Porodica| Roditeljstvo

Ljubav je tvoje srednje ime

Bitka za porodilišta RSS / 10.12.2012. u 16:10

Probudila sam se u ogromnoj sobi, bilo mi je hladno. Osvrnula sam se oko sebe, za stolom, udaljenim par metara od mene, sedeo je lekar, meni okrenut ledjima i pisao nešto. Napregla sam se da kažem nešto, ali mi je grlo gorelo. Počela sam da se mrdam, šuškajući čaršavima i on se okrenuo. Nasmejan, prišao mi je sa čašom vode. Kad sam ugasila vatru u grlu, pitala sam gde mi je suprug. On se široko nasmejao i rekao da je u bebi bloku i da je sve u redu. Pitala sam gde je moja beba. On se još više nasmejao i rekao da je sa tatom. Zatvorila sam oči. Sledeći put kad sam ih otvorila, ponovila sam ceo ciklus, ali ovog puta nisam želela da zatvaram oči, iako su same padale. Pitao me je da li me nešto boli, slagala sam, rekla sam da sam dobro i da želim da te vidim. Samo to sam želela.

Kroz maglu se sećam pokretanja kreveta, ulaska u lift, otvaranja vrata lifta, tvog tate nasmejanog, bakino ozareno lice, malenog pokretnog krevetića i zamotuljka u njemu. Sećam se tatinih suznih očiju i prvih reči: "Vidi je, kako je lepa".

Pokušala sam da se podignem da te vidim, ljubavi moja, ali me je oštar bol u predelu stomaka sprečio i jauknula sam. Sestra me je vratila u ležeći položaj i rekla da ne smem da se pomeram, da će mi te dati u naručje za minut. Oh, kako sam samo zverala u to parče materijala u kom si bila umotana ali nikako nisam mogla da te vidim. Kad mi te je konačno dala, plakala sam ljubavi mamina. Sva ona tuga, briga, strah, očaj koji su me pratili za vreme koje si bila u mom stomaku su se izlili iz mene. Plakala sam od radosti što si konačno tu, zdrava i najlepša na svetu. Grlila sam te i ljubila, a svaki pokret me je boleo. Nije bilo važno, važno je da si ti tu i da je sve prošlo kako treba.

Otvorila si oči i to je bilo to. Ljubav na prvi pogled. Znala si ljubavi moja, da će te moje ruke uvek grliti, da će te moje usne uvek ljubiti, da ćes ma šta se desilo, u mami imati najboljeg prijatelja i saveznika. Videla sam to u tvojim očima. Privila sam te na svoje grudi a ti si, kučence jedno tražila moju dojku, da se povežemo onako kako smo bile već, kako samo majka priroda ume to savršeno da uredi. Zaspala si ubrzo.

Baka je škljocala aparatom, dok se druga spremala da poleti kako bi bila sa nama. Tata mi je pričao kako je sve proteklo, kako te je prvi video, presvlačio, ljubio i okupao zajedno sa sestrom a ja sam bila užasno ljubomorna na njega. Ljuta što to nisam bila ja.... Želeli smo da se rodiš prirodnim putem, da se brčkamo u djakuziju dok ne kreneš u naš svet, da te odmah cmačemo i zajedno uživamo u tebi, ali nešto je krenulo naopako i doktor je predložio hitan carski rez. Oh, kako sam ih mrzela! Znala sam šta znači operacija iako je oni smatraju bezazlenom. Morala sam da potpišem, nisam želela da rizikujem da ti se nešto desi. Za mamu su postojali veći rizici zbog mamine bolesti.

Nisam marila za sebe. Pomišljala sam na najgore, priznajem, ali sam duboko u sebi znala da i ako mene ne bude bilo, da te ostavljam u najboljim rukama na svetu. Tvome tati. On je najveći dar i meni i tebi koji smo mogle ikada da dobijemo. Ti to već sada znaš.

Prvih sati sam bila omamljena ali kako je narkoza počela da popušta, počeli su bolovi. I pored toga, ja sam te želela uza sebe. Natčovečanskim naporima sam se pridizala i uzimala te kad god zaplačeš, nisam htela da te stranci smiruju i hrane. To ti je prijalo. Sećam se da sam te držala u naručju, gde si spavkala i meškoljila se a ja udisala tvoj dah, želeći da zaustavim vreme. Sećam se kako je sunce sijalo tog inače hladnog marta, najavljujući proleće i radjanje prirode. Sećam se te simbolike. Stigla je i druga baka, izdaleka. Oh, kako smo se radovale, da znaš samo. Tvoja baka i ja smo posebnim vezama spojene i ta atmosefera malih i velikih žutih pilića okupljenih zajedno je bila više nego emotivna.

Upoznavale smo se polako. Zna mama da je tebi sve bilo novo. Istrgli smo te iz udobnog i toplog maminog stomaka i nije ti bilo lako. Odmah si pokazivala svoju narav ali ja sam to jedva dočekala. Došla je i teta fotograf da ovekoveči tvoje savršenstvo i kako si joj samo pozirala, da znaš. Potpuno si se uživela u ulogu glavne glumice. Te fotografije i dalje stoje kao dokaz jednog savršenog trenutka, često ih zajedno gledamo i ti se sada, već velika devojčica, njima oduševljavaš. Govoriću ti celog života o tome i nikada mi to neće dosaditi.

Hoću da znaš da si se rodila iz ljubavi nestvarne, da rasteš u ljubavi i da je ta ljubav najviše što ti tvoj tata i ja ikada možemo dati.

Hoću da znaš da je ljubav tvoje srednje ime.



@Profinification
___________________________________________________________________________________

Blogeri i prijatelji,

Podržite naše mame.
Glasajte za najbolju priču!

Glasanje se odvija na Blogu B92, davanjem preporuke (klikom na oznaku "PREPORUČI" u vrhu svakog teksta).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92.
Svakoj priči moguće je dati glas u naredna 72 sata od trenutka objavljivanja.

Tri priče koje dobiju najviše preporuka biće objavljene u februarskom broju magazina „Mama".

Autorke najboljih priča očekuju vredne nagrade.

 



Komentari (1)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 16:10 13.12.2012

Glasanje je završeno!

U roku od 72 sata nakon objavljivanja, priča "Ljubav je tvoje srednje ime" dobila je četiri preporuke.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana