25. septembra ove godine smo usvojili rebalans budžeta za 2012.godinu. Pre 10 dana Ministarstvo Finansija je objavilo stanje budžeta za novembar mesec. Ako uzmemo podatke iz septembarskog rebalansa i od njih oduzmemo budžetske prilive i odlive u prvih 11 meseci, dobićemo koliko priliva treba da imamo i koliko odliva nam je dozvoljeno u decembru, kako bi ostali u okviru rebalansa. Da pogledamo.
U narednoj tabeli date su tri kolone:
- prosečna vrednost za prvih 11 meseci
- vrednost u poslednjem mesecu - novembru
- preostali iznos od rebalansa za decembar
Tabela nam pokazuje koliki bi morali biti prilivi u mesecu decembru, u poređenju sa prilivima u novembru i proseku priliva od januara do novembra, da bi postigli naš plan iz rebalansa budžeta koji smo doneli pre tri meseca. Pokazuje nam i kolike odlive možemo da imamo u decembru, a da i dalje ostanemo u okvriu rebalansa.
Iz tabele je očigledno da smo prilive značajno precenili. I to za oko 400 miliona evra. To je oko 5% priliva manje od planiranog. Najviše ne strani neporeskih priliva, preko 300 miliona evra i akciza oko 100 miliona evra. Očigeldno je da i privreda i građani štede. Prilive po osnovu PDV-a ćemo verovatno dostići, ali isključivo zahvaljujući inflaciji koja je u poslednja tri meseca dostigla međugodišnji nivo od oko 13%, a hrane i pića već 17%.
Suočeno sa ovim razvojem događaja na planu nerealno planiranih priliva, ministarstvo finansija je moralo da pribegne smanjenju odliva i to najviše na strani roba i usluga, oko 210 miliona evra, odliva za subvencije na nivou od oko 90 miliona evra, kao i po osnovu kapitalnih izdataka od oko 100 miliona evra i socijalnih davanja od oko 30 miliona evra.
Zašto govorim o prilivima i odlivima, a ne o prihodima i rashodima budžeta? Srbija nema zakon o budžetskom računovodstvu. Ima uredbu. Ta uredba kaže da se stvari knjiže (beleže) u budžetu ne na osnovu nastanka prihoda i rashoda, već na osnovu plaćanja. Privatnicima je ovo poznato kao prosto knjigovodstvo. Naravno, sva privredna društva i privrednici sa prihodima većim od 3 miliona DINARA, moraju da vode dvojno knjigovodstvo koje posebno beleži račune (prihodi i rashodi), a posebno kada su ti računi plaćeni (prilivi i odlivi).
Zašto je ovo važno? Pretpostavimo da država naruči raznu robu i usluge u iznosu od npr. 210 miliona evra. Recimo da roba i usluge budu isporučeni i računi izdati. To se u našem budžetu ne primećuje. Primetićemo ga budžetu tek kada ministar odluči da plati tu robu i usluge. Na taj način, ministar može da manipuliše sa "rashodima" u budžetu. Ne kažem da to radi, ne znam da li to radi, kažem samo da može. A kažem i da se to do sada obilato koristilo. Pre ovog ministra. Jer kada se kaže da država duguje putarima ili farmaceutskoj industriji, to upravo znači da te rashode nigde nismo ni knjižili, odnosno da se trošilo van okvira budžeta. Kako ti računi nigde nisu evidentirani, i mogu i da sede po fijokama, o njima ni revizor ne može ništa da kaže. Osim da kaže da ne može o tome da se izjasni, što i piše u njegovom izveštaju. Uzrok svega je to što nemamo zakon o budžetskom računovodstvu, nego imamo uredbu koja državi dovzoljava da vodi knjigovodstvo države koristeći pravila koja važe samo za male privatnike sa prometom ispod 3 miliona dinara. Koliko ovo nije u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima za javne finansije, ne bih ni da pominjem. Ako se neko pita zašto MMF misli da nismo ozbiljni ...
Ovo daje i uvod u razgovor o ostvarivosti budžeta za 2013.godinu. Problemi sa prihodnom stranom budžeta su bili očigledni, naravno i za MMF. Zbog toga nismo ni mogli da dobijemo aranžman sa MMF-om. Pretpostavljam da će ministarstvo finansija sve ovo spinovati kao: deficit nam je manji nego što smo planirali. Pretpostavljam da će to i proći pored naših novinara i analitičara. Na žalost, to nam ne pomaže mnogo.
Naši realni prihodi padaju, a rashodi nisu pod kontrolom. I igramo se žmurke. Ovo je spirala bankrota. To što smo inflaciju nagurali na 13% nam ne pomaže u realnom svetu. To što kurs držimo stabilnim izdavanjem zapisa može samo da nam se vrati kao bumerang. Pitanje nije da li, pitanje je kada. Štampanje novca nije rešenje. Potrebne su reforme.
Privreda umire. Građani žive sve teže i imaju sve manje. Rezultat je smanjenje potršnje što dalje dovodi do privrednog pada. U trećem kvartalu BDP nam je pao za 2.5% u odnosu na isti kvartal prethodne godine.
Želim nam svima da nisam u pravu. Želim vam srećnu i uspešnu novu godinu.
http://www.facebook.com/SasaRadulovich
https://twitter.com/SasaRadulovich
.