Društvo| Porodica| Roditeljstvo

Još tri naj-mamine priče

Bitka za porodilišta RSS / 20.12.2012. u 13:00

U komentarima su tri nove naj-mamine priče koje su pristigle na naš konkurs.
Pravila ostaju ista:

Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92.
Svakoj priči moguće je dati glas u roku od 72 sata od trenutka objavljivanja.
Glasanje se obavlja davanjem preporuke (klikom na oznaku "PREPORUČI" u dnu komentara).

Priče za četvrtak su:

1. Sunce nas je obasjalo
2. Malo čudo
3. Rađanje



Komentari (52)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 13:01 20.12.2012

Snežana Petrović: Sunce nas je obasjalo

Rekli su mi da imam tumor, da će jednog dana nestati. Predočili su mi da decu ne mogu imati, da nađem neko drugo rešenje koje će me ispuniti kao majku. Osećala sam se prazno, bezvredno. Tuga me je polako ispunila. Mazila sam tuđu decu, volela ih... Ali oni su odlazili svojoj majci, nisu ostajali sa mnom.
Našla sam nekog ko će me razumeti, voleti, sa kim ću podeliti svoju muku. Nisu mu bila bitna deca, već samo da ja ozdravim, ako je to moguće. Bio je tu, sa mnom na svim pregledima. Hvala mu... Nekad sam se osećala super zahvaljujući njemu, a nekad, ma bolest je činila svoje.
Verovala sam da mogu da se izborim sa tim. Naši planovi su tekli u drugom smeru. Posvetili smo se jedno drugom. Pre svega, voleli smo se. Uživali smo u svakom trenutku koji smo provodili zajedno. Osećala sam promene na sebi, na svom telu. Uplašili smo se. Imaćemo bebu! Nastaje muk. Nismo stigli ni da se poradujemo, ja sam završila u bolnici. Slede ispitivanja - da li je sa bebom sve u redu. Prekidam terapiju koju sam koristila na svoju odgovornost. Da, taj lek može da ošteti plod. Guramo polako bebac i ja, iz meseca u mesec. Dolazi i taj dan, kada smo već dovoljno veliki i moramo da napustimo mamin stomak. Ali, moj sin to ne želi. Porođaj se iskomplikovao. Nebitno, prošlo je. Rodio se, hvala Bogu, živ i zdrav. Sve sam zaboravila. Konačno smo mogli da se radujemo. Posvetili smo se njemu, nama. Sunce nas je obasjalo.
Ja sam se opet vratila svojoj terapiji. Rezultati loši, privikavanje na lekove, bol u glavi, mučnina. Posle dužeg vremena, organizam se navikao. Dete je raslo i primetili smo da mu nedostaje nešto, neko... brat, sestra. Muž je bio protiv, opet zbog mog zdravstvenog stanja. Ali ja sam mnogo želela... Dobili smo još jednog dečaka. Našu radost delio je i prvenac. Pomagao nam je u svemu. Onako mali, čuvao je svog brata. Zajedno rastu, a mi kao roditelji smo stekli iskustvo i sazreli dovoljno.
Odlučili smo se na treće. Pred kraj trudnoce, uplašili su nas da beba ne diše.Užas! Ležanje u bolnici. Slali su me više puta u porođajnu salu, vraćali na odeljenje. I to je prošlo. Bitno je da mu srce kuca. Priroda je učinila svoje. Na svet je došao još jedan lepi dečko. Da deda Mraze, još jedan poklon stavi na svoje saonice.
Braća se ne razdvajaju, sada mogu da kažem da smo kompletni.
Tumor jos uvek postoji, ali ja se ne dam. Moram malo više da se posvetim svom zdravlju. Veruj i bori se. Izaći ću iz ove bitke kao pobednik.

Snežana Petrović
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 13:02 20.12.2012

Ana: Malo čudo

Ceo život sam maštala o tome da postanem mama... Zanimalo me je kakav je to osećaj, jer sam smatrala da je to jedinstveno, božanski.
I, da, konačno u 30. godini saznala sam da sam trudna. Moj muž i ja smo bili najsrećniji na svetu, a ja sam u isto vreme osećala i veliku strepnju, jer ko zna šta sve može da se desi za tih devet meseci. Međutim moja trudnoća je bila savršena, bila sam vesela i nasmejana gledajući kako mi stomačić raste... Sve do tog trećeg decembra...
Odjednom je moja sasvim obična i uredna trudnoća postala visokorizična, u 25. nedelji trudnoće završila sam u bolnici, a lekari nisu imali dobre prognoze za moje dete. Tada sam osećala samo strah, ogroman strah. Borila sam se sa raznim razmišljanjima - da li je moguće da može nešto ovako da se desi, zašto baš meni, da li sam mogla nešto da uradim drugačije. Bože samo da moja devojčica izdrži...
Tako svakog dana borba sa samom sobom. A, onda jedne noći bila sam jako tužna i uplakana i u jednom trenutku spustila sam ruku na stomak i baš tu, tu gde sam je spustila moje malo čudo me je udarilo. Po prvi put sam je osetila... E, tog trenutka suze su stale, više nisam plakala i nisam se borila sa ružnim stvarima. To sam shvatila kao znak da prekinem da se brinem i da će sve biti dobro.
Opet sam počela da planiram svoj život sa mojom devojčicom. Prošlo je par dana od tada i tog 20. decembra u 27. nedelji trudnoče počeo je moj porođaj. Moje malo čudo je htelo da vidi svet.
Lekari su rekli da nisu sigurni kako će se sve to završiti, ali ja sam znala da će sve biti kako treba. Onda je ona ugledala svetlost i čuo se njen tihi plač. Moja mrvica je imala samo 1080 g i 34 cm, ali je pustila glas da je čuje njena mama. Odveli su je, naravno, kao prevremeno rođenu bebu u inkubator. Počinje novo poglavlje u mom životu. Odlazim kod nje da je vidim prvi put, a ona sva malena, sva nežna. I konačno prvi dodir... Da, i sada plačem dok ovo pišem jer taj osećaj ne može da se opiše rečima - ja sam bukvalno pipnula moje čudo koje po svim prognozama nije moglo da bude tu gde jeste, ali moj mali borac je TU!
Svakog dana smo odlazili dva puta dnevno da je vidimo, pipnemo, da joj pevamo... Smejali smo se svakom njenom treptaju, svakom pokretu. Nismo dopustili da razmisljamo loše, samo smo bili pozitivni i ubeđeni da ćemo uskoro nas troje biti zajedno kod kuće.
Konačno posle dva meseca borbe, tog 24. februara, moje čudo je sa mamom i tatom stvarno krenulo kući. Kažem stvarno jer sam pri svakom odlasku kući bez nje maštala da je sa nama, a sada je stvarno i bila tu. Tog dana počela je moja uživancija. Maženje, ljubljenje, maženje, ljubljenje i sve u krug. Nisam mogla da se odvojim od nje.
A sada je već velika za koji dan puni godinu dana, sada uživamo u osmesima, prvim rečima, zagrljajima....
Moje malo čudo je moj život, i mi zajedno uživamo u svakom danu!
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 13:03 20.12.2012

Mama: Rađanje

Kom tipu mame pripadate? Glupi testovi u dosadnjikavim časopisima za trudnice (uvek su tako neubedljivo sladunjavi i rozikasti...) Kakva mama! Jedva da sam se navikla na to da sam trudnica. Ima još čitava tri meseca do mame, čitava večnost... Uostalom, zar nije cela ta priča sa mamama i bebama malo izvikana. Dobro, beba, slatka je, ok. Naravno da je voliš, voliš još mnogo toga... Pa normalno da ću da budem dobra mama, radila sam ja i zahtevnije poslove... Organizuješ hranjenje, kupanje, spavanje... Beba zadovoljna, mila, lepo vaspitana, svi srećni, i sve se nastavlja po starom. Pa naravno, moja beba sigurno neće besomučno plakati u sred noći ili slično, zašto bi kad ima tako dobru, organizovanu mamu...
...
Užasna vrelina julske noći u nekom čudnom ritmu bol pretapa u strah, strah u bol. U mračnom staklu bolničkih vrata odvija se film u iscepkanim kadrovima – užurbani koraci, škripa metalnog kreveta, nervozni šapati... S nevericom posmatram sopstveni odraz. Promiču sumorni zeleni hodnici... „Porođajna sala“... Ne, to ne može... to je greška... još tri meseca... Svet se treskom raspada na besmislene fragmente... potpuno svesno i potpuno nemoćno, i ja sa njim...
...
Intenzivna nega neonatologije u svojoj polumračnoj tišini podseća na svetilište. Doktorka - božanstvo drži u rukama život i smrt, određuje da li će svet nastaviti da postoji ili će sve da nestane u sekundi. Tihi glas se prolama kroz tišinu: - Šansa je mala, ali postoji... Sluh hvata - Šansa... postoji...– krv počinje da struji, svet polako dobija poznati oblik.
Malo elektronsko srce pravilno pulsira u uglu monitora. Ispod gomile stakla, metala i cevi, mrva života se bori da diše. Na tren sevne misao - mama i beba – ne, potiskujem je, nije to... sad... U polumraku sobe inkubatori nadrealno svetle poput kandila. Trudim se da definišem nepoznati osećaj. Snažan – neopisivo, sažaljenje – ne, nikako, ljubav – neee... pre neko čudno poštovanje... strahopoštovanje. Polako se navikavam na čudan utisak da se nalazim u centru univerzuma. Statistika se razotkriva u svojoj potpunoj besmislenosti. - Nemojte mnogo da se nadate... Šezdeset i jedan gram više, uvećali bi šanse dvostruko – Mozak se upire da protimači... malo se nadati... nadati se mnogo... nešto nije u redu sa tim konstrukcijama... Jedna misao, pre spoznaja, počinje da dominira svojom kristalnom jasnoćom - Jedan procenat je sasvim dovoljan da se u njega uloži sve, snaga, nada, život. - Konačno pravo uporište... usuđujem se i gledam pravo u lice ambisu koji sve vreme zjapi ispod mene, u meni. I dalje je užasan, ali više nije važan... Postaje mi sve više logičan čudni spoj ledenog straha i ogromne snage koji naviru u bujici. Doktorka zabrinuto posmatra – Jel vam dobro? - Više nije božanstvo, sad liči na iskonske sveštenice koje čuvaju tajne hramova... Osmehujem se – Dobro sam – Okrećem se staklu inkubatora i ćutim. – Ne brini, biće sve u redu, tu je mama.
...
Posmatram odraz u staklu bolničkog hodnika. Uzbuđeni roditelji nose korpu sa bebom. – Ličimo - pomišljam poluironično i beskrajno srećno. Hladan novembarski dan budi neki zaboravljeni osećaj. – Tri meseca, da to je zaista čitava večnost, u mislima odgovaram ženi koju sam jednom poznavala... površno...

Mama
s.orelj s.orelj 14:31 22.12.2012

Re: Mama: Rađanje

Bitka za porodilišta
Kom tipu mame pripadate? Glupi testovi u dosadnjikavim časopisima za trudnice (uvek su tako neubedljivo sladunjavi i rozikasti...) Kakva mama! Jedva da sam se navikla na to da sam trudnica. Ima još čitava tri meseca do mame, čitava večnost... Uostalom, zar nije cela ta priča sa mamama i bebama malo izvikana. Dobro, beba, slatka je, ok. Naravno da je voliš, voliš još mnogo toga... Pa normalno da ću da budem dobra mama, radila sam ja i zahtevnije poslove... Organizuješ hranjenje, kupanje, spavanje... Beba zadovoljna, mila, lepo vaspitana, svi srećni, i sve se nastavlja po starom. Pa naravno, moja beba sigurno neće besomučno plakati u sred noći ili slično, zašto bi kad ima tako dobru, organizovanu mamu...
...
Užasna vrelina julske noći u nekom čudnom ritmu bol pretapa u strah, strah u bol. U mračnom staklu bolničkih vrata odvija se film u iscepkanim kadrovima – užurbani koraci, škripa metalnog kreveta, nervozni šapati... S nevericom posmatram sopstveni odraz. Promiču sumorni zeleni hodnici... „Porođajna sala“... Ne, to ne može... to je greška... još tri meseca... Svet se treskom raspada na besmislene fragmente... potpuno svesno i potpuno nemoćno, i ja sa njim...
...
Intenzivna nega neonatologije u svojoj polumračnoj tišini podseća na svetilište. Doktorka - božanstvo drži u rukama život i smrt, određuje da li će svet nastaviti da postoji ili će sve da nestane u sekundi. Tihi glas se prolama kroz tišinu: - Šansa je mala, ali postoji... Sluh hvata - Šansa... postoji...– krv počinje da struji, svet polako dobija poznati oblik.
Malo elektronsko srce pravilno pulsira u uglu monitora. Ispod gomile stakla, metala i cevi, mrva života se bori da diše. Na tren sevne misao - mama i beba – ne, potiskujem je, nije to... sad... U polumraku sobe inkubatori nadrealno svetle poput kandila. Trudim se da definišem nepoznati osećaj. Snažan – neopisivo, sažaljenje – ne, nikako, ljubav – neee... pre neko čudno poštovanje... strahopoštovanje. Polako se navikavam na čudan utisak da se nalazim u centru univerzuma. Statistika se razotkriva u svojoj potpunoj besmislenosti. - Nemojte mnogo da se nadate... Šezdeset i jedan gram više, uvećali bi šanse dvostruko – Mozak se upire da protimači... malo se nadati... nadati se mnogo... nešto nije u redu sa tim konstrukcijama... Jedna misao, pre spoznaja, počinje da dominira svojom kristalnom jasnoćom - Jedan procenat je sasvim dovoljan da se u njega uloži sve, snaga, nada, život. - Konačno pravo uporište... usuđujem se i gledam pravo u lice ambisu koji sve vreme zjapi ispod mene, u meni. I dalje je užasan, ali više nije važan... Postaje mi sve više logičan čudni spoj ledenog straha i ogromne snage koji naviru u bujici. Doktorka zabrinuto posmatra – Jel vam dobro? - Više nije božanstvo, sad liči na iskonske sveštenice koje čuvaju tajne hramova... Osmehujem se – Dobro sam – Okrećem se staklu inkubatora i ćutim. – Ne brini, biće sve u redu, tu je mama.
...
Posmatram odraz u staklu bolničkog hodnika. Uzbuđeni roditelji nose korpu sa bebom. – Ličimo - pomišljam poluironično i beskrajno srećno. Hladan novembarski dan budi neki zaboravljeni osećaj. – Tri meseca, da to je zaista čitava večnost, u mislima odgovaram ženi koju sam jednom poznavala... površno...

Mama

gorstak92 gorstak92 13:19 20.12.2012

Is this a real life?

blogovatelj blogovatelj 21:28 20.12.2012

Re: Is this a real life?

Is this just fantasy?
Caught in a landslide
No escape from reality
dragoljub92 dragoljub92 22:14 20.12.2012

Re: Is this a real life?

gorstak92

šta si vo okačio ,krašovao mi flešpleyer
fijumau fijumau 02:04 21.12.2012

Re: Is this a real life?

šta si vo okačio ,krašovao mi flešpleyer

Linux? :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 07:23 21.12.2012

Re: Is this a real life?

dragoljub92
gorstak92

šta si vo okačio ,krašovao mi flešpleyer


Ljube, jel ovo tvoja najmama priča? Haiku, jebote, mis'im, ja ti dao preporuku.
bocvena bocvena 11:17 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Pokušavam da shvatim šta vas toliko nervira u ovim pričama...i ne ide mi.

Ok, neće promeniti položaj porodilja u Srbiji, neće imati praktičnu upotrebu, pa šta? Neke žene su prošle kroz muke da se dokopaju potomstva i sad su srećne i žele to da podele sa vama. Ne sviđa vam se stil, ne dobacuje do standarda bloga b92? Šta vas toliko razjaruje da po okolnim blogovima ogovarate ove žene (a i koga god stignete) kao neke strine? Ako čujem još neku tužnu priču o nepravednom banovanju, izbljuvaću se.

Nijedan od vas pametnjakovića nije ni do kolena ovim ženama i njihovim problemima.

antioksidant antioksidant 11:24 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Pokušavam da shvatim šta vas toliko nervira u ovim pričama...i ne ide mi.

мене чиста љубомора што никада нећу сазнати како је то бити мајка
и не жалим на бановања ни брисања
а ово
Nijedan od vas pametnjakovića nije ni do kolena ovim ženama i njihovim problemima.

уф!!
мислим да претерујеш (сад јесам озбиљан)
ако се људи спрдају са није разлог за потезати палицу одмах

а о овом сексизму везаном за стрине - други пут
bocvena bocvena 11:33 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Pa to mi i nije jasno...šta je ovde (u ove tri priče, druge nisam čitala) zaslužilo sprdanje?
I to u komentarima na sasvim desetom blogu?
Strine.
antioksidant antioksidant 11:36 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Pa to mi i nije jasno...šta je ovde (u ove tri priče, druge nisam čitala) zaslužilo sprdanje?

zar sprdanju treba razlog? (ok, ova tajna oko majčinstva je po malo iritantna, naročito od kad smo otkrili da je dovoljno da pročitamo i naučimo sve zakone ali dok ne dođemo do tog svetog cilja pomozite i razumite nas zabludele)
bocvena bocvena 11:49 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Ovih dana slabo pratim blog, nisam čitala komentare na prethodnim, slučajno sam kod Jeremije uhvatila deo razgovora i došla da vidim šta su te žene toliko zabrljale.
I vidim ove tri priče koje ne da ne zaslužuju sprdnju nego divljenje. Ne verujete da su istinite? Patetične su? Nema ničeg dosadnijeg kad žene pričaju o trudnoćama, porođajima i ostalim boranijama? Pa makar od toga umrle i borile se za živote svoje bolesne dece? Ima bitnijih tema u ovom napetom istorijskom trenutku...npr ko je glavni hetero alfa mužjak na blogu i ko je više puta bio banovan? Do-sa-dno.

antioksidant antioksidant 12:04 21.12.2012

Re: Is this a real life?

.npr ko je glavni hetero alfa mužjak na blogu



јбга, то је лако. због највећег... броја дугмића то је тајанствена уредница
и ок, ти се диви причама, неко други неће, не видим проблем. зашто нека "тема" да буде света?
схвати да је ово затворен простор у коме се врти пар десетина људи, неумитно је да се створе овакве реакције. сети се школског дворишта, сви принципи се виде и овде.
и да, приче су ок, сам концепт је ок а та стриновања (сад си и мене навукла да будем сексиста) око бановања нису везана за битку за породилишта уопште. лажемо и преувеличавамо опасности којима смо били изложени. шта друго ми мушки да радимо кад се нисмо порађали сем да причамо о војсци и неправедним (као да има других) бановањима? (ако ми сад кажеш да седнем и читам и учим законе жестоко ћу се наљутити на тебе)
bocvena bocvena 12:26 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Kakvi, bre, zakoni? Nisam ispratila tu foru.

сети се школског дворишта, сви принципи се виде и овде.

E baš to. Puno dvorište deka persa.

A sad bežim, dok se ne probude. Bojim se da neće biti tako pomirljivi kao ti.
buba_truba buba_truba 12:33 21.12.2012

Re: Is this a real life?

bocvena


Za sve što si napisala... a ovo:
Nijedan od vas pametnjakovića nije ni do kolena ovim ženama i njihovim problemima.

Možda se ovi muški nisu oporavili od onog početnog - a što samo mamine priče, a mi?!
Mis'im, da nije njih o čemu bi mame uopšte pisale... treba To napraviti, jelte?
antioksidant antioksidant 12:40 21.12.2012

Re: Is this a real life?

бубо, кад се већ умешаваш да ти стрина каже: дете има родитеље и ако ти не видиш да има више сличности са уласком детета у живот оца са уласком тог истог детета у живот мајке него у животе баба, деда, стрина, тетки, комшиница... онда стварно имаш превелику дистанцу од неких аспеката родитељства. а ако је у твом свету отац онај који иде да заради а мајка је мајка, џаба ти xx век. породити се може већина жена али порођај и постати мајка нису исте ствари.

додатак: и шта тачно значи ово "опоравили"?
bocvena bocvena 12:40 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Ma tu sam se malo zanela.
Nikako ne potcenjujem muškarce majke i stvoritelje. Volim ih, čak.
buba_truba buba_truba 12:57 21.12.2012

Re: Is this a real life?

strina
додатак: и шта тачно значи ово "опоравили"?

Setila sam se bloga (prvog iz serijala, beše li?) kada je neko (ne sećam se ko) započeo priču, a gde su tu očevi... pomislih da taj početni inpuls i dalje provejava..

O onom ostalom što ispriča, ne mogu... izvini, čista filozofija, a ja sam danas malko smaknuta, ne prija mi.
antioksidant antioksidant 13:00 21.12.2012

Re: Is this a real life?

buba_truba
strina
додатак: и шта тачно значи ово "опоравили"?

Setila sam se bloga (prvog iz serijala, beše li?) kada je neko (ne sećam se ko) započeo priču, a gde su tu očevi... pomislih da taj početni inpuls i dalje provejava..

O onom ostalom što ispriča, ne mogu... izvini, čista filozofija, a ja sam danas malko smaknuta, ne prija mi.


мислиш на ово?
то је био мој коментар а и даље мислим исто
не прија ти филоСофирање али да запљунеш у пролазу можеш?
ок, извини што се пецам
gorstak92 gorstak92 14:37 21.12.2012

Re: Is this a real life?

bocvena
Pa to mi i nije jasno...šta je ovde (u ove tri priče, druge nisam čitala) zaslužilo sprdanje?
I to u komentarima na sasvim desetom blogu?

Tačno sam znao da će da mi se kad tad osvetiti to što ne čitam blogove.
Ne znam šta je ovde (u ove tri priče, druge naravno da nisam čitao) zaslužilo sprdanje. Bilo bi okrutno da insistiraš da sve prvo pročitam.

Deseti blog je korišten zato što je tamo dobra atmosfera za, kako ti kažeš, sprdanje.
Ovde nije.

Strine.

?
Tetko

Bocvena
Puno dvorište deka persa.

?
Šta da ti kažem?
reanimator reanimator 14:44 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Pa to mi i nije jasno...šta je ovde (u ove tri priče, druge nisam čitala) zaslužilo sprdanje?
I to u komentarima na sasvim desetom blogu?

Pa zato što su prvi blogovi iz serijala bili zatvoreni za komentare :) Konkretno, kada sam ja pročitao Četvrtak i hteo sa skupom da podelim emociju, morao sam da jurim Hauzera na blogu o Tomi Nikoliću :)
Mislim, šta drugo da radimo, nego da s ezajebavamo u situaciji kada, niti nam je iko objasnio poentu akcije, niti je omogućeno da pitaš. Ono..vaše je da glasate. Ja glasao, pa pročiato ponovo, pa nisam znao šta ću sa sobom i krenuo da se zajebavam :)
antioksidant antioksidant 14:45 21.12.2012

Re: Is this a real life?

gorstak92

зашто јој се правдаш? породи се као мушкарац па тако докажи да ниси (или можда јеси, сад већ нисам сигуран) стрина.
а што се правдања тиче, спреми се за зеца јер смо сазнали да си прочитао све законе и на добром си путу и да их научиш! последњи се небабанован остао, срамото
antioksidant antioksidant 14:52 21.12.2012

Re: Is this a real life?

hteo sa skupom da podelim emociju, morao sam da jurim Hauzera

да ли је ово излазак?
gorstak92 gorstak92 15:46 21.12.2012

Re: Is this a real life?

AO
а што се правдања тиче, спреми се за зеца јер смо сазнали да си прочитао све законе и на добром си путу и да их научиш! последњи се небабанован остао, срамото

Neverovatno, ali nije me banovao.
I to za toplog zeca isto ima neki čudan fenomen. Ma šta da odvalim ne prolazim kroz torturu toplog zeca i ne znam razlog. Sumnjam da će i ovde to da se desi, a jesam na tacni.
Samo kad pomenem Unfa u negativnom kontekstu onda se otvaraju vrata Mordora.
Ups.
antioksidant antioksidant 15:49 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Neverovatno, ali nije me banovao.

pa i nije toliko neverovatno
ipak si jedini koji je krenuo njegovim stopama
jos samo 12 578 stranica zakona da procitas i naucis i sve ce ti biti jasno
bocvena bocvena 18:05 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Tetko

Tetkino...

Podsećaš me na ove četvrtake iz moje škole što se hvale da nisu pročitali nijednu knjigu za 4 godine, ali ih to ne sprečava da ogovaraju profanku srpskog - kao, nema pojma i mnogo traži:)

Ma samo vi nastavite kao da ništa nisam rekla. Ne bih ni reagovala nego ove žene što su pisale ne zaslužuju blogozeca. Ne znam kakvi su motivi ovih što su konkurs raspisali, ali ja verujem da iza svake ove priče (kako god da je napisana) stoji jedna živa žena (i njeno dete, i njen muž, i strina i tetka:) i njena priča zaslužuje poštovanje.
gorstak92 gorstak92 18:28 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Tetkino...

Eto, skroz je neverovatan fenomen.
Ja ti kažem tetko, a ti meni tetkino +

Podsećaš me na ove četvrtake iz moje škole što se hvale da nisu pročitali nijednu knjigu za 4 godine, ali ih to ne sprečava da ogovaraju profanku srpskog - kao, nema pojma i mnogo traži:)

Tačno si me provalila.
Osećam se kao da sam pred nekim profankama i učim gradivo za IV razred O.Š.

Ma samo vi nastavite kao da ništa nisam rekla.

Ok, ali i ti da nastaviš kao da ja ništa nisam rekao.

Ne bih ni reagovala nego ove žene što su pisale ne zaslužuju blogozeca.

Niko ne zaslužuje blogozeca. To što ima više blogera koji dele istu emociju po nekom pitanju ne bi trebalo nazivati blogozecom. Blogozec je ona fora kad se dopisujemo na FB-u i drugim socijalnim/sociopatološkim mrežama pa onda grupno delujemo po blogu. Naglašavam da to nikad nisam radio niti ću.

Ne znam kakvi su motivi ovih što su konkurs raspisali, ali ja verujem da iza svake ove priče (kako god da je napisana) stoji jedna živa žena (i njeno dete, i njen muž, i strina i tetka:) i njena priča zaslužuje poštovanje.

Eto. Nemam pojma ni ja koji su motivi ovih što su raspisali konkurs, a ono za poštovanje je razlog što se osećam kao da sam u školskoj klupi pa moram da ustanem kad uđe profanka. Da pokažem respect.

Tebe poštujem i zato ti evo
Prosledi ih kome treba ako misliš da treba
bocvena bocvena 18:45 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Dobro, nećemo započinjati pojačan pedagoško-psihološki rad i disciplinsko-vaspitne mere. Ali mama da ti dođe u školu na razgovar.

Poštovanje uzvraćeno, zato se i ne vređam kad su nam mišljenja različita.
antioksidant antioksidant 18:46 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Ali mama da ti dođe u školu na razgovar.

да видимо слику разредне, можда пошаљемо и тату
niccolo niccolo 18:48 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Stvarno, kakvog blogozeca? Sve je počelo od toga što je bitka objavila tekst u kome je rekla evo četiri priče o tome i tome, pa jedno 10tak minuta nije bilo nijedne priče. Onda ja u prvom komentaru pitam a gde su priče, tu se nešto umeša AO i bitka nas posle obriše jer smo pokvarili koncept bloga ali u isto vreme i zaključa blog za komentare zbog čega nije moglo da se preporučuje. E tu ja iskoristim zezanje kod Jeremije kao da se požalim zbog brisanja i onda smo kod Jeremije se zezali na temu: (a) kako smo AO i ja pravili zijan okolo po blogu i (b) zbog činjenice da bitka želi glasanje a zaključala blog. Pri tome smo se više šalili o (a) nego o (b). Ni jedna ni druga tema nema veze sa ovim pričama. Takođe, ni zezanje Radulovića nema veze s pričama, već sa time da se čovek postavlja kao da sve na svetu zna, pa smo mu postavljali pitanje o nečemu o čemu ne može da ima pojma pa da je ne znam šta - kako je to biti majka. U svakom slučaju ni jedno ni drugo nije rađeno na blogu na kome su postavljene priče, tako da mi nije jasno otkud zaključak o blogozecu...
antioksidant antioksidant 18:51 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Takođe, ni zezanje Radulovića nema veze s pričama, već sa time da se čovek postavlja kao da sve na svetu zna

кад је прочитао и научио све законе
niccolo niccolo 18:53 21.12.2012

Re: Is this a real life?

To da, teško je meriti se sa njim...
antioksidant antioksidant 18:54 21.12.2012

Re: Is this a real life?

niccolo
To da, teško je meriti se sa njim...

то само горштаку успева
niccolo niccolo 18:59 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Pa kad je štreber.
bocvena bocvena 19:36 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Ih, sad, naivni dečače Niccolo. Misliš, kad se to radi na drugom blogu onda je manje uvredljivo za onog koga opanjkavaš? Vi se u stvari borite za slobodu govora, jer su vas zle porodilje onemogućile zatvaranjem komentara? Bu-hu-hu...'ajmo opet o banovanju dok se ne rastope boje. Ove žene što su ispovrnule svoje najdublje strahove i najlepša osećanja su stvarno passe. Je l' sad treba da idem kod Jeremije da pejstujem fetusa nudistu i slične gluposti? Hi, hi, hu, hu, cvetići i leptirići...
reanimator reanimator 20:11 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Ne bih ni reagovala nego ove žene što su pisale ne zaslužuju blogozeca

Sele pretera ga :) Ko je uopšte njih razvlačio, osim što smo se malo zajebavali sa par ambicioznijih literarnih pokušaja :) Ako je iko popio zeca (a nije, al ajde, ako je), onda su to organizatori akcije. I šta je uopšte ta akcija? Nabavljanje nečega za porodilišta, što će ženama tamo olakšati boravak i porodjaj ili takmičenje za najlepšu priču? Mislim, nisam baš skapirao motiv za nagradjivanje raspisanih mama. Ovo pitam bez zezanja, stvarno nisam skapirao o čemu se radi, obzirom da se za sve ove dane na blogu pojavila jedna razdragana predstavnica, prosula par deminutiva i nestala u noćkici :)
bocvena bocvena 20:39 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Ne znam šta su hteli i zašto su baš ovako osmislili akciju. Nisam čitala, preko Biljaninog bloga sam i čula za ovo. Slažem se da je sa strane konkretne promene ovo gubljenje vremena, ali se ne slažem da je iznošenje pojedinačnih priča trudnica i majki manje poželjna tema nego išta što se piše na ovom blogu. Nit je opasno, nit boli, nit ikome šteti. A sigurno nešto znači ovim ženama koje su pisale. To kako je pored zahebavanja Filipa, Karagaće, Cerskog i Lambrosa (dodaj sad po želji, najbolje da bude neko ko dugo nije na blogu:) i ovo postalo laka meta za opuštajuće opanjkavanje mi nije jasno. Tebi jeste i misliš da preterujem. Tu se razilazimo.
Strine:))) (ok, ja sam tetka štreberka)
reanimator reanimator 21:03 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Slažem se da je sa strane konkretne promene ovo gubljenje vremena, ali se ne slažem da je iznošenje pojedinačnih priča trudnica i majki manje poželjna tema nego išta što se piše na ovom blogu. Nit je opasno, nit boli, nit ikome šteti

Saglasan. Ja prvi aktivno učestvujem, u smislu da sam sve priče pročitao, svaki put preporučio jednu od 4 i nisam se bunio povodom prisustva na blogu, čak ni kad je moj favorit, Debelica, doživela nepravedni debakl u drugom krugu, jer je Hauzer organizovao blogere i palo naručeno glasanje za Toliko o principima :)
I što ih bre toliko štediš od zajebavanja? Pa niti ih je iko terao sa bloga, niti ih je iko vredjao, niti ih iko tretira ozbiljnije od sporadičnog podjebavanja organizatora akcije, koji nije skapirao blog kao formu, a posebno nije skapirao princip funkcionisanja bloga b92. Mislim, nije topli zec, al mora padne inicijacija (organizatora, ne nadahnutih majki) :)
Mi da smo neki, kao što nismo, tu bi pala mnoga ozbiljna pitanja, tipa, ko finasira organizaciju, od kojih sredstava se odvajaju nagrade za najlepšu priču, kolika je nagrada, da li je nagrada trebala da se potroši na nešto drugo i hiljadu drugih pitanja koja smo mogli da pitamo kad smo već pozvani da budemo deo akcije :)

bocvena bocvena 21:21 21.12.2012

Re: Is this a real life?

Priznaj da si ovo sve sad smislio

Moram da se odjavim, sutra putujem i moram da napravim sendviče:)
reanimator reanimator 21:46 21.12.2012

Re: Is this a real life?

bocvena
Priznaj da si ovo sve sad smislio

Moram da se odjavim, sutra putujem i moram da napravim sendviče:)

Jok, tinja u meni od prvog pojavljivanja Bitkice :)
Aj srećan put
buba_truba buba_truba 22:30 21.12.2012

Re: Is this a real life?

bocvena
Moram da se odjavim, sutra putujem i moram da napravim sendviče:)

BO, tigrice... lavice...
A sendviči, stavljaš li kisele krastavčiće? Ja bez njih sendviče ne priznajem...

Edit: Lepo putuj i ne osvrći se...
Saša Radulović Saša Radulović 12:43 22.12.2012

Re: Is this a real life?

Kakvi, bre, zakoni? Nisam ispratila tu foru.


Odnosi se na ovo što sam napisao u tekstu o privrednom kriminalu(citiram):

Sudstvo jeste najveći problem. Morate razumeti ekonomsku suštinu. Morate pročitati i znati sve zakone. Onda je sve jasno.


Pa su banovana gospoda ovo interpretirala kao moju trvdnju da ja znam sve zakone. Tvrdnja se naravno odnosi na sudije.

Znati sve zakone nije baš lako.


Naravno da nije. Nije lako biti sudija.




Tolika količina zbobe u svim ovim komentarima mi je zaista nejasna. Odrasli ljudi. Razumem da se nekome ne sviđa šta ove žene pišu. I kako pišu. Razumem i da mislite da stvari koje ja ili bilo ko drugi piše nemaju smisla. Ali ovoliko pljuvanje po ljudima je zaista bolesno.

stefan.hauzer stefan.hauzer 13:46 22.12.2012

Re: Is this a real life?

er je Hauzer organizovao blogere i palo naručeno glasanje za Toliko o principima :)



u mislim ,ovaj, pa ja... ja sam sad majka
niccolo niccolo 13:49 22.12.2012

Re: Is this a real life?

Hej! Pa tebe pustili iz zatočeništva?
stefan.hauzer stefan.hauzer 13:55 22.12.2012

Re: Is this a real life?

zatočeništva?

jedva!

ono je prokleto nestvarno.
ecce-florian ecce-florian 22:26 22.12.2012

Re: Is this a real life?

Odnosi se na ovo što sam napisao u tekstu o privrednom kriminalu(citiram):

Sudstvo jeste najveći problem. Morate razumeti ekonomsku suštinu. Morate pročitati i znati sve zakone. Onda je sve jasno.


Pa su banovana gospoda ovo interpretirala kao moju trvdnju da ja znam sve zakone. Tvrdnja se naravno odnosi na sudije.

Znati sve zakone nije baš lako.


Naravno da nije. Nije lako biti sudija.



E u tom slučaju je onda ovo samo jedan veliki nesporazum, misim ako se samo odnosi na sudije. S tim da sudijama u tom slučaju nije baš lako. Da li mogu u radu da ipak koriste i neke izvore( intranet, službeni glasnik, programske pakete....). Misim jedino onda ako baš nešto zaborave.

edit

Izvinjavam se za trol. Inače Raduloviću, tek da se vratimo na temu, što ne bi sa nama podelio tvoje viđenje materinstva

predatortz predatortz 13:11 21.12.2012

Momci

Ne bih se ja baš zajebavao na ovim blogovima...

Znam za nekoliko slučajeva u kojima su žene prošle pravi pakao da bi postale majke.

Mislim da je to za poštovati.

A tema za zajebanciju, bar ovde ima...
freehand freehand 22:57 21.12.2012

Re: Momci

predatortz
Ne bih se ja baš zajebavao na ovim blogovima...

Znam za nekoliko slučajeva u kojima su žene prošle pravi pakao da bi postale majke.

Mislim da je to za poštovati.

A tema za zajebanciju, bar ovde ima...

Žen ski pre da tko, ca re va de vo jka!
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 13:04 23.12.2012

Obaveštenje

Glasanje je zatvoreno.
Hvala svima koji su učestvovali.
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 11:38 24.12.2012

Rezultati glasanja

1. Sunce nas je obasjalo, 8 glasova
2. Malo čudo, 7 glasova
3. Rađanje, 8 glasova

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana