Literatura

Pro et contra (1)

vladimir petrovic RSS / 29.12.2012. u 18:39

Kažu da postoji izreka za Srbe: „Kad ih niko ne mučaše, oni se mučahu sami".

To mi pada na pamet kada vidim, ponovo i ponovo, nepodnošljivu lakoću  s kojom neke blogokolege pljuju po Dobrici Ćosiću svaki put kada se njegovo ime pomene u medijima. Izgleda da  nekima  (predvođenim S. Basarom* i drugim povodljivim dušama) to postaje nacionalni sport.

Dokle?

Ne krijem: ja sam od onih koji su slobodni da kažu da (prilično) cene delo i lik Dobrice Ćosića. Priznajem: ne poznajem ga suviše dobro (ko koga suviše dobro poznaje?), ali smatram da bi srpsko nacionalno biće bilo kulturno-politički siromašnije da, hipotetički gledano, njega nije uopšte ni bilo. (Naročito ne poznajem dobro njegove usputne političke aktivnosti, ali  političare ne držim visoko, a posebno u Srbiji, gde skoro da nema jednog političara u doglednoj historiji koji je bio istinski dobar i omiljen - mnogi su neslavno završavali, često plaćajući glavom).  A opet, za one koji ne shvataju, ja prvenstveno mislim na književno delo Dobrice Ćosića. Ne nipodaštavajte književno stvaralaštvo Ćosića! Živi bili pa videli, ali ja verujem da će se u 2050. godini  ime Dobrice Ćosića pominjati u funkciji dobre srpske književnosti, a za  političke stavove i akcije tokom njegovog ovozemaljskog života  neće se ni znati.  Uostalom, ne kaže se slučajno u svim većim jezicima sveta, da "umetnici duže traju od političara". Historija je neumoljiva, a ja sam ubeđen da će književna historija u Srbiji biti na Ćosićevoj  strani.  

I kao što Svetlana Velmar Janković jednom reče, parafraziram, za Oldusa Hakslija - da onaj koji ne shvata Hakslija, treba da ga se kloni, jer on nije za neuke, ja to kažem za Ćosića. On je naš Haksli, metaforički govoreći.

Znam da su sadašnje reakcije na blogu izazvane Ćosićevim pozivom studentima da ne odlaze, odnosno onima koji su otišli iz Srbije da se vrate. I ja lično se s tim ne slažem. Prvo, mislim da starci, a Ćosić je odavno starac, ne treba da daju netražene savete (premda se u ovom slučaju navodi da su studenti tražili Ćosićev savet). (Izgleda da se samo u Kini i Japanu starci uvažavaju; kod nas to odavno nije slučaj, što meni ne smeta). Drugo, neka se ne vraćaju  oni koji su otišli iz Srbije i tamo daleko našli - bolja staništa. Otadžbina je tamo gde je čoveku bolje, govorili su još Latini.  Onaj šantićevski poziv  "Ostajte ovdje" odavno je postao démodé. Danas svi negde odlaze, te je floskula da je svet postao globalno selo postala prilično istinita. Španci odlaze u Argentinu, Irci u Australiju, Arapi u Francusku,  Indusi i Pakistanci u VB, Poljaci svuda gde hoće da ih prime, itd. itd.

Ali mi se ne sviđa kada neki bljuju svoju pogan na Ćosića svaki put kada se njegovo ime spomene. Ne shvataju ili ne prihvataju da je on pre svega - književnik. Tako ja mislim - da više voli da bude upamćen po knjigama nego po političkim angažmanima. Pa im preporučujem da pročitaju bar neko skraćeno izdanje Ćosićevih knjiga (ako u Srbiji uopšte ima tih skraćenih izdanja, kao što  je slučaj sa Francuskom i drugim zapadnim zemljama  /L'édition abrégée, Abbreviated Edition/,  gde integralna izdanja velikih autora čitaju samo bibliofili, he, he, he... ).

-------

* Na nedavno pitanje jedne novinarke da razjasni „opsesiju" Dobricom Ćosićem, koji je šetao od književnosti do politike, Basara odgovara: „Čosić je jedan od rodonačelnika politike zasnovane na šabanizmu i narodnim pesmama, vrlo uticajan propagator. To je razlog moje opsesije njime."

A ne objašnjava šta je tačno šabanizam i da li on sebe smatra i vidi izvan šabanizma u Srbiji. I ne shvata da iole inteligentan čovek ne sme da bude pod (stalnom) opsesijom nekim drugim čovekom, koji je i kolega-pisac.

Istovremeno,  ja sam slobodan da shvatim da je sam Basara podlegao šabanizmu onda kada je svoje ime stavio na klizav teren podrške jednom neuspešnom političaru na poslednjim izborima u Srbiji; voleo bih da sledeći put tipuje na konja koji dobija.

S druge strane, bilo bi pogrešno pomisliti da ja nisam fan Basarin. Jesam. Veoma volim njegove knjige (mada ne cenim naročito njegovu svakodnevnu kolumnu u novinama, u kojoj ima svega, od mudrosti i velikog znanja do praznoglavosti i udvaranja čitaocima, premda shvatam da nije lako svakodnevno pisati pametnu  kolumnu).

A da mi se Basara sviđa pokazujem time što bih dao, istinski dao, svoj glas svakome ko ga predloži za Nobelovu nagradu (ponovna NIN-ova nagrada je dobrošla, ali nije dovoljno za pisca takvog formata). Voleo bih, dakle, da Svetislav Basara bude naš Nobelovac, ako to već nije postao Dobrica Ćosić (njegovo vreme već ističe), s tim da Basara bude pravi pravcati Nobelovac, a ne onakav kakvim su neki krležijanski fakini (na radost Basarinu!) bili izložili jadnog Ćosića pre neku godinu, pa mu kobojagi dodelili virtuelnu Nobelovu nagradu, ismejavajući ga.  

Učinimo nešto da Basara postane Nobelovac!

Na kraju, ne čudite se što ja volim i Ćosića i Basaru. Ja sam kao ona nevina cura iz pesme "Neko voli crne oči, neko plave boje, a ja jadna ne razumem, volim  obadvoje".

Atačmenti



Komentari (136)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 18:40 29.12.2012

Dobrica Ćosić, Milovan Đilas

Kada pomislim na Dobricu Ćosića, setim se jednog drugog čoveka s kojim je on imao više zajedničkih osobina.

Mislim na Milovana Đilasa. Odnosno, na Ćosićevo disidentstvo, koje možda nije bilo tako veliko kao Đilasovo, ali koje se ne bi smelo omalovažavati.

A Đilas je bio zanimljiva figura. Živeo je nekoliko života. Bio je veliki prevrtljivac. Kao komunista dostigao je velike visine. Dobro, on je kao mlad čovek verovao u ideje komunizma, ali se ne sme zaboraviti da čovek koji se bori za tzv. prave ideje često biva - zločinac. A Đilac jeste bio i zločinac. (Ponavljam: i zločinac). Udvarao se najpre Titu. Pa je za Staljina govorio da je “genije jači od sunca” (tako nešto je mogao da lupeta samo čovek koji je imao smisla za književnost!). Pa je posle govorio (1948. godine) da je Staljin “najveći zlotvor svijeta”. A onda je došao razlaz s Titom, da ne pričam dalje…

Đilas je imao, nesporno, književnog dara. Ako ga sudimo po ostavljenim knjigama, on je bio dobar književnik. A ako ga sudimo po onome što je bio, bar u prvoj polovini života, videćemo da je bio veliko đubre. Zbog ideja u koje je verovao (komunizam) bio je siledžija i zlotvor, tako da je (čak) i ubijao ljude, bez ikakve krivice. Navodno zato što se tada znalo da ljudi nisu krivi, ali se smatralo da kad-tad mogu ugroziti novu vlast (sic!). Bilo je iskaza da je najpre “ubijao Srbe, bez krivice", kao nosilac tzv. “lijevih grešaka”, a onda i druge, uključujući i Crnogorce. Neki informbirovci (odnosno - Golootočani) su tvrdili da je Đilas išao tako daleko da je predlagao da se svaki informbirovac po kratkom postupku likvidira (kako bi se zaobišao famozni Goli Otok). Napadao je, kabadahijski, i umetničke duše koje nisu bile po njegovoj volji; tako se gadno ogrešio o Isidoru Sekulič, o čemu sam mnogo puta pisao, nanoseći joj velike patnje duševne. Siledžijski je napao i vladiku Nikolaja Velimirovića, odnosno Nikolajevu knjigu o Njegošu (mada je Jovan Skerlić pohvalno pisao o toj Nikolajevoj knjizi). Naime, taj silnik od Đilasa je hteo da satre svako mistično i religijsko sagledavanje Njegoša, verujući da SAMO ON I JEDINO ON zna i pravilno sagledava velikost Njegoša.

A kada su mu, pri kraju života, postavljali pitanje zašto je ubijao nevine ljude, on to nije negirao, već je slegao ramenima i govorio nešto u stilu "takva su bila vremena". Ne ponovilo se. Trag im se zatro!

Usputno, Đilas je ostao bezbožnik do kraja, i nakon paklenih muka kroz koje je prošao kao disident. A kada je umro, na njegovoj sahrani pojala su četiri sveštenika ono Večnaja pamjat”. Zašto, pitaće se neki kada on nije bio vernik. Zato što je bio dao saglasnost Matiji Bećkoviću da organizuje njegovu sahranu, zajedno sa nejakim sinom Aleksom Đilasom, a Matija je to uradio po svome, znajući da je imao prećutnu saglasnost Đilasovu, jer je bio dobar drugar s njim u njegovim poslednjim danima života. A Matija je na prigovor zašto su popovi pevali na sahrani ateiste, imao SVOJ odgovor: "U velike dane Uskrsa, velikog čovjeka opojala su četiri monaha, kao četiri izabrane jabuke. Čulo se i prolamalo dolinom Tare i preko Bjelasice i Sinjajevine do nebesa. To nije bio obred već počast koja je nadomjestila sve druge počasti izostale u Beogradu i Podbišću! To je bio dostojan oproštaj sa 'najsmelijim umom Crne Gore'".

Ja smatram velikom karakternom osobinom to što se Đilas, nakon siledžijstva, pokajao i napustio stare puteve, te krenuo novim. Bolje i to nego da je ostao pri starom.

Kad već pominjem popove na Đilasovoj sahrani, ne znam da li će popovi pevati na sahrani Dobrice Ćosića, koji je, takođe, ateista. Ali neću biti iznenađen ako se to dogodi.

(Podaci o Milovanu Đilasu korišćeni su iz knjige Momčila Cemovića: Đilasovi odgovori, Svetlostkomerc, Beograd 1997)
nurudin nurudin 19:27 29.12.2012

Re: Dobrica Ćosić, Milovan Đilas

Владимире, читав блог могу да потпишем. Свака реч као да је из моје главе изашла. Да сам неки присталица паранормалних ствари, помислио бих да си ми украо мисли. Хе-хе!
Ма, једноставно немам шта да додам...
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 02:11 30.12.2012

Re: Dobrica Ćosić, Milovan Đilas

Ostaće uvek otovoreno pitanje da li bi se pokajao da mu se nije desilo ono što mu se desilo.
dragan7557 dragan7557 10:58 30.12.2012

Re: Dobrica Ćosić, Milovan Đilas

nurudin 19:27 29.12.2012
Re: Dobrica Ćosić, Milovan Đilas
Владимире, читав блог могу да потпише

Ja lično nikada ne bih mogao čak ni da se složim sa dole citiranim stavom, a o aktu potpisivanja(vrlo ozbiljan akt koji sa sobom nosi i zakonske odgovornosti) ne bih ni pomisljao, osbito sa ovakvim izuzetno neodgovornim, neozbiljnim i adolescentnim stavom:
To mi pada na pamet kada vidim, ponovo i ponovo, nepodnošljivu lakoću s kojom neke blogokolege pljuju po Dobrici Ćosiću

Evo zašto:

- pljuvanje je prirodna potreba oslobadjanja od viška izlučene pljuvaćke,
- u srpskom jeziku se nepotrebno, suvišno i pomodarski upotrebljava kao pogrdna oznaka.

Pored ove dve mogu, se staviti još poprlicni broj primedbi koje bi bile na mestu.

Kritika nećijeg stava niti je pogrdno mišljenje o tom stavu niti ono to ikada može biti, samim tim nazivati kritiku pljuvanjem je vrlo neumesno.

Bez kritike, ma koliko ona bila neumerena ili preterana i irelevantna, u ovom slučaju nije neumerena, neumesna a ni preterana, masovno slaganje u stavovima vodi jednoumlju, pa je samim tim kritika uvek konstruktivan doprinos nečijem stavu, pa ma to bio i stav rečenog Pisca. i samim tim, neslaganje ne zaslužuje da se naziva pljuvanjem.

Uzgred ovaj i drugi prostakluci i neotesanosti se svakodnevno ponavljaju na ovom blogu.

cerski
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:17 30.12.2012

Re: Dobrica Ćosić, Milovan Đilas

aleksandarkarisik
... Ostaće uvek otovoreno pitanje da li bi se pokajao da mu se nije desilo ono što mu se desilo.

Dobro primećeno, naravno.
Ali to nas vodi u ostvaranje diskusije o značaju religije. Naime, postoji jedno ustaljeno mišljenje da ljudi bivaju pobožni kada su u nevolji, tada se sete Boga i viših sila i priželjkuju pomoć da se izvuku iz teškoća (bolest, glad, zatvor i sl). A kada su srećni i zadovoljni, ljudi zaborave na više sile.

Ovde pada u oči nešto drugo. Da Crkva (hrišćanstvo) prihvata čin pokajanja (čak i kada nije izvesno da je iskreno pokajanje). Tako imamo situacije u kojima okrutni zločinci bivaju pokajnici.

Prevedeno na novije vreme, Crkva nikada neće zapretiti nekom (novonastalom) verniku sa onim stereotipnim "znam te ja kada si bio komunista", za razliku od, recimo, komunista koji su uvek zazirali od bivših vernika, te proveravali da li krišom ne slave slavu ili krštavaju decu i tako to...

Crkva je, dakle, nešto drugo.

Evo jedne ideje "za razmišljanje":
Neki teoretičari su tvrdili da „religija prestaje gde počinje nauka“. S tim u vezi, neki su se slagali sa Trockim koji je tvrdio „da će traktor oterati religiju“, dok je Staljin govorio „da će razvoj kolhoza, sovhoza, napredak socijalizma, tehnike i kulture, preobražaj odnosa među ljudima, uništenje klasa – pripomoći nestajanju religije“.

A pogledajte situaciju u današnjoj Rusiji. Religija nije nestala. Kažu da manastiri rade punom parom. Negde sam pročitao da u ruski (muški) manastir na Atosu (Sveta Gora) u Grčkoj, dolaze mladi, fakultetski obrazovani ljudi, želeći da se zamonaše. Navala je velika da manastir ne može sve da primi. Šta mlade tera da požele da budu monasi?

Fenomen religije je priča za sebe.
Sklon sam da verujem da će religija biti sve dok bude ljudi, odnosno da nije moguće iskoreniti religije nekakvim dekretima ili ateističkim ubeđivanjima.

Ljudi su čudni. A opet, krhka bića i često sklona metafizičkom.
gedza.73 gedza.73 19:03 29.12.2012

Lapot

(Izgleda da se samo u Kini i Japanu starci uvažavaju

Davno sam gledao film u kome se, iz jedng sela, šalju starice i deke na planinu da tamo skončaju od gladi i hladnoće.
Nisam siguran da li je film japanski (tipujem na njega) ili kineski.

Vladimire, na Ćosićev apel samo bih voleo da je dao (umesto one kukumavke) odgovor na pitanje
-Gde da se vrate?

edit
Na nedavno pitanje novinarke Politike

Ona se jedan dan probudila kao novinarka.
Takvo odsustvo profesionalimzma, 'osećaja' i talenta je postalo neki etalon za 'nepristrasne' novinare.
Čim si 'tanak' u novinarstvu ti iskoristi nacionalni ponos ili evropske vrednosti.
Ne može da omane.

nsarski nsarski 20:25 29.12.2012

Narayama Bushiko

Davno sam gledao film u kome se, iz jedng sela, šalju starice i deke na planinu da tamo skončaju od gladi i hladnoće.




Zlatna palma u Kanu, 1983.
Sepulturero Sepulturero 20:27 29.12.2012

Re: Narayama Bushiko

nsarski
Davno sam gledao film u kome se, iz jedng sela, šalju starice i deke na planinu da tamo skončaju od gladi i hladnoće.




Zlatna palma u Kanu, 1983.


Има и књига Живојина Павловића, Лапот.
gedza.73 gedza.73 20:43 29.12.2012

Re: Narayama Bushiko

Nsarski

Sećam se samo stare, krezube starice. I snega.

Има и књига Живојина Павловића, Лапот.

U predstavi 'profesionalac' objašnjava pokojni Danilo Bata Stojković moderni lapot.
'Pustiš kokošku na autoput i kažeš
-'fataj, deko, koku'.

Nikada neću zaboraviti tu predstavu. Sticajem okolnosti odgledao sam je u ženskimgaćama.
'aj što su male, al' što bockaju.

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:10 29.12.2012

Re: Lapot, Narayama Bushiko

gedza.73
... Davno sam gledao film u kome se, iz jedng sela, šalju starice i deke na planinu da tamo skončaju od gladi i hladnoće.
Nisam siguran da li je film japanski (tipujem na njega) ili kineski.


Nsarski
... Zlatna palma u Kanu, 1983.

Sepulturero
... Има и књига Живојина Павловића, Лапот.


Hvala.
Odnos prema starima je posebna priča.

Ja sam Ćosićevu starost pomenuo zato što on jeste došao u dobro zrele godine, ali mi je to bilo sporedno.

Činjenica je da se uglavnom ne vole (mnogo) stari ljudi, a to dokazuju podaci iz Istočne Srbije (Lapot), ali i iz drugih zemalja (pomenuti japanski film).

Ja sam zapravo pomenuo spontano, u tekstu, da na Dalekom Istoku imaju dosta benevolentniji odnos prema starcima, misleći pritom na poštovanje predaka, što je, naknadno shvatam, ipak nešto drugo.

(Usput, baveći se dosta studiozno sa Erikom Džong, znam da je jedan od njena četiri muža bio Kinez, dobro Amerikanac kineskog porekla, psihijatar po vokaciji, koji je njoj, američkoj Jevrejki, jednom prebacio da se na Zapadu ne poštuju dovoljno starci, dok su živi, a ne čuvaju se ni njihove uspomene kada odu, i tako to. To mi je ostalo u sećanju, pre nego stavovi iz perioda konfučijanstva).

Ali sam rekao da je Dobrica Ćosić dao savete mladima koji od njega nisu traženi, ili mi se tako učinilo, polazeći od toga da stariji vole da dele netražene savete. Pri tom, imao sam u vidu stavove I. Andrića o starima, iz njegovih Znakova pored puta, koji su bili, generalno govoreći, kritični; u smislu da olako dele savete kada ih niko ne pita za mišljenje, da "vole da se druže sa mladima" podležući zabludi da njih same to čini mlađim a ne vodeći računa o tome da su mladima dosadni i slično.

Naime, meni više leži Andrićevo ponašanje u starosti, nego Ćosićevo.

No, tema ovog bloga nije bila Ćosićeva starost, već pokušaj da ukažem na njegovu književnu delatnost, koja je, čini mi se, u zasenku njegove političke delatnosti.

Ne bih voleo da se tome prilazi kao poslovima domaćice koja, jadnica, ceo dan radi u kuhinji, praveći divna jela i kolače, a njoj to, uglavnom, niko ne priznaje, svi omalovažavaju domaćičke celodnevno bavljenje u kuhinji, he, he, he...

A svi vole da jedu domaćičke kolače



Ja lično volim "brownies".
Goran Vučković Goran Vučković 02:19 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

Sećam se samo stare, krezube starice.

Jedna od stvari koja muči 69-godišnju Orin je i to što i dalje ima sve zube - to smatra velikom sramotom i negde na početku filma (verzija is 1958, ne ta iz Kana) između ostalog pokušava da polomi sebi zube, grizući kamen.

Te iz Kana se sećam po onoj sceni kad seljani zatrpavaju žive onu ženu što je krala krompire i njenu decu, kao kaznu za krađu...
mikele9 mikele9 04:12 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

Zlatna palma u Kanu, 1983.

Japanski film Balada o Narayami
Nenade, nisam video, odnosno, naknadno sam video da ti je naslov....inače ne bih...
dragan7557 dragan7557 11:05 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko


nsarski
Davno sam gledao film u kome se, iz jedng sela, šalju starice i deke na planinu da tamo skončaju od gladi i hladnoće.




Zlatna palma u Kanu, 1983.

Bolje reći nagradjena sumanutost našeg vremena.

Kod Eskima je to svakako bio pozitivan obicaj, ali ne da skončaju kako gedža kaže, već da posluže kao hrana drugim bićima kojima je hrana neophodna. U tome nema ništa loše, naprotiv u ovom postupku, održanja života, ima samo pozitivnog.

cerski
nsarski nsarski 11:12 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

Bolje reći nagradjena sumanutost našeg vremena.


Radnja filma se desava u 19. veku u jednom selu u Japanu.
maksa83 maksa83 11:24 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

nsarski
Bolje reći nagradjena sumanutost našeg vremena.


Radnja filma se desava u 19. veku u jednom selu u Japanu.

Što ne znači da Cerski nije bio i tamo baš u to vreme. Kad besmrtno jezdiš kroz eone onda ti je to prekjuče.
dragan7557 dragan7557 11:27 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

nsarski
Bolje reći nagradjena sumanutost našeg vremena.


Radnja filma se desava u 19. veku u jednom selu u Japanu.

Ova radnja se dešava svaki dan od kada postoje živa bića, pa je navodjenje vremena irelevntno za samu temu.

Potpuno je svejedno ko će pojesti naše (zemne) ostatke ili ti smatraš da mi nismo deo lanca ishrane?

Sahranjivanje fizičkih ostataka kod ljudi je pojava relativno novijeg datuma i nije ni danas svuda upražnjavana.

cerski
nsarski nsarski 11:43 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

Sahranjivanje fizičkih ostataka kod ljudi je pojava relativno novijeg datuma i nije ni danas svuda upražnjavana.


Znaci, sve one grobnice sto arheolozi nalaze - to je iz modernog vremena?
dragoljub92 dragoljub92 12:30 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

nsarski
Sahranjivanje fizičkih ostataka kod ljudi je pojava relativno novijeg datuma i nije ni danas svuda upražnjavana.


Znaci, sve one grobnice sto arheolozi nalaze - to je iz modernog vremena?

pa da! nisi znao, pitaj sveznajućeg.
gedza.73 gedza.73 12:58 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

Goran Vučković
Jedna od stvari koja muči 69-godišnju Orin je i to što i dalje ima sve zube

'Krhko je ljudsko sećanje'
Kaubojci koje sam gledao kao klinac na crno-belom tv-u su mi i dalje u glavi u ful koloru.

Nsarski
Radnja filma se desava u 19. veku u jednom selu u Japanu.

Čitao sam neku knjigu o životu ljudi u srednjevekovnom Japanu.

Iznenadilo me koliko ima dodirnih tačaka (uz sve specifičnosti) u životima običnih ljudi.
Odeća je bila jednostavna i sastojala se od dugih pantalona (gaća) i košulja.

Svadbe su se sastojale od verske ceremonije i svečanog ručka praćenog muzikom i šalom. I Zavisile su od finansijskih mogućnosti.
Parovi su se slobodno birali. U slučaju nepristanka roditelja devojku je momak otimao iz pomoć prijatelja.

Kuće su se gradile uz pomoć komšija (moba) i majstora koji su plaćani u pirinuču.
Gradile su se od drveta (obljepljivalje blatom), sa zemljanim podovima. Na ulazu je bilo ognjište, a malo dalje prostorija u kojoj su svi spavali. Deljene su bambusovim prućem (skoro istovetno našim kolibama)
Na venčanicu su se kačili pokloni (kolači), a kod nas darovi majstorima (košulje, peškiri)
Postojali su 'svetli' dani tokom kojih se nije radilo (uglavnom važne faze u poljoprivrednim radovima).

Seljaci nisu imali prezimena. Raspoznavali su se po nadimcima.

'Busika, Zec, Prlov, Kulir, Mandžin, Kokošar, Japan, Kmet, Veterinar, Ćuriba, Mečka, Rob...'
dragan7557 dragan7557 13:37 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

nsarski
Sahranjivanje fizičkih ostataka kod ljudi je pojava relativno novijeg datuma i nije ni danas svuda upražnjavana.


Znaci, sve one grobnice sto arheolozi nalaze - to je iz modernog vremena?


Zavisi od interpretacije značenja pojma "moderno," u svakom sucaju ljudska rasa ostatke svojih nije sahranjivala od samog početka raznih "kultura," a to je tebi dobro poznato ili nije?

Uostalom u Indiji i drugde a i samoj Evropi se ostatci ljudi spaljuju, a i to ti je čini mi se poznato, ili nije?

Uzgred gorbnice koje spominješ su privilegija bogatih, bahatih i osionih nekog vremena, a ne uobičajen način odlaganja ostataka, što bi isto trebalo da ti je poznato, ili ne?

I da završim, da je gradnja grobnica(zadužbina) koje spominješ bio sveopšti običaj, mi sada ne bi od silnih grobnica imali mesta ni za staze.

cerski
princi princi 14:41 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

cerski

There can be only one!
nsarski nsarski 16:00 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

Uzgred gorbnice koje spominješ su privilegija bogatih, bahatih i osionih nekog vremena, a ne uobičajen način odlaganja ostataka, što bi isto trebalo da ti je poznato, ili ne?

I da završim, da je gradnja grobnica(zadužbina) koje spominješ bio sveopšti običaj, mi sada ne bi od silnih grobnica imali mesta ni za staze.

Nazalost, cerski, nauka ti protivreci:
behavioral patterns such as burial rites that one might characterize as religious - or as ancestral to religious behaviour - reach back into the Middle Paleolithic, as early as 300,000 years ago, coinciding with the first appearance of Homo neanderthalensis and Homo sapiens.

Sada, mozda je tebi 300,000 godina "moderno vreme", ali to se obicno smatra za davnu proslost, pre nego sto su se pojavili faraoni, vlastodrsci, feudalci, kapitalci i Wall Street moguli.

Pre toga su bili hominidi koji nisu imali pogrebne rituale. Jos ranije razni primati, od kojih smo nastali, ali ja znam da ti u to ne verujes.
dragan7557 dragan7557 16:41 30.12.2012

Re: Narayama Bushiko

Sada, mozda je tebi 300,000 godina "moderno vreme",

First undisputed burial je samo 170.000 kasnije, ali to nema nikakve veze sa sa mojom tvrdnjom/a.

Naime potpuno je svejedno da li ce nekoga pojesti u zemlji ili iznad zemlje jer ono što ja kažem na početku ove rasprave je:
Bolje reći nagradjena sumanutost našeg vremena.

Kod Eskima je to svakako bio pozitivan obicaj, ali ne da skončaju kako gedža kaže, već da posluže kao hrana drugim bićima kojima je hrana neophodna. U tome nema ništa loše, naprotiv u ovom postupku, održanja života, ima samo pozitivnog.

cerski

Dakle ja ne pricam o religiji, ponašanju ili tradiciji:
behavioral patterns such as burial rites that one might characterize as religious - or as ancestral to religious behaviour - reach back into the Middle Paleolithic, as early as 300,000 years ago, coinciding with the first appearance of Homo neanderthalensis and Homo sapiens.

vec o potrebi i prirodnoj posledici da naši ostatci posle fizičke smrti, slobodno kaži puj, puj, puj, tamo nekom, nebilo..., i ostalo, dakle posle čina fizičke smrti naša fizička tela služe kao hrana drugima, bilo sahrane ili ne.

E sad što u našoj "svetloj" prošlosti ima glupava tradicija sahranjivanja, i još mnogo drugih još glupavijih, to je druga stvar.

Lepo sam rekao i zašto mislim da je neispravno reći:
ali ne da skončaju kako gedža kaže

jer smrt je prirodna posledica života. Posle toga sam rekao:
Bolje reći nagradjena sumanutost našeg vremena.

a posle toga si ti nadogradio ostalo, čime si odvukao temu na drugu stranu, pa onda dao i netačan podatak o celoj stvari koji sam korigovao jednim od ispravnijih stavova: first undisputete burial.

cerski
Sepulturero Sepulturero 20:26 29.12.2012

Препорука али...

1. Није тачно да Ћосића нико није питао за савет. Колико сам схватио питали су га из Удружења српских студената у иностранству

2. Не бих се уопште сложио са ставом да старце не треба слушати. То је сасвим супротно од, например, конфучијанизма. Да не улазим сада у детаље ове супериорне филозофије.

3. Ubi bene, ibi patria (отаџбина ти је тамо где ти је боље) је изрека старих Латина коју ми Срби никада раније нисмо узимали за озбиљно и не одговара нашем карактеру. Додуше, сада су дошла нека друга времена али то не значи да треба да се мења карактер народа на горе. Уосталом, шта значи "боље"? Убеђен сам да у Србији постоји велика већина која никада не би мењала свој живот одласком у иностранство.

4. Мултикултурализам (у земљама француског говорног подручја га поспрдно зову multicul) се показао као илузија. Да не улазим сада у детаље. Ако сте мало живели у на Западу онда знате о чему говорим.

5. Жалосно је што се међу делом наше "елите", која углавном живи у кругу двојке, сматра да човек није успео ако није отишао у иностранство. Тако многа деца одлазе иако им уопште није до тога.

Читам управо одговор Ћосићу неког "студента Факултета уметности": Ружно, врло ружно. Зар се тако разговара са старијима? Такви би стварно требало да оду и да се никада не врате. Теши ме да се вероватно ради о неком концептуалном "уметнику" који живи на државним јаслама па друго није ни могло да се очекује.

Или, вероватније, неком члану ЛДП по задатку.
lidiaz lidiaz 20:43 29.12.2012

Re: Препорука али...

Читам управо одговор Ћосићу неког "студента Факултета уметности": Ружно, врло ружно. Зар се тако разговара са старијима? Такви би стварно требало да оду и да се никада не врате. Теши ме да се вероватно ради о неком концептуалном "уметнику" који живи на државним јаслама па друго није ни могло да се очекује.

Jok, on je od onih sto druge pujdaju da odu, ali sami nikad nece. Jako se lepo zivi u srpskom NVO sektoru...
EL EN EL EN 21:53 29.12.2012

Re: Препорука али...

lidiaz
... Jako se lepo zivi u srpskom NVO sektoru...


Prepostavljam da je to zato sto onaj ko im to omogucuje
smatra da dobro rade i da ostvaruju zeljene rezultate.

EL EN
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:29 29.12.2012

Re: Препорука али...

Lidiaz
...Jok, on je od onih sto druge pujdaju da odu, ali sami nikad nece.

Vala baš.

Kako je sada zima, evo jedne Hladne pesme (The Cold Song):

jednatanja jednatanja 20:52 29.12.2012

Nakon

što sam sebe primorala da pročitam Mongolski Bedeker do kraja, zarekla sam se da će to biti zadnja Basarina knjiga koju sam pročitala.

Potpuno se slažem sa tvojom konstantacijom u vezi Ćosića, baš tako će i biti, ne može postati kralj, prestar za revolucionara (da li istorija uopšte i pamti vrstu "političar"?) te da mu istorija po tome sudi, a o njegovim delima će se svakako diskutovati u sledećem veku.

Što se tiče odlazaka i dolazaka, mene je vuklo ko ludo 20 godina da se vratim, tek prošle godine sam shvatila da ne mogu (oduvek sam sporo kapirala), ali iz tog saznanja proistekla je pozitivna energija i plan da vezu sa maticom još više ojačam, najviše zbog svoje dece. Moj četvorogodišnjak je na srpskom danas na putu izjavio "Mama, ova kuća je tetovirana". Ja sam zadovoljna.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:11 29.12.2012

Re: Nakon

Jednatanja
... što sam sebe primorala da pročitam Mongolski Bedeker do kraja, zarekla sam se da će to biti zadnja Basarina knjiga koju sam pročitala.

Dobro, nisu sve Basarine knjige podjednako dobro, ali svakako da ima i dobrih. (Nije mi danas namera da ga previše reklamiram, he, he, he... )

... Moj četvorogodišnjak je na srpskom danas na putu izjavio "Mama, ova kuća je tetovirana". Ja sam zadovoljna.

Ovo je baš lepo zapaženo.

Naime,u arhitekturi danas postoji stil kućnih fasada inspirisanih tetovažom (Tattoo-inspired facades), što može da bude zanimljivo i atraktivno:





a posebna stvar su neki murali, koji se naknadno dodaju, kao ovaj koji radi američki slikar Džon Pju:


Žena i sve što se vidi je naslikano po sistemu Trompe l'oeil (prevariti oko)


jednatanja jednatanja 17:01 30.12.2012

Re: Nakon

Naime,u arhitekturi danas postoji stil kućnih fasada inspirisanih tetovažom (Tattoo-inspired facades), što može da bude zanimljivo i atraktivno:


Kad god te klinknemo, nešto lepo naučimo. Srećna Nova!
coviax coviax 21:04 29.12.2012

Sasvim drugo

Evo ,sad prođe sin pored mene i ja ga pitam šta misli o Dobrici i o Basari,a on
promrsi"Dobri za pod kamion..." i ode u grad...Ima trideset ravno i otišao
da do zore svira za šaku para...A završio Tehnološki...
Da sam ga pitao za vladajuću garnituru,za opoziciju,za SPC,za SANU,za bilo
koja kulturna događanja domaće produkcije-dobio bih isti odgovor...
Nama ne mogu pomoći ni sto Hokinga,a ne sto studenata američkih ,a naših...
A i ta Fama o biciklistima i nije baš bila fama,mada mi bilo simpatično...
Simpatićan mi bio i Sloba pred Haškim Tribunalom,ali,iskreno,takvih budala kao ja
je u Srbiji najviše...Dok to i ostali ne priznaju-ni izgleda nema da će šta ovde
krenuti na bolje...
Ja to već rekoh:političari treba da priznaju sve šta im se traži ,samo da što pre
upadnemo u EU jer ćemo se bez hrvata,slovenaca i bosanaca od zlobe izavisti
pojesti iznutra...Dok smo bili s njima još nam bilo nekako-sami sa sobom-nikako!
gedza.73 gedza.73 21:16 29.12.2012

Re: Sasvim drugo

Ja to već rekoh:političari treba da priznaju sve šta im se traži ,samo da što pre
upadnemo u EU

GMO? Eksploatacija nikla?
jer ćemo se bez hrvata,slovenaca i bosanaca od zlobe izavisti
pojesti iznutra...Dok smo bili s njima još nam bilo nekako-sami sa sobom-nikako!

'Pro ed Contra'.
Pravljena je zajednica koju niko, u većini, nije želeo.
Onda je ponovo napravljena greška reizgradnjom te iste zajednice sa uređenjem mimo cele Evrope.

I sad je stogodišnji krug zatvoren. Ponovo smo na početku.
Ako smo budale da sve to ponovimo, bolju sudbinu od ove i ne zaslužujemo.
coviax coviax 22:19 29.12.2012

Re: Sasvim drugo

Ovo naučio u obdaništu po novom programu...
Međutim...Najveći srpski junak jeste Miloš,ali Obrenović...
A najveća srpska politička greška su emocije!
Kad neko s nama računa ozbiljno-redovno se zajebe,samo zato
što je računao...Ovde se sabiraju i oduzimaju emocije,ovde i
tri četiri razreda osnovne dosta za akademika..."Dobar je čovek-
da ga stavimo..."
Niko ozbiljan ovde ne investira,još samo kockari da bi se kladili
napolju koliko će ta firma izdržati...Padaju opklade...
gedza.73 gedza.73 22:35 29.12.2012

Re: Sasvim drugo

coviax
Ovo naučio u obdaništu po novom programu...

Jok. Praksa.
Ovde se sabiraju i oduzimaju emocije,ovde i
tri četiri razreda osnovne dosta za akademika..."Dobar je čovek-
da ga stavimo..."

Više je bila politička podobnost u pitanju. Od čistačice do direktora. Ima knjižicu čovek-da ga stavimo.
K'o što napisah 'mi šumom, oni drumom'.
Najveći srpski junak jeste Miloš,ali Obrenović...

On je bio dobar trgovac. Bez tri četiri razreda osnovne škole.

Slažem se ja sa onim što je rekao tvoj sin. Al' se ne slažem sa onim što si ti napisao.
A posebno kad si spomenuo bratstvo i jedinstvo.
coviax coviax 22:41 29.12.2012

Re: Sasvim drugo

Pa bez bratstva ti crkne krava...
gedza.73 gedza.73 22:57 29.12.2012

Re: Sasvim drugo

Pa bez bratstva ti crkne krava...

Crkne. Kad kravu i brata gledaš sa emocijama.
Ako lepo ogradiš dvorište, urediš, utoviš kravu sve to staviš ('inpute') na papir i kad dođe brat ti ga poslužiš rakijom pa mu sve to naplatiš.
I rakiju.
Nichts emocije. Nichts 'bratstvo-jedinstvo-samoupravljanje'.

Kad me neko 'bratimi' ja se prvo zapitam koliko me to košta. Bolje na samom početku nego posle da se moje dete zlopati zato što mu tatko na vreme nije razmišljao i što je bio potkupljiv letovanjem u Makarskoj, neradnim 1.majom i svinjskom polutkom.

Da vidiš kako u tom sistemom nestaju poltičari Ćosići, humanitarke Biserko, novinari Komrakovi, Odalovićke i Vučinićke, navijači Uroši, 'vođe' Davidovići.

Kazezoze Kazezoze 22:57 29.12.2012

Re: Sasvim drugo

coviax
Pa bez bratstva ti crkne krava...

tako je.
blogovatelj blogovatelj 03:52 30.12.2012

Re: Sasvim drugo

Da vidiš kako u tom sistemom nestaju poltičari Ćosići, humanitarke Biserko, novinari Komrakovi, Odalovićke i Vučinićke, navijači Uroši, 'vođe' Davidovići.



Klanjam se vasem umu, mlad gospodine.
gedza.73 gedza.73 10:17 30.12.2012

Re: Sasvim drugo

Klanjam se vasem umu, mlad gospodine.


milos_secujski milos_secujski 21:23 29.12.2012

Dakle...

Dobričino političko delovanje se mora odvojiti od književnog, stariji si od mene pa ne znam kako nisi upoznat sa ovim prvm delovanjem.
A Basari je to pitanje postavila Odalovićka u "Hoću da znam"
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:38 29.12.2012

Re: Dakle...

milos_secujski
... A Basari je to pitanje postavila Odalovićka u "Hoću da znam"

Moguće je da nisam naveo dobar izvor, znam samo da sam to negde nedavno na brzaka pročitao. Ispraviću. Thx.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:35 30.12.2012

Успутна опажања

Хаксли и Ћосић никако се не могу поредити. Најкраће речено, Хаксли је у свом добу био писац будућности, Ћосић већ у свом добу писац прошлости (о данашњем тек да не говоримо). Па да онда идемо даље -- од њихове ерудиције до тема и стила писања... Ничег они немају заједничког. Тако да то поређење стоји тек као шаљиво.

Ђилас је по властитој жељи сахрањен по правословном обичају, није му Матија то мртвом подвалио. Таква констатација увредљива је по обојицу.

Ћосић и Басара су антиподи. Ћосић у својим делима говори и размишља најдаље језиком парне локомотиве, Басара светом путују макар у укинутом конкорду.

Ћосићевско-Караџићки шпијунирањем забележени дијалог са претходних блогова личи на епизоде Монтија Пајтона. Кад сам први пут слушао транскрипте тих разговора, помислио сам да је чудо да смо уопште живи кад видим каква нас је памет водила.
vladimir petrovic vladimir petrovic 01:31 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Petar Brajović
... Хаксли и Ћосић никако се не могу поредити

Hm.
Ispalo je tako, samo na prvi pogled, kao da sam pravio poređenje između njih dvojice, a to mi nije bila namera. Naravno da su oni kao, narodski rečeno, Bog i šećerdžija. (Haksli je, između ostalog, bio izuzetno učen čovek, a i potekao je iz naučničke porodice, što sa Ćosićem nije slučaj). Ono što sam ja hteo reći je to da, kao što je navedena spisateljica rekla da Haksliju ne treba da prilaze neuki, tako ni Ćosiću ne treba da prilaze oni koji neće (čak i da mogu) da ga razumeju, jer im je sporedan njegov književni rad, a važni su im njegovi politički angažmani. S druge strane, ja takve ljude razumem, ne moraju se svi zanimati za književnost, ali ipak smatram da ne treba da pljuju Ćosića svaki put kada se njegovo ime pomene. Malo respekta prema njemu ne bi bilo na odmet. Jer on definitivno nije bio samo političar!

Ћосић и Басара су антиподи. Ћосић у својим делима говори и размишља најдаље језиком парне локомотиве, Басара светом путују макар у укинутом конкорду.


Slažem se sa ovim - da jesu antipodi. Neka su.
Ne bih ja Basaru ni pominjao da nije te njegove tzv. opsesije Ćosićem, koga voli prekoriti, blago rečeno svaki put kada mu se ukaže prilika. Ponekad su to preterani napadi. Čemu? To obično nisu književne polemike, to su u neku ruku lične diskvalifikacije od strane jednog, dok drugi uglavnom ćuti, koliko ja znam.

Na književnom planu svako ima svoje zasluge. Ako ima onih koji ne vole način Ćosićevog pisanja, ima i onih koji ne vole Basarine (bar ne sve) knjige.

Ђилас је по властитој жељи сахрањен по правословном обичају, није му Матија то мртвом подвалио. Таква констатација увредљива је по обојицу.


Hvala na pojašnjenju, ja ga nisam našao u pomenutoj knjizi Momčila Cemovića. Meni je drago da čujem da se taj komunista, revolucionar i ateista na kraju tako postavio. Kažu da Crkva voli pokajnike.
Usput, ja bih voleo da se tako dogodi i sa Ćosićevom sahranom, iako je i on na liniji tvrdog ateizma.

A zašto bih voleo? Ne znam, verovatno zbog poštovanja tradicije.

... помислио сам да је чудо да смо уопште живи кад видим каква нас је памет водила.


Iz ovoga se ja izuzimam. To je poenta ovog bloga. Ne sudim o Ćosićevim političkim aktivnostima.

Smatram da je on prvenstveno književnik, a usputno su došli politički angažmani. Verovatno na traženje njegovih poznanika, he, he, he...

S druge strane, poznato je da među političarima u Srbiji novijeg vremena ima malo onih koji su obdareni velikom pameću (if any?) i pragmatičnošću (meni je ovo drugo važnije, jer uglavnom ne očekujem od političara da budu pametni)?

Pisci duže traju od političara... što sam cwč pomenuo u tekstu.

P. S.
U naslovu sam stavio PRO ET CONTRA zato što sam voljan da čujem i suprotna mišljenja. I ona pomažu!
nicknaylor nicknaylor 02:31 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Cosiceva politicka karijera pocinje pre njegove knjizevne karijere. Na osnovu cega tvrdis da treba odvojiti knjizevno delo od politickog?

Cosic je kao covek nula i kao takav za mene ne moze biti dobar knjizevnik. Za tebe moze i ok, idemo dalje.

Uzgred budi receno, ne samo da je nula nego je narcisoidni ljigavac koji je uvideo mogucnost da profitira na populizmu i u mnogim delima stil pisanja mu i jeste populisticki i lako prijanja uz "opanak" dusu i uverava je u njenu grandioznost :)
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 02:58 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Smatram da je on prvenstveno književnik, a usputno su došli politički angažmani. Verovatno na traženje njegovih poznanika, he, he, he...


Ajde! Mislio sam da si pričao o Haksliju a ne o Orvelu, 1984. i NovoIstoriji ;>

Kako neko ko je, kao dete sa sela u srcu bogomoljačkog pokreta Nikolaja Velimirovića, prešao u komuniste (i to ne iz ideala, nego, po njegovim rečima, zbog ženske suknje) a onda postao politički komesar, pa agitpropovac a tek nakon toga napisao prvu knjigu, može da se tretira kao "prvenstveno književnik, a usputno politički angažovan"?

Baš čudno piše V-O-D-A! ;>





Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 03:15 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Uzgred budi receno, ne samo da je nula nego je narcisoidni ljigavac koji je uvideo mogucnost da profitira na populizmu i u mnogim delima stil pisanja mu i jeste populisticki i lako prijanja uz "opanak" dusu i uverava je u njenu grandioznost :)


"...
Predrag Palavestra u Istoriji književne kritike kaže da je Ćosić jedan od najznačajnijih pisaca novije srpske književnosti, ali i jedan od „ključnih tvoraca mišljenja kraja XX veka“. Njegov opus, po Palavestri, uokviruje „moralnu i društvenu istoriju epohe“. Ćosić je, kaže Palavestra, „kolektivni proizvod“ jer su se o njegovom književnom liku starali Borislav Mihajlović Mihiz, Zoran Gavrilović, Petar Džadžić...

Ali, on je „kolektivni proizvod“ ne samo u književnom smislu. U njegovo delo su svoje rezultate ulivali istoričari, ekonomisti, filozofi, političari... To je čovek koji jako dugo piše: sedam decenija. Njegov prvi članak, koliko znam, objavljen je u nekom srednjoškolskom zrenjaninskom listu 1940. godine.

Čovek jedinstvenog uticaja i širokih veza. Posetio je Goli otok, ali se posle toga nije povukao. Bio je „mlaki Đilasovac“, prošao kroz komisije, ali bez posledica. Stao je uz Aleksandra Rankovića, takođe bez posledica. Partijski vrh u Srbiji uvek se starao da se Ćosić ne nađe na gubitničkoj strani. Iz Ćosićevih Piščevih zapisa vidi se da se o tome najviše starao Petar Stambolić.

Petar Stambolić je verovao u književni dar Dobrice Ćosića, ali ga je video kao čoveka velikih političkih strasti, koje mogu da unište u njemu pisca, ali i da razore onu granicu do koje je Srbija teškom mukom stigla.
...
Mislim da su knjige Piščevi zapisi za koje sam Ćosić kaže da su njegove najbolje knjige, važno svedočanstvo o onome što on naziva titoizmom. Za mene je to istorijski izvor. I svako ko odmahuje rukom i kaže da mu je dosta te literature, da on to neće više da čita, duboko greši, naročito ako misli da se bavi prošlošću. Ako nećeš da čitaš, ne možeš ni da znaš, a onda ne treba ni da sudiš. Ja sigurno neću pisati monografiju o Dobrici Ćosiću, ali mislim da on spada u ljude koji zaslužuju da budu ozbiljno proučavani. Uvođenje Dobrice Ćosića u naučni diskurs biće dobro i za njega i za Srbiju.

..."
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 03:24 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Predrag Brajovic
Басара светом путују макар у укинутом конкорду.



aha, može.
ali samo u nekoj alanfordovskoj verziji, u kojoj je konkord konstruisao Grunf, a motor mu radi na furunu koja se loži ukradenim parketom, koji je naravno ukrao Sir Oliver. Ložač je naravno Bob, a Alan je stjuart.
i tu negde Basara sedi prošvercovan u biznis klasu, obeznanjen od jeftinog viskija.
blogovatelj blogovatelj 03:54 30.12.2012

Re: Успутна опажања

i tu negde Basara sedi prošvercovan u biznis klasu, obeznanjen od jeftinog viskija.


Dakle - Klodovik.
coviax coviax 07:44 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Palavestra nije emotivno posmatrao i zaključivao i to mu omogučilo da donese
vredne sudove,pa i o Ćosiću...To što nije koristio grublje izraze,svakako govori
da je bio pristojan intelektualac koji toliko nedostaje i u ovim vremenima...
A što se tiče Pišćevih zapisa kojima sam pročitao prvih desetak strana i smorio se-ne vredi se baviti tom ružnom prošlošću...Previše je recidiva od nje prisutno
i u ovo vreme...Evo i vladajuća garnitura sa sve opozicijom tandrće tim letnjim
putem koji se povremeno raskvasi,a zatekao se između dve trake autoputa i za njega se ne plaća putarina...Doduše,povremeno otpadaju točkovi,povremeno se
zaglibi i jedva 20 na gas...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:11 30.12.2012

Re: Успутна опажања

vrabac_u_steni
Predrag Brajovic
Басара светом путују макар у укинутом конкорду.

aha, može.
ali samo u nekoj alanfordovskoj verziji, u kojoj je konkord konstruisao Grunf, a motor mu radi na furunu koja se loži ukradenim parketom, koji je naravno ukrao Sir Oliver. Ložač je naravno Bob, a Alan je stjuart.
i tu negde Basara sedi prošvercovan u biznis klasu, obeznanjen od jeftinog viskija.

Може и овако, али мораш да разумеш да си му ти овим дао већи комплимент него ја :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:17 30.12.2012

Re: Успутна опажања

nicknaylor
... Na osnovu cega tvrdis da treba odvojiti knjizevno delo od politickog?

Ovo je pitanje koje sam očekivao. Čini mi se da je baš ono okosnica cele ove priče.

Ja pokušavam da odvojim književno delo od autora (govorim da treba da sudimo o knjigama, a ne o autoru koji ih je napisao!), a ima onih koji uporno tvrde da ne može to tako. Pa knjige stradaju kada ispadne da njihov autor "nije bio podoban", ma šta to moglo značiti.

To je stara dilema.

Ja sam o tome više puta govorio u mojim ranijim blogovima. Konkretno, u seriji i J. Mišimi, već na početku pisao sam:

Postoje autori za koje nije važno da čitalac poznaje njihov život, pošto njihova dela sama sebe objašnjavaju. S tim u vezi, čak ima mišljenja da što manje prepoznamo pisca u njegovom delu, vredniji su i delo i pisac. Kod Mišime nije takav slučaj: kada se čita ono što je on napisao (ne samo romani, već i članci, eseji, pisma i pozorišni komadi) potrebno je da se zna, koliko-toliko, način na koji je on živeo i kako je prestao da - živi, jer su život i stvaralaštvo Mišime čvrsto isprepleteni, te poznavanje života nikako ne umanjuje vrednost dela, već ga dodatno pojašnjava.

Međutim, ja kod Dobrice Ćosića pokušavam da odvojim njegovo književno stvaralaštvo od njegovog političkog rada, potkrepljujući to izrekom "da umetnik (pisac) traje duže od političara", da pretpostavljam da u 2050. godini niko neće ni znati da se Ćosić uopšte bavio (ne baš uspešno, priznajem) i politikom. Verujem da će se njegove knjige tada čitati. Smatram, dakle, da Ćosićevo književno delo treba tumačiti po njegovim osobenostima, a ne po osobenosti autorovog života.

P. S. Ovo je odgovor i na primedbu
Dont Fear The Reaper
... Kako neko ko je, kao dete sa sela u srcu bogomoljačkog pokreta Nikolaja Velimirovića, prešao u komuniste (i to ne iz ideala, nego, po njegovim rečima, zbog ženske suknje) a onda postao politički komesar, pa agitpropovac a tek nakon toga napisao prvu knjigu, može da se tretira kao "prvenstveno književnik, a usputno politički angažovan"?

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:32 30.12.2012

Re: Успутна опажања

nicknaylor
... Uzgred budi receno, ne samo da je nula nego je narcisoidni ljigavac koji je uvideo mogucnost da profitira na populizmu i u mnogim delima stil pisanja mu i jeste populisticki i lako prijanja uz "opanak" dusu i uverava je u njenu grandioznost :)

Dont Fear The Reaper
"...
Predrag Palavestra u Istoriji književne kritike kaže da je Ćosić jedan od najznačajnijih pisaca novije srpske književnosti, ali i jedan od „ključnih tvoraca mišljenja kraja XX veka“. Njegov opus, po Palavestri, uokviruje „moralnu i društvenu istoriju epohe“. Ćosić je, kaže Palavestra, „kolektivni proizvod“ jer su se o njegovom književnom liku starali Borislav Mihajlović Mihiz, Zoran Gavrilović, Petar Džadžić...

Ali, on je „kolektivni proizvod“ ne samo u književnom smislu. U njegovo delo su svoje rezultate ulivali istoričari, ekonomisti, filozofi, političari... To je čovek koji jako dugo piše: sedam decenija. Njegov prvi članak, koliko znam, objavljen je u nekom srednjoškolskom zrenjaninskom listu 1940. godine.

Čovek jedinstvenog uticaja i širokih veza. Posetio je Goli otok, ali se posle toga nije povukao. Bio je „mlaki Đilasovac“, prošao kroz komisije, ali bez posledica. Stao je uz Aleksandra Rankovića, takođe bez posledica. Partijski vrh u Srbiji uvek se starao da se Ćosić ne nađe na gubitničkoj strani. Iz Ćosićevih Piščevih zapisa vidi se da se o tome najviše starao Petar Stambolić.

Petar Stambolić je verovao u književni dar Dobrice Ćosića, ali ga je video kao čoveka velikih političkih strasti, koje mogu da unište u njemu pisca, ali i da razore onu granicu do koje je Srbija teškom mukom stigla.
...
Mislim da su knjige Piščevi zapisi za koje sam Ćosić kaže da su njegove najbolje knjige, važno svedočanstvo o onome što on naziva titoizmom. Za mene je to istorijski izvor. I svako ko odmahuje rukom i kaže da mu je dosta te literature, da on to neće više da čita, duboko greši, naročito ako misli da se bavi prošlošću. Ako nećeš da čitaš, ne možeš ni da znaš, a onda ne treba ni da sudiš. Ja sigurno neću pisati monografiju o Dobrici Ćosiću, ali mislim da on spada u ljude koji zaslužuju da budu ozbiljno proučavani. Uvođenje Dobrice Ćosića u naučni diskurs biće dobro i za njega i za Srbiju.

..."



(Ne slažem se sa onim što je napisao nicknaylor, slažem se sa ovim navodima TFTR).
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:03 30.12.2012

Re: Успутна опажања

vrabac_u_steni
...obeznanjen od jeftinog viskija

Hoćeš reći da je bolje biti obeznanjen od skupog viskija?

Kažu da je Čerčil pio po flašu viskija dnevno (i više) i da to nije bio neki ekstra viski.
Kao što Francuzi imaju stona vina, za svaki dan, a ekstra vina piju samo za praznike, tako je i sa viskijem, valjda... Zašto bi čovek pio stalno viski koji je odležao dvadesetak godina?

A taj Čerčil, za koga su svi znali da pije kao smuk, ostavio je dobro ime u britanskoj historiji.

Na kraju, da kažem da ima onih koji tvrde da malo alkohola pomaže čoveku da bolje razazna situaciju u kojoj se nalazi, često daje inspiraciju za stvaranje umetničkih dela, i tako to.

Nisu trezvenjaci najbolji stvaraoci!
Malo dopinga ne škodi, he, he, he...
dragan7557 dragan7557 11:10 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Predrag Brajović:
помислио сам да је чудо да смо уопште живи кад видим каква нас је памет водила.

A kakva nas tek sad vodi?!

cerski
nsarski nsarski 11:16 30.12.2012

Re: Успутна опажања

U naslovu sam stavio PRO ET CONTRA zato što sam voljan da čujem i suprotna mišljenja. I ona pomažu!


Ipak si tu pomalo prosvercovao i Hakslija u formi subliminal seduction, nestasni Horatio.

nikvet pn nikvet pn 12:21 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Хаксли и Ћосић никако се не могу поредити.

Ćosić je tek sekundarno pisac. On je pre svega jedan od predatora, član vučjeg čopora. U čoporu svako se lati čega mu najbolje ide od ruke; ko bi pendrekom ajde, ko mikrofonom; njega zapalo pero. U čoporu je primarno postati i ostati član, status se potom interno izlakta. Članovi doprinose i čuvaju čopor ( Ćosić eto pisanjem ), čopor čuva svoje članove. Ko se ogreši o pravila biva ispljunut dole među ovce da ga izgaze. Zato je svakome od njih narušavanje poretka kolektiviteta, narušavanje distance između vukova i ovaca nešto najružnije u galaksiji. Refleks čopora je da se na to mora izkeziti zubalo. Sve drugo kao što je nacion, država, dohodak, teritorija; to je sekundarno, to su samo parole i sredstva kojima treba ovce držati u strahu i potrebi zaštite. Čopor ionako ne živi od toga već direktno od prodaje straha ovcama. Parole se menjaju zavisno od strašljivosti stada ali cilj nikad. A ni sredstva.

Skoro sedamdesetogošnja vladavina ovdašnjega čopora zakratko narušena ružnom dvoipogodišnjom epizodom uspešno se nastavlja. Čopor je pravilno uvideo da mu ponestaje ovaca i istaknuti član se eto dosetio kako da ih se nabavi. I to baš one uvozne sa najboljom vunom. Užas preostalog jadnog stada zaglušen je aplauzima oduševljenih članova čopora. Eto im genijalne ideje da se poredak održi i uspešno produži.

Ćosićeva briga za Srbiju ?! Da se zaista brinuo drukčije bi radio. Ne, on je zabrinut za svoj čopor kao što je celog veka i bio. Zato ga njegovi tako i poštuju, zaslužio im. A šta sa ostalima ? Njegovo dejstvo i učinak u interesu Srbije golim okom vidimo.

Interes udbaškog čopora i interes Srbije su dve potpuno odvojene stvari. Otprilike tu se negde i nalazi pro et contra linija razgraničenja u svakom od nas.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:33 30.12.2012

Re: Успутна опажања

Nsarski
... Ipak si tu pomalo prosvercovao i Hakslija u formi subliminal seduction, nestasni Horatio.


Jesam, priznajem.
Pada mi na pamet da se moja Isidora Sekulić divila Hakslijevom Kontrapunktu života, mada danas ima dosta kritičara, tipa Michiko Kakutani, koji tu knjigu, sa ove distance, ne smatraju baš velikom.

Da, da, ja sam tu knjigu voleo u svom odrastanju (revolucija koja teče!!!) i uvek nalazio inspiracije u plejadi Hakslijevih likova.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 03:17 30.12.2012

dva đilkoša

Na kraju, ne čudite se što ja volim i Ćosića i Basaru


meni su obojica podjednako ljigavi.

doduše, za basarina rana pisanija još i imam neke simpatije, koje su naravno daleko od oduševljenja.
za ćosića, čak ni toliko.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:41 30.12.2012

Re: dva đilkoša

VP
...Na kraju, ne čudite se što ja volim i Ćosića i Basaru

vrabac_u_steni
... meni su obojica podjednako ljigavi.

doduše, za basarina rana pisanija još i imam neke simpatije, koje su naravno daleko od oduševljenja.
za ćosića, čak ni toliko


Tako ti o dvojici velikana srpske pisane reči, he, he, he...

Možemo ih voleti ili ne voleti, ali oni jesu tu, i što je važno, oni su - živi. Ovo pominjem zato što za trenutak treba izuzete sprske pisce koji nisu među živima, pa ćemo (skoro) doći do zaključka da su Ćosić i Basara, svako na svoj način, književni velikani koje nikako ne smemo ignorisati.

Ima i drugih dobrih pisaca, svakako, ali o njima drugi put.
zack2jack zack2jack 09:37 30.12.2012

...

Živi bili pa videli, ali ja verujem da će se u 2050. godini ime Dobrice Ćosića pominjati u funkciji dobre srpske književnosti, a za političke stavove i akcije tokom njegovog ovozemaljskog života neće se ni znati.


Јеси сигуран?
Већина људи која прича о њему, прича о његовим политичким (не)делима, нико га не помиње у контексту његове књижевности...
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:53 30.12.2012

Re: ...


VP
... Živi bili pa videli, ali ja verujem da će se u 2050. godini ime Dobrice Ćosića pominjati u funkciji dobre srpske književnosti, a za političke stavove i akcije tokom njegovog ovozemaljskog života neće se ni znati.


zack2jack
... Јеси сигуран?
Већина људи која прича о њему, прича о његовим политичким (не)делима, нико га не помиње у контексту његове књижевности...


Pa sve je u tome - što ga ljudi (često) ne pominju u kontekstu njegove književnosti.

Ako ljudi više vole da govore o političkim aktivnostima Ćosića nego o njegovoj književnosti, to je zato što ljudi em vole da trućaju o politici i političarima (to je verovatno zato što je situacija u zemlji već godinama nezahvalna, odnosno loša, a za to su najviše krivi rđavi političari), em razgovori o književnosti traže, ipak, neki napor... Lakše je videti u nekom tabloidu kako se pljuje na nekog političara pa se time oduševiti, nego uzeti njegovu knjigu u ruke pa je pročitati, zar ne?

Samo, ja sve vreme pokušavam da shvatim da su u pravu i jedni i drugi. Moj protest je protiv prizemnog vređanja, odnosno jednostranog gledanja. Svaka javna ličnost je, manje ili više, višestrana, pa treba da sagledavamo i ono što se na prvi pogled ne vidi...
Dr M Dr M 11:43 30.12.2012

Re: ...

Ako ljudi više vole da govore o političkim aktivnostima Ćosića nego o njegovoj književnosti, to je zato što ljudi em vole da trućaju o politici i političarima


Teško je odvojiti Ćosićevo književno delo od političkog.

On je počeo kao komunistički državni pisac a onda je postao trendseter.

Gde nas je taj trend odveo, vidimo i sad.

Za moj ukus, literatura mu je visokoparna i dosadna ali, o ukusima...

Za moj ukus, politika mu je retrogradna i razorna ali, o ukusima...

U svakom slučaju, manje je ljudi koji su oplemenjeni njegovim književnim radom a mnogo veći broj je upropašćen politikom koju je zastupao.

I zato, ne verujem da će kroz 50 godina Ćosićeva dela biti u čitankama, ukoliko se Srbija osvesti i zakorači u budućnost; u protivnom, Dobrica će deliti čitanku sa Nikolajem Velimirovićem, ako bude još nekog da štampa čitanke na srpskom.
Hansel Hansel 12:48 30.12.2012

Re: ...

zack2jack
Већина људи која прича о њему, прича о његовим политичким (не)делима, нико га не помиње у контексту његове књижевности...

Већина људи, и иначе, пречесто посматра проблеме кроз личности, а не кроз проблеме саме. Мислим, шта ми реално (корисно) имамо од "пљувања" по било којој личности? Ја, рецимо, и немам проблем да било ко каже свој став, али обично ме занима кохерентност тог става с претходим ставовима те особе и, ако је нема, да ли та особа нешто каже о томе или не. Нисам сада читао то Ћосићево писмо, па не знам да ли је цитат с констатацијом да је петооктобарски покрет још једна превара српског народа, извучен из тог писма, и ако јесте, помиње ли негде и себе. Јер, и он је пред септембарске изборе 2000. јавно подржао ДОС. И јесте у неком тренутку био против Милошевића, с Панићем. И наводно је био Милошевићев "политички отац". Немам опипљиве доказе, али чини ми се да Милошевић за сву своју опскурност уопште није морао да тражи инспирацију.
zack2jack zack2jack 18:46 30.12.2012

Re: ...

Hansel

Нисам сада читао то Ћосићево писмо, па не знам да ли је цитат с констатацијом да је петооктобарски покрет још једна превара српског народа, извучен из тог писма, и ако јесте, помиње ли негде и себе. Јер, и он је пред септембарске изборе 2000. јавно подржао ДОС. И јесте у неком тренутку био против Милошевића, с Панићем. И наводно је био Милошевићев "политички отац". Немам опипљиве доказе, али чини ми се да Милошевић за сву своју опскурност уопште није морао да тражи инспирацију.


Прочитај писмо, па просуди сам, дугачко није...
zack2jack zack2jack 18:56 30.12.2012

Re: ...

vladimir petrovic
Svaka javna ličnost je, manje ili više, višestrana, pa treba da sagledavamo i ono što se na prvi pogled ne vidi...


Сваки човек је одговоран за своје поступке, тако би барем требало да буде, па тако и Добрица. За оно шта је радио, писао, говорио, проповедао политички... Проблем са Србијом је што се ни дан данас друштво није одлучило, ко је био ко, ко је радио шта тј за шта је одговоран, у прошлости - како ближој, тако и оној даљој. Ја разумем да нас неко споља са Истока или Запада види како њима тамо одговара, па тако тумачи и нашу историју и њене учеснике. Али да ми колективно између себе ни можемо да се договоримо ко је био лош а ко добар за Србију у задњих 10, 20, 100 година, то ми није јасно... Можда треба да наручимо некоме споња да нам напише историју, састави ко смо и шта смо, па да се тиме водимо даље кроз живот. Можда би нам тако било једноставније да живимо?
zack2jack zack2jack 19:08 30.12.2012

Re: ...

U svakom slučaju, manje je ljudi koji su oplemenjeni njegovim književnim radom a mnogo veći broj je upropašćen politikom koju je zastupao.


Биће да је његово политичко дело далеко надмашило његово књижевно..
blue rider blue rider 10:49 30.12.2012

You iz full of

_________ (insert here to create sentence).
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 12:05 30.12.2012

kanon

Živi bili pa videli, ali ja verujem da će se u 2050. godini ime Dobrice Ćosića pominjati u funkciji dobre srpske književnosti


Ovde si vrlo verovatno u pravu. Ali, sta to znaci osim sto ce odslikavati trenutno vazeci knjizevni kanon koji ce opet odslikavati tada vazece vrednosti i ideologiju*. Znajuci kakve vrednosti vladaju u danas vazecem kanonu i na kakvim se univerzitetima skoluju buduci 'knjizevni radnici' iznenadjenje bi bilo da bude drugacije. Koliko je to pozitivno za samu knjizevnu scenu i drustvo u celini je neko drugo pitanje. Btw, zar Cosic nije vec danas deo kanona (kako si zgodno naglasio) dobre srpske knjizevnosti.

*Gresis kada insistiras na jasnom razgranicavanju izmedju politike, ideologije i knjizevnosti odnosno umetnosti. Biti ili ne biti deo kanona je cesto povezano sa tim koliko je neko ideoloski prihvatljiv odnosno neprihvatljiv. Ovde se rec politika ne odnosi, naravno, samo na tzv. visoku politiku.
bulatovic92 bulatovic92 13:42 30.12.2012

Re: kanon

Živi bili pa videli, ali ja verujem da će se u 2050. godini ime Dobrice Ćosića pominjati u funkciji dobre srpske književnosti


I ja u to verujem, ali samo pod uslovom da izvrši harakiri!
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:32 30.12.2012

Re: kanon

Moja namera je bila, kao što sam već rekao, da ukažem na potrebu da se odvoji književno delo Ćosića od njegovog političkog delovanja.
Vidim da mnogi to ne prihvataju, što je diskutabilno.

Ja sam hipotetički rekao da verujem da će za pedesetak godina da se zna za Ćosićeve knjige, da će se zaboraviti njegova politička involviranost.

Ja pokušavam da stvar sagledam šire, mimo Ćosića.

Da li nam je važno kada slušamo neku Betovenovu simfoniju da znamo da je on rano ogluvio, te da je neke dobre stvari skladao dok je bio gluv kao top!
Da li nam je važno da znamo kada čitamo neku lepu pesmu talijanskog pesnika L. Gepardija - da je pesnik bio grbav?
Da li nam je važno da znamo, kada gledamo neku dramu Tenesija Vilijamsa da je on bio - gej? (Takvih slučajeva ima mnogo).
Da li nam je važno kada čitamo neku divnu knjigu Knuta Hamsuna da znamo da je on naginjao fašistima? (I takvih slučajeva je bilo).
Itd. Itd.

Ponavljam da bi bilo dobro o umetničkim delima suditi na osnovu onoga šta ona nude, a ne na osnovu onoga što znamo koji su to ljudi koji su pravili ta dela?
Ali, nisam dosledan u uverenju da ne treba znati ništa o stvaraocu, već da je važno samo umetničko delo.
Dilema ostaje.

Naravno, mi živimo u vremenu velikih tehnoloških mogućnosti informisanja, tako da se lako saznaje sve o svakome. To umnogome menja stvar, te opravdava čovekovu radoznalost da zna ne samo o delu, već i o stvaraocu.

A uvek je teško suditi ljudima-stvaraocima. Njih je neka muka naterala da stvaraju (malo je umetničkih dela stvoreno iz sreće i zadovoljstva), te se to mora uzeti u obzir... Kažu da su najbolji ljubavni romani pisani onda kada je ljubav već prošla, a ne dok je trajala...
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:24 30.12.2012

Re: kanon

bulatovic92
... I ja u to verujem, ali samo pod uslovom da izvrši harakiri!


Kako ti pade na pamet - harakiri?

Poslovica kaže: u kući obešenog ne treba govorit o užetu.
A ja sam se tako mnogo bavio Jukijom Mišimom i njegovim samoubistvom, putem harakirija.

Znam, ti si rekao/rekla onako - metaforički.

A ja, koji navodno poznajem Mišimu, kažem da harakiri ne pristaje starim ljudima. To je bio stav Mišime. Harakiri treba izvršiti samo dok je čovek mlad i sa nabildanim telom.
A rasporiti staračko telo, dakle telo devedesetogodišnjaka, to ne ide.
Takvi pribegavaju lakšim samoubistvima - vešanjem ili uzimanjem otrova, he, he, he...

Ja i dalje verujem da će za pedesetak godina da se zna za dela Dobrice Ćosića, čak i ako umre (nadajmo se!) prirodom smrću.
kleinemutter kleinemutter 17:14 30.12.2012

Re: kanon

Ponavljam da bi bilo dobro o umetničkim delima suditi na osnovu onoga šta ona nude, a ne na osnovu onoga što znamo koji su to ljudi koji su pravili ta dela?
Ali, nisam dosledan u uverenju da ne treba znati ništa o stvaraocu, već da je važno samo umetničko delo.
Dilema ostaje.



Umetničko delo nije razdvojeno od duše a duša je slepljena sa životom umetnika.
Sam život pravi priče u duši a duša ih pravi na papiru, platnu , krevetu...


vladimir petrovic vladimir petrovic 17:33 30.12.2012

Re: kanon

kleinemutter
... Umetničko delo nije razdvojeno od duše a duša je slepljena sa životom umetnika.
Sam život pravi priče u duši a duša ih pravi na papiru, platnu , krevetu...


E, pa za ove lepe reči ti zaslužuješ Šanel 5, sa Bredom Pitom ili bez njega.


Mislim, bolje tebi dati Breda Pita nego onom dole drčnom Horheakimovu.

vladimir petrovic vladimir petrovic 16:01 30.12.2012

A Nobel za Basaru?

Pišući ovaj blog, imao sam u vidu Dobricu Ćosića, ali sam se uporedo bavio i Svetislavom Basarom, kao i Milovanom Đilasom.
Veza među njima svakako postoji, voleli mi to ili ne.

A sada vidim da se niko nije upecao (kakvi smo to ljudi?) na moju udicu da bi Basaru trebalo predložiti za Nobela?

Naime, ja sam pre nekoliko godina, indiskretno ali jasno, bio izašao sa idejom da bi Dobricu Ćosića trebalo kandidovati za Nobela.

A i tada je animozitet prema Dobrici bio veliki, ništa se nije smanjivao kako je vreme prolazilo, pa su mnogi mislili da se ja sprdam ili da govorim pod uticajem apsinta (to je ono piće što je neke slikare iz prošlih vekova brzo činilo ludim).

Sećam se da je jedan vrli bloger iz ranijih vremena, Milan Ćirković, rekao nešto što, evo, nisam zaboravio: mali su izgledi da izađemo sa kandidaturom Ćosića za Nobela i zato što je on (relativno) malo prevođen na strane jezike.

Odlična primedba, rekao sam tada sebi.
A zašto nismo (mislim na nadležna državna ministarstva) malo više prevodili Ćosića, ostaje da se nagađa.

Elem, kako je vreme prolazilo tako su se šanse za Ćosića smanjivale, pa ni ja više ne verujem u čuda. Opametio sam se.

Zato sam izašao sa predlogom da bismo mogli kandidovati S. Basaru za Nobela.

Ali me niko nije shvatio ozbiljno.
Kakvi ste to ljudi?

Zar nije u našem nacionalnom interesu da radimo na tome da dobijemo Nobelovca?
Ja bih voleo da se ovi koji su naučno orijentisani potrude da kandidujemo za Nobelovu nagradu nekoga koji se bavi fizikom, ili medicinom (za ekonomiju bismo mogli kandidovati Dinkića, bez obrazloženja), ali za Nobelovu nagradu za književnost je nekako lakše... Kad samo vidim ko sve dobija Nobela za književnost, kažem sebi da ni naši kandidati ne bi bili tako loši...

U međuvremenu, umro je Milorad Pavić, pa se broj naših kandidata smanjio (usput, hvala Azerima te bar dobismo njegov, Pavićev, spomenik na Tašmajdanu).

A kad više ne ide sa Ćosićem, velim hajde da probamo sa Basarom.

Na moje razočarenje, svi ćute.

A kako je ovo blog PRO ET CONTRA, ne bih imao ništa protiv i da je neko rekao da smatra da bi bolje bilo da kandidujemo Ljiljanu Habjanović Đurović. Kažu da se njene knjige dobro prodaju, što nije za podcenjivanje.

Ja, u svom uskom domoljublju (to me ne drži baš nonstop), voleo bih da Srbija dobije jednog Nobelovca, pa ako ne može Dobrica Ćosić neka bude Svetislav Basara (ili Ljiljana Habjanović Đurović i ne znam ko sve drugi). Važno je da Srbija bude dobitnik, jer već pedesetak godina mi nismo dobili nijednog Nobela.

Šta vredi da dalje pričam...
(Ne pitajte se šta ja umišljam, ko sam ja pa da predlažem koga Srbija treba kandidovati za Nobela; ja to onako, iz dokonosti, valjda... ).
nsarski nsarski 16:10 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

Zar nije u našem nacionalnom interesu da radimo na tome da dobijemo Nobelovca?
Ja bih voleo da se ovi koji su naučno orijentisani potrude da kandidujemo za Nobelovu nagradu nekoga koji se bavi fizikom, ili medicinom (za ekonomiju bismo mogli kandidovati Dinkića, bez obrazloženja), ali za Nobelovu nagradu za književnost je nekako lakše... Kad samo vidim ko sve dobija Nobela za književnost, kažem sebi da ni naši kandidati ne bi bili tako loši...

U međuvremenu, umro je Milorad Pavić, pa se broj naših kandidata smanjio (usput, hvala Azerima te bar dobismo njegov, Pavićev, spomenik na Tašmajdanu).

A kad više ne ide sa Ćosićem, velim hajde da probamo sa Basarom.

Na moje razočarenje, svi ćute.

A kako je ovo blog PRO ET CONTRA, ne bih imao ništa protiv i da je neko rekao da smatra da bi bolje bilo da kandidujemo Ljiljanu Habjanović Đurović. Kažu da se njene knjige dobro prodaju, što nije za podcenjivanje.

Ja, u svom uskom domoljublju (to me ne drži baš nonstop), voleo bih da Srbija dobije jednog Nobelovca, pa ako ne može Dobrica Ćosić neka bude Svetislav Basara (ili Ljiljana Habjanović Đurović i ne znam ko sve drugi). Važno je da Srbija bude dobitnik, jer već pedesetak godina mi nismo dobili nijednog Nobela.


Ja mislim, Horatio, na osnovu ovog teksta, da si ti sishao s uma. Uz absinth, ili bez njega.
Ili, mozda, da zivis u la-la land of eternal sunshine.
dragan7557 dragan7557 16:43 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

nsarski:
Ja mislim, Horatio, na osnovu ovog teksta, da si ti sishao s uma.



cerski
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:47 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

Nsarski
...Ja mislim, Horatio, na osnovu ovog teksta, da si ti sishao s uma. Uz absinth, ili bez njega.
Ili, mozda, da zivis u la-la land of eternal sunshine.


Znači, ti misliš da sve ovo što sam napisao o našem čoveku za Nobela mogu, kako bi to Basara rekao, da okačim na Crven Ban! (jednom je on nekome rekao: to možeš slobodno da okačiš na Crven Ban, gde mu je i mesto... ).

Eto, kako završavaju dobronamerni predlozi!

Izgleda da je teško biti Srbin.
--------------

P. S.

U početku, svi smo mi naučnici



In the beginning we are all scientists :) Some of us keep this spirit. Are you one of them?

antioksidant antioksidant 16:52 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

Eto, kako završavaju dobronamerni predlozi!

tesko je naci dobru nameru
Izgleda da je teško biti Srbin.

ma nije, samo uporno treniraj
maksa83 maksa83 17:01 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

Ja, u svom uskom domoljublju (to me ne drži baš nonstop), voleo bih da Srbija dobije jednog Nobelovca, pa ako ne može Dobrica Ćosić neka bude Svetislav Basara (ili Ljiljana Habjanović Đurović i ne znam ko sve drugi).

Mogao si onda da kandiduješ i Marka Vidojkovića za zlatnu medalju u stiplčejsu...
nsarski nsarski 17:06 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

Znači, ti misliš da sve ovo što sam napisao o našem čoveku za Nobela mogu, kako bi to Basara rekao, da okačim na Crven Ban! (jednom je on nekome rekao: to možeš slobodno da okačiš na Crven Ban, gde mu je i mesto... ).

Eto, kako završavaju dobronamerni predlozi!

Izgleda da je teško biti Srbin.



Ne sumnjam ja u tvoju dobronamernost, Horatio. Zapravo, ti si retko dobronameran bloger, po mom mišljenju.
Medjutim, činjenica da se NN dodeljuje kojekavima ne znači da i mi treba da isturimo naše kojekakve. Ako hoćemo da iole sačuvamo privid dostojanstva te nagrade.
Nisam ja ništa manji Srbin od tebe, ali međ Srbaljima trenutno nema takvog kvaliteta koji bi se mogao Nobelovom nagradom okititi.
Ovde, naravno, ne računam ljude koji rade u različitim velikim naučno-istraživačkim timovima širom sveta. Ali, to sto su oni Srbi manje je relevantno.
Evo, imam bolji predlog: Nobela za Čarlsa Simića!

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:07 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

Maksa83
... Mogao si onda da kandiduješ i Marka Vidojkovića za zlatnu medalju u stiplčejsu

Više mi leži Anabela Basalo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:12 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

Nsarski
... Medjutim, činjenica da se NN dodeljuje kojekavima ne znači da i mi treba da isturimo naše kojekakve


Ovo je već uvredljivo.
O kakvim ti našim KOJEKAKVIM govoriš.
Vr' vrhova je u pitanju, čoveče.

... Ako hoćemo da iole sačuvamo privid dostojanstva te nagrade


Ma kakvo dostojanstvo ako mi u poslednjih pedesetak godina ne dobismo nijednog Nobela.

Dostojanstvo ne znači miriti se duhovnom bedom.
nsarski nsarski 17:20 30.12.2012

Re: A Nobel za Basaru?

Ma kakvo dostojanstvo ako mi u poslednjih pedesetak godina ne dobismo nijednog Nobela.

Dostojanstvo ne znači miriti se duhovnom bedom.


Suocavati se je bolji izraz. Ni "beda" nije dobar - možda "oskudica"?
horheakimov horheakimov 17:12 30.12.2012

dobar je Brad Pitt

jeb'o bih ga
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:21 30.12.2012

Re: dobar je Brad Pitt

horheakimov
... jeb'o bih ga


Našta se ti hvataš!

Mi govorimo ovde o nacionalnom dostojanstvu a ti se zezaš sa nekakvim porivima prema Bredu Pitu.
Takve želje prema njemu imaju mnogi, ali on nije laka riba, mislim - lak som.

P. S.
Čestitka za opservaciju, ti si prvi koji je primetio Šanel 5.



A ovaj prvi deo tvog nika HORHE me podseti na jedan stih jedne divne pesme HORHEA LUISA BORHESA:

Trenuci - Horhe Luis Borhes

Kad bih svoj život mogao ponovo da proživim
pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen,
opustio bih se više.
Bio bih gluplji nego što bejah,
zaista, vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima,
više putovao,
više sutona posmatrao,
na više planina se popeo
više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta
na koja nikada nisam otišao,
jeo manje boba, a više sladoleda,
imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema...





nsarski nsarski 17:28 30.12.2012

Re: dobar je Brad Pitt

horheakimov
... jeb'o bih ga



Našta se ti hvataš!

Mi govorimo ovde o nacionalnom dostojanstvu a ti se zezaš sa nekakvim porivima prema Bredu Pitu.
Tekve želje prema njemu imaju mnogi, ali on nije laka riba, mislim - lak som.


Ja bih se pre fokusirao na žensku Bred Pita.
A što se tiče somova, imamo mi i simu dva soma. Ne znam šta su njegovi porivi.

Frivolan si danas, Horatio, ne znam čemu to da pripišem?
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:36 30.12.2012

Re: dobar je Brad Pitt

Nsarski
... Frivolan si danas, Horatio, ne znam čemu to da pripišem?

Bolje bi bilo da si primetio Borhesove stihove. Divni su.

Idem sad u život.
Thats all folks.
gordanac gordanac 19:59 30.12.2012

hoax

vladimir petrovic
Nsarski
... Frivolan si danas, Horatio, ne znam čemu to da pripišem?

Bolje bi bilo da si primetio Borhesove stihove. Divni su.

Idem sad u život.
Thats all folks.


Vladimire, nije da je važno bilo zbog čega, ali pesma kojoj si citirao deo nije Borges, to je već čuveni internet "hoax":
Moments


"Moments (Spanish: 'Instantes') is the title of a text wrongly attributed to Argentine writer Jorge Luis Borges. It was widely spread through articles, compilations, posters and email chain letters, mainly in Spanish.

Spanish versions, with some variations, consist of a first person narrated poem about an 85 year old person who regrets not having enjoyed some simple pleasures during his life and instead having focused on safety and correctness.

The vocabulary, syntax and style do not match those of Borges"

----

"The first known version of the text was authored by American humorist and cartoonist Don Herold and published by the Reader's Digest on October 1953 under the title "I'd Pick More Daisies".Herold's text is in prose and it lacks the melancholic tone of the Spanish poem."
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:18 30.12.2012

Re: hoax

Gordanac
... Vladimire, nije da je važno bilo zbog čega, ali pesma kojoj si citirao deo nije Borges, to je već čuveni internet "hoax":


Ajme mene!

Hvala Gordanac što si se javila. Da se nisi javila, ja bih i dalje živeo u uverenju da je u pitanju prevod originalne Borhesove pesme.
Mogla bi da bude, baš mi se svideli ti početni stihovi.

Ni na kraj pameti mi ne bi palo da je u pitanju internetska prevara.
Znači, ni Internetu više ne treba verovati. Sve treba dva-tri puta proveravati, a pitam se ko će to da stigne, da sve proverava...
Ali, dobro, prihvatam lekciju.
(Edit)

Ponovo gledam te stihove. Vidim da izgledaju, na španskom, sasvim u redu. Mogao bi to biti Borhes:

Si pudiera vivir nuevamente mi vida,
en la próxima trataría de cometer más errores.
No intentaría ser tan perfecto, me relajaría más.
Sería más tonto de lo que he sido,
de hecho tomaría muy pocas cosas con seriedad.
Sería menos higiénico.
Correría más riesgos,
haría más viajes,
contemplaría más atardeceres,
subiría más montañas, nadaría más ríos.
Iría a más lugares adonde nunca he ido,
comería más helados y menos habas,
tendría más problemas reales y menos imaginarios.

Yo fui una de esas personas que vivió sensata
y prolíficamente cada minuto de su vida;
claro que tuve momentos de alegría.
Pero si pudiera volver atrás trataría
de tener solamente buenos momentos...

Ako to nisu Borhesovi stihove, pitam se šta se htelo TAKVOM prevarom? Ne shvatam.

Jednom je neki tip u kafani, kad je čuo nekoga kako traži bezalkoholno pivo, izrogačio oči i pitao se glasno: "What's the bloody point?" Tako se i ja sada pitam: prevara sa Borhesovim stihovima: "What's the bloody point?"

Bilo kako bilo, još jednom hvala, Gordanac, što si me prosvetlila, više neću biti “in the dark”.
pape92 pape92 18:56 30.12.2012

"Koreni" vrede, ostalo su programska dela. Uverite si i sami, ili bolje, nemojte.
Koja su, programska dela, na stranu što su lišena svakog nagoveštaja svežine (ili dalekobilo humora), napisana jednim vrlo dobrim jezikom. Malo se zna da je za njega najmanje odgovoran sam DĆ. Priču o osobi koja je opismenila Ćosića, lektorki Mirjani Vasiljević, možete naći na ovom LINKU.
Porediti Hakslija i Ćosića u bilo kom kontekstu je težak kiks, no sa tom se blasfemijom Brajović obračunao na jedan od mogućih načina (vaspitan kao i uvek).

dragoljub92 dragoljub92 23:15 30.12.2012

Re: DĆ

"Koreni" vrede, ostalo su programska dela. Uverite si i sami, ili bolje, nemojte.

preteče me,ceo dan se nakanjujem i sad reko aj da i ja rečem koju.
koreni su jedino njegovo delo gde je prišo pošteno kao pisac,bez ideoloških mutljavina,jednostavno delo koje pokušava da objasni dušu moravskog seljaka(pozitivno) i mislim da je uspeo, čak .po meni i daleko je sunce vredi al ne bih da se sad upletem u četničkopartizanskokomunističku raspravu. te dve knjige bi ga smestile u istoriju knjiženosti srbije ali selcima je uvek malo pa je teoi da bude 'otac nacije' pa postao 'grobar nacije'
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:24 31.12.2012

Re: DĆ

Pape92
..."Koreni" vrede, ostalo su programska dela. Uverite si i sami, ili bolje, nemojte.
Koja su, programska dela, na stranu što su lišena svakog nagoveštaja svežine (ili dalekobilo humora), napisana jednim vrlo dobrim jezikom. Malo se zna da je za njega najmanje odgovoran sam DĆ. Priču o osobi koja je opismenila Ćosića, lektorki Mirjani Vasiljević, možete naći na ovom LINKU.
Porediti Hakslija i Ćosića u bilo kom kontekstu je težak kiks, no sa tom se blasfemijom Brajović obračunao na jedan od mogućih načina (vaspitan kao i uvek).


Među dvadesetak knjiga koje je napisao DĆ svakako da Koreni nisu jedina vredna.

Ne znam tačno kako bi trebalo da se shvati ova kvalifikacija da su njegova ostala dela programska, ali mislim da ima ozbiljnih književnih kritičara koji pozitivnije gledaju na sveukupno Ćosićevo stvaralaštvo (jedan blogokolega je gore već pomenuo neke stavove P. Palavestre).

Da se razumemo: nisam ja pisao ovaj blog da bih pokazao kako je DĆ moj najomiljeniji pisac. Daleko od toga. Jer, on to nije, nikada nije bio niti će ikada biti.

Mnogo je lakše pisati blog o Ivi Andriću i Milošu Crnjanskom, pa i Danilu Kišu.

Pisati o DĆ jeste rizično, a ljudi danas uglavnom ne vole rizike, pa ni izazove. A mene je baš to privuklo i nateralo.

Pisao sam o DĆ zato što ga svi (dobro, skoro svi) napadaju, naročito među tzv. običnim svetom. Svaki put kada se bilo kojim povodom pojavi ime DĆ u štampanim medijima, tamo gde su dozvoljeni komentari, počnu se zapenušeno javljati neki koji su čekali priliku da svoj nagomilani gnev negde iznesu. (Naravno, taj gnev najčešće nije protiv knjiga DĆ, već protiv njegovog političkog angažmana, javnog i skrivenog, jer neki veruju da eto, on vuče konce u Srbiji danas i kada se ne pojavljuje u javnosti). A kada se i među piscima koji su, po sopstvenom priznanju, „opsednuti Ćosićem“ pojave izjave, parafraziram, „da je on najveća nesreća za srpski narod, posle Vuka Karadžića“ (dakle cilja se na Ćosićevo spisateljsko delovanje), onda ja osetim potrebu da kažem neku reč u prilog tom čoveku. Kao što dobar advokat oseti potrebu da brani nekog optuženog onda kada vidi da se žestoka kampanja vodi protiv njega pre nego što je osuđen.

Smatram da je to normalan poriv kod mene.

P. S. Ako se već pominju Koreni, pa i rano Daleko je sunce kao najbolja Ćosićeva dela, negde sam pročitao da on lično veoma drži do svoje Bajke, koja nije naišla na veliko interesovanje šire čitalačke publike (a voleli to neki ili ne, DĆ je jedan od najčitanijih srpskih pisaca).

---------
Link koji si dao prilično je - patetičan.

maksa83 maksa83 09:31 31.12.2012

Re: DĆ

pozitivnije gledaju na sveukupno Ćosićevo stvaralaštvo (jedan blogokolega je gore već pomenuo neke stavove P. Palavestre).

Ako sam dobro shvatio to Palavestrino nije vrednosni sud o Ćosićevoj književnosti, nego savet da se to pročita zarad sagledavanja duha vremena.

„da je on najveća nesreća za srpski narod, posle Vuka Karadžića“

Je l' to Basara?

Skroz je u pravu.
zoja444 zoja444 09:35 31.12.2012

Re: DĆ

„da je on najveća nesreća za srpski narod, posle Vuka Karadžića“



zasto Vuka Karadzica?
antioksidant antioksidant 09:39 31.12.2012

Re: DĆ

zoja444
„da je on najveća nesreća za srpski narod, posle Vuka Karadžića“



zasto Vuka Karadzica?

увео је дијакритике
(хинт је - језик козара је стандардизовао као књижевни, мада у одбрану вука: он је радио шта је знао како је знао а што је то после од "следбеника" наметнуто као канон скоро па век није баш до њега)
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:54 31.12.2012

Re: DĆ

Maksa83
...Ako sam dobro shvatio to Palavestrino nije vrednosni sud o Ćosićevoj književnosti, nego savet da se to pročita zarad sagledavanja duha vremena.

Hm.
Zar to nije pohvalno?

Ako bi neki kompetentni blogokolega (recimo ti, Makso) pismeno izjavio da treba pročitati blogove Vladimira Petrovića na B92 "zarad sagledavanja duha vremena", ja bih te častio flašom bezalkoholnog piva, s tim što ti ne bih dozvolio da pitaš: "What's the bloody point?"

„da je on najveća nesreća za srpski narod, posle Vuka Karadžića“


Ja sam bio slobodan da ovo malo ublažim (naglasio sam da je u pitanju parafraza), jer je umesto najveća nesreća bolje bilo staviti "najveći pokvarenjak, odnosno lupež". Naime, ja sam tu izjavu našao već prevedenu na engleski jezik, zarad planetarnog shvatanja i korišćenja, a tamo stoji "villain".
Skroz je u pravu.

Žao mi je Vuka.
maksa83 maksa83 11:04 31.12.2012

Re: DĆ

Hm.
Zar to nije pohvalno?

Pretpostavljam da može tako da se tumači, ali nije sud o kvalitetu književnosti, pošto postoje dobre knjige koje ti ništa neće reći o duhu vremena. Ja to njegovo tumačim kao "ima upotrebnu vrednost", bez osvrtanja na umetničku. Otpr. kao šrafciger.

Žao mi je Vuka.

Što ga žališ? On srećno isterao svoj trip. Žali nas.
pape92 pape92 13:33 31.12.2012

Re: DĆ

Ne znam tačno kako bi trebalo da se shvati ova kvalifikacija da su njegova ostala dela programska


Ćosić je pišući „Vreme Smrti“ imao plan (i program):da napiše knjigu koja bi ga ustoličila na poziciji nacionalnog pisca. „Koreni“ su pisani lako, koncizno i iz razloga koji je pokretačka snaga svakog pravog pisca, unutrašnje potrebe. „Vreme smrti“ po zadatku koji je sam sebi nametnuo. Ostale njegove knjige nisam čitao, ali njihove teme (kao ni odlomci na koje sam naleteo) nisu obećavali. Smatram da je nastavio da se drži svog programa koji glasi: šta bi valjalo napisati a da ostanem DĆ.

Bez knjiga, Ćosić ne bi postojao. Kao političar, nije imao pedigre ni sposobnosti, niti veza da se uzdigne veoma visoko (bar po uticaju ako ne po funkciji). Kao pisac, opet, takođe ne bi postojao, ili bi na nivou Toneta Seliškara, da nije bio deo političke i disidentske elite. Uz pažljivo krmarenje doveo je sebe do pozicije da bude – nažalost - zaista veoma značajna ličnost. Što je najcrnje, ovo i dalje pali: kritika njegovih sa stanovišta književnosti skoro bezvrednih dela (na stranu Koreni koji svedoče o talentu) se zamagljuje napadom da se Ćosić „ne dopada“ zbog političkih ideja. To je sjajan štos, ako uspe, a Ćosiću uspeva.

U ovom kontekstu treba čitati i činjenice iz njegovog literarnog života, u kojem pomenuta lektorka igra važnu ulogu.Drama koju je lektorka napravila oko svega može da se protumači i na tvoj ciničan način. Ostaje stvar koju potvrđuju oni koji su videli Ćosićeve originalne tekstove, da je Ćosićeva prva ruka tekst koji je skoro ponižavajuće nepismen. Gotovo svako ko uza sebe ima upornog i odanog editora (lektora) može da napiše pristojnu knjigu. Piščeva osnova: ingenioznost, zapažanja, ideje itd će ostati naravno piščevi (čega Ćosić ima tek u tragovima), ali će tekst izgledati odlično. Uz sve ono što je pratilo Ćosićeve knjige, to je bilo više nego dovoljno da se „napravi“ pisac koji će čak biti pominjan kao eventualni kandidat za Nobela. Gde svako ko ume da nabroji 20 srpskih pisaca, zna i da nabroji one koji su bolji od Ćosića.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:01 31.12.2012

Re: DĆ

Pape92
... svako ko ume da nabroji 20 srpskih pisaca, zna i da nabroji one koji su bolji od Ćosića.


Hm.
Ovo me podseti na mog drugara Dušana, koji, kada svratimo na piće posle posla, ume da kaže da zna najmanje dvadesetoricu koji bi bili bolji od premijera Ivice Dačića.
Ja oćutim.

A malo kasnije, priča kako je prošle sedmice bio u inostranstvu, pa je, sticajem okolnosti, sreo tamo srpskog ambasadora; nije mu se dojmio, pa meni kaže: "Znam najmanje pedesetoricu u Beogradu koji bi bili bolji od tog našeg ambasadora u susednoj zemlji".

Ja onda vrisnem: "Dosadan si! I ja znam stotine boljih ljudi od tebe, pa se družim, sticajem okolnosti, s tobom. Znaš li ti uopšte značaj pojma 'STICAJ OKOLNOSTI'?"

Ima boljih pisaca od DĆ, verovatno, ali on je jedan.

So far.
Neće dugo.

... čak biti pominjan kao eventualni kandidat za Nobela


Navodno su inicijalni predlog Nobelovom komitetu da DĆ dobije Nobelovu nagradu za književnost prvo uputile - neke kulturne institucije iz Francuske i Vel. Britanije. (To sam video na Tviteru).


antioksidant antioksidant 18:04 31.12.2012

Re: DĆ

ali on je jedan.

i on jedan je mnogo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana