Globalna ekonomija tek izlazi iz najveće krize u poslednjih osamdeset godina. Čeka nas još dosta teških godina. Fer i transparentna međunarodna trgovina, kao i investiciona pravila su ugrožena. Vlade čine nove snažne uplive u privatne poslove. Opasne klimatske promene i ograničenosti prirodnih resursa destabilizuje zemlje. Nalazimo se na pred ključnim izborom. Diplomatija bi u nekoliko sledećih godina mogla da obezbedi - ili da podrije - životni standard svih nas daleko u budućnost.
Krajem prošle godine učestvovao sam na fascinantnoj ekonomskoj konferenciji u Forin ofisu u Londonu na kojoj su učestvovali i ministri, stotine britanskih diplomata, lokalni ekonomski stručnjaci zaposleni u ambasadama širom sveta, kao i direktori javnih službi. Diskusije i zaključci konferencije su ostavili veliki utisak na mene i zato bih voleo da ih podelim sa vama kroz kratku seriju blogova.
U svakodnevnom životu problemi nam lako odvuku pažnju od globalnih pitanja koja imaju uticaj na sve nas. Bilo da smo u Britaniji ili Srbiji, snažan ekonomski oporavak, širenje svetske trgovine i prelazak na održiviji nivo potrošnje biće ključni da bismo održali dobar životni standard. Zbog toga sam se osetio privilegovanim što sam u prilici da se vratim u London da čujem vodeće britanske stručnjake iz oblasti ekonomije i zaštite životne okoline.
Bile su četiri glavne teme. Neke diskusije su me ispunile nadom, dok su me druge veoma zabrinule.
Prva tema, o kojoj ću danas i pisati, jeste svetska ekonomija. Čuli smo puno loših vesti. Iako smo već u četvrtoj godine svetske ekonomske krize rast se jedva beleži. Krediti za kompanije, ali i domaćinstva su nedovoljni. Potrošači u bogatim zemljama još uvek moraju da otplaćuju velike dugove. Vlade nemaju više fiskalne municije za jačanje ekonomije; i da bi se izbegla kriza moraćemo mnogo više da štedimo, što će dodatno usporiti rast. Dugoročno gladano javne finansije deluju gore nego ikada: sporiji ekonomski rast i sve starija populacija znače da darežljive socijalne države nisu održive. Npr. SAD su morale da se suoče sa nekim veoma bolnim izborima, koji su odlagani zbog kratkoročnih političkih ciljeva. Čuli smo i da će evrozona morati radikalno da se promeni ako želi da preživi - i to na način sa kojim se neće svi evropljani složiti. Ipak, kolaps evra bi bio mnogo gora opcija: uticaj sloma na ekonomije i društva, kako u evrozoni tako i van nje, bio bi nezamisliv.
Da ne bismo postali previše depresivni bilo je i dobrih vesti. Glavna tržišta u usponu, Azija, Afrika i Južna Amerika, iako sporije, i dalje beleže rast. Ta tržišta se modernizuju, integrišu i, što je najvažnije, umanjuju siromaštvo. Pošto njihova mlada srednja klasa raste velikom brzinom (svaka jedanaesta osoba danas u svetu je iz Indija i ima manje od 25 godina!) potražnja za proizvodima i uslugama sa zapada će porasti, na dobrobit svih. Američka ekonomija počinje da se oporavlja. I jedinstveno EU tržište se oporavlja - sada ima jedinstveni zakon o patentima i bankarsku uniju u nastajanju. Unija sada ima ugovor o slobodnoj trgovini sa Južnom Korejom, a nastavlja i pregovore sa Kanadom, Indijom i ASEAN-om. Istovremeno, zemlje sa nezavisnim kapitalom su donele značajne prekomorske investicije. I sama Velika Britanija je osetila dobrobit takvih projekata podržanih od strane različitih vlada.
Verujem da se možemo složiti i da je 2012. Bila veoma turbulentna godina. Bila je ovo ključna izborna godina sa smenom rukovodstva u mnogim važnim zemljama. Došlo je do nekoliko geopolitičkih kriza. Zatim, građanski rat u Siriji. Imali smo nekoliko neobično silovitih vremenskih nepogoda. Zbog toga sam se zapitao da li to znači da 2013. samo može biti bolja? Šta to znači za nas?
Ciljevi spoljne politike Velike Britanije su ambiciozni. Želimo da unapredimo svetski sistem ekonomske uprave, proširimo slobodnu trgovinu, unapredimo sistem zaštite intelektualne svojine i obezbedimo energetsku sigurnost. Moramo i raditi na ispunjavanju Milenijumskih razvojnih ciljeva UN u vezi sa iskorenjivanjem siromaštva. Moramo i da se izborimo sa vremenskim promenama. Nažalost, ekonomska kriza koja još traje usporava ostvarivanje ovih ciljeva. Stepen siromaštva je u porastu od 2008. godine. Slobodna trgovina je ugrožena. Ekonomske politike su sve manje koordinisane. A i pregovori o smanjenju emisije štetnih gasova napreduje jako sporo. Mada ima i nekih boljih priča u oblasti energetske sigurnosti nakon što je „fracking" tehnika dobijanja prirodnog gasa otvorila mogućnost korišćenja velikih, novih rezervi u stabilnim zemljama kao što su SAD.
Šta mi u Velikoj Britaniji u saradnji sa partnerima možemo uraditi da pomognemo oporavak svetske ekonomije? Multilateralna saradnja je ključna. To bi omogučilo očuvanje i širenje slobodne trgovine na globalnom nivou. Bolje koordinisane politike među važnim ekonomskim silama bi osnažile jedna drugu, pre nego oslabile. Bolja upotreba potencijala interneta kao biznis sredstva - a ne za izvršenje kriminalnih radnji - bi dovela do stvaranja poslovnih prilika vrednih milijarde, uključujući i najsiromašnije stanovnike sveta. Jačanje i širenje jedinstvenog EU tržišta bi pomoglo razvoj biznisa, zaposlilo bi se više ljudi i bilo bi mnogo više investicija. I samim tim proširenje Unije je važnije nego ikada. Proces rada na ovim ciljevima mora i da uključi države u usponu; a i princip upravljanje međunarodnim organizacijama, koji je uglavnom ustanovljen nakon Drugog svetskog rata još uvek ne odražava novu globalnu realnost.
Iako postoje veliki rizici, ja sam optimista (ili sam naivan!). Uspon novih ekonomskih sila, tehnološki napredak, porast svetske populacije i bolja međunarodna koordinacija moraju voditi ka prosperitetu. A to, po mom mišljenju, može doneti dobrobit Velikoj Britaniji, kao i Srbiji. Ali zanima me šta vi mislite? Kako Srbija može da izbegne rizike a iskoristi prednosti budućih prilika? Da li ste optimisti ili pesimisti kada je reč o svetskoj ekonomiji? I najvažnije: šta mislite da bi vlade i diplomate trebalo da urade da bi poboljšali svetsku ekonomiju (ako smatrate da bi trebalo nešto da urade!)?
Na kraju samo da ponovim da ću seriju ovih blogova nastaviti na temu međunarodne trgovine i investicija.
Alex Brooks
šef Trgovinskog odeljenja