Noć je. Mali, zabačeni krajolik u Srbiji. Brda. Daleko smo od naselja... Sedimo tu, napolju, na vidikovcu, uz vatricu, na drvenim tronoškama, umotani u gunjeve, i pijuckamo šljivovicu. Blaga je, ali greje. Isprva smo stalno zurili u nebo, iščekujući moguću iskru, predznak, ili šta već. A onda smo krenuli u razgovoranciju, šta će biti ako stvarno bude. Rakijica i džaranje vatre postadoše nam zanimljiviji. Najposle, sa priče o smaku sveta sasvim okretosmo na priču o načinu pečenja i kvalitetu rakije koja se caklila u malim staklenim čašama. Ipak, nije da ne bacamo pogled u nebo, koje se na momente čini nekako izmenjeno. Hoćemo li dovoljno trezveni dočekati jutro, pa podne...? I, kad smak sveta prođe, samo da ne bude mamurluka: po tome ćemo znati kakva je rakijica.
. . .
Smak sveta je koristan, makar u pogledu toga što već sama pomisao o njemu kao pojavi nagoni na ona uglavnom potisnuta pitanja o konačnom i beskonačnom, o smislu i besmislu, o svemu što bi se moglo nalaziti s one strane naše saznatljivosti.
Inače, kako javljaju mediji, smak sveta neki su već preživeli. U ovom trenutku, recimo, Novi Zeland je već nekoliko sati izvan „zone opasnosti“. Mada, to može da bude samo povod za neoprezno opuštanje, Jer, ima i ova vest, gde se kaže da smak sveta počinje u sedam ujutro (dakle, par sati nakon postavljanja ovog teksta).
Postoje i linkovi za gledanje direktnog prenosa. Dobro. Možda je korisno. A možda je samo povod da se kaže kako i internet ima svoju estradu :)
Imamo, recimo, i ovo.
Uzgred, šta god da bude, nema sekiracije. Čak i da nestane ova varijanta sveta (Zemlja), nećemo nestati mi kao deo života. Kad god i u kojem god kutku svemira da se steknu uslovi, pojaviće se ... Dakle, jedna topla astro-barica je dovoljna da se začne opet sve ovo. Ako ikakvog smisla ima naš život ovdašnji, sadašnji, on će se samo nastaviti u nekom drugom vremenu i na nekom drugom mestu, i ići će svojom nežnom, treperavom putanjom, kakav god bio njen, uslovno rečeno, krajnji ishod.
Na blogu se o smaku sveta ovih dana pričalo baš dosta. Kolege blogeri su temu obradili na skoro sve moguće načine, sadržajno, duhovito, uz naučne podatke ili pretpostavke, ... Poslednjeg dana našeg, kako se smak sveta približio, cela stvar je nekako utihnula.
Eto, nek ovaj post posluži i zato da smak sveta na kraju ne ostane sasvim nezapažen.