenuo se prema ostalima (svima iz Hrvatske) i rekao: “Pa vi ni film ne možete da uradite bez nas gastarbajtera.”

Pa da. Mi sad i jesmo u funkciji gastarbajtera i sve mi se čini da gorak ukus u ustima svih nas leži u spoznaji da će oni drugi otrkriti one treće, a oni treći prve. Hrvati će biti otkriveni kako igraju šah po svojoj zastavi, mene će otkriti kako i ne znam koja mi je zastava, a Slovenci će uzalud tražiti ključ koji su nemarom davno izgubili. Nije ovo nostalgija, nego mi je smešno da se Turci, koji su držali Srbiju pet vekova u ropstvu, voze kolima austrijske registracije, zemlje koja je držala Sloveniju i Hrvatsku dovoljno dugo u ropstvu, i da se tako voze kroz razvaline njihovih bivših imperija, sve grickajući štapiće i hraneći se po orijentalnim restoranima pokazujući da su svet (svjet) koji funkcioniše pomoću nekakvog ključa, možda baš onog koga su Slovenci zagubili.

 

Kranj, Slovenija, 2003. Podsetnik!!!  LINK LINK LINK 

 

 

Tekst je pisan i objavljen po narudžbini jednog nedeljnog časopisa, te 2003. godine.

 



Komentari (37)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 16:55 09.12.2012

...

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 17:16 09.12.2012

Re: ...

kukusigameni
The First Cut Is The Deepest!


bronzana, bre, tako rekuć brončana.
kukusigameni kukusigameni 17:21 09.12.2012

Re: ...

KRALJMAJMUNA
bronzana, bre, tako rekuć brončana.

Isuse, kak' si u pravu...bre!
docsumann docsumann 17:18 09.12.2012

dobra je to tekma bila

kukusigameni kukusigameni 17:23 09.12.2012

Re: dobra je to tekma bila

docsumann


Oooooh da! A kako sam ih samo podHebavao.
dr.wagner dr.wagner 17:32 09.12.2012

Bok susedi

Bok dečki ... kak' ste kaj ?

Vidim kak' Vam je bilo lepše u Zagrebu , neg' meni u Ženevi ...
... pa ipak smo mi svoji ... ne



W
kukusigameni kukusigameni 17:37 09.12.2012

Re: Bok susedi

dr.wagner
Bok dečki ... kak' ste kaj ?


Gde si bre komšija?



dr.wagner
... pa ipak smo mi svoji ... ne


Ne.

Na ovim prostorima očigledno niko nije svoj.
Mada smo svi naši.
Osim što su neki baš njihovi.
Bre.
dr.wagner dr.wagner 17:53 09.12.2012

Re: Bok susedi

Pozdrav Kuku

kukusigameni
Gde si bre komšija?


-Evo , stigao u Zagreb "beli grad" , poput ovih gastarbajtera
iz Vaše priče ...

kukusigameni
pa ipak smo mi svoji ... ne
Ne.
Na ovim prostorima očigledno niko nije svoj. Mada smo svi naši. Osim što su neki baš njihovi. Bre.


-Istina , zadnjih mjeseci je bilo zanimljivo ...

... ovdje u krugu od 500km više nitko nije svoj

W
kukusigameni kukusigameni 18:27 09.12.2012

Re: Bok susedi

dr.wagner
... ovdje u krugu od 500km više nitko nije svoj


Misliš ono kao "NiTko niTko Tkao ja"?
expolicajac expolicajac 18:31 09.12.2012

Ivan Ivanović Bloga B92

Podržavam svaki oblik nacionalne tolerancije.
kukusigameni kukusigameni 19:04 09.12.2012

Re: Ivan Ivanović Bloga B92

Ivana Ivanovića slabo gledam. A mislim da i on mene ne bi mnogo gledao. Ali tolerišem mu svu polovičnost. Pa (t)ko je danas ceo?!
A Hrvati ko Hrvati. Ništa nisu ni bolji ni lošiji od Hrvata.
expolicajac expolicajac 19:30 09.12.2012

Re: Ivan Ivanović Bloga B92

kukusigameni
Ivana Ivanovića slabo gledam. A mislim da i on mene ne bi mnogo gledao. Ali tolerišem mu svu polovičnost. Pa (t)ko je danas ceo?!
A Hrvati ko Hrvati. Ništa nisu ni bolji ni lošiji od Hrvata.

Pa nisam hteo da te vređam nego da te pohvalim. A poređenje sa Ivanovićem je zbog aktuelnog gostovanja "Stipeta".
kukusigameni kukusigameni 19:36 09.12.2012

Re: Ivan Ivanović Bloga B92

expolicajac
Pa nisam hteo da te vređam nego da te pohvalim. A poređenje sa Ivanovićem je zbog aktuelnog gostovanja "Stipeta".

Znam bre!

PS.Jel se u policiji smatra da poklonjeno cveće predstavlja mito?
expolicajac expolicajac 19:57 09.12.2012

Re: Ivan Ivanović Bloga B92

kukusigameni
expolicajac
Pa nisam hteo da te vređam nego da te pohvalim. A poređenje sa Ivanovićem je zbog aktuelnog gostovanja "Stipeta".

Znam bre!

PS.Jel se u policiji smatra da poklonjeno cveće predstavlja mito?

I to najteži oblik, kvalifikovani
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:53 09.12.2012

Regionalna suradnja kao imperativ

Kukusigameni
... “Slovenija je ključ Jugoslavije”, davno je rekao Grol. Tako nekako i jeste, Slovenci su ključ, Hrvati su dali bravara, a mi bravu.


Hm. To je jedna varijacija.

Po jednoj drugoj, mi tom trojstvu bili dali - kralja. Naime, baš nedavno, uz piće neko pričao o Kraljevini SHS, te o urođenoj srpskoj želji da vodi druge (makar i u stilu: Blind leading blind), tako da je to famozno ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca bilo izvršeno pod srpskim kraljem.

Nije važno što se sve loše završilo, odnosno što je bilo - uzalud.

A kad već imam historijske asocijacije čini mi se da ovo
austrijske registracije, zemlje koja je držala Sloveniju i Hrvatsku dovoljno dugo u ropstvu,


nije kompletno, jer se nije radilo (samo) o Austriji, već o Austro-Ugarskoj, a u samoj Hrvatskoj bilo je mnogo onih koji su više naginjali Budimpešti nego Beču.

dogovori za Pulski festival

Kakav je Pulski festival danas?
Može li "lijepa njihova" da mu povrati onaj sjaj koji je imao u bivšoj tamničarskoj Jugoslaviji?
Ili je to neminovnost - da sve prolazi...
kukusigameni kukusigameni 19:25 09.12.2012

Re: Regionalna suradnja kao imperativ

vladimir petrovic
o urođenoj srpskoj želji da vodi druge

Ne verujem u urođene nacionalne želje. Bre.

vladimir petrovic
a u samoj Hrvatskoj bilo je mnogo onih koji su više naginjali Budimpešti nego Beču.


A gde bi ti naginjao ako uzmeš u obzir sve te Mađarice?

Baš u to vreme, kada je ovaj tekst pisan, moji prijatelji (kompići) su pičili na sex, drugs & R'n'R' vikende u Mađarsku.

vladimir petrovic
Kakav je Pulski festival danas?
Može li "lijepa njihova" da mu povrati onaj sjaj koji je imao u bivšoj tamničarskoj Jugoslaviji?
Ili je to neminovnost - da sve prolazi...


Pulski festival ima sreću da se događa u prelepom gradu, Puli. Dalje, ambijent arene je bio i ostao nešto posebno. Tokom ovih odvojenih godina, festival se menjao i pokušavao da se prilagodi novonastalloj situaciji. Ne smeš da zaboraviš da je u međuvremenu nastao i Motovun Film Festival. Na taj način se stvorila konkurencija koja u suštini nije loša.
Pula ima svoj značaj i arene (nagrade) u svim kategorijama, još uvek predstavljaju stvar prestiža u Hrvatskoj kinematografiji.

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 20:41 09.12.2012

suradnja

u međuvremenu nastao i Motovun Film Festival.


Ja sam kćerku gurnula pre šest godina da ide na motovunski festival i tamo radi kao volonterka. Isla je nekoliko godina i stekla brdo prijatelja.

A zasto sam to uradila? Pa da upozna komšiluk na normalan način, u radnom i umetničkom ambijentu, a ne preko senzacionalističkih vesti iz medija, ratnih strahota i den Haaga. Uostalom i tamo stasavaju neke nove, mlade generacije.

Svake godine je bila jedina iz Srbije u timu volontera i kaže da joj je bilo super.

Pričala mi kako je jedne godine došao neki gost iz Belgije i popizdeo na koleginicu volonterku s Krka jer je pomislila da je dotični iz Holandije.

Tip je držao banku o golemim razlikama Holandjana i Belgijanaca i o svojoj uvredjenosti sto je pobrkan, kada je moja mala stigla u svoju smenu.

Onda je njoj zapao i nastavio tiradu, samo na holandskom, pardon flamanskom, s mojom malom, o tim faking razlikama i svojoj uvredjenosti jer on eto govori sasvim drugi jezik i tako to.

I šta si mu rekla, majketi? -pitam.

Kaže, pa ništa specijalno, kaže moja mala, samo sam mu rekla da je baš divota kako se lepo sve razumemo, a ja pricam holanski, a on flamanski i još kaže da mu je rekla, da ona priča srpski, a njena koleginica koju je isprepadao hrvatski, al da se i njih dve isto odlično razumeju, a razlika je taman tolika izmedju holandskog i flamanskog kao izmedju srpskog i hrvatskog.











kukusigameni kukusigameni 21:38 09.12.2012

Re: suradnja

Vesna Knežević Ćosić

Ti znaš da si delimično kriva što sam se s(j)etio ovog teksta. Bre.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 23:18 09.12.2012

Re: suradnja

Ti znaš da si delimično kriva što sam se s(j)etio ovog teksta. Bre


nači, dodjem ti motovunsku majcu iz moje kolekcije motovunskih majci, ima bidneš ki upisan, BRE!



uzgred, u posJedu sam muškata otonela, belog poluslatkog, s svetojanskog vinogorja, kontroliranog podrijetlka, punjeno u obitelji jurkovac iz sv. jane



freehand freehand 01:40 10.12.2012

Re: suradnja

uzgred, u posJedu sam muškata otonela, belog poluslatkog, s svetojanskog vinogorja, kontroliranog podrijetlka, punjeno u obitelji jurkovac iz sv. jane

Pu!
kukusigameni kukusigameni 08:58 10.12.2012

Re: suradnja

freehand
uzgred, u posJedu sam muškata otonela, belog poluslatkog, s svetojanskog vinogorja, kontroliranog podrijetlka, punjeno u obitelji jurkovac iz sv. jane

Pu!

Pu?
Kaj govOriš? Niš ne kužim.

Vini Pu?
Neki turcizam?
freehand freehand 09:29 10.12.2012

Re: suradnja

kukusigameni
freehand
uzgred, u posJedu sam muškata otonela, belog poluslatkog, s svetojanskog vinogorja, kontroliranog podrijetlka, punjeno u obitelji jurkovac iz sv. jane

Pu!

Pu?
Kaj govOriš? Niš ne kužim.

Vini Pu?
Neki turcizam?

Ko normalan takvo vino može sa tobom da pijucka?!
expolicajac expolicajac 09:49 10.12.2012

Re: suradnja

freehand
kukusigameni
freehand
uzgred, u posJedu sam muškata otonela, belog poluslatkog, s svetojanskog vinogorja, kontroliranog podrijetlka, punjeno u obitelji jurkovac iz sv. jane

Pu!

Pu?
Kaj govOriš? Niš ne kužim.

Vini Pu?
Neki turcizam?

Ko normalan takvo vino može sa tobom da pijucka?!

Jedino što mogu posle ovog "Pu" da zaključim je da si ti Free samo konzumirao Muskat otonel iz vršačkih vinograda. Šteta
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:27 10.12.2012

Re: suradnja

Ko normalan takvo vino može sa tobom da pijucka?!


nači, meni sad ovde fali krkar koji će da oplete vino iz sv. jane i rekne da je, na pr, muškat momjanski iz sv. petra u šumi raskošnije arome il tak nekako, a da vi momci pojma nemate:)



freehand freehand 10:34 10.12.2012

Re: suradnja

Vesna Knežević Ćosić
Ko normalan takvo vino može sa tobom da pijucka?!


nači, meni sad ovde fali krkar koji će da oplete vino iz sv. jane i rekne da je, na pr, muškat momjanski iz sv. petra u šumi raskošnije arome il tak nekako, a da vi momci pojma nemate:)




Jel taj Sveti Petar beše u onoj nekoj šumi između Portoroža i Kanfanara, ili tako negde po Istri?

BTW - ne zovi me više batice! Eto ti ga Kukac pa ga baticaj.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:47 10.12.2012

Re: suradnja

el taj Sveti Petar beše u onoj nekoj šumi između Portoroža i Kanfanara, ili tako negde po Istri?


Sveti Petar u Šumi je selo zapadno od Pazina, iznad Drage, 6 km od Tinjana i otprilike isto toliko od sela Kringa, ima i biciklistička staza:)

BTW - ne zovi me više batice! Eto ti ga Kukac pa ga baticaj.


nači, mož' se žališ Strazburu, al da te baticam je moje ljuCko pravo, pa ćeš ga duvaš, š'a da ti kažem, batice mrgude:)
freehand freehand 11:08 10.12.2012

Re: suradnja

Sveti Petar u Šumi je selo zapadno od Pazina, iznad Drage, 6 km od Tinjana i otprilike isto toliko od sela Kringa, ima i biciklistička staza:)

O'š sliku iz Premanture?
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 12:34 10.12.2012

Re: suradnja

O'š sliku iz Premanture?


Onu? Kod crkve sv Lovre? Ajme, uvek!
freehand freehand 12:38 10.12.2012

Re: suradnja

Vesna Knežević Ćosić
O'š sliku iz Premanture?


Onu? Kod crkve sv Lovre? Ajme, uvek!

Smajli namćor pokazuje šipak.
kukusigameni kukusigameni 16:39 10.12.2012

Re: suradnja

batica (buraz)
BTW - ne zovi me više batice! Eto ti ga Kukac pa ga baticaj.

Vesna Knežević Ćosić
nači, mož' se žališ Strazburu, al da te baticam je moje ljuCko pravo, pa ćeš ga duvaš, š'a da ti kažem, batice mrgude:)

To Vesna, zlostavljaj ga.
Ja ne smem, od mene je jači.
Bre!
mirelarado mirelarado 20:30 10.12.2012

Re: suradnja

Може фотка из Мотовуна?



И поглед одозго:

antioksidant antioksidant 09:22 11.12.2012

Re: suradnja

nisam bio u motovunu u doba festivala pa mi je možda izmakao potpuni ugođaj, stoga punog srca smem reći: ako birate jedan grad na brdu u istri - grožnjan

mirelarado mirelarado 23:29 12.12.2012

Re: suradnja

antioksidant
nisam bio u motovunu u doba festivala pa mi je možda izmakao potpuni ugođaj, stoga punog srca smem reći: ako birate jedan grad na brdu u istri - grožnjan



Грожњан - сфумато једног кишног јутра 2011.

maksa83 maksa83 22:54 09.12.2012

Turska

Nije ovo nostalgija, nego mi je smešno da se Turci, koji su držali Srbiju pet vekova u ropstvu, voze kolima austrijske registracije, zemlje koja je držala Sloveniju i Hrvatsku dovoljno dugo u ropstvu, i da se tako voze kroz razvaline njihovih bivših imperija


Sukni brkom Bali-beže, kućanice gole leže
kukusigameni kukusigameni 23:03 09.12.2012

Re: Turska

maksa83




Za one koji ne otvaraju linkove.
Kraj (svršetak) linkovanog teksta:

Žene znaju da je teško naći ideal u stvarnosti i bježe na svojih sat vremena u bajku. Muškarci žele imati love i kurve poput nogometaša, par sati s frendovima i uz pivicu-dvije pobjeći od realnosti. Gledanje sapunica i nogometa postalo je danas očajni nadomjestak za ono što smo imali prije tridesetak godina – život, sa pravim sapunicama u kvartu i fizičkim nogometom na školskom igralištu. Pa zato, jebo vas i Beg što Bali, i ukrajinska liga, i mene Christina Hemendeggircks, i pogasite sve te glupe televizije, počnite voditi ljubav i družiti se s dragim ljudima. Makar izašli na ulice rušiti stare i nove lopove, ruke im se sasušile, sve bi to Sulejman sabljom recnuo... Ajd pivili.
maksa83 maksa83 23:08 09.12.2012

Re: Turska

Za one koji ne otvaraju linkove.

Moj omiljeni komad (andrlajn moj):

I Hrvati su otkrili Tursku. Nakon što je tamo neki anonimni ćelavi bradonja (otkud mu ideja za taj imidž – ja sam ga prvi patentirao!), ugošćen u Hrvatskoj zna se čijim novcima i snimio reklamu, a žene padale u nesvijest kao nekad na Johna i Paula ili Ivana Pavla, tip se pojavio u još jednoj sapunjari i potukao sve rekorde gledanosti. Hrvatska je još jednom pala pod otomansku čizmu, ovoga puta zbog usporene serijice s iskrivljenim činjenicama i brzinom radnje pravljenom za mozak skotne pande. Za utjehu nam je jedino što su se i Srbi pelcali, i to vjerojatno još i gore od nas...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana