Čuvar stada
V
Ima metafízike, i to dosta, u razmišljanju ni o čemu.
Šta ja mislim o svetu?
Otkud znam šta mislim o svetu!
Da se razbolim mislio bih o tome.
Šta mislim o stvarima?
Koje je moje mišljenje o uzrocima i posledicama?
Šta sam meditirao o Bogu i o duši
I o postanju sveta?
Ne znam. Za mene je misliti o tome zatvoriti oči
I ne misliti. Navući zavese
Na prozoru (ali na njemu nema zavesa).
Misterija stvari? Šta ja znam šta je misterija!
Jedina misterija je to što neko uopšte razmišlja o misterijama.
Ko stane na sunce i zatvori oči,
odjednom prestane da zna šta je Sunce
I počne da misli o mnogim, vrelim stvarima.
Ali otvori li oči i ugleda li Sunce,
više ne može da misli ni o čemu,
Jer sunčevo svetlo vredi više nego misli
Svih filozofa i svih pesnika.
Sunčevo svetlo ne zna šta radi
I zato ne greši. I svačije je. I dobro je.
Metafizika? Kakve veze metafízika ima sa drvećem?
To što je zeleno i krošnjasto, i što ima granje
I daje plod kada dođe vreme, to nas ne goni na razmišljanje,
Nas, koji ne umemo da ga primećujemo.
Ali koja je metafizika bolja od njihove,
metafizike drveća koje ne zna zbog čega živi
Niti zna da ne zna?
«Intimno ustrojstvo stvari»...
«Intimni smisao Vasione»...
Sve to je laž, sve to zajedno ne znači ništa.
Neverovatno je da je moguće misliti na te stvari.
To je kao razmišljati o razlozima i svrhama dok puca zora,
A oko drveća nejasni sjaj zlata polagano osvetljava tamu.
Misliti na intimni smisao stvari
Je suvišno, kao misliti o zdravlju
Ili poneti čašu na izvor vode.
Jedini intimni smisao stvari
Jeste da one nemaju nikakvog smisla.
Ne verujem u Boga jer ga nikada nisam video.
Kada bi on hteo da ja verujem u njega,
Sigurno bi mi se obratio i ušao mi na vrata
Govoreći mi: Evo me!
(To možda glupo zvuči onome koji,
ne znajući šta znači posmatrati stvari,
ne razume onoga koji govori o njima
Tako što nas uči da primećujemo.)
Ali ako je Bog cveće i drveće
I brda i sunce i mesečina,
Onda verujem u njega,
Onda verujem u njega u svakom trenutku,
I moj je čitav život molitva i misa,
I pričešće očima i ušima.
Ali ako je Bog cveće i drveće
I brda i mesečina i sunce,
Zašto ga zovem Bog?
Zovem ga cveće i drveće i brda i sunce i mesečina;
Zato što, ako se on, da bih ga ja video,
Napravio u sunce u mesečinu u cveće u drveće i brda,
Ako mi se prikazuje kao drveće i brda
I mesečina i sunce i cveće,
To je zato što želi da ga upoznam
Kao drveće i brda i cveće i mesečinu i sunce.
I ja ga zato slušam,
(Šta ja više znam o Bogu nego Bog sam o sebi?),
Slušam ga živeći, spontano,
Kao neko ko otvori oči i gleda.
I zovem ga mesečina i sunce i cveće i drveće i brda,
I volim ga ne misleći na njega,
I mislim ga gledajući i slušajići,
I hodam s njime u svakome času.
(Objavljeno u časopisu Athena, br. 4, Januar 1925.)
još puno toga zanimljivoga u http://www.bookvar.rs/
Preveo, od srca, Dejan Tiago Stanković