AleXandar Lambros
Pedesetsedam zemalja Islamske konferencije, istih onih koje su novac i diplomatske napore ulagale u pravcu globalne zabrane slobode govora pokušavajući čitavu deceniju da u UN proguraju rezoluciju o zabrani blasfemije na globalnom nivou, sve zajedno imaju oko 500 univerziteta. Jedan univerzitet na oko tri miliona muslimana. Sjedinjene Države imaju 5.758 univerziteta a Indija 8.047.Šangajski univerzitet Jiao Tong je 2004. godine napravio rang listu 500 najboljih univerziteta u svetu. Na njoj se nije našao nijedan univerzitet iz većinski muslimanskih zemalja. Prema podacima Programa za razvoj Ujedinjenih Nacija procenat pismenosti u hrišćanskom svetu iznosi oko 90%, a u petnaest većinski hrišćanskih zemalja iznosi 100%. Prosečan procenat pismenosti u većinski muslimanskoj zemlji je 40% a ne postoji nijedna gde je pismenost blizu 100%. Oko 98% pismenih u većinski hrišćanskim zemljama ima završeno osnovno obrazovanje dok je taj procenat u muslimanskim zemljama manji od 50%. Oko 40% pismenih u većinski hrišćanskim zemljama pohađalo je univerzitet dok se taj procenat u muslimanskom svetu kreće oko dva.
Muslimanske zemlje u proseku imaju 230 naučnika na milion stanovnika. Sjedinjene Države 4.000 a Japan 5.000 naučnika na milion stanovnika. U čitavom arapskom svetu ukupan broj istraživača sa punim radnim vremenom iznosi 35.000 a na milion Arapa dolazi samo 50 tehničara. U hrišćanskom svetu ima oko 1.000 tehničara na milion stanovnika.Muslimanski svet u proseku izdvaja 0.2% svog bruto domaćeg proizvoda za istraživanja i razvoj, hrišćanski svet izdvaja oko 5% u proseku.
Ukupan bruto domaći proizvod 57 zemalja Islamske konferencije iznosi 2 biliona dolara. Amerika sama proizvede dobara i usluga u vrednosti 12 biliona dolara; Kina 8, Japan 3.8, Nemačka 2.4 biliona dolara.
Naftom bogate Saudijska Arabija, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar, zajedno proizvedu dobara i usluga (uglavnom naftu) u visini 500 milijardi dolara. Španija proizvede jednu bilijardu dobara i usluga, Poljska 489 milijardi a Tajland 545 milijardi.
Jedan od pokazatelja distribucije znanja jeste i broj dnevnih novina i knjiga po glavi stanovnika. U Britaniji broj književnih naslova na milion stanovnika iznosi oko dve hiljade u Egiptu dvadeset. Jedan od ključnih pokazatelja obima primene znanja je procenat zarade od izvoza visokotehnoloških proizvoda u ukupnom izvozu jedne zemlje. Taj procenat u slučaju Pakistana iznosi jedan posto, Saudijske Arabije, Kuvajta, Maroka i Alžira iznosi 0.3%. Prihodi od prodaje visoke tehnologije Singapura (a uporedite veličinu ove države sa gore pomenutim) čine 58% njegovog ukupnog izvoza. Saudijska Arabija, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati i mnoge druge zalivske, većinski muslimanske zemlje, bogatstvo doslovno usisavaju iz zemlje. Mada je pitanje šta bi radili i sa zalihava crnog zlata da izmišljen motor sa unutrašnjim sagorevanjem.
Napravimo još jedno poređenje. Broj Jevreja u svetu procenjuje se na nekih četrnaest miliona, što je oko 0.2% ukupne svetske populacije. Broj muslimana u svetu iznosi preko milijardu i četiri stotine miliona, što je oko 21% ukupne svetske populacije. Jevrejski naučnici dobili su 40, Nobelovih nagrada za medicinu, 27 za hemiju, 39 za fiziku, 21 za ekonomiju i 12 za književnost (Boris Pasternak, ruski Jevrejin, Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1958. godine ali je pod pritiskom Sovjetskih vlasti morao da je odbije).Muslimanski naučnici dobili su jednog Nobela za fiziku, jednog za hemiju i dva za književnost.
Dakle, 0.2% svetskog stanovništva osvojilo je ukupno 139 Nobelovih nagrada, a 21% svetskog stanovništva 4. (Zaključno sa 2012. godinom. Nobelove nagrade za mir nisu uračunate. Jevreji su ih dobili sedam a muslimani šest).
Muslimanski svet :
- Ne proizvodi znanje
- Ne distribuira znanje
- Ne primenjuje znanje
Nemoguće je prenebegnuti vezu toliko očiglednu da je izlišno konstatovati.
Autor dela ove studije, doktor Faruk Salem, izvršni direktor Centra za istraživanje i bezbednosne studije u Islamabadu, istraživanje zaključuje ovom rečenicom - „A sve što mi radio je prizivanja Alaha po čitav dan i okrivljivanje drugih za naše neprestane neuspehe"
U zapadnom svetu rasprostranjen je mit o nekakvoj islamskoj nauci i filozofiji koja je cvetala u vreme kada je Evropa bila u mraku Srednjeg veka i bez kojih ne bi ni bilo zapadne civilizacije onakve kakvu je danas poznajemo. Ibn Warraq u knjizi Zbog čega nisam musliman ovome posećuje čitavo jedno poglavlje - Grčka filozofija i i nauka i njeni uticaji na islam.Već naslov poglavlja je dovoljno sugestivan. Preporučujem ovu briljantnu knjigu svima koje zanima tema islama (njegovog viđenja na Zapadu i odnosa sa njim) a ovde donosim samo nekoliko kratkih odlomaka iz pomenutog poglavlja:
„F. R. Rosenthal ukazao je na činjenicu da je proces asimilacije zaostavštine klasične antike u islam u periodu između osmog i desetog veka s pravom nazivan islamskom renesansom. Razvoj islamske civilizacije nezamisliv je bez klasičnog nasleđa:
Islamska racionalna misao, koju uglavnom imamo na umu kada govorimo o veličini islamske civilizacije, u potpunosti zavisi od klasičnog nasleđa sve do fundamentalnih faktora kao što su elementarni principi naučnog istraživanja. Štaviše, intelektualni život islama u svom najintimnijem izrazu klanjao se grčkom duhu. Međutim, u islamu kao i u svakoj civilizaciji, ono što je zaista bitno nisu pojedinačni elementi već sposobnost sinteze koja ih kombinuje u živi organizam. Neosporna činjenica ostaje da islamska civilizacija onakvu kakvu je znamo, jednostavno ne bi postojala bez grčkog nasleđa.
Mada su prevodi grčkih autora počeli već za vreme dinastije Omajada, abasidski kalif al-Mamun (813-833) je bio taj koji je ohrbrivao i bio pokrovitelj prevođenja grčke filozofije i nauke. Al-Mamun je čak osnovao i instituciju Kuća mudrosti, kao centar istraživanja i prevođenja.
Većina prevodioca bili su hrišćani. Čuveni izuzetak bio je Tabit ibn Kora, paganin koga su liberalne filozofske misli dovele u sukob s paganskim stanovništvom Harana.
Na području nauke konačno dolazimo do istinske veličine islamske kulture. Naravno, nastala je na delima antičkih Grka i muslimani su značajni kao čuvari i prenosioci grčkog (i hindu) znanja koja bi bez njih bila izgubljena. Mada u najvećem broju slučajeva muslimanski naučnici nisu u značajnijoj meri unapredili grčka znanja dali su značajan i originalan doprinos trigonometriji. Zapravo, smatraju se izumiteljima sferne trigonometrije koja kod Grka nije postojala. Dali su značajan doprinos optici (al-Haitham, al-Farisi). Radovi muslimana iz oblasti alhemije, magije i astrologije odigrali su ulogu u razvitku evropske nauke - ideja o ovladavanju prirodom bila je podsticajna za istraživanja i eksperimente. Muslimani su dali doprinos i na polju medicine, algebre, aritmetike, geometrije, mehanike i astronomije.Međutim, ibn Khaldun primećuje da Arapi nisu odigrali značajniju ulogu u razvoju islamske nauke:
Neobično je da je većina muslimanskih učenjaka, uz retke izuzetke, nearapskog porekla. A čak i oni arapskog porekla su govorili neki strani jezik, rasli u nearapskim zemljama ili studirali kod stranih gospodara.
Martin Plessner primećuje izrazito međunarodni i međureligijski karaker onoga što se percepcira kao islamska nauka, kao i da najveći deo zasluga za „islamsku nauku" pripada Persijancima, hrišćanima i Jevrejima.
Plessner daje dva bitna uvida u islamsku nauku:
Nauka je možda oblast kulture koja je bila najmanje podložna „islamizaciji". Štaviše, uporno i nesmanjeno neprijateljstvo zvanične ortodoksije prema antičkoj nauci ostaje karakteristika islama baš kao što je bila i karakteristika hrišćanstva duboko do u Srednji vek i ortodoksnog jevrejstva sve do modernih vremena. Znanje koje nije zasnovano na otkrovenju i tradiciji smatrano je ne samo za beznačajno već i za prvi korak na putu ka jeresi.
Postoji uporan mit o tome da islam ohrabruje nauku. Taj se mit često podupire citatima iz Kurana i hadita. (Treba li one koji poseduju znanje i one koji ga ne poseduju, smatrati jednakim? Tragajte za znanjem, čak u Kini ako je potrebno. Potraga za znanjem je obavezna za svakog muslimana ...)
Ovo je obična besmislica. Jer znanje koje se podstiče u mnogim drugim citatima koji prethode ovim je religijsko znanje. Ortodoksija je uvek bila podozriva prema znanju znanja radi i nesputana intelektualna potraga uvek je smatrana opasnom po veru.Muslimani su čak pravili i razliku između islamske i strane nauke. Islamskom je smatrana religija i jezik a stranom „nauke drevnih". Izučavanje ovih stranih nauka uvek je smatrano opasnim i neprijateljstvo prema njima vremenom je raslo.
Ernest Renan to je sumirao rečima:
Nauka i filozofija su cvetali u muslimanskim zemljama u prvoj polovini Srednjeg veka. Ali, ne zbog islama već uprkos njemu. Nijedan muslimanski učenjak ili filozof nije umakao proganjanju. U pomenutom periodu proganjanje je bilo manje moćno od želje da se za znanjem traga ... netolerancija i fanatizam su pobedili. Istina je da je hrišćanstvo takođe zadavalo velike teškoće napretku nauke u Srednjem veku. Ali je nije potpuno udavila kao što je to učinila muslimanska teologija. Pripisati islamu zasluge za Ibn Rušda (Averoesa) i mnoge druge sjajne mislioce koji su pola života proveli u zatvoru, krijući se, u sramoti, čija su dela spaljivana i zamalo nestala zaslugom teoloških vlasti isto je kao otkrića Galileja pripisati Inkviziciji, kao i sav naučni napredak koji nije uspela da spreči.
(Za dalje čitanje Why I am not a Muslim)
U muzeju nauke u Londonu 2010. godina organizovana je izložba 1001 pronalazak koja je trebalo da dokumentuje doprinos muslimanske civilizacije svetskoj nauci.
Dr. Susan Mossman, jedan od autora izložbe potvrdila je ono što Ibn Warraq iznosi u svojoj knjizi - taj doprinos ogleda se mahom u prevođenju, čuvanju, obogaćivanju i vraćanju Evropi tekstova antičkih Grka.
Karakteristično je pitanje novinarke koja ju je intervjuisala, a koje, čini se, otkriva zapadnjački romantičarski fantazam, koji mediji uporno pohranjuju o islamskoj civilizaciji čiji je doprinos nauci neizmerljiiv:„Izložba pokazuje koliko velika je muslimanska civilizacija bila kad je nauka u pitanju, zar ne?"
Dr. Mossman: „Ne. Naglasak izložbe je na važnosti multikulturnog aspekta".
Uzgred, svi eksponati bili su iz takvozvanog zlatnog islamskog doba (8-10 vek)
pogledati i: