Društvo| In memoriam| Kultura| Moj grad| Život

Opet sam prošao pored Starog sajmišta (u Beogradu)

Đorđe Bobić RSS / 18.12.2012. u 13:05

Pre tri godine sam pisao o Starom sajmištu pa eto, opet da podsetim jer se u međuvremenu ništa tu nije dogodilo. Ne izgleda ni da hoće ali upravljam se po onoj mantri o nadi koja umire poslednja ...  

8284192278_84e508fb1e_z.jpg 

Prolazeći pored tog zapuštenog arte facta obnovio sam sećanje i vratiše mi se priče odvajkada i kako je to bilo, kao i uvek kada mimohodim tuda. Prvo je, tridesetih godina prošlog veka, pred Drugi svetski rat, bilo sajmište, grupa objekata oblikovanih u najboljem maniru tada vladajućeg mišljenja u urbanizmu i arhitekturi i jeste bilo značajan doprinos evropskoj provinijenciji modernog Beograda. Staro sajmište je izgrađeno za potrebe kontakata sa Evropom, mesto za komunikaciju sa svetom, za razmenu ideja, umeća, robe i dostignuća civilizacije, i kako je ko i dokle stigao, pokazivao je to ovde blizu reke Save u Beogradu. Posle je stigao rat i sajmište je Gestapo pretvorio u prihvatni logor, pripremu za stratište, a pri kraju rata, 1944. godine, saveznici su logor bombadrovali i srušili znatan deo građevina. Posle pobede u ratu, nova država je imala preča posla od bavljenja Starim sajmištem i predmet je odložila u ladicu, sa namerom da o time misli kasnije.

 Jednom godišnje je neki od dužnosnika tu donosio venac, držao dirljiv govor i na tome se uglavnom sve završavalo što se države tiče. Stvarno sećanje na logor i žrtve održavali su preživeli i porodice onih što nisu dočekali kraj rata. Tek 1987. godine, četrdeset godina posle rata, Staro sajmište je proglašeno za spomenički kompleks, prostor je dobio odgovarajuću zaštitu države. Detaljni urbanistički plan Starog sajmišta usvojen je 1992. godine i tim planom je određeno da se sve vrati u prvobitno stanje kako je to pred rat izvorno izgrađeno, i da se tako obeleži mesto sećanja na ljude koji su ni krivi ni dužni, samo zato što je okupator procenio  da nisu bili arijevske pasmine, odlazili na gubilište. Sve je ipak, i pored blagoglagoljivih, obećavajućih i patetičnih reči raznih dužnosnika, ostalo u sferi urbanističke i zaštitarske vizije.

Sada, savremenici prostor sajmišta koriste kako im je na polzu, uprkos planu i nameri nadležnih da se teška i obavezujuća uspomena sačuva od zaborava. Preostale sajamske paviljone zauzeli su neki drugi ljudi, na mestu srušenih zgrada i paviljona dogodile su se barake, pa se tu obavljao nekakav poslovni život ali i stanovanje. Namena i lik urbane strukture Starog sajmišta sasvim su promenjeni, uvredljivo komercijalizovani. Neki od preostalih paviljona su privatizovani (sic!), i neshvatljivo je kako se to privatizuje spomenik i kako se privatizuju sećanja na smrt i žrtve pogroma, pa je i to poruka o neobičnoj i neshvatljivoj nebrizi društva. Ipak, učinjena su dva koraka na putu beleženja istorije ovog mesta. Prvo je u prostoru Starog sajmišta postavljena ploča od crnog kamena sa belim slovima, sada zalomljena i zapuštena, a posle je napravljen impozantan spomenik, istina malo izmešten, na obali reke, za sećanje na ljude nastradale u logoru, to je bio doprinos države u iskazivanju pijeteta i poštovanja. Spomenik je postavljen tu negde, malo dalje od Starog sajmišta i treba naporno misliti da ga se dovede u vezu sa kompleksom Starog sajmišta gde je bio logor.

Početkom dvadeset prvog veka iznova je pokrenuto, (koji put već?) pitanje obnove Starog sajmišta i to zahvaljujući upornosti nekolicine ljudi koji su bili tu zatočeni a koje je sudbina poštedela, ali i mnogih Beograđana koji su obavezu države razumeli kao svoju. Postojao je realan i održiv plan da se započne sa revitalizacijom središnje kule i njene neposredne okoline gde bi bio prostor sećanja na žrtve, započeta je izrada projekta, ali nije bilo dovoljno para čak ni za crtanje arhitekata. Stanari koji su zauzeli preostale sajamske zgrade ili kasnije nikle barake povikali su da nemaju gde, umetnici koji su kulu zaposeli posle rata nisu bili kooperativni i nisu prihvatali druge ponuđene prostore ne bi li ustupili prostor memorijalu, ali pre svega nije bilo volje i neophodne odlučnosti države da se nameravana obnova kule i okolnog prostora ostvari, pa je sve ostalo kao i u pređašnjim pokušajima, neuređeno, neprimereno istoriji koja se ovde dogodila.

Očito je da treba nešto učiniti da bi se izbegao zaborav žrtvava nastalo usled nebrige još od pre nekoliko decenija, a koje se pretvorilo u trajno postojeće stanje. Aprila meseca 2006. godine u Narodnom muzeju u Beogradu organizovani su „Dani Starog sajmišta“ gde su odgovorni građani nedvosmisleno iskazali potrebu, neophodnu i neodloživu, da ovo mesto vlast, narod i država treba da urede, da bi se napokon prevazišlo turobno stanje  zapuštenosti i daje urušavanje Starog sajmišta i sećanja koje ono sobom nosi. Prvi korak ka tom cilju je da se razreši imovina i da država povrati ono što joj je oduzeto uz saglasnost ili nebrigu službenika predhodnih država, zatim da se revitalizuje  središnja kula i kvadratni trg oko nje, i da se u tom prostoru započne osnivanje mesta za sećanje na žrtve. Neophodno je porušiti sve građevine koje nisu deo izvornog Starog sajmišta, nastale nasiljem i odobrene nepažnjom države, jer je zelena poljana manje uvredljiva od beskrupulozno umetnutih građevina koje zaista poništavaju svetost toga mesta.

Kasnije je moguće promišljanje o tome da li Staro sajmište treba posle toliko proteklih decenija vratiti u ondašnje predratno stanje, ili samo očuvati originalnu urbanu matricu a graditi savremene objekte u meri i volumenu paviljona koji su na toj matrici zasnovani. Vraćanje Starog sajmišta u izvorno arhitektonsko obličije i ponavljanje ambijenta jeste klasično i tradicionalno iskazivanje poštovanja prema ljudima koji su odatle otišli u smrt. Izgradnja paviljona arhitektonskim jezikom ovog doba na očuvanoj urbanoj matrici iz tridesetih godina prošlog veka je poruka o poštovanju uspomene i sećanja na žrtve, prihvatanje i prenošenje poruke u budućnost. Ma kakva odluka o urbanoj i arhitektonskoj formi i liku bude doneta, Staro sajmište treba da je mesto stvaranja nove komunikacije među ljudima koja neće dozvoliti ponavljanje nedela, ali ni zaborav učinjenog. Zato prostori u Starom sajmištu treba da su namenjeni očuvanju sećanja, neprekidnom učenju o toleranciji, kulturi, umetnosti, razumevanju istorije, komunikaciji sa svetom i međunarodnoj razmeni saznanja i iskustava ili, jednostavno rečeno, svemu što je suprotno od onoga što se za vreme rata ovde dešavalo.

Takvo ozbiljno pitanje ne može biti upućeno samo urbanistima ili istoričarima ili onima što se bave zaštitom nacionalnih, istorijskih i kulturnih vrednosti, odgovor treba da osmisli kulturna, naučna i politička elita Beograda i države, to je moguće rešenje, jer upravo kulturna i one druge dve elite treba u ime svih Beograđana i građana Srbije da ponese odgovornost za način iskazivanja poštovanja prema žrtvama, ali i odgovornost za obavezu odašiljanje poruke o toleranciji kao jedinoj garanciji da se zlo ne ponovi. Ako se to dogodi, a nadam se da hoće, ima nade da Beograđani ne skreću pogled ustranu kad ovuda prolaze. 

 

 



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

drzura drzura 15:59 18.12.2012

nadajmo se

da će se nešto uraditi po tom pitanju . Potpuno se slažem sa pomenutim u blogu .
preporuka
bolid1 bolid1 17:26 18.12.2012

Re: nadajmo se

Kad god sam dobio pozivnicu za neku zurku, gledam gda/sta/kako...kad imam sta da vidim, mesto dogadjanja Staro sajmiste...super, fala, ne bi ja...
mikroorganizam mikroorganizam 17:26 18.12.2012

Holokaust, tu kraj nas

neshvatljivo je kako se to privatizuje spomenik i kako se privatizuju sećanja na smrt i žrtve pogroma

Zaista je već decenijama neshvatljivo.

Hteo bih da dodam da Jovan Bajford u svojoj knjizi "Staro sajmište - Mesto sećanja, zaborava i sporenja" ne koristi termin "pogrom" već "holokaust". Smatram s pravom.
laziiprevare laziiprevare 20:19 18.12.2012

Re: Holokaust, tu kraj nas



16.07 1995. Žak Širak se izvinio za progon Jevreja u Parizu 1942. Tokom dva dana, 16. i 17. jula 1942. godine uhapšeno 13275 Jevreja.Najveći deo njih je smešten u bivšu sportsku halu "Zimski velodrom".



"Zimski velodrom" danas.

22.jul 2012. Šef države Fransoa Oland predsedavao je ceremonijom obeležavanja sedamdesete godišnjice masovnog hapšenja Jevreja u Parizu koje predstavlja jedan od najmračnijih događaja u savremenoj istoriji francuske nacije.

28.01 2012. Norveški premijer se izvinio za progon Jevreja u ratu .
Tokom Drugog svetskog rata iz Norveške su u Nemačku deportovana 772 Jevreja.

9.09 2012. Belgijski premijer se izvinio za deportovanje belgijskih Jevreja.
Ukupno 25.000 Jevreja je deportovano tokom Drugog svetskog rata u nacističke logore smrti.



Između marta i maja 1942, svi preostali jevrejski zatvorenici na Sajmištu - oko 6280 žena i dece - ubijeni su trovanjem ugljen-monoksidom.
Oko 16 000 Jevreja ubijeno je u okupiranoj Srbiji

Logor Staro sajmište
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 20:53 18.12.2012

Wikipedia ...

У почетку је логор био само за српске Јевреје, да би се касније проширио и на друге политичке осуђенике, комунисте, партизане и четнике. За време окупације близу 8.000 Јевреја и 32.000 Срба је угушено у душегупкама, стрељано у Јајинцима или умрло у самом логору.

max.cohen92 max.cohen92 20:58 18.12.2012

...

...זיכרונו לברכה
tyson tyson 10:59 19.12.2012

Vetrenjača


Bruka je i sramota i na šta liči, i šta se događa sa tim prostorom.

Ono kako Sajmište danas izgleda zaista tera čoveka na skretanje pogleda.

Pretpostavljam da su najveći problemi preuređenja Sajmišta 1) nedostatak novca, 2) šta raditi sa sadašnjim korisnicima/stanovnicima, i 3) neko je bacio oko na taj prostor sa željom da ga pretvori u 'poslovno-stambeni objekat'.

Pretpostavljam da bi se za novac moglo nekako snaći iako je gradska kasa ispražnjena investicijama u kapitalne projekte; verujem da bi muzeji u Jerusalimu, Vašingtonu i Berlinu bili radi da pomognu, kao i niz drugih izraelskih i jevrejskih institucija i pojedinaca.
Uz malo truda, verujem da ni problem sadašnjih korisnika nije nerešiv.
Za treći problem, ako postoji, preostaje nam samo da se uzdamo u nekog "Vučića" na gradskom nivou. Ozbiljna korupcija i trka za profitom su ne samo u Srbiji najžilaviji i najbeskrupulozniji protivnik. Pogledajmo samo na šta danas liči nekadašnji kompleks starog aerodroma na Novom Beogradu...

Đorđe, nekoliko puta u tekstu se pozivate na "državu". Na koju tačno državnu instituciju mislite?


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:11 19.12.2012

Re: Vetrenjača

Na koju tačno državnu instituciju mislite?


Na ovu DRŽAVU !!! za sada jedinu ...
tyson tyson 12:49 19.12.2012

Re: Vetrenjača


Mislio sam, ko je zaista nadležan za kompleks Starog Sajmišta? Opština Novi Beograd, Grad Beograd, republika...?

Na kom nivou se raspravljalo o svim ovim urbanističkim planovima, idejama i projektima, problemima...?


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 22:05 19.12.2012

Re: Vetrenjača

Na kom nivou se raspravljalo o svim ovim urbanističkim planovima, idejama i projektima, problemima...?


Oko urbanističkog plana i projekta rekonstrukcije razgovaralo se u Beogradskim institucijama i to je bilo ok ali posle je bilo umešavanja sa raznih strana i zastalo je a i para nije bilo dovoljno. Sve to nije neki izgovor za ono što tamo stoji. Novac najmanje.
alexlambros alexlambros 20:28 19.12.2012

,,,

Možda bi i Zagrepčani mogli finansirati rekonstrukicju, jer to je bio logor na teritoriji NDH (preko Save je bila NDH) a Srbija je bila bombardovana i okupirana.
apostata apostata 00:11 20.12.2012

Re: ,,,

alexlambros
Možda bi i Zagrepčani mogli finansirati rekonstrukicju, jer to je bio logor na teritoriji NDH (preko Save je bila NDH) a Srbija je bila bombardovana i okupirana.

Al' je imala i VII odsjek Specijalne policije (odnosno tzv. Odsjek za jevreje i cigane) na čijem je čelu bio viši policijski komesar Jovan P. Nikolić.
alexlambros alexlambros 12:26 20.12.2012

Re: ,,,

Al' je imala i VII odsjek Specijalne policije (odnosno tzv. Odsjek za jevreje i cigane) na čijem je čelu bio viši policijski komesar Jovan P. Nikolić.


cim navodis, verovatno jeste ...

however, Srbija je bila OKUPIRANA i rasparcana od strane nekoliko okupatora, svakom po deo ... prethodno je bila bombardovana, na pocetku kao i na kraju rata .... i nije imala logore ... Hrvatska je bila NEZAVISNA a granica joj je bila preko puta BGD, na njenoj teritoriji je logor i bio ... jedan od mnogih od kojih i oni posebni za decu sto je update nacistickog izuma fabrika smrti

apostata apostata 23:28 20.12.2012

Re: ,,,

alexlambros

cim navodis, verovatno jeste ...

however, Srbija je bila OKUPIRANA i rasparcana od strane nekoliko okupatora, svakom po deo ... prethodno je bila bombardovana, na pocetku kao i na kraju rata .... i nije imala logore ... Hrvatska je bila NEZAVISNA a granica joj je bila preko puta BGD, na njenoj teritoriji je logor i bio ... jedan od mnogih od kojih i oni posebni za decu sto je update nacistickog izuma fabrika smrti

Vjerovatno ću da ispadnem cjepidlaka, ali mislim da je uvijek dobro neke stvari ipak precizirati.

Kada se kaže:
prethodno je bila bombardovana, na pocetku kao i na kraju rata

stiče se utisak da su i jednom i drugom slučaju bombardovanja bila ista i po karakteru i po metodi i po namjeni.

A to naravno nije tačno - u prvom slučaju bombardovanje je imalo teroristički karakter i svjesno je bilo neselektivno.
U drugom opet, ciljevi bombardovanja savezničke avijacije po lokacijama na teritoriji Srbije, bili su ili čisto vojnog karaktera ili se radilo o metama koje su bile u službi logistike okupacione vojne mašinerije.

Kada se radi o logorima na teritoriji tzv. Nedićeve Srbije, tačno je da su oni osnivani u režiji okupacionih vlasti, ali to ne umanjuje značajni doprinos kvislinškog režima prilikom stvaranja logoraške populacije, a taj doprinos je i te kako evidentan kada je riječ o logoru Sajmište.
Uloga Nedićeve marionetske vlade (odnosno njezinih represivnih organa) je još vidljivija i značajnija, ako se logori, na teritoriji koju je zvanično ona kontrolisala, posmatraju kao sistem, u kojem ulogu važnog faktora čine zatvori.

Poseban slučaj predstavlja logor Banjica, na čijem osnivačkom dokumentu stoji potpis Dragog Jovanovića i koji je odmah po nastanku (iako oficialno pod vrhovnom upravom Njemaca) bio podjeljen na njemački i srpski dio.
Da bi konačno u ljeto '44. bio i u potpunosti prepušten srpskim partnerima - datum posljednje zabilježene likvidacije u logoru je 1.10.'44.

Naravno da tzv. NDH-a i tzv. Nedićevsku Srbiju nije moguće porediti.
Bestijalnost one prve je unikalna čak i u tom generalno gledajući monstruoznom vremenu i ne može je umanjiti ni fakt da je tada ipak postojalo nešto po užasu slično Jastrebarskom.

Radi se logoru smrti Salaspils (udaljenom /čini mi se/ 18 km od Rige) u okviru kojeg je postojao poseban logor za djecu svih uzrasta. Ono po čemu će on zauvijek ostati zabilježen je praksa isisavanja krvi iz djece, u svrhu kasnijeg liječenja ranjenih njemačkih vojnika.

Zvanična ocjena današnje Latvije da je Salaspils bio vaspitno-radni logor.




tyson tyson 12:40 21.12.2012

Re: ,,,

Da bi konačno u ljeto '44. bio i u potpunosti prepušten srpskim partnerima - datum posljednje zabilježene likvidacije u logoru je 1.10.'44.

Čisto da ne ostane nezabeleženo, banjička kasarna je po dolasku komunista nastavila da radi kao zatvor za političke i doktrinarne protivnike, odakle su ljudi odvođeni na streljanje na razne lokacije oko grada.



tyson tyson 12:41 21.12.2012

Re: ,,,

alexlambros
Možda bi i Zagrepčani mogli finansirati rekonstrukicju, jer to je bio logor na teritoriji NDH (preko Save je bila NDH) a Srbija je bila bombardovana i okupirana.

Istini za volju, logor na Sajmištu je bio pod upravom i kontrolom Nemaca, iako se nalazio na teritoriji NDH.


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 13:00 21.12.2012

tema ...

Tema teksta je 40.000 ljudi koji su sa sajmišta odvedini u smrt i nebriga oko obeležavanja mesta njihovog stradanja.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 13:45 21.12.2012

vidi se

da nisi gledao poslednjie dokumentarne filmove na tu temu, kad moraš wikipediju da konsultuješ.

http://www.b92.net/specijal/sajmiste/video.php

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana