Planeta| Putovanja

Grad na dlanu ... i nadlanici

Đorđe Bobić RSS / 29.12.2012. u 15:11

Sve je realno, ne irealno niti virtuelno, realno je, kao da se hoda ulicama tog grada.

Jedna od veoma čestih ljudskih čežnji je da se istovremeno bude svugde po planeti, posebno u gradovima koji je diče posebnošću a gde je mnogima otežan pristup iz raznih, uglavnom lukrativnih razloga  pa se iznalaze različiti načini ne bi li se do željenih predela i urbaniteta doprlo. Uobičajeno je da se namernici (oni što ih čežnja razapinje a prilike ih sputavaju da se na put otisnu) laćaju geografske karte predela ili plana grada iz bedekera za turise, tu nalaze odgovor, neki put i zadovoljenje svojih htenja. Drugi pak, koji mogu da učine situaciju prihvatljivu sebi i svojim putešestvenim izazovima i namerama pripremajući se za poduhvat, pre otiskivanja na poletanje proučavaju iz mapa okruženje gde će se naći po sletanju kako bi navikli svoju ljubopitljivost na budući doživljaj ali u meri da im se ne pokvari iznenađenje bez koga putovanje gubi draž. U oba slučaja, i jedni i drugi, mada sa veoma različitim i sasvim udaljenim porivima,  čine dakle isto, hvataju se geografske karte, plana grada i bedekera.

Gledanje plana nepoznatog i do tada neviđenog grada koji je bilo gde na planeti istraživački je izazov, pretresanje sadašnjosti tog mesta i proveravanje memorije grada, kad se već jednom locira uz mrdanje prstom po izohipsama, ukrsnicama putnih pravaca, znacima gde su zacrtana i obeležena mesta muzeja, čuvenih ćoškova gde se jede lokalno kuvanje i otmeni buvljaci. To su opšta mesta, svi to nađu ali ima i upiranje prstom na neke od oka skrivene i za uho nečujne gradske tačke za koje se zna jer su o njima rekli u poverenju oni što pre tamo bejahu ili se o tome u čaršiji onako usput  priča a ni turističke agnecije nisu pasivne te putem tv-a i štampe šalju slikice za provokaciju i navlaku. O tome u bedekeru nema ni reči, usled tajanstva je postalo neodoljivi izazov i cilj za neupitno dosezanje. Gledati mapu, upreti oči na neku naznačenu samo rečima i zato virtuelnu zidinu iza koje se nekada događalo toliko romantike, po neko trovanje i beskonačni nezabeleženi razgovori posle kojih ništa nije bilo kao pre, je nametnuta ali sa žarom prihvaćena obaveza. Ili posebno obeležen gradski trg gde je odigrana neka od revolucija ili je odsviran koncert sa planetarno čuvenim interpretatorom, pa kad se tamo stigne u mašti se obnavlja događaj zbog koga se tu stiglo i uvek je to neka od repriza, za neke i replika kao što to obično i biva u životu. Onda, kad se zidina ili trg lociraju  i smeste u mrežu obuhvatnicu, ide pragmatično merenje odstojanja od ulaska u grad do apostrofiranog mesta, pa procenjivanje potrebnog vremena da se viđenje postigne a da se dalje hodanje i memorisanje grada ne ugrozi prevelikim investiranjem vremena u to prvo gledanje, Događa se i beleženje na marginu štiva da se ne zaboravi boja zidine sa brojem prozora i onog izabranog trga u nepoznatom i beskrajno dalekom gradu a ipak sasvim približenog gorućom željom pa izgleda kao da se dodirnuti može.

Naravno, sve to biva virtuelno mišljenje o tome šta će se dogoditi kad se tamo pristupi, iznalaze se različite situacije iz mašte uglavnom, one koje namernika putnika stavljaju u posebnu poziciju prelepog  i hrabrog Zoroa gde je on u preimućstvu i gde od njega sve zavisi i gde on rešava sve probleme, spasava princezu od zlih gusara ili daje pobedonosni gol u poslednjoj sekundi nadoknade vremena. Mapa je čudo, obeležena su mesta i nazivi a sve je posle na gledaocu-čitaču kome su data sva prava da ih tumači i da im istoriju izmišlja.

Veoma je različito gledanje geografskih karata i gradskih mapa od vremena kada se to radilo uz pomoć kompasa na magnet, sekstanta, lenjira sa različitim merama ne bi li se udaljenja, pravci i sameravanje odnosa veličina rastojanja važnih za kartogledatelja udesili na pravi način i kako se ne bi lutalo po morima i gorama i da se ne bi zalutalo. Tada se gledalo po utvrđemoj proceduri gde su potezi bili unapred zadati, ako se to ne prihvati lutanje će slediti a prvobitna namera neće biti dostignuta i spisak želja će ostati sa nekim nezaokruženim pozicijama. Iako oskudno opremom i alatom, znanjem koje nije bilo osim empirijsko uspevalo je dosezanje do veoma udaljenih mesta širom planete, preko mora i iza visokih planina zato što su sledili proceduru i žarko želeli.

Tako bi sve do skora, potom se sve promenilo nekako na brzinu u skladu sa novonastalom tendencijom i manirom življenja koji nekako diktatorski određuju ritam, način ponašanja, odnose među građanima  i modelira kulturni obrazac podanika. Nije ta novina mimoišla ni one namernike-istraživače  uprtog prsta u neku mapu. Nova tehnologija koja je podastrla istraživaču internet, fotografiju, satelitske snimke u 3D, beskonačne mogućnosti Google pretraživača i onog sa Eath lutalicom ali dobro je da se ovde zastane jer bi nabrajanje nemoguće velikog broja pomagala iz ove sfere sasvim utihnulo draž istraživanja. Otkrilo bi se da je lični kreativni napor sveden na pritiskanje dugmića, Sve u svemu nudi se da svako u svakom trenutku bude doveden ili da mu se dovede bilo koji deo planete u ekran i da se bilo ko nađe u situaciji da vidi sve, da bude bilo gde i bilo kad.

Vremenski preseci i slojevi gradske memorije su zapamćena događanja, zapisi, crtarije, tužne priče i ljubavne skaske, herojstva nekih sa povećanim adrenalinom, razaranja, građenja i opet građenja i nazvano je istorija grada. Vremenski slojevi se mogu neovisno posećivati sledeći virtuelni elektronski put, često sasvim nepredvidiv, ovovremski sloj na primer može da se očituje vidi kako je to baš danas tamo u dalekom gradu o kome se sanja ali i da se upoređuje sa nekim drugim predelima pa je utisak po neki put da se ne radi o pripremi za uzbudljivo putovanje već traženje poželjne robe u nekom super marketu.

Postoji u nekim veoma razvijenim i uznapredovalim mišljenjima i opcija da se zaviri u ono što će doći, u gradsku budućnost mada to nije sigurno jer se teško utvrđuje kada je zabeleženo ali je sigurno izmaštano od nekog preučenog ili možda tadašnjim ili sadašnjim životom nezadovoljnog građanina koji je to sigurno subjektivno i prema svojoj meri beležio i beležio je možda svoje čežnje nikako u skladu sa onim što se događa ili što će se dogoditi. Može se zaći i u neke prošle eone, čak veoma daleke jer je sve u toj virtuelnoj elektronskoj katakombi vrlo pristupačno i blisko, tako blisko da je to iskustvo iz ličnog bitisanja i da se to kartogledatelju u ekranu i dogodilo.

Posle svega on može sebi postaviti pitanje ... da li je baš neophodno da se otiskuje na putovanje jer je sve video i to na način koji mu je ugodan a odlazak na lice mesta preti da pokaže neke drugačije slike na koje se nije računalo i koje mogu da pokvare igru i da dobijene novogodišnje čestitke odjedanput i iznenada budu samo uzaludne lepe želje. Ali uprkos svemu i nekim sumnjičavcima kao što sam ja ne prestajte da gledate u mape i bedekere ... jednom će se desiti ...

 

 

 

 

 

 

 

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana