Društvo| Moj grad

Urbana kultura beogradska za po kući

Đorđe Bobić RSS / 05.01.2013. u 09:55

Postoji uverenje da građani Beograda poseduju urbano obrazovanje sticano vremenom ili u najmanju ruku budu, ako poneko nije bio pažljiv i prilježan na časovima, obavešteni u najkraćim crtama o elementarnim pravilima života u gradu ne bi li zajedno, oni i grad, nekako opstali. Najčešći slučaj kada mnogi ostaju uskraćeni za naobrazbu o ovoj temi se dešava kada mama i tata propuste na vreme da ih obaveste o postojanju nekih pravila za vladanje u gradu te odu u gradski život tek tako, nedovoljno opismenjeni. Potom, ipak se pokaže potreba za bilo kakvim znanjem i onda posle dodatnih časova i provođena određenog vremena u gradskoj vrevi jedne ili dve generacije bar i upražnjavanja građanskih aktivnosti u urbanoj matrici, može se govoriti o začetku urbane kulture, neophodnog pomagala za život građana u Beogradu. Posle toga, dalje školovanje u oblasti urbane kulture i nije posebno zahtevan napor, postane način mišljenja, deo svakodnevnice, podrazumeva se, kao vožnja bicikla jednom naučena, okreću se pedale i stiže se na ciljano mesto.

Urbana kultura u delu planete koja se naziva civilizovanim svetom prepoznaje se  po mnogim činiocima, među njima su važni a navedeni bez posebnog insistiranja na redosledu: tolerancija i ne ometanje sugrađana i njihovih životnih navika, poštovanje privatne svojine pod uslovom, naravno, da i oni okolo isto čine; odgovornost i briga o održavanju i negovanju okoline da bi bila prihvatljivo ugodna i zdrava ne samo zbog razvijene ekološke svesti već i zato što privatna svojina tada dobija na vrednosti; javno delovanje gradske uprave, posebno kada se radi o javnim parama i obaveza učešća građana u planiranju javnih troškova, gradske matrice i ambijenta. Da, još nešto, nešto razvijeniji model urbane kulture dozvoljava da postoji i drugačije mišljenje, bez posledica na mislioce, naravno.

U Beogradu je, sledeći posebnost beogradskog grebena i prisustvo košave, drugačije. Uvreženo, lokalno, mišljenje je da se urbana kultura odnosi samo na potrebu odlaganja đubreta na određenim mestima, ne šaranja po zidovima posebno tuđim, ne parkiranje na zelenim površinama, ne upadanje preko reda, čišćenje snega sa svog auta ali ne i sa trotoara, odbojnost prema javnom dobru ali ne iz loše namere, o preglasnoj muzici odasvuda da se i ne govori. Ovo je svakako veoma sažet, relativizovan i zato podložan kritici i sumnji pogled na ono što čini urbanu (ne)kulturu, ali pošto je to većinsko mišljenje, ono ne sme biti zanemareno.

I nije se to sve tek tako desilo Beogradu. Naime, gledano po istorijskim trasama odvajkada, od epohe do epohe zaticalo se ovde više različitih modela urbanih kultura a opstajali su koliko i događaj koji ih je u grad donosio. Uglavnom je model zavisio od toga da li je stanovnik grada rođen u Beogradu pa se zove starosedelac, ili mu se (stanovniku) to dogodilo u nekom dalekom kraju iz koga je dotični u grad dospeo pa ga zovu došljak. Svako nosi svoj, vlastiti model urbane kulture kao zavetnu porodičnu fotografiju, kao samu bit sopstvenog identiteta. Ako se nje, kao takve, odrekne, čini mu se kao da više ne postoji. Ne može se smatrati bilo koja od tih modela urbanih kultura neprihvatljivim, ako se ne računaju neki ekstremni oblici, svaki je dobrodošao jer se tako podržava princip ravnopravnosti Beograđana što nikako ne sme biti ugroženo. Bez obzira što posledice upražnjavanja različitih modela ponekad ometaju jedan drugog pa to često dovodi do nerazumevanja  pa i sukoba i da se to ne bi dogodilo izabrane su lakše forme za upotrebu, žmurenje na oko ili odlaženje sa lica mesta na neko drugo gde se onda gunđa.  

Beograd je arena gde se neka građanska pravila odvajkada i nova doneta odnekud gde vladaju sasvim drugi adeti, susreću i mešaju, komešaju se nežno ili grubo, često se iz toga stvori neka nova forma i običaj, kompromis koji posle postane norma ponašanja. Tako nove norme nadvladaju one stare koje postepeno nestaju i stvaraju se novi, različiti oblici načina života u gradu, a urbana kultura poslušno sledi proces življenja u gradu umesto da njim upravlja.

U Beogradu je to prilično izraženo, ali je neosporno da novi uzusi u ovoj oblasti preovlađuju, i svi voljno ili nevoljno počinju da upražnjavaju to novootkriveno ili nametnuto, zli jezik bi rekao novokomponovano. Sveža krv je po prirodi stvari jača, veća joj je motivacija, oni Beograđani što su tu odvajkada izgleda da nemaju dovoljno energije da odbrane svoje viđenje urbane kulture, prepuštaju se inicijativi ovih drugih energičnijih koji se bore za opstanak. Posle se žale i gunđaju, skoro kao da uživaju u ulozi samoizabranog mučenika kome su drugi nametnuli pravila života u njihovom gradu. Bilo bi dobro i bolje za sve da se međusobno takmiče, ali to se ne radi jer utakmica podrazumeva i mogućnost gubitka, makar i sa malom razlikom. Zato, kada se radi o ovako važnoj stvari, bolje je ne preduzimati tu đavolju rabotu. Adrenalin se smiruje i samom prepirkom posle koje su svi pobednici, ili bar veruju u to. Posle, jedni kažu da Beograd gubi svoj identitet a drugi tvrde da su ga izvukli iz malograđanske učmalosti, udahnuli mu novi kiseonik i tako već dvesta godina.

Čak i sukobljeni oko pojedinih, nekih ili već kakvih delanja, navika, brige ili nebrige u jednom su ipak složni do mere koja se može prepoznati kao prihvatljiva i održiva. Nežni otpor prema onome okolo što je pravilo po evropejskim gradovima gde postoji jedan osnovni model urbane kulture a moguće je nadopunjavati ili po malo uz bezbrojne provere menjati ga jer ništa ne opstaje bez promena sa vremena na vreme. Stari Rimljani na to nisu obraćali pažnju pa im ode carstvo i gde su sada. Sve to navodi na pomisao mnoge Beograđane, kad bace pogled naokolo gde ih neprekidno upućuju na gledanje i učenje i onda se uporede sa drugima odakle bi mogli da prihvate po nešto i malo unaprede svoje komšijsko okruženje, da je urbana kultura još jedno od oružja zle globalizacije koja nas, zamislite, unifikuje i čini bezličnim bićima bez identiteta, bez kreativnosti i bez svoga ja. Očito je da o starim Rimljanima ništa ne znaju.

 

Atačmenti



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sevarlica sevarlica 11:05 05.01.2013

re:

Sveža krv je po prirodi stvari jača, veća joj je motivacija, oni Beograđani što su tu odvajkada izgleda da nemaju dovoljno energije da odbrane svoje viđenje urbane kulture, prepuštaju se inicijativi ovih drugih energičnijih koji se bore za opstanak.


Uvek bila, zato i količina sveže krvi za bilo koju urbanu sredinu mora da bude, dovoljno velika da jednim delom vuče ka novom i dovoljno mala da se vremenom utopi u "mehanizam"(da ne kažem kolotečinu).
Problem sa Beogradom je ogroman broj "grupnih" naleta sveže krvi, prilikom kojih su pravljene suviše velike torbulencije, jer je svaka sledeća bila masovnija i jača od prošle. "Novo-Beograđani" u najvećoj meri nemaju zlu nameru, već se jednostavno rukovode stečenim manirima.
XX-ti vek, i dešavanja u istom, su najbolji pokazatelj ovog fenomena. Na kraju drugog svetskog rata u Beogradu je možda ostalo nekih 80.000 Beograđana, a u jako kratkom periodu se u grad slilo preko 300.000 novih Beograđana. Da cela stvar bude još drastičnija, ti novi Beograđani su mahom bili iz najruralnijih delova bivše Jugoslavije(i šire), a ne iz manjih gradova.
Taman su ti ljudi počeli da se osećaju kao Beograđani i da grad prihvataju kao svoj(formirali su se neki modeli ponašanja potrebni za funkcionisanje u urbanoj sredini), kada se desio nov zaokret početkom 90-ih.

Valjda je potrebno da prođe još kojih 10-20 godina da bi Beograd ponovo imao većinu onih koji se osećaju kao 100% Beograđani.

Inače, preporuka za odličan blog kao i uvek.
Sepulturero Sepulturero 12:09 05.01.2013

Re: re:

Могуће је да баш тим гореспоменутим новим Београђанима највише и сметају ти најновији. Прави Београђани, оних 80.000 и њихови потомци, добро знају да је Београд практично изграђен парама дошљака оних ранијих. Такође знају, само што на то немају утицаја, да Београд неће добро да прође ако се не посвети мало више пажње "руралним" деловима Србије.

Што се тиче "evropejskim gradovima gde postoji jedan osnovni model urbane kulture", они не постоје више. Ти градови су препуни дошљака другачије боје коже, потпуно другачије културе и религије. Дакле, оним Београђанима којима сметају дошљаци деведесетих година преостаје нека мала утеха да има места где је далеко горе.

Мени у Београду смета (прегласна) музика у сваком кафићу, или кафани, и ТВ биоскопске величине.

Да ли неко зна неко згодно место где тога нема?
sevarlica sevarlica 14:14 05.01.2013

Re: re:

Да ли неко зна неко згодно место где тога нема?


Idijot (kod botaničke bašte)
Wunderbar (malo pre Đeram pijace).
Moment (Topolska kod Kalenića).
Kosovka(od Cvetkove pijace ka Gospodara Vučića)
Drvo Javorovo(sam početak Kneginje Zorke, malo teže za uočiti iako je na samoj ulici)
itd...
Daj malo više informacija, ne znam koji te fazon interesuje :)

Могуће је да баш тим гореспоменутим новим Београђанима највише и сметају ти најновији.

To je uvek tako :(


Прави Београђани, оних 80.000 и њихови потомци, добро знају да је Београд практично изграђен парама дошљака оних ранијих.


Pa tu se baš i ne bih složio.Vrlo je mali broj onih koji u gradove dolaze sa parama, već se obično pare zarade u Beogradu.
Moj pokojni prijatelj, Čedo Mijović, posleratni general u policiji SFRJ, poreklom iz Crne Gore,objasnio je ovaj fenomen krajnje jedenostavno.
"Mi, koji smo dolazili u Beograd, mi smo berači, a vi koji ste tu već bili, vi ste orači, samo što smo se mi pretvarali u orače vremenom a danas to više nije slučaj"
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 12:13 05.01.2013

Beogra]ani, talentovani

http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/16/Kultura/1232656/Vreme+za+%C4%8Daj+u+Kulturnom+centru+Grad.html

http://www.flickr.com/photos/flowersandbutterflies/4555254011/

http://www.lovesensa.rs/clanci/dobri-razlozi/tea-time
moderator05 moderator05 12:28 05.01.2013

Pomoć

KRALJMAJMUNA

Link 1
Link 2
Link 3
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 13:33 05.01.2013

Re: Pomoć

moderator05
KRALJMAJMUNA

Link 1
Link 2
Link 3

Vrlo ste ljubazni.
Lepa ljubaznost.
Neka bude zarazna za sve na Blogu B92.

PS Žurio sam da mi supa ne pokipi a utrčali i gosti i tako...
angie01 angie01 15:06 05.01.2013

problem sa Beogradom je,

sto je uvek dozvoljavao da se usvoji sve sto stigne sirovo, grubo i silovito, povlacio je svoja pravila i pustao da ga gaze i onda se tako i oblikovao, umesto da je trazio, da svi usvoje njegova pravila, da bi tu mogli da opstanu- to naravno podrazumeva i promene, ali ne ovakve, stalno na gore i gore.

naravno da su tu glavnu ulogu odirgali politicki podobni, koji su zauzimali visoke funkcije u vlasti i direktorske fotelje, mahom svi dosli od negde, ali sa osnovnom, najpotrebnijom kvalifikacijom-poslusnistvo.
8c_competizione 8c_competizione 21:56 05.01.2013

pohvale za tekst

mislim da je ova tema nekako zaboravljena i da mnogi drugi "vruci krompiri" zauzimaju vaznija mesta
max.cohen92 max.cohen92 09:14 06.01.2013

Ubise...

Gosn. Djordje, odlican blog. Vrhunski.

Beograd boluje od shabanizma, hronicnog i to u nekom poodmaklom stadijumu. Zadnjih 20-ak godina idiotske politike na Beograd se odrazilo najezdom balvanizma,kulovizma i bahatosti na grad, zgrade, ljude, sve sto puze, leti, levitira. Ni progresivna misao nije vise ista, poseljacila se i ona, prilagodila se onima koji ne razumeju, ne znaju, da ih ne bi uvredila, da bi im bar malo dosla do korteksa u osisanim glavama oblika bez temena, pegla style, klepljen kontra od pekinezera u vugla. Beograd odjekuje ijekavicom katunskih nahija, krajina i vrleti. Nonsarlatni lagani kotrljajuci cool sleng se povukao da ne bude uBiVen, ugazen, jer je lep, svoj, frivolan. Dosli divlji i oterali pitome, kako neko lepo davno rece. Okupirani smo, izjedaju nas iznutra, infiltrirali su ih medju nas, stali iza njih, osilili ih vec obesne i razmetljive, zeljne da dokazu da su njihove selendre i buka etaloni kulture i ideali ponasanja iz njihove devijantne perspektive. Nismo imali snage da odbranimo svoje i sebe, jer smo igrali po pravilima civilizacijskog, a oni na kartu KNOJ-evaca i bagre koja je isto uradila 45-te. Cizma, strah, drzava iza ledja, murija i lazni nacionalisti profiteri. Dobitna kombinacija za parastos urbanom Beogradu.
cgubg cgubg 12:12 08.01.2013

mi dodjosi

Kad sam 8o-ih stigla na studije iz Cg u BG, upijala sam sa strahopostovanjem mnogo toga, za mene novog. Usvajala sam drugacije manire, nacin komunikacije, svasta nesto. Pri tome, osecala sam se veoma dobrodoslom na svakom koraku (ne racunam poneki usputni zloban komentar uglavnom neuspesne uvredjene 'rodzene beogradzanke' i sl). Mislim da problem sa izbegelicama kao velikim talasom novopridoslih jeste u tome sto nisu dosli dobrovoljno, a bas i ne osecaju dobrodoslicu. O razlozima mislim da nema potrebe, znamo ih valjda svi dobro.
sevarlica sevarlica 13:48 09.01.2013

Re: mi dodjosi

Usvajala sam drugacije manire, nacin komunikacije, svasta nesto

To je tako normalno, i tako bi trebalo da se ponaša svako ko dođe u neko drugo mesto ili sredinu. Problem je što većina ne razmišlja normalno kao ti, i jako teško se predaju sredini u koju su došli. S tim što zaboravljaju jako važnu činjenicu da su, najčešće, došli negde gde je bolje, i ne bi trebalo da pretvarju tu sredinu u onu iz koje su pobegli.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana