"Jedne kišne večeri u Seulu šest vladinih službenika okupilo se u kancelariji radi pripreme za noćnu patrolu. Misija je jednostavna: pronaći decu koja uče posle 22.00 h. I prekinuti ih. U Južnoj Koreji dotle je došlo. Da bi smanjili zavisnost zemlje od popodnevnih i večernjih akademija koje daju privatne časove (a koje se nazivaju hagvoni), zvaničnici su uveli policijski čas - i čak plaćaju građanima ogromne količine novca ukoliko im prijave prekršioce."
Ovako počinje članak Amande Ripli u TIME magazinu o južnokorejskom obrazovnom sistemu. Ostali članci koji se na tu temu mogu naći na internetu prepuni su sličnih horor detalja. Do sad sam, kad mi dete zakuka na školu, kao babaroga-argument navodila činjenicu da sam ja i subotom išla u školu. Od sad ću da ga plašim isključivo južnokorejskim obrazovnim sistemom.
Baš kao što je Finska iz II svetskog rata izašla opustošena, tako je i Južna Koreja izašla iz Korejskog rata. Baš kao što je Finska osadmesetih godina prošlog veka odlučila da joj "mozak" bude glavni resurs, tako je i Koreja odlučila isto, otprilike u isto vreme. Obe zemlje se na svim mogućim testiranjima znanja 15-ogodišnjaka godinama unazad nalaze u vrhu. I obema je GDP porastao do nesluženih razmera (Južnoj Koreji je GDP od 1962 godine do danas porastao za 40.000%).
Međutim, uprkos ovih sličnosti, razlika između finskog i južnokorejskog obrazovnog sistema je velika. Neverovatno, neuporedivo, jezivo velika.
U Južnoj Koreji osnovna škola traje 6 + 3 razreda (6 s učiteljicom, 3 s predmetnim nastavnicima), a srednja škola 3 razreda. Od trenutka polaska u školu deca na umu imaju jedan jedini cilj na kome rade svakog sekunda budnog stanja tokom tih 12 godina: položiti maturski test od čijih rezultata ne zavisi samo da li će fakultet upisati (80% njih upiše fakultet), nego i koji će fakultet upisati (14% završi na najboljim fakultetima).
Nekoliko činjenica o južnokorejskom obrazovnom sistemu:
- Školski dan traje od 8.00 do 15.30 ili 16.30. Nakon toga deca na brzinu jedu kod kuće, i potom se upućuju u hagvone, privatne akademije na kojima dodatno uče pod vođstvom privatnih tutora sve do 22.00 ili 01.00 sat. Roditelji izdvajaju u proseku po 1.000 USD mesečno po detetu za plaćanje hagvona. Već od nižih razreda osnovne škole. Godine 2010. celih 74% svih mogućih učenika pohađalo je hagvone.
- Deca u učenju provode i do 12 sati dnevno, a u poslednje tri godine pred maturski ispit, tj. tokom srednje škole, i po 14 do 16 sati dnevno.
- Fizičko vaspitanje kao predmet uopšte ne postoji. Škole nemaju sale za fizičko. To se ne smatra obrazovanjem.
- Deca su neispavana. U srednjoj školi žive od 4 sati spavanja. U redovnoj školi nije neobično videti da i cela jedna trećina razreda (koji imaju i 50 učenika) na času spava. Čak se u prodavnicama mogu kupiti posebne navlake za podlakticu koje služe kao jastuk.
- Maturski test je u novembru. Od jula roditelji provode po dva sata dnevno u budističkom hramu, u posebnoj molitvi za uspeh dece na ispitu koja podrazumeva 108 poklonjenja zlatnoj statui Bude.
- Maturski test traje 9 sati.
- Na dan testa, avioni ne lete, saobraćaj staje, a policija stoji na raspolaganju učenicima koji upadnu u neku vrstu nevolje na putu ka ispitu - pomažući im da na vreme stignu.
- Zemlja je upala u problem zbog te mazohističke opsesije učenjem. Broj nezaposlenih mladih ljudi je dvostruko veći od ukupne nezaposlenosti, pošto zemlja proizvodi preveliki broj visokoobrazovanih, a nedovoljan broj srednjeobrazovanih. Broj dece koja se rađaju drastično opada iz godine u godinu, s obzirom da su troškovi vezani za obrazovanje dece neverovatno veliki, te roditelji ne mogu sebi da "priušte" više od jednog deteta. Vlada nudi poreske olakšice firmama koje su spremne zaposliti srednjoškolce. Vlada novčano nagrađuje hagparace, građane koji uspeju da slikaju prekršioce policijskog časa u hagvonima. Vlada pokušava da ukine testove. Vlada pokušava da uvede veću kreativnost u škole. Uzalud.
- Južna Koreja je osam godina zaredom prva na OEBS-ovoj listi zemalja sa najvećom stopom samoubistava. Četrdeset ljudi dnevno izvrši samoubistvo. Što je najgore - stopa stamoubistava iz godine u godinu raste. Godine 1985 iznosila je 9,1 i bila je jedna od najnižih u svetu; 2000 - 13,6; 2009 - 31.
- U Finskoj, koja takođe ima visoku stopu samoubistava, stopa u poslednjih 30 godina dosledno opada. Godine 1985 iznosila je 24,6; 2000 - 22.5; 2009 - 19.3.
- Najčešći uzrok smrti u mladoj populaciji (15-24 godine) u Južnoj Koreji je samoubistvo. Stopa samoubistava iznosi 15 na 100.000. U Kini je stopa duplo manja: 7 na 100.000. U Velikoj Britaniji iznosi 5 na 100.000, baš kao i kod nas.
- Dok se u Finskoj kao vodeći uzrok samoubistava navodi problem alkoholizma, u Južnoj Koreji to je "akademski pritisak". Broj samoubistava u mladoj popuciji dosledno se povećava u periodu oko maturskog ispita. Mnogi ostavljaju oproštajna pisma u kojima detaljno opisuju svoj neuspeh da budu savršeni u učenju, zbog čega su osramotili svoju porodicu.
- U jednoj studiji je petina učenika viših razreda osnovne i svih razreda srednje škole izjavila da oseća iskušenje da izvrši samoubistvo.
Evo nekih izjava Južnokorejskih učenika i studenata:
- "Dok sam bio u srednjoj školi bio sam primoran da u školi ostajem do 22.00 sata, a neke druge škole držale su učenike do ponoći. Nije bilo vremena za bilo kakve druge aktivnosti."
- "U mojoj školi bilo je previše pravila. Imao sam problema da ih se pridržavam, i bio sam ljut. Jedini ventil bilo mi je maltretiranje i prebijanje druge dece. Roditelji su se razbesneli pa sam pobegao od kuće i upadao u razne loše situacije."
- "Sve vreme učimo, osim kada spavamo."
- "Para mi srce kada vidim drugove kako se jedni s drugima takmiče, umesto da se međusobno pomažu."
- "Bili smo poput mašina za pamćenje. Skoro svakodnevno sam spavao na klupi. Učitelj bi vikao na mene, ili me gađao kredom."
- "Htela sam da emigriram. Toliko sam prezirala obrazovni sistem."
Vođa policijske patrole pomenute na početku ovog teksta ispričao je kako je jedne večeri u 23.00 na krovu hagvona našao deset tinejdžera koji su pokušavali da se sakriju od njega. Jedva je smirio prepadnutu decu, uveravajući ih da oni nisu ništa krivi, već vlasnici hagvona. "You can go home," uveravao ih je.
***
Na PISA testovima Južna Koreja je 3 boda ispred Finske u razumevanju teksta (539:536), 5 bodova ispred Finske u matematici (546:541) i 16 bodova iza Finske u nauci (538:554).
Mi smo oko 100 bodova iza obe u sve tri oblasti.
Ako ćemo tražiti uzora, hoćemo li ga tražiti u Finskoj bajci ili u horor priči Južne Koreje?
Trenutno je stanje takvo da među školama u Srbiji čistom lutrijom možete da upadnete i u ono što iz daleka (veeeeeelikog daleka) liči na bajku iz Finske, ili na horor priču iz Južne Koreje.
Od izvora dva putića.
Kojim ćemo?