Ostalo Vam je 12 minuta i 36 sekundi života. Kako ćete ih provesti?
Ovaj tekst je u potpunosti inspirisan predstavom «Žena bomba» po tekstu Ivane Sajko, u režiji Bojana Đorđeva, koja je deo projekta RIZIK#1. Predstava se prikazuje u Beogradskom dramskom pozorištu.
Sledeće izvođenje je 22.aprila 2008. Igraju: Milena Đorđević, Jevgenija Kovačević, Dejana Miladinović, Snežana Milojević, Milena Moravčević, Marija Opsenica,Danica Ristovski i Sonja Živanović.
Po rečima spisateljice «Žena-bomba» je: monolog u kojem učestvuju žena-bomba, bezimeni političar, njegovi telohranitelji i ljubavnica, bog i hor anđela,jedan crv, Mona Liza Leonarda da Vinčija, dvadeset mojih prijatelja, moja majka i ja.
Nezaboravna predstava – i(li) tačnije, nezaboravno iskustvo.
Kladim se da nikada niste gledali predstavu koja je teroristički čin realizovan u uslovima dramskog pozorišta. Kladim se da nikada niste, gledajući predstavu iz publike, u jednom trenutku postali njen izvođač. Kladim se da nikada, kao pozorišna publika, niste bili ovoliko dirnuti i to najličnije.
Zaboravite na anonimnost iz pozicije posmatrača sigurnog negde u mraku sale kad krenete da pogledate ovu predstavu. Zaboravite na sva dosadašnja pozorišna iskustva – iskusićete teror žena-bombi – u realnom prostoru i vremenu: sada i ovde.
Žene-bombe sedeće među vama (kao što su sedele među moskovskom publikom 2002. u pozorištu Dubrovka, s tom razlikom što ćete vi preživeti) i uvući vas u svoju glavu pokazujući vam – in flesh – svoj tok misli, ispovesti, razloge za samoubilački čin, strahove i preispitivanja, patnje i razmišljanja.
I to ne kroz puku rekonstrukciju lika «žene-bombe» koju u ovoj predstavi osvetljava, svaka iz svog ugla – svih 8 glumica.
Zapravo, «Žena-bomba» pokazaće vam vas same, predstava će, kako kaže reditelj – kucati u vama kao bomba u njoj. U svetlu post-dramskog teatra, predstava će se razigravati i po napuštanju pozorišta.
Ovo je tekst o njima: pravim ženama – bombama.
Svakodnevno slušamo o napadima bombaša – samoubica, negde tamo daleko. Učestalost izveštaja u vestima na svim TV i radio stanicama o ovoj temi je jednaka izveštajima o vremenskoj prognozi. Žalosno je što, kao ljudi, reagujemo na oba izveštaja, isto – mahom nezainteresovano.
U dve odvojene eksplozije, koje su 3. februara 2008. godine na bagdadskim pijacama izvele žene bombaši-samoubice, poginulo je 100, a povređeno 180 ljudi, što je najtragičniji bilans u Bagdadu u proteklih šest meseci.
Najčešće psihološkom manipulacijom, koristeći osećanja ovih žena, ekstremisti koji ih obučavaju za terorističke napade rasplamsavaju u njima želju da osvete smrt rođaka i svojih bližnjih. One bivaju dovedene do stanja «živih bombi» koje su spremne na, nama nezamislivo – samoubistvo uz brojne nevine žrtve.
Jedna od njih, mogla je da bude i Zarema Mužihojeva, žena koja je nakon samoubistva svog muža (razneo se bombom prilikom hapšenja) zavrbovana od strane čečenskih terorista. Kada je trebalo da izvrši zadatak negde u Moskvi, oblepljenog tela sa više kilograma eksploziva uhapsili su je pripadnici specijalnih službi Rusije. Tada je imala 24 godine.
Mnogobrojna tragična svetska iskustva (među poslednjima ubistvo Benazir Buto, liderke pakistanske opozicije, i 19 civila) svedoče da je jako teško sprečiti delovanje terorista-samoubica. Velikim delom zbog toga što su «žene-bombe» teško uočive u trenutku napada, zbog savršene istreniranosti koja rezultira potpunom neupadljivošću. Više puta su «žene-bombe» bile maskirane u trudnice. Umesto deteta, nosile su bombe oblepljene oko stomaka, koje su ubile na stotine ljudi.
Oslobodilački Tigrovi Tamilskog Elama (LTTE) je teroristička grupa iz Šri Lanke. Širom sveta poznati su po svom izumu, tzv. «suicide vest» koji su kasnije usvojile mnogobrojne slične terorističke organizacije. Radi se o pojasu koji pored eksploziva obično sadrži eksere, žicu ili druge metalne predmete koji povećavaju ubojitost bombe teške od 5 do 20 kg. Ona se, pretpostavljate, vezuje oko struka.
Na slici desno, snimljene su dve žene-bombe (levo je ubica Radživa Gandija) nekoliko minuta pred samoubilački napad (obratite pažnju na sat na ruci jedne od njih... tik-tak, tik-tak...)
Pripadnica LTTE, žena-bomba – Thenmuli Rajaratnam (snimljena na slici levo nekoliko sekundi pre nego što se digla u vazduh) je aktivirajući bombu koju je nosila oko struka na dočeku predsednika vlade Indije Radživa Gandija (na slici desno), sina Indire Gandi, u Tamil Nadu 1991. godine, ubila sebe, njega i još 16 ljudi. Potpuno neopaženo, prišla je Gandiju, savila se da mu poljubi stopalo i aktivirala bombu.
Ova žena je, između ostalih, poslužila kao izazov i spisateljici i reditelju (glumicama pogotovu) da proniknu u um žene-bombe, da razotkriju i podele, tu – pred nama i sa nama – svaku misao, svaki pokret, svaku dilemu, svaki razlog koje ove žene mogu imati u poslednjim trenucima svog života.
Radnja predstave «Žena-bomba» prikazuje, između ostalog, poslednjih 12 minuta i 36 sekundi života žene-bombe.
Dramatično odbrojavanje počinje pitanjem koje «žena-bomba» upućuje publici, a ja vama:
«Šta biste Vi uradili da znate da Vam je ostalo 12 minuta i 36 sekundi života?»
i dilemom koju žena-bomba upućuje sebi samoj, o kojoj možemo (tako prepotentno) da diskutujemo:
«Je li ovo junački čin koji završava mojim samoubistvom
ili je ovo samoubistvo skriveno iza junačkog čina?»