Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Slobodna deca Laosa (Laos)

Snezana Radojicic RSS / 08.01.2013. u 05:11

17-21. decembar 2012.

DSCF4971.JPG

– Laos, Vijetnam, Kambodža, Tajland – ti ćeš se raspametiti! Kad jednom tamo uđeš, nećeš izaći godinu dana! – predskazao mi je Vlada u Šangaju.

Iako su mi njegove fotografije sa odmora u tim zemljama oduzimale dah – u najdoslovnijem smislu te reči – htela sam da zadržim rezervu. Velika očekivanja koštala su me brojnih razočarenja u Kini, te ne bih želela da mi se to ponovi u jugoistočnoj Aziji, kao ni bilo gde ubuduće. Zato sam, koliko god mogu, odbacila njegove sugestije i ne nadajući se ničemu, osim još toplijem vremenu, zapedalala ka kinesko-laoskoj granici.

Ali još je formalno nisam ni prešla, a već su mi se nametnula prva poređenja:

DSCF4983.JPG

Jednostavna procedura kupovine vize na ček-pointu nasuprot užasno komplikovanoj i dugoj (a takođe i papreno skupoj) birokratskoj proceduri apliciranja za kinesku vizu, i to preko agencije jer ju je nemoguće dobiti na granici. Ljubazan i brz carinik koji odlično zna svoj posao i pravila, dok mi je njegov kolega sa kineske strane tražio papire za bicikl; kada sam mu objasnila da nisam ni ušla sa papirima te da stoga ne mogu ni da ih imam na izlasku iz zemlje, pozvao je nekoga i nakon dugog savetovanja, dobio je blagoslov da me ipak propusti. A kada sam nakon dvesta-trista metara po prelasku granice zastala kod neke kuće da bolje učvrstim bisage, mlada žena tamne puti osmehnula mi se široko, sa otvorenim simpatijama.

DSCF5124.JPG

Hej, neko mi se raduje!, uskliknuh u sebi. I osetih toplinu oko srca kakvu poznaje samo putnik dugoprugaš, hronično izgledneo od hladnih i uzdržanih ljudi na koje je nailazio prethodnih meseci.

Bila — ne bila pod Vladinim uticajem, ova zemlja mi se već od prvog utiska dopala.

*

Laos – to su planine, džungle, sojenice i gomila bose dečurlije koja istrčava na put samo da bi mi dobacila „Hello!“ i „Sabaj-di!“ ili mi „dala petaka“. Kada im uzvratim, čini se da njihovoj sreći nema kraja – mnoga deca počnu da skaču, ili se naglas zakikoću i zagrcnu od veselog smeha, ili vrisnu oduševljeno. Njihovo ushićenje je toliko, da već posle nepuna dva sata u ovoj zemlji osećam potrebu da zastanem, pa čak i da se vratim, samo da ne bih propustila da nekome odgovorim na pozdrav.

DSCF5079.JPG

One najmanje klince, što još uvek nisu prohodali, roditelji uče da mašu putnicima koji prođu putem. Mahom su to mame, vrlo mlade devojke, koje nemaju više od osamnaest godina. Svoje bebe nose u širokim maramama koje prebace preko jednog ramena, pa im ove vise sa strane kao puna torba, ili spreda, kao kengurova vreća. I u tome se razlikuju od Kineza, gde majke isto tako uprte bebe u marame i šalove, ali ih uvek nose na leđima, te beba mora da gleda u njihov potiljak ili sa strane, no nikad u majčino lice. Laošanke pak neprestano imaju svoje mališane pred očima.

DSCF5082.JPG

Česta slika su i mladi očevi, još gotovo dečaci, koji svoje kćeri i sinove uče da hodaju. Kada me opaze, obavezno zastanu, podignu dete i pokažu na mene. Nekad čujem kako podučavaju bebu da kaže: „Sa-baj-di!“ i da mi mahne, a nekad to izostane, te mi udele samo široki osmeh.

Primećujem da su Laošani dosta niži nego Kinezi – koji su pak začuđujuće visoki i krupni – stamene građe, okruglih glava i ne toliko intezivno crne kose kao njihovi susedi – neka deca su čak izarazito svetlokosa iako tamne puti. Devojke su lepuškaste a ima i pravih lepotica, dok momci zadržavaju dečački izraz i u odraslom dobu.

Mladi, lepi i veseli – to su Laošani. Prosek starosti ovdašnjih stanovnika je tek nešto preko devetnaest godina.

*

DSCF4990.JPG

Put kojim vozim je na mapi označen kao Ruta 13 i, koliko sam saznala preko interneta, najbolja je laoska magistrala. Vodi od severa, od kineske granice, kroz Luang Prabang do prestonice Vijentijana, potom prati reku Mekong uz tajlandsku granicu pa se kroz južni Laos spušta do granice sa Kambodžom. Asfalt je veoma dobar, a teškog saobraćaja skoro i da nema – ovde svi voze motore, skutere, motorcikle. To je najpraktičnije i najisplativije. Na dvotočkašima su uglavnom parovi – mladi i zaljubljeni, ili cele porodice: muškarac upravlja, dete je u sredini a majka pozadi.

DSCF5072.JPG

Često mi svirnu u prolazu, mahnu, dobace pozdrav, ili uspore da me upitaju odakle sam i kuda idem. Skoro svi znaju poneku reč engleskog i žele da je upotrebe kako bi mi iskazali dobrodošlicu. Nema veze što je to često fraza: „Thank you“, kazana van svakog konteksta – ili pak grešim, jer možda upravo zahvaljuju putniku, strancu, na poseti njihovoj zemlji? To je lako moguće i u skladu sa toplom, prijaznom i predusretljivom prirodom kojom ovi ljudi plene od prvog kontakta.

Štagod, beskrajno mi prija. Osmeh ni meni ne silazi sa lica.

*

DSCF4985.JPG

Laošani žive u malim bambusovim sojenicama od svega nekoliko metara kvadratnih. Odignute su od tla oko metar, a nekad i po nekoliko metara, i u njih se penje stepenicama. Najpre se ulazi na trem, terasu, odmorište, gde leškare i obeduju kad je sparno, a odatle u „kuću“, gde ima mesta tek za dušeke koji su poslagani po podu. Sojenice najčešće nemaju prozore, a vrata ostaju otvorena po ceo dan.

U podnožju kuće, na prostoru koji bi u evropskoj gradnji zauzimao podrum ili prizemlje, a gde se nalaze stubovi sojenice, igraju se deca, a odrasli se kriju od vrućine i obavljaju mnoge poslove. Muškarci pletu korpe od pruća, dok žene prebiraju pirinač u velikim tepsijama, seckaju bambusove stabljike ili peru i krpe odeću.

Prvi put uživo vidim i kako izgleda bištiti nekoga – pred kućama, ispod njih, na basmacima, žene i devojke češljaju jedna drugu i čiste kose od vaški. Za žensku čeljad, duge kose su ovde imperativ – nemoguće je videti devojku ili ženu sa kosom srednje dužine ili sa kratkom frizurom.

DSCF4992.JPG

U većini sela postoji jedna javna česma na kojoj se svi naizmenično kupaju i održavaju ličnu higijenu. U ovim, zimskim mesecima, kupanje je oko dva popodne, kada je najtoplije. Izgleda da postoji redosled i da prvenstvo imaju žene sa decom, potom starije žene i na kraju muškarci. Mlade majke ne ustežu se da se svuku do pojasa dok kupaju svoje bebe i sebe. Ne smeta im što drumom prolaze (ipak poneka) kola ili kamion, ali kad ugledaju mene, brže-bolje mi okrenu leđa ili navuku svoje haljine. Stide se pred strancima.

Ovde, u suptropskom pojasu, zime su suve i tople. Danju je oko trideset stepeni, dok su noći prohladne. Vlaga je ogromna. Oko šest popodne, kada se smrkava, magla počinje da pritiska zemlju i već oko osam ne vidi se prst pred nosom. Iako rano sviće, još pre sedam, tokom celog prepodneva sve je obavijeno u belo. Ponegde je magla tako gusta da imam osećaj kako prolazim kroz prirodnu perionicu – nevidljivi šmrkovi zasipaju me bezbrojnim sitnim kapljicama ali na izlazu nema onih četki koje brišu i suše, već moram da stanem i obrišem naočari kako bih mogla da bilo šta vidim. Dok se Sunce ne pomoli negde oko podneva, sva sam već gola voda.

DSCF4993.JPG

Laošanima je ujutru hladno. Kako ustanu i izađu napolje – jer ovde se sve odigrava napolju, u zajednici, naočigled celog sela – tako nalože vatre na svojim malim ognjištima koja se nalaze pred svakom kućom, i okupe se da se greju. I da spreme doručak.

Kao i u Kini, i ovde vole da jedu meso sa roštilja; što prepečenije, to bolje. Ribu, goveđe, svinjsko, teleće, a u nekoliko sela nudili su mi čak i žive, ogromne poljske pacove, kao i poljske miševe. Moja zgađena grimasa slatko ih je zasmejavala. Nisam neki mesožder, ali u ovom delu sveta ću sigurno postati vegeterijanac.

No ni to nije lako biti, jer je ponuda povrća veoma loša a cene su i duplo više nego u susedstvu. Nije mi jasno: osamdeset procenata Laoćana bavi se poljoprivredom, klima je pogodna za gajenje skoro svega, a u selima i na pijacama veoma je teško naći paradajze, krastavce, krompir. Samo luk, tikvice, avokado (koji obožavam ali ne po ceni od pet evra za jedan).

DSCF4976.JPG

Ni ponuda voća nije ništa bolja ni jeftinija. Mandarine su tri puta skuplje nego u Kini, pomorandži nema, limunove nigde nisam videla, lubenice su male i kilogram košta 10.000 kipa (oko jednog evra), banane su takođe male i takođe koštaju po jedan evro komad.

Od čega žive ovi ljudi i šta jedu?, pitam se zabrinuta za svoj budžet. Ipak nisam ušla bez očekivanja u Laos – verovala sam da je hrana mnogo jeftinija a ispostavlja se da su cene slične onima u Srbiji kada sam je napustila.

*

DSCF5063.JPG

Odmah je primetno da Laošani nisu ni približno tako vredni kao Kinezi. Čini se da ne mare mnogo za obrađivanje zemlje ni za to da privređuju mnogo više od onoga najosnovnijeg što im je potrebno za život. Imaju male bašte, nekoliko leja sa zasadima nečega – i to je sve. Dok bi na njihovom mestu Kinezi svaki raspoloživi komadić tla obrađivali, ovde će radije sedeti u hladovini ili leškariti, čekajući da možda prodaju nešto u svojim mini-marketima, zapravo na pultovima i klupama ispred kuća (a u svakoj su isti proizvodi po istim cenama), ili pola litre kerozina za motorcikle koji su napravili u kućnoj radinosti.

Mladi se vozaju naokolo ili takođe sede na tremovima i slušaju muziku a često i plešu – nije neobično videti grupe mladića i devojaka kako igraju usred dana. Kada me primete kako nailazim putem, složno zavrište da me pozdrave. Muzika koju slušaju skoro uvek je domaća – to su veoma lepe, uhu prijatne melodije živog ritma. Iako ne znam o čemu pevaju, uz tu muziku imam osećaj da je život bezbrižan i lagan, i da je moguće ostati večito mlad i srećan.

DSCF5219.JPG

I već posle nekoliko dana shvatam zašto mi se sve u Laosu toliko dopada – ovde su ljudi slobodni. Žive gotovo isto kao pre više hiljada godina, u zajednicama koje su po mnogo čemu slične prvobitnim. Imaju krov nad glavom, hrane taman koliko im treba i toplo im je. Odrastaju rasterećeni od briga u vezi sa budućnošću, karijerom, brakom jer nisu deo nikakvog sistema, ni u mašineriji modernog potrošačkog života, a očito se ne pretržu od želje ni da postanu. Njihova sloboda toliko je zavodljiva da mi se čini kako odavde zaista neću izaći ne godinu, nego godinama.

*

Fotografije su ovde



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 07:34 08.01.2013

Lepo

Baš onako lepo ;-)
buba_truba buba_truba 10:37 08.01.2013

Re: Lepo

Ostavlja bez daha.
Snežana,
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:41 09.01.2013

Re: Lepo

buba_truba
Ostavlja bez daha. Snežana,


Hvala, buba. Trebalo je da bude jos teksta ali nisam imala vremena pa cu to u sledecem nastavku. Ima toliko toga da se napise o Laosu!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:41 09.01.2013

Re: Lepo

blogovatelj
Baš onako lepo ;-)


Kao i tvoj komentar
ddsonik ddsonik 07:53 08.01.2013

tropi

Super post!

Moram priznati da je i meni neobicno da su toliki mesojedi; slicno sam doziveo na Baliju, gde su u svim restoranima imali ponudu raznoraznog mesa (puno sa rostilja), a povrce kao da je nebitno. A to sto jedu i pacove me ne cudi preterano; mene su stalno cimali sta sam sve probao u Kini, jer kinezi navodno jedu sve. To nije neistina, ali morao bih da obidjem celu Kinu ne bih li probao to 'sve'. Primetio sam da se na jugu cesto jedu 'neobicne' zivotinje, izgleda da granica sa Laosom taj obicaj ne ogranicava

Nego, da li si mozda saznala zasto su im kuce podignute od zemlje (obicno se to radi zbog vode ili opasnosti od nekih zivotinja - no ne znam kojih)

Uzivaj u voznji i puno pozdrava
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:39 09.01.2013

Re: tropi

ddsonik
Nego, da li si mozda saznala zasto su im kuce podignute od zemlje (obicno se to radi zbog vode ili opasnosti od nekih zivotinja - no ne znam kojih)Uzivaj u voznji i puno pozdrava


Zbog gmizavaca, naravno. ZMije i ostali sto gmizu po tlu ne penju se bas tako rado. Otuda su u ovom delu sveta i mnogo tipicnije lezaljke zakacene izmedju dva drveta nego podloga na podu za spavanje -- kada si van kuce.

P.s. danas upravo ufotkala psa na raznju
ddsonik ddsonik 05:16 10.01.2013

Re: tropi

Pretpostavio sam da su zmije u pitanju. Nego, nadam se da ti nemas problema sa njima.

P.s. danas upravo ufotkala psa na raznju

Kapiram da je grozno (iskreno, ni druge zivotinje na raznju ne izgledaju bas preterano izazovno...). Setio sam se da su me u Indiji jurili copiri pasa svake noci kad sam se vracao iz izlaska (ne mogu da kazem 'grada', jer nismo isli u grad vec na neke zurke kojekude); verujem, da ako nista drugo, nema previse lutalica da napadaju ljude...


Kako god, srecan ti put zelim!
Kazezoze Kazezoze 10:45 08.01.2013

divan post...

drago mi je što su kineske muke iza tebe i što si pronašla osmehe laosa.
gledam ove fotografije - odlične su, a na ovoj...



...je fotografija neke osobe među svim ovim budističkim skulpturama...da li znaš možda priču o tom čoveku, izgleda mi kao neko veoma važan?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:36 09.01.2013

Re: divan post...

Kazezoze
drago mi je što su kineske muke iza tebe i što si pronašla osmehe laosa.gledam ove fotografije - odlične su, a na ovoj......je fotografija neke osobe među svim ovim budističkim skulpturama...da li znaš možda priču o tom čoveku, izgleda mi kao neko veoma važan?


Ne znam, zaista, ali mislim da je rec o nekom monahu tog hrama.
hajkula1 hajkula1 17:04 08.01.2013

Prvo

Prvo da ti čestitam sve praznike i poželim puno sreće, zdravlja, podrške i svega najboljeg. Naravno ljubav, pare i ostale đakonije

Samo da ti kažem, s nestrpljenjem isčekujem svaki tekst. Hvala ti.



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:35 09.01.2013

Re: Prvo

hajkula1
Prvo da ti čestitam sve praznike i poželim puno sreće, zdravlja, podrške i svega najboljeg. Naravno ljubav, pare i ostale đakonije Samo da ti kažem, s nestrpljenjem isčekujem svaki tekst. Hvala ti.


Uzvracam najlepsim zeljama u Novoj godini! Hvala na citanju i okmentaru!
sima2000 sima2000 07:33 09.01.2013

Laos





Amerikanci su na istočne delove Laosa, prema granici sa Vijetnamom, od 1964 do 1973. godine bacili više od 2 miliona tona bombi. 580000 naleta - otprilike jedno bombardovanje na svakih 8 minuta dugih 9 godina. Procenjuje se da čitavih 30% bombi nije eksplodiralo.

Danas se veliki broj stanovnika Laosa bavi vađenjem i preradom metala zaostalog od bombardovanja. Kilo gvožđa se može prodati za 10 centi, što je u zemlji u kojoj mnogi žive sa 2 dolara dnevno pravo bogatstvo. Kućišta bombi se koriste kao kante, korita i poljoprivredne alatke; aluminijum se topi pa se njega prave pravi escajg i mnoge druge kućne potrepštine. Jedno selo se specijalizovalo za kašike - svaka kuća u dvorištu ima peć za topljenje aluminijuma i godišnje naprave 150000 kašika. Mnogi naravno i stradaju u ovom biznisu - oko 500 Laošana godišnje pogine ili se rani u eksplozijama od zaostalih bombi.

Na svu sreću, pre 40 godina se nije koristio osiromašen uranijum, pa barem tu brigu ne moraš da brineš dok kusaš čorbu "made in Laos" kašikom :)



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:34 09.01.2013

Re: Laos

sima2000
Amerikanci su na istočne delove Laosa, prema granici sa Vijetnamom, od 1964 do 1973. godine bacili više od 2 miliona tona bombi. 580000 naleta - otprilike jedno bombardovanje na svakih 8 minuta dugih 9 godina. Procenjuje se da čitavih 30% bombi nije eksplodiralo.Danas se veliki broj stanovnika Laosa bavi vađenjem i preradom metala zaostalog od bombardovanja. Kilo gvožđa se može prodati za 10 centi, što je u zemlji u kojoj mnogi žive sa 2 dolara dnevno pravo bogatstvo. Kućišta bombi se koriste kao kante, korita i poljoprivredne alatke; aluminijum se topi pa se njega prave pravi escajg i mnoge druge kućne potrepštine. Jedno selo se specijalizovalo za kašike - svaka kuća u dvorištu ima peć za topljenje aluminijuma i godišnje naprave 150000 kašika. Mnogi naravno i stradaju u ovom biznisu - oko 500 Laošana godišnje pogine ili se rani u eksplozijama od zaostalih bombi.Na svu sreću, pre 40 godina se nije koristio osiromašen uranijum, pa barem tu brigu ne moraš da brineš dok kusaš čorbu "made in Laos" kašikom :)



Pa gde ti zuris? :) Uze mi temu za drugi i treci nastavak o Laosu. Ali ima tu jos sta da se doda. Najpre, gadjan je najvise istocni i severoistocni deo Laosa, na granici sa Vijetnamom. Razlog je zapravo bio taj sto je americke pilote mrzelo da ustovaruju bombe na odrediste pa su ih sejali sto pre mogu da bi se sto brze vratili u bazu. Bacane su kasetne bombe i godisnje od njih gine oko 80 dece u Laosu. Najveca opasnost u ovoj zemlji su neeksplodirane bombe za one koji se ne bave tim biznisom.
Ovo je jako dobar clanak o tome sta se i zasto desavalo tamo>
A ja za par dana idem u taj ndeo jer tamo prelazim granicu s Vijetnamom
gorstak92 gorstak92 15:36 09.01.2013

Re: Laos

Snezana Radojicic
sima2000
Amerikanci su na istočne delove Laosa, prema granici sa Vijetnamom, od 1964 do 1973. godine bacili više od 2 miliona tona bombi. 580000 naleta - otprilike jedno bombardovanje na svakih 8 minuta dugih 9 godina. Procenjuje se da čitavih 30% bombi nije eksplodiralo.Danas se veliki broj stanovnika Laosa bavi vađenjem i preradom metala zaostalog od bombardovanja. Kilo gvožđa se može prodati za 10 centi, što je u zemlji u kojoj mnogi žive sa 2 dolara dnevno pravo bogatstvo. Kućišta bombi se koriste kao kante, korita i poljoprivredne alatke; aluminijum se topi pa se njega prave pravi escajg i mnoge druge kućne potrepštine. Jedno selo se specijalizovalo za kašike - svaka kuća u dvorištu ima peć za topljenje aluminijuma i godišnje naprave 150000 kašika. Mnogi naravno i stradaju u ovom biznisu - oko 500 Laošana godišnje pogine ili se rani u eksplozijama od zaostalih bombi.Na svu sreću, pre 40 godina se nije koristio osiromašen uranijum, pa barem tu brigu ne moraš da brineš dok kusaš čorbu "made in Laos" kašikom :)



Pa gde ti zuris? :) Uze mi temu za drugi i treci nastavak o Laosu. Ali ima tu jos sta da se doda. Najpre, gadjan je najvise istocni i severoistocni deo Laosa, na granici sa Vijetnamom. Razlog je zapravo bio taj sto je americke pilote mrzelo da ustovaruju bombe na odrediste pa su ih sejali sto pre mogu da bi se sto brze vratili u bazu. Bacane su kasetne bombe i godisnje od njih gine oko 80 dece u Laosu. Najveca opasnost u ovoj zemlji su neeksplodirane bombe za one koji se ne bave tim biznisom.
Ovo je jako dobar clanak o tome sta se i zasto desavalo tamo>
A ja za par dana idem u taj ndeo jer tamo prelazim granicu s Vijetnamom


Možda su se brinuli da se ne udalje previše od baze jer, u slučaju obaranja, treba brzo da im stigne spasilački tim.

Pretpostavljam da je biti pilot najkomplikovaniji posao sa stanovišta psihologije, morala + mora se znati pilotirati = nikad pilotom.
Piloti su uglavnom, zbog prirode posla, veoma obrazovani ljudi koji su izdrilovani toliko da nemaju dileme da bace bombu na školu ili bilo koju zgradu ako je takvo naređenje.
Kasnije se poneki, kao nešto, kaju kao onaj pilot što je oboren kod Buđanovaca. Taj je sad zastranio u religiju i batalio pilotiranje.

Inače divan tekst o Laosu. Izvinjavam se zbog ovih sumornih misli ako kvare ugođaj. Mani je prva asocijacija na Laos besomučno i divljačko bombardovanje.
NNN NNN 15:53 09.01.2013

Re: Laos

smrdljivi amerikanci
gorstak92 gorstak92 16:12 09.01.2013

Re: Laos

NNN
smrdljivi amerikanci

Pa nisu baš svi smrdljivi.
Ajd da se složimo za ove što su bombardovali Laos.
Naravno i Srbiju.
Ok i ovi što su oslobodili Irak.
Dobro, i oni u Avganistanu.

Možda je bolje da se zaustavim sa nabrajanjima i da prestanem da branim Amerikance?
jucaibin jucaibin 12:15 09.01.2013

konacno uzivanjcija

bas prija kada oko tebe zraci pozitivna energija divan ti je ovaj post o vedrim ljudima iz laosa... slike su fantasticne... priroda bujna... jedino sto meni ama bas ne bi prijalo to je prevelika vlaznost. ne znam kako s tim izlazis na kraj s obzirom da pedlas s prilicno tereta... srecno i nadalje pozitivno da je!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:04 13.01.2013

Re: konacno uzivanjcija

jucaibin
bas prija kada oko tebe zraci pozitivna energija divan ti je ovaj post o vedrim ljudima iz laosa... slike su fantasticne... priroda bujna... jedino sto meni ama bas ne bi prijalo to je prevelika vlaznost. ne znam kako s tim izlazis na kraj s obzirom da pedlas s prilicno tereta... srecno i nadalje pozitivno da je!


Malo se teže diše, ali zato ten ko breskvia a kosa sva u loknama tako da ćutim i ne žalim se
NNN NNN 15:55 09.01.2013

Super

prosto čovek poželi da ode tamo
(samo da nije onih vašaka i pacova).

Najviše mi se svidelo što su nasmejani, posebno deca.

Pozdrav
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:02 13.01.2013

Re: Super

NNN
prosto čovek poželi da ode tamo
(samo da nije onih vašaka i pacova).

Najviše mi se svidelo što su nasmejani, posebno deca.

Pozdrav



Mislim da je ta pozitivna energija ono što najviše privlači turiste -- pored još uvek niskih cena (za evropske turiste pogotovo). Ne znam nikoga kome se Laos i tajland nisu dopali, dok su oko Vijetnama i Kambodže mišljenja podeljena.
highshalfbooze highshalfbooze 11:49 10.01.2013

Zaboravih da ti kažem...

Ponegde je magla tako gusta da imam osećaj kako prolazim kroz prirodnu perionicu – nevidljivi šmrkovi zasipaju me bezbrojnim sitnim kapljicama ali na izlazu nema onih četki koje brišu i suše, već moram da stanem i obrišem naočari kako bih mogla da bilo šta vidim. Dok se Sunce ne pomoli negde oko podneva, sva sam već gola voda.

Eh, sad se setih da sam trebao da ti kažem da za tehniku nabaviš silca gel

Ako naletiš negde usput, pošto ćeš se duže baviti u toj vlažnoj klimi, bilo bi jako korisno da staviš nekoliko vrećica u torbicu gde držiš tehniku / elektroniku / optiku.
A možda si se već snabdela

Drago mi je da ti se sviđa Laos i da se lepo provodiš.

Dopuna: I pirinač je hidrofilan


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:00 13.01.2013

Re: Zaboravih da ti kažem...

highshalfbooze
Ponegde je magla tako gusta da imam osećaj kako prolazim kroz prirodnu perionicu – nevidljivi šmrkovi zasipaju me bezbrojnim sitnim kapljicama ali na izlazu nema onih četki koje brišu i suše, već moram da stanem i obrišem naočari kako bih mogla da bilo šta vidim. Dok se Sunce ne pomoli negde oko podneva, sva sam već gola voda.

Eh, sad se setih da sam trebao da ti kažem da za tehniku nabaviš silca gel

Ako naletiš negde usput, pošto ćeš se duže baviti u toj vlažnoj klimi, bilo bi jako korisno da staviš nekoliko vrećica u torbicu gde držiš tehniku / elektroniku / optiku.
A možda si se već snabdela

Drago mi je da ti se sviđa Laos i da se lepo provodiš.

Dopuna: I pirinač je hidrofilan




Da, ovo je zaista korisno. Nisam još ništa nabavila a srela sam mnoge kojima su pocrkali notbukovi u ovom delu sveta. Hvala veliko, za poečtak ću laptop u pirinač!


Out of Beirut Out of Beirut 16:02 11.01.2013

Иза слободне деце Лаоса

Laos: http://en.wikipedia.org/wiki/Laos

Government: Marxist–Leninist single-party state



Поздрав! И препорука!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:00 13.01.2013

Re: Иза слободне деце Лаоса

Out of Beirut
Laos: http://en.wikipedia.org/wiki/Laos

Government: Marxist–Leninist single-party state



Поздрав! И препорука!



Hvala!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana