Hobi

Kurdski bedeker

Bojan Budimac RSS / 25.01.2013. u 21:30

Kurdi: osnove za one koji ne znaju ništa i podsetnik za one koji znaju sve

U ovom tekstu ću pokušati najširom mogućom četkom da oslikam neke osnovne činjenice o kurdskom narodu. Možda nisam u pravu kada mislim da ih nije zgoreg znati pre nego što pređem (nešto detaljnije) na istoriju konflikta turske države i PKK-a. Svestan da ovo nije tekst (kao uostalom ni prethodni što nije bio) koji može izazvati poplavu komentara i da mnogima može biti dosadan, ali iz poštovanja prema temi i želji da je što bolje obradim dajem vam ga na čitanje.

Geografija

Kurdistan (ili Kurdistani -- plural)* -- zemlja Kurda --je bliskoistočna geografska oblast koja se prostire na teritorijama Turske (43% teritorije Kurdistana je na teritoriji današnje Turske), Irana (31%), Iraka (18%) Sirije (6%) (oblasti dve tromeđe ove četiri države) i Jermenije i Azerbejdžana (zajednički 2%). [Ova aproksimacija dolazi od američkog profesora Majkla M. Gantera, (akademskog) autoriteta po pitanjima turskog i iračkog Kurdistana]

mapa.16117.jpg 

Država tog imena nikada nije postojala, ali je Kurdistan bio toponim u Osmanskom carstvu koji je označavao jugoistok današnje Turske, odnosno provinciju Dijarbakir (u republici do nedavno sama upotreba te reči bi vodila ozbiljnim nevoljama). U Iranu postoji provincija Kordestan.

Značajne enklave Kurda žive i na teritorijama koje nisu povezane sa ovom oblašću -- recimo u centralnoj Anadoliji ili iranskoj provinciji Korasan (Khorasan) istočno od Kaspijskog mora na granici sa Turkmenistanom u kome ih takođe ima. Velik broj turskih Kurda živi u Istanbulu -- Ganterova procena iz 2003. je 3 miliona -- što ga čini najvećim kurdskim gradom na svetu, Ankari (1 milion) i Izmiru (1 milon). Takođe postoji velika kurdska dijaspora u Evropi, preko jednog miliona (Nemačka i Francuska imaju najveći broj).

--------------------
* Reč "Kurdistan" u ovom tekstu ću koristiti kao geografsku poštapalicu, najčešće stavljajući ispred nje bližu odrednicu (turski, irački, iranski ili sirijski). Jednostavno tako je lakše i to ne predstavlja nikakav politički stav.
--------------------

No, vratimo se Kurdistanu. Najbitnija i naočiglednija karakteristika navedenog područja su planine. Uticaj (uglavnom teško prohodnog) terena na sudbinu ovog naroda je dvojak, jer kako je doprineo njihovoj podeljenosti po svim mogućim šavovima -- političkim, lingvističkim, plemenskim i ideološkim, tako ih je (sa)čuvao od potpunog osvajanja i asimilacije Turaka, Iranaca i Arapa. Kurdska izreka da Kurdi nemaju prijatelja osim planina nije bez osnove (mada me, kad je čujem od Kurda, koji živi recimo u Izmiru, neodoljivo podseća na kemalističku mudrost "Turčin nema prijatelja osim Turčina").

Nije zgoreg napomenuti da na navedenoj teritoriji žive manjine -- Turci, Jermeni, Asirci, Arapi, Turkmeni, Iranci itd.

Poreklo, religija i jezik

Naravno da postoji struja među kurdskim (ultra)nacionalističkim istoričarima koja dokazuje tezu "amebe pa Kurdi", te u tom pohodu nazad kroz vreme ka velikom prasku pomoću (para)lingvistike (a kako drugačije?) pokušava da poveže današnje Kurde i Medijce. Međutim, rupa u bilo kakvim dokazima je suviše velika da bi se premostila, pa teorija ne služi ničemu osim bildovanju nacionalnog identiteta.

Čak i kad bi se nesporno dokazalo da je prvi ugrušak belančevina kurdskog ili srpskog ili turskog ili (dodaj po želji) ..................... porekla to ne bi imalo apsolutno nikakve važnosti za današnjicu tih naroda, pa ću se držati onoga što se pouzdano zna, a u krajnjoj liniji je bitno za današnjicu.

U to svakako ne spada da je veliki Saladin, fakat, bio Kurd, a činjenica da ga je istorija zabeležila kao takvog proizilazi iz toga da su Arapi tako nazvali planinski narod koji su islamizirali u sedmom veku. Osim manje-više suprotstavljenih teorija ne postoje pouzdana saznanja o njihovom poreklu. Šta god da je njihovo tačno poreklo, jasno je da su današnji Kurdi mešavina raznih grupacija, rezultat ranijih invazija i migracija, piše Ganter [A-Z Kurds, strana xxx].

Kurdi su većinom muslimani suniti. Postoji značajan broj kurdskih alevita i čak nešto hrišćana.

Jezik je indoevropski, srodan persijskom.*

----------------------------
* Otud je uvreda za inteligenciju zvanična turska (pseudo)naučna "istina", ustanovljena u prvim godinama republike, koja je (uporno) tvrdila da su Kurdi zapravo Turci [zvaničan naziv je bio "planinski Turci"], koji su po jednoj teoriji, pajz sad, "zaboravili" turski zbog izolovanosti u planinama i "izmislili" jezik kojim govore, a po drugoj (ništa manje smehotresnoj) "iskvarili" turski jezik zbog blizine Irana i jačine iranskih uticaja.

No, ako mislite da je to za zgražavanje šta ćete tek misliti o (istorijsko-)lingvističkoj teoriji [takođe bila sponzorisana od tadašnjih vlada] koja je "dokazivala" da su sve velike civilizacije -- kineska, indijska, pa čak egipatska i etrurska -- turskog porekla, a turski je taj prajezik? Zapravo ono iz prethodnog pasusa je samo deo te sveobuhvatne teorije.

Ovde moram naglasiti da sam preseljenjem u Tursku 2000. godine uhvatio poslednje ehoe te (pseudo)nauke. Negde do 2002.--03. se još mogao čuti/videti tu i tamo neki akademik koji valja te "naučne istine", sada već dosta dugo ne. Iskoči tu i tamo neki veseljak koji, recimo "utvrdi" da su i Belgijanci Turci, ali to je ekces, a ne pravilo [i za razliku od pre dobije prostora samo u (određenoj) dnevnoj štampi, nema ih na TV-u].
----------------------------

Dakle jezik, ako se singular uopšte može upotrebiti, ima dve osnovne varijante kurmandži i sorani. Kurmandži se pretežno govori na severozapadu Kurdistana (Turska, severozapadni Irak), a sorani na jugoistoku. Praktično to su dva jezika i jedni druge ne razumeju. Međutim, to nije sve što se jezika tiče, postoje još (najmanje) dva -- zazadža (ja transkribujem onako kako čujem, englezi ga nazivaju zaza ili zazaki), koji se govori u centralnoj Anadoliji i gurani koji se govori u delovima Iraka i Irana. Zaza i kurmandži se razlikuju u toj meri da moji kurmandži govoreći prijatelji nisu bili u stanju da mi prevedu reči pesama pevanih na zazadžiju, iako su nepogrešivo (na prve tonove) ustanovili da se radi o kurdskoj muzici. No, da stvar bude još malo komplikovanija (osim činjenice da još postoje brojni dijalekti sva četiri oblika ovog jezika / ovih jezika) je da se dobar broj Zaza ne smatra Kurdima, ali već pomenuh notornu podeljenost Kurda po svim šavovima, od kojih je ovo samo još jedna.

Kurmandži koristi latinično pismo sa tridesetjednim znakom, a sorani prilagođenu vrstu persijskog pisma nazvanog sorani. U delovima Sovjetskog Saveza (Jermenija, Azerbejdžan, Turkmenistan) Kurdi su koristili ćirično pismo sa 32 znaka.

Ako mislite da pravoslavni Srbi komplikuju sebi (i drugima) život upotrebljavajući dva kalendara (koji su barem identični kad je broj godina u pitanju) razmislite. Kurdi osim svog koriste još tri -- gregorijanski, muslimanski i iranski. Kurdski kalendar je solarni sa 365 dana u godini i svakom četvrtom prestupnom. Godina počinje na prolećnu ravnodnevnicu -- Nevruz* -- kao i u iranskom. Za razliku od iranskog koji broji godine od sedmog veka pre nove ere kurdski ih broji od 380 nove ere, s tim što je iz njega neobjašnjivo nestalo 7 godina, tako da smo sada u 1626. kurdskoj godini.

--------------------
* Nevruzu, odnosno 21. martu u Turskoj prethode dani puni napetosti. Država je u skladu sa politikom negiranja kurdskog identiteta zabranjivala i/ili sprečavala (javne) proslave, a s druge strane kurdski nacionalisti su gledali da one budu što masovnije i provokativnije. PKK je često započinjao prolećne ofanzive baš 21. marta.
--------------------

Društvo

Kurdsko društvo je velikim delom plemensko. Plemena broje od nekoliko stotina do nekoliko desetina hiljada porodica, a dalje su podeljena u klanove, loze, pod-loze i na dnu te piramide su domaćinstva. Plemena nisu bazirana isključivo na srodstvu. Nekada su političke alijanse važnije od srodstva, tako da domaćinstva ili pojedinci mogu postati članovi ako se priključe nekom plemenu, obično treba dve generacije da se činjenica da ne postoji stvarno srodstvo zaboravi.

Nekada nomadska danas su plemena uglavnom permanentno naseljena i većinom se bave poljoprivredom i stočarstvom. Holandski antropolog Martin van Bruinessen beleži nekoliko (polu-)nomadskih plemena u turskom Kurdistanu krajem sedamdesetih godina prošlog veka, međutim s obzirom na borbu države protiv tog načina života pitanje je da li danas vode taj način života (ta politika nije direktno uperena protiv Kurda, njome su isto toliko pogođeni Juruci, koji su Turci).

Plemenska struktura i ozbiljniji odnos prema religiji doprinose, već dva puta pomenutoj, neujedinjenosti Kurda. Naime, pitanje lojalnosti, odnosno gde primarne lojalnosti leže, utiče na (politički) identitet, a u uslovima u kojima se age i šeici* rivalskih plemena stvrstavaju na oprečne strane sukoba (često samo zato što se rival svrstao na "drugu" stranu) nacionalni identitet (kao nadplemenski i/ili nadreligiozni) nije bog zna kakav lepak.

-----------------------
* Aga je plemenski ili klanski starešina i/ili često bogati zemljoposednik. Šeik je religiozni autoritet. Naime, tako Kurdi upotrebljavaju ove titule.
------------------------

Ta nejasnoća često pravi teškoća istoričarima [i "ekspertima"] u razumevanju događaja, Ganter piše: Do dana današnjeg istoričari debatuju da li je šeik Saidov poznati ustanak protiv Turske 1925. bio motivisan stvarnim kurdskim nacionalizmom (kako tvrde kurdski nacionalisti, moja primedba) ili čežnjom za ukinutim kalifatom. U svakom slučaju zakržljali osećaj kurdskog nacionalizma je pomogao u sprečavanju šeika Saida da ujedini veći broj kurdskih plemena pod svoju zastavu. [A-Z Kurds, strana 160]

Ukupan broj Kurda je nemoguće utvrditi sa sigurnošću. Postoje samo procene. S jedne strane Kurdi su skloni da preuveličavaju svoj broj, a sa druge strane države u kojima žive da ga smanjuju.

Već sam nekoliko puta na blogu pisao da je u Turskoj nemoguće odrediti broj bilo koje etničke zajednice, jer jednostavno pitanja o poreklu ne postoje u upitnicima za popis stanovništva. [Poslednji popis koji je imao jedno takvo pitanje (maternji jezik) je bio davne 1963. godine.] Slična je, kažu, situacija u Iraku, a naročito Siriji (gde im ne daju ni državljanstvo).

Zbog svega toga se procene ponekad razlikuju za desetak miliona, a o procentima koji čine u zemljama u kojim žive da ne govorimo (procene za recimo Tursku su od 15 do 27%, a nekad bogami i 30%.

Procena ukupnog broja Kurda broja se kreće od 26 do 38 miliona.

------------------
* Pišući i razmišljajući o ovoj temi (mislim, generalno Kurdima), juče mi pade na pamet da kliše "najbrojnija etnička grupa bez nacionalne države" suštinski nije tačna. Naime, Paštuni čiji se broj procenjuje na 60 do 80 miliona nemaju nacionalnu državu i slično Kurdima su podeljeni ad hoc imperijalnom granicom između Avganistana i Pakistana. Naravno, nije mi namera da poredim položaj (nemoguće je, položaj Paštuna u obe zemlje je daleko bolji, zapravo oni vladaju Avganistanom), samo da primetim da se često netačni klišei lako ukorene.
----------------

Istorija

Za sada samo dva najsudbonosnija događaja za istoriju Kurda.

Dvadesettrećeg avgusta 1514. se odigrala bitka kod Čaldirana između Osmanske i Persijske imperije. Tom bitkom, kojom su Osmanlije osvojile istočnu Anadoliju i severni Irak, je uspostavljena jedna od najstabilnijih granica na svetu -- praktično je nepromenjena do dana današnjeg. Međutim, uspostavljanje te granice deli kurdska plemena (ili Kurdistan ili kurdski narod) po osi sever -- jug. Otuda je neizbežni datum kurdske istorije.

Sajks-Pikotov sporazum iz 1916. o tranžiranju Osmanske imperije (papir koji uz Balfurovu deklaraciju smatram izvorom svih patnji Bliskog istoka) i njegova primena i.e stvaranje Iraka i Sirije je podelila Kurdistan/Kurde, ovog puta po osi istok-zapad.

[nastaviće se]

********************

Beleška na margini

Još jedna meni omiljena kurdska muzičarka

Atačmenti



Komentari (96)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

expolicajac expolicajac 21:52 25.01.2013

Načelniče

H V A L A
sepeo sepeo 21:56 25.01.2013

Ankara - Erbil?

Sjajan tekst, domacine! S paznjom cekamo nastavak...

Moze li jedno pitanje, onako odmah s neba pa u rebra?

Naime, da li ti se cini mogucom promena forme Tursko-Kurdskog dijaloga, koji bi se umesto na osi Ankara-Dijarbakir vodio na osi Ankara-Erbil? Kada to kazem, mislim na mogucnost pronalaska zajednickih interesa izmedju Turske kao drzave i kurdske samouprave, odnosno para-drzave na severu Iraka. Ako bi ta saradnja podrazumevala (precutnu) podrsku Turske jacanju fakticke nezavisnosti Irackog Kurdistana s jedne strane i stabilno snabdevanje Turske naftom (za kojom je uvek zedna) iz Erbila, Turska bi se oslobodila relativne vezanosti za uvoz nafte iz Irana (oko trecina ukupnog uvoza, ako se ne varam) i samim tim bila manje protivna nekoj eventualnoj interveciji Zapada/USA/ISR prema toj zemlji. Takodje, efektivna saradnja Turske sa Erbilom bi mogla pacifikovati PKK i stabilizovati turski jugoistog, sto bi Davatogluu & comp. oslobodilo politicke kapacitete za jace delovanje na drugoj strani...
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:21 25.01.2013

Re: Ankara - Erbil?

Pa Ankara i Erbil su u najboljim mogućim odnosima, teško je zamisliti bolje. Ankara gradi te odnose po cenu odnosa sa Bagdadom, koji su, da kažem eufemistički, zategnuti (do pucanja).

Međutim, to ne rešava problem PKK-a, nad kojim Erbil nema nikakvu kontrolu, iako je maksimalno kooperativan. Zbog toga sada turska država pregovara direktno sa Odžalanom (vidi moj prethodni blog).

U sledećim tekstovima ću pokazati da ne postoji tursko-kurdski sukob (iako ga mnogi, kako sa turske tako sa kurdske strane, predstavljaju tako, da ne govorim o posmatračima). Naime, to je sukob između PKK-a i države, a kad se još bolje pogleda između dve (skoro pa identične ideologije).

milivoje_bg milivoje_bg 22:04 26.01.2013

Re: Ankara - Erbil?

Bojan Budimac
Pa Ankara i Erbil su u najboljim mogućim odnosima, teško je zamisliti bolje. Ankara gradi te odnose po cenu odnosa sa Bagdadom, koji su, da kažem eufemistički, zategnuti (do pucanja).

Međutim, to ne rešava problem PKK-a, nad kojim Erbil nema nikakvu kontrolu, iako je maksimalno kooperativan. Zbog toga sada turska država pregovara direktno sa Odžalanom (vidi moj prethodni blog).

U sledećim tekstovima ću pokazati da ne postoji tursko-kurdski sukob (iako ga mnogi, kako sa turske tako sa kurdske strane, predstavljaju tako, da ne govorim o posmatračima). Naime, to je sukob između PKK-a i države, a kad se još bolje pogleda između dve (skoro pa identične ideologije).


Зашто народ који броји на десетине милиона нема право на своју незвисну државу !? (А овде како год се каквој шуши дигло - када су растурали претходну државу - добила то право (и државу, наравно)).
JJ Beba JJ Beba 22:21 25.01.2013

***

gutam tekst ko krimi roman
Gospodja Klara Gospodja Klara 22:43 25.01.2013

Re: ***

gutam tekst ko krimi roman


Ja kao epsku fantastiku.
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:49 25.01.2013

Tekst

Tekst sam preskočio, ali sam odgledao klip, dobro, ne baš do kraja. Od mene - dosta.
blogovatelj blogovatelj 00:37 26.01.2013

Re: Tekst

Tekst
Tekst sam preskočio, ali sam odgledao klip, dobro, ne baš do kraja. Od mene - dosta.


Studiozan si, mora se priznati.
Zato i razumes pravilno geopoliticka kretanja u svetu. A i sire
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:53 26.01.2013

Re: Tekst

blogovatelj
Tekst
Tekst sam preskočio, ali sam odgledao klip, dobro, ne baš do kraja. Od mene - dosta.


Studiozan si, mora se priznati.
Zato i razumes pravilno geopoliticka kretanja u svetu. A i sire


Zavitlavam se, odličan je tekst, mada bi Budimac mogao malo da smanji doživljaj sa upotrebom skoro svih vrsta zagrada koje je mogao da nadje na tastaturi. I ovim umetanjem fusnota usred teksta. Inače, nemam primedbi .



Bojan Budimac Bojan Budimac 09:12 26.01.2013

Re: Tekst

srdjan.pajic
mada bi Budimac mogao malo da smanji doživljaj sa upotrebom skoro svih vrsta zagrada koje je mogao da nadje na tastaturi.


Ih, pa znam i gde se ove {} nalaze, ali mi još nisu zatrebale
A fusnote bih ja stavljao na njihovo mesto, kad bi se u ovom kršu mogao praviti anchor link. Možda i ne bih, tada ih niko ne bi čitao.
maksa83 maksa83 09:19 26.01.2013

Re: Tekst

Tekst sam preskočio

Greška.

edit & p.s. za Budimca.

Reč "Kurdistan" u ovom tekstu ću koristiti kao geografsku poštapalicu


Ovo je etimološki sasvim validno, pošto je direktan prevod sa Sanskrita: "mesto gde žive Kurdi".
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:36 26.01.2013

Re: Tekst

Bojan Budimac
Možda i ne bih, tada ih niko ne bi čitao.



Siguran sam da ih geopolitički eksperti nivoa jednod M. Drecuna, u koje spada, recimo, ovaj naš Blogi, ne bi čitali. Ali ja nisam taj.

Inače, svidjaju mi se ovi tvoji svetosavsko blagi, doduše možda i neplanirani, osvrti na uratke izvesnih lokalnih ex blogera, oduševljenih genetikom i mikrobiološkim poreklom našeg i drugih naroda (koji su isto, zna se, naši, da upotrebim i ja zagrade, kao moj Veliki Učitelj)
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:42 26.01.2013

Re: Tekst

možda i neplanirani

Nema neplaniranog
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:59 26.01.2013

Re: Tekst

Bojan Budimac
možda i neplanirani

Nema neplaniranog


Kapiram da si putovao tim kurdskim delom Turske, i iako ovaj tekst nije putopis, interesuje me na šta to liči tamo? Jel to neka teška zabit, ono, bez puteva kojima može da se prodje običnom kolima (bez pogona na 4 točka), struje, vode, ili je pak sasvim ok? Kakvi su ljudi prema turistima, jel opasno putovati tuda sam, kao stranac, žena, Turčin, Srbin, Amerikanac ()?

Ako si mislio o tome da pišeš kasnije, ok, mogu da sačekam.



blogovatelj blogovatelj 20:09 26.01.2013

Re: Tekst

Siguran sam da ih geopolitički eksperti nivoa jednod M. Drecuna, u koje spada, recimo, ovaj naš Blogi, ne bi čitali.


Volim te sto si realan
blogovatelj blogovatelj 20:10 26.01.2013

Re: Tekst

Kakvi su ljudi prema turistima, jel opasno putovati tuda sam, kao stranac, žena, Turčin, Srbin, Amerikanac ()?


I mene mnogo zanimaju ovakve stvari.
niccolo niccolo 20:12 26.01.2013

Re: Tekst

blogovatelj
Kakvi su ljudi prema turistima, jel opasno putovati tuda sam, kao stranac, žena, Turčin, Srbin, Amerikanac ()?


I mene mnogo zanimaju ovakve stvari.

Zar nije naša Snežana prolazila tuda bajsom prošle godine?
blogovatelj blogovatelj 20:29 26.01.2013

Re: Tekst

Zar nije naša Snežana prolazila tuda bajsom prošle godine?


Valjda jeste.
Ali to je samo jedna priča od mnogih.
I ona je prošla jednom od mnogih staza, vredelo bi pročitati još toga.
Inače sam manijak za geografiju, mnogo volim priče iz delova sveta u kojima nisam bio.
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:41 26.01.2013

Re: Tekst

niccolo
blogovatelj
Kakvi su ljudi prema turistima, jel opasno putovati tuda sam, kao stranac, žena, Turčin, Srbin, Amerikanac ()?


I mene mnogo zanimaju ovakve stvari.

Zar nije naša Snežana prolazila tuda bajsom prošle godine?


Nije, nego je smotala na sever-severoistok Turske, obalom Crnog mora, pa prema Kavkazu. Možda je planirala tuda provobitno, kad je mislila da će biciklom preko Irana, ali je Budimac odgovorio od te zamisli, ili nije dobila vizu, nisam siguran.

Bojan Budimac Bojan Budimac 22:14 26.01.2013

Re: Tekst

srdjan.pajic
Kapiram da si putovao tim kurdskim delom Turske, i iako ovaj tekst nije putopis, interesuje me na šta to liči tamo? Jel to neka teška zabit, ono, bez puteva kojima može da se prodje običnom kolima (bez pogona na 4 točka), struje, vode, ili je pak sasvim ok? Kakvi su ljudi prema turistima, jel opasno putovati tuda sam, kao stranac, žena, Turčin, Srbin, Amerikanac ()?

Ako si mislio o tome da pišeš kasnije, ok, mogu da sačekam.


Nisam, ali sad si mi dao ideju da možda završim ovu seriju nekim putopisom.

Nije zabit, kakvu bi očekivao, sve je umreženo asfaltnim putevima (ne autoputevima), ali uslov da idem tamo je bio da idem avionom. Naime, ja sam hteo busom (ne zbog cene, ona je otprilike ista) nego zato što za dva dana, koliko traje busom (to je otprilike soma i po kilometara), prođeš celu Tursku po osi zapad-istok. Fu je rekla: "Ne dolazi u obzir!" To ima svojih (sasvim dobrih) razloga, jer PKK ume u tim krajevima da postavi ček point i kidnapuje, državne službenike, regrute, strance (tim redom prioriteta). Ovi prvi nekad loše završe, a sa strancima uglavnom ne znaju šta da rade, pa ih puste posle nekoliko dana. Prošlog leta su maznuli jednog poslanika (iz kemalističke partije), ali to je, čini se bio kabuki teatar. U provinciji (Mardin) u kou sam ja putovao mesecima pre toga (oktobar prošle godine) nije bilo nikakvih incidenata.

U Mardinu su ljudi navikli na turiste i strance tako da je kul (400 soma domaćih i 40 soma stranih godišnje dolazi u Mardin). U hotelu u kome sam odseo je bilo Amera i nisam primetio da imaju ikakav zort. Ni ja nisam osećao nikakvu frku u Mardinu i njegovoj okolini. Već u Midjatu (nekih 40-tak km na istok) atmosfera nije tako prijatna iako nije ni frka. Tamo sam se sreo sa jednim našim čovekom, koji je sa filmskom ekipom (on je filmski montažer) radio na snimanju igranog filma (promašili smo se u Mardinu za jedan dan). E on mi je recimo ispričao da su u Mardinu radili bez ikakvih problema duže od mesec dana, a u Midjatu im je prvi dan na set došla ekipa sa molotovljevim koktelima da ih reketira Bili smo kratko na setu (jedno dvorište), ali cela jebena ulica je bila obezbeđena.

Inače sam se družio sa jednom mladom kineskom novinarkom (piše o turizmu i klopi), koja je prešpartala dobar deo tog jugoistoka (dobro, nije bila na najneuralgičnijim tačkama, koje su uz iračku granicu) potpuno nesvesna politike, Kurda, PKK-a i to sve sa srebrnim krstićem oko vrata (bila se jako čudilla kad je doživela žandarski ček point postavljen noću između Dijarbakira (centar/glavni grad turskog Kurdistana) i Mardina. Danju nema ček pointa.

niccolo
Zar nije naša Snežana prolazila tuda bajsom prošle godine?
Nije i to bi mogla samo preko Fu i mene mrtve. Poludeli bi od brige. Sneža je iz centralne Anadolije (Kapadokija, Kajzeri) uhvatila severno-severoistočni kurs ka Crnom moru tako da je zaobišla turski Kurdistan. Nije to (još) za bicikliste, a kamoli same ženske bicikliste.
niccolo niccolo 22:16 26.01.2013

Re: Tekst

Sneža je iz centralne Anadolije (Kapadokija, Kajzeri) uhvatila severno-severoistočni kurs ka Crnom moru tako da je zaobišla turski Kurdistan.

aaa...ja se sećam da je bila tu negde, ali nisam znao tačno kuda je prolazila a kuda nije...
srdjan.pajic srdjan.pajic 23:54 26.01.2013

Re: Tekst

Hvala, Budimac, i ovoliko je dovoljno da steknem neku osnovnu sliku. A Amere ustvari ne treba uzimati kao primer, ima ludaka koji se ne boje ničega. Moj pajtaš iz grupe, Amerikanac, belac, je išao pre nekoliko godina u Teheran, na neku svadbu, i to je bio doživljaj vredan priče. Ali da ne davim sada, samo da kažem da NIJE prošao kao prase u Teheranu, mada je imao 24/7 pratnju iranskog sikrit servisa.

E, da, i hvala ti što si nam čuvao Snežanu! Tačno samo mogao da je zamislim kako bi biciklala baš tuda, da ti nisi banovao rutu.



Bojan Budimac Bojan Budimac 08:13 27.01.2013

Re: Tekst

Moj pajtaš iz grupe, Amerikanac, belac, je išao pre nekoliko godina u Teheran, na neku svadbu, i to je bio doživljaj vredan priče. Ali da ne davim sada, samo da kažem da NIJE prošao kao prase u Teheranu, mada je imao 24/7 pratnju iranskog sikrit servisa.

Ja sam pročitao (online) omanju gomilu amerskih putopisa iz Irana i apsolutno su svi pozitivni. Treba imati u vidu da su (bez obzira na politike) narodi ovog dela sveta neopevano gotoljubivi i gost je ovde svetinja (jedini problemi nastaju oko definicije gosta ).

Evo jednog amerskog bloga na tu temu.
tyson tyson 13:59 28.01.2013

Re: Tekst

Zar nije naša Snežana prolazila tuda bajsom prošle godine?

Nije i to bi mogla samo preko Fu i mene mrtve. Poludeli bi od brige.

A lekciju nije naučila, eno je hoće da vozi kroz Džamu i Kašmir



sepeo sepeo 22:57 25.01.2013

Mali off

Domacine, izvini na malom offu, ali ne mogu da preskocim da te pitam ovo, kad vec vidim da si online i odgovaras :)

Naime, s obzirom da pomno pratis dogadjaje u Siriji, koliko ti se realnim cini ovaj podatak? (copy sa wikipedije, izvori HR i BiH mediji)

Croatian General Marinko Krešić confirmed that there are between 80 and 100 Croat mercenaries between the ages of 40 and 60 helping the Free Syrian Army. They are veterans from the Croatian War of Independence (1991–95) or Bosnian War (1992–95), but also fought as mercenaries in Iraqi War (2003–11), Libyan civil war, Tunisian revolution and Egyptian revolution. Krešić stated that some are serving as security, instructors while others are killing. He also stated that they are very well trained and that "they are the one who will probably kill rather than be killed". Krešić stated that their payment is up to 2,000 US$ a day due to "rich foreign donators". He also added that the majority of the volunteers coming from the Balkans to help the FSA are Serbs and citizens of Bosnia and Herzegovina.[139][140][141] Sources close to the Belgrade military circles confirmed that the former members of the Kosovo Liberation Army are also aiding the FSA. They are mostly instructors who train the rebels mostly for the urban and the guerrilla warfare.[142] A first reported death of a member of the Kosovo Liberation Army was announced on 13 November. Naman Demoli, a former member of the KLA was killed near Syrian-Turkish border.[143]
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:18 25.01.2013

Re: Mali off

Naime, s obzirom da pomno pratis dogadjaje u Siriji, koliko ti se realnim cini ovaj podatak? (copy sa wikipedije, izvori HR i BiH mediji)

Pa šta ja znam. Za hrvatske se zna odavno, pronađene neke hrvatske pripejd kartice za mobilne telefone na položaju FSA , a mislim da se psi rata skupljaju na bilo koji rat ko muve na govna, tako da mi ni drugi delovi ne izgledaju neverovatno.
ivana23 ivana23 22:58 25.01.2013

***

Da li emisija o kulinarstvu moze biti izvor, makar elementarnih informacija?



Bojan Budimac Bojan Budimac 23:43 25.01.2013

Re ***

Da li emisija o kulinarstvu moze biti izvor, makar elementarnih informacija?

Posle deset minuta (odgledaću svakako do kraja) mogu da kažem da je prilično histerično. Mogu i da dodam da garantujem da su putevi u iračkom Kurdistanu neuporedivo sigurniji nego na nekim neuralgičnim tačkama turskog Kurdistana, kao što su npr. provincije Hakari, Širnak, Tundželi...

Kad sam jesenas bio u Mardinu pre toga mesecima tamo nije bilo nikakvog sranja, a onda je počelo...



Ovu fotku (neuralgične tačke, mogao bi biti naslov) sam snimio preko puta gde se pre neki dan ovo desilo: One policeman killed in attack in southeast Turkey

EDIT: Ah Mardin (mada ga nisu islikali kako zaslužuje)
ivana23 ivana23 23:59 25.01.2013

Re: Re ***

Bojan Budimac


Samo da napomenem da je emisija iz avgusta 2011.g. (ako ti to nesto znaci).
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:14 26.01.2013

Re: Re ***

ivana23
Bojan Budimac


Samo da napomenem da je emisija iz avgusta 2011.g. (ako ti to nesto znaci).

Da, to sam ukapirao, pričaju o turskim izborima. A inače baš tada se zakuvavalo big time (2012. je bila najkrvavija u mnogo godina. Mislim da je bilo više žrtava nego u nekim godinama između 1984. i 1999.)
blogovatelj blogovatelj 00:39 26.01.2013

Re: Re ***

Ovu fotku (neuralgične tačke, mogao bi biti naslov) sam snimio preko puta gde se pre neki dan ovo desilo: One policeman killed in attack in southeast Turkey


Aman zaman, novine se zovu Zaman
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:42 26.01.2013

Re: Re ***

blogovatelj
Ovu fotku (neuralgične tačke, mogao bi biti naslov) sam snimio preko puta gde se pre neki dan ovo desilo: One policeman killed in attack in southeast Turkey


Aman zaman, novine se zovu Zaman

Zaman = vreme
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:49 26.01.2013

Re: Re ***

Zaman = vreme


A ja bio uveren da je zEman
(zeman došo valja vojevati)

No, sad znam, nego...

ako te neko i isprovocirao da ovo napišeš hvala mu za to :)
irvington irvington 05:15 26.01.2013

Re: Re ***

Bojan Budimac
blogovatelj
Ovu fotku (neuralgične tačke, mogao bi biti naslov) sam snimio preko puta gde se pre neki dan ovo desilo: One policeman killed in attack in southeast Turkey


Aman zaman, novine se zovu Zaman

Zaman = vreme


На арапском "заман", на хебрејском "зман". Одатле је реч стигла у турски језик.
freehand freehand 23:18 25.01.2013

Kleine problem

sa tvojim tekstovima je što ih zbrusiš, zaokružiš i onda dodaš belešku na margini. Kao pečat nadmoćne sile.
I onda ni moj pajtos Cerski ne sme da dođe da se qrči, kamoli mi mišovi.

maksa83 maksa83 09:22 26.01.2013

Re: Kleine problem

I onda ni moj pajtos Cerski ne sme da dođe da se qrči

Kako će d' izedeš ove reči, pajšatikaem...
maksa83 maksa83 09:58 27.01.2013

Re: Kleine problem

maksa83
I onda ni moj pajtos Cerski ne sme da dođe da se qrči

Kako će d' izedeš ove reči, pajšatikaem...

Evo ja ću dizedem ove reči.

Cerski je opravdano odsutan tj. zauzet na spratu niže muvanjem Jelene Tinske drevnom tehnikom "spuštanja".
freehand freehand 10:27 27.01.2013

Re: Kleine problem

maksa83
maksa83
I onda ni moj pajtos Cerski ne sme da dođe da se qrči

Kako će d' izedeš ove reči, pajšatikaem...

Evo ja ću dizedem ove reči.

Cerski je opravdano odsutan tj. zauzet na spratu niže muvanjem Jelene Tinske drevnom tehnikom "spuštanja".

Normalno. Poslednjih mu dana multitasking ne ide baš, pa se skoncentrisao na bitno.
maksa83 maksa83 10:39 27.01.2013

Re: Kleine problem

Normalno. Poslednjih mu dana multitasking ne ide baš, pa se skoncentrisao na bitno.

Neke stvari ipak zahtevaju pun fokus.
hajkula1 hajkula1 00:11 26.01.2013

Hvala, hvala

Preporuka na nevidjeno.
Odoh
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:48 26.01.2013

E hvala...

...falilo mi ovih znanja. Jedino, da te pitam o ovom -

[url=http://en.wikipedia.org/wiki/Ab_urbe_condita#Relationship_with_Anno_Domini][/url]

apropo

Ako mislite da pravoslavni Srbi komplikuju sebi (i drugima) život upotrebljavajući dva kalendara (koji su barem identični kad je broj godina u pitanju) razmislite.
Bojan Budimac Bojan Budimac 02:31 26.01.2013

Re: E hvala...

aleksandarkarisik
Jedino, da te pitam o ovom

Mogu samo da citiram Asteriksa: "Al' su šašavi ovi Rimljani." I da dodam, ma pogledaj im, bre, brojeve (i usput da se zahvalim arapskoj braći što su nam poklonili svoje)
hajkula1 hajkula1 12:21 26.01.2013

Re: E hvala...

Bojan Budimac
aleksandarkarisik
Jedino, da te pitam o ovom

Mogu samo da citiram Asteriksa: "Al' su šašavi ovi Rimljani." I da dodam, ma pogledaj im, bre, brojeve (i usput da se zahvalim arapskoj braći što su nam poklonili svoje)



To su pre-islamski Arapi
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 02:50 27.01.2013

Re: E hvala...

i usput da se zahvalim arapskoj braći što su nam poklonili svoje


Misliš, preneli nam iz Indije? :)
hajkula1 hajkula1 01:54 26.01.2013

Pitanjce

Rekla bih da je i Van nastanjen Kurdima?
Bojan Budimac Bojan Budimac 02:34 26.01.2013

Re: Pitanjce

hajkula1
Rekla bih da je i Van nastanjen Kurdima?

Da, to je jugoistok današnje Turske. Mada bi QQsigameni rekao zapadna Jermenija
ed_novipazar ed_novipazar 00:43 27.01.2013

Re: Pitanjce

U jednoj turskoj seriji (Ask ve ceza - Ljubav i kazna) se dobar dio radnje desava u Vanu. Iako nije naglaseno, pretpostavljam da su prikazane kurdske porodice. U seriji je predstavljen jedan plemenski obicaj, da porodica ciji je clan ubio pripadnika neke druge porodice mora kao otkup udati jednu svoju djevojku u porodicu ubijenog.
Bojane, imaju li Kurdi ovakvih ili slicnih obicaja specificnih samo za njih?
Bojan Budimac Bojan Budimac 07:51 27.01.2013

Re: Pitanjce

ed_novipazar
U jednoj turskoj seriji (Ask ve ceza - Ljubav i kazna) se dobar dio radnje desava u Vanu. Iako nije naglaseno, pretpostavljam da su prikazane kurdske porodice. U seriji je predstavljen jedan plemenski obicaj, da porodica ciji je clan ubio pripadnika neke druge porodice mora kao otkup udati jednu svoju djevojku u porodicu ubijenog.
Bojane, imaju li Kurdi ovakvih ili slicnih obicaja specificnih samo za njih?

Ti neki osnovni plemenski i/ili uopšte običaji su, koliko sam ja sa svojim skromnim znanjem mogao da primetim, prilično isti u tom delu sveta (krvna osveta, honour killings, ugovoreni/nasilni brakovi itd.), bez obzira na etničko poreklo. Naravno, društvo/a menja/aju i na to utiču razne stvari. Recimo, s jedne strane ne može se negirati emancipatorska uloga PKK-a, kad su u pitanju žene (drugo pitanje je po kojoj ceni se to dešava), ali sa druge strane poslednjih dvanaestak godina i država je uradila dosta toga na zakonima, baš kad su u pitanju žene i nasilje nad njima.

Berdel -- običaj da se razmene devojke među porodicama (a to je u najboljem slučaju jedan nasilan brak) je jako raširen.

Iskoristiću ovaj komentar da naglasim da sam u osnovnom tekstu napisao da je kurdsko "društvo velikim delom plemensko", što sa druge strane znači da (takođe) veliki broj Kurda nije plemenski. Teško je govoriti o plemenskoj strukturi Kurda u Istanbulu ili Izmiru.
49 41 49 41 04:44 26.01.2013

Izvanredan kratak pregled

Pre 10 tak god. sam razgovrao sa par Kurda.

Pitao sam ih, da po mom saznanju ih je imalo - tada oko 25 miliona?!?
Korigovali su me na 33 miliona, nekolicina njih.
49 41 49 41 11:33 26.01.2013

Re: Izvanredan kratak pregled

49 41
Pre 10 tak god. sam razgovarao sa par Kurda.

Pitao sam ih, da po mom saznanju ih je imalo - tada oko 25 miliona?!?
Korigovali su me na 33 miliona, nekolicina njih.

marco_de.manccini marco_de.manccini 04:50 26.01.2013

cliffhanger

Може и дужи текстови, а у мање наставака, не буди стипса.
docsumann docsumann 11:50 26.01.2013

ne brini za broj komentara


uvijek pročitam tvoje tekstove, a malo šta imam da komentarišem, pošto je to za mene uglavnom nepoznata teritorija. tako da "ćutim i slušam"
Biljana 77 Biljana 77 12:51 26.01.2013

Re: ne brini za broj komentara

I tako najveći broj komentara imaju oni partizansko-četnički opusi ili besmisleni chit-chat.
Bojan Budimac Bojan Budimac 13:01 26.01.2013

Re: ne brini za broj komentara

docsumann

uvijek pročitam tvoje tekstove, a malo šta imam da komentarišem, pošto je to za mene uglavnom nepoznata teritorija. tako da "ćutim i slušam"

Isto ovde. Doduše, halucinogeni mi nisu baš tako nepoznata teritorija, ali ne bih da se ispoljavam/hvalim
blogovatelj blogovatelj 16:15 26.01.2013

Re: ne brini za broj komentara

tako da "ćutim i slušam"


I ja.
I trudim se da zapamtim ponešto.
Biljana 77 Biljana 77 11:57 26.01.2013

uvek ima još

Dakle jezik, ako se singular uopšte može upotrebiti, ima dve osnovne varijante kurmandži i sorani. Kurmandži se pretežno govori na severozapadu Kurdistana (Turska, severozapadni Irak), a sorani na jugoistoku.

Da li ovo (jezčko-geografska podela) ili nešto drugo utiče na to da kurdska imena i prezimena zvuče turski (npr. Yilmaz Güney) ili persijsko/arapski (npr. Ahmad Al Salih)? da li je u pitanju neka vrsta kulturne i jezičke asimilacije ili se nikada nisu ni razlikovala? Tj. da li postoje imena i prezimena koja bi se mogla nazvati izvorno kurdskim, a koja se od ovih razlikuju?
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:54 26.01.2013

Re: uvek ima još

Biljana 77
Da li ovo (jezčko-geografska podela) ili nešto drugo utiče na to da kurdska imena i prezimena zvuče turski (npr. Yilmaz Güney) ili persijsko/arapski (npr. Ahmad Al Salih)? da li je u pitanju neka vrsta kulturne i jezičke asimilacije?
Naravno, da je asimilacija u pitanju.

Do nedavno je davanje tipično kurdskih imena deci bilo zabranjeno u Turskoj, te je normalno da su imena svih starijih od 11 godina turska.

Tj. da li postoje imena i prezimena koja bi se mogla nazvati izvorno kurdskim, a koja se od ovih razlikuju?

Imena naravno postoje, evo spisak*. Što se prezimena tiče nisam siguran kako je u drugim delovima, ali uveđenje prezimena ovde se dešavalo kad je ovaj deo sveta već bio republika i paralelno sa gorepomenutom zabranom kurdskih imena, tako da je odgovor ne.

------------
* Naravno među ovim imenima ima dosta preklapanja -- imena koja se upotrebljavaju all over tha place. Obrati pažnju da međ' muškima ima Zoran i Mirko. Možda su Kurdi u stvari Srbi?

Inače Jilmazu je to umetničko prezime. U ličnoj karti mu piše Putun.
-------------

P.S. Naravno da uvek ima još, ovo je zaista najširom četkom. Kulturu ni ne pomenuh
Biljana 77 Biljana 77 12:57 26.01.2013

Re: uvek ima još

Do nedavno je davanje tipično kurdskih imena deci bilo zabranjeno u Turskoj

Nešto se slično dešavalo u Mongoliji za vreme komunizma, ali sa prezimenima, pošto su kod njih prezimena bila nosilac identiteta i pokazatelj pripadnosti određenom klanu (što je bitan faktor u njihovom osećanju zajedništva i pripadnosti tradiciji, mnogo više nego npr. religija).
Bojan Budimac Bojan Budimac 13:03 26.01.2013

Re: uvek ima još

Nešto se slično dešavalo u Mongoliji

Ih, nešto slično se dešavalo i u Vojvodini -- imam prijatelja koji je trebao biti Gabor, ali je ispao Gavro (1946. godište). Nije to tako retka pojava, uopšte.
Biljana 77 Biljana 77 13:15 26.01.2013

Re: uvek ima još

Ih, nešto slično se dešavalo i u Vojvodini -- imam prijatelja koji je trebao biti Gabor, ali je ispao Gavro (1946. godište). Nije to tako retka pojava, uopšte.

Pa naravno, samo je negde bilo kao slučajno, a negde je bila proklamovana državna ili partijska politika. U Mongoliji je dodatno komplikovalo situaciju i to što su em samo po sebi nomadi, em ih je država raseljavala i naseljavala pa su sasvim gubili kontakte i veona bliski srodnici, bez gotovo ikakve mogućnosti da se pronađu.
maksa83 maksa83 13:25 26.01.2013

Re: uvek ima još

Pa naravno, samo je negde bilo kao slučajno, a negde je bila proklamovana državna ili partijska politika.

U AU nije bilo slučajno, moji NS preci Milani su u papirima koje izdaje država mogli biti samo Emili.
Bojan Budimac Bojan Budimac 13:33 26.01.2013

Re: uvek ima još

Pa naravno, samo je negde bilo kao slučajno, a negde je bila proklamovana državna ili partijska politika.

Naravno, nisam ni hteo reći da je to kod nas bila proklamovana politika.

Inače sad me Fu podseti na priču koju smo nedavno čuli od jednog poznanika. Kad su njegovi baba i deda prijavljivali rođenje njegove majke hteli su da joj daju neko relativno retko i komplikovano ime (arapsko) Muhatara. Birokrata je jednostavno napiso Mustafa. Žena je ceo vek proživela sa muškim imenom u zvaničnim dokumentima

U Mongoliji je dodatno komplikovalo situaciju i to što su em samo po sebi nomadi, em ih je država raseljavala i naseljavala pa su sasvim gubili kontakte i veona bliski srodnici, bez gotovo ikakve mogućnosti da se pronađu.
Ček' treći deo, ako je ovo do sada, što reče gđa Klara, epska fantastika, onda sledi epski horor.
Biljana 77 Biljana 77 13:44 26.01.2013

Re: uvek ima još

Žena je ceo vek proživela sa muškim imenom u zvaničnim dokumentima

Naspram izvesne Međedije iz Prokuplja ili Trpane iz Kruševca, prava je srećnica.
Gospodja Klara Gospodja Klara 13:47 26.01.2013

Re: uvek ima još

U AU nije bilo slučajno, moji NS preci Milani su u papirima koje izdaje država mogli biti samo Emili.


E-mili?

blogovatelj blogovatelj 16:16 26.01.2013

Re: uvek ima još

Obrati pažnju da međ' muškima ima Zoran i Mirko. Možda su Kurdi u stvari Srbi?


A vi posle zajebajite Omegu.
caricamajka caricamajka 16:56 26.01.2013

Re: uvek ima još

Nije samo u AU i u vreme Kraljevine su svima upisivana imena u srpskom obliku.
Recimo za Slovake:
u AU Jannoš, u Kraljevini Jovan a on ustvari Jan,
Andraš, Andrija Ondrej
Ištvan, Stevan Štefan
Eržebet Jelisaveta Alžbeta
Katalin Kata Katarina
Žužana Suzana Zuzana.....
ništa slučajno, svima odreda, čak i posle II sv.rata, tek negde oko 1950. počinju deca dobijati izvorna imena.

Prezimena su ostajala manje-više izvorna.
ed_novipazar ed_novipazar 00:53 27.01.2013

Re: uvek ima još

Biljana 77
Dakle jezik, ako se singular uopšte može upotrebiti, ima dve osnovne varijante kurmandži i sorani. Kurmandži se pretežno govori na severozapadu Kurdistana (Turska, severozapadni Irak), a sorani na jugoistoku.

Da li ovo (jezčko-geografska podela) ili nešto drugo utiče na to da kurdska imena i prezimena zvuče turski (npr. Yilmaz Güney) ili persijsko/arapski (npr. Ahmad Al Salih)? da li je u pitanju neka vrsta kulturne i jezičke asimilacije ili se nikada nisu ni razlikovala? Tj. da li postoje imena i prezimena koja bi se mogla nazvati izvorno kurdskim, a koja se od ovih razlikuju?

Nasim iseljenicima u Tursku su Turci masovno mijenjali prezimena a zenama i imena.Tako je npr. Suada postala Suade. To je bio dio projekta asimilacije i nije zahvatio samo Kurde.
Bojan Budimac Bojan Budimac 07:52 27.01.2013

Re: uvek ima još

To je bio dio projekta asimilacije i nije zahvatio samo Kurde.

Upravo tako. U sledećem nastavku će o ovome biti više reči.
libkonz libkonz 00:28 28.01.2013

Re: uvek ima još

u AU Jannoš, u Kraljevini Jovan a on ustvari Jan,

Jednog očevog prijatelja sam jednom prilikom pitao da li je on Steva, Stipa ili Pišta, pošto se odaziva na sva tri nadimka. Samo se nasmejao i odgovorio : svejedno.
I dan danas ga zovem Steva Stipa Pišta. Ne ljuti se
niccolo niccolo 13:39 26.01.2013

Granica

znači tursko-iranska i iračko-iranska granica potiče još iz 1514.?
Bojan Budimac Bojan Budimac 14:17 26.01.2013

Re: Granica

niccolo
znači tursko-iranska i iračko-iranska granica potiče još iz 1514.?

Da, ona je tada zakucaTa i nije se pomerala. S tim što se to, kad je iračko-iranska granica u pitanju, to odnosi samo na sever Iraka. Nekih pomeranja je bilo na južnom delu te granice (tukli su se osam godina oko voda Šat el Araba) i tamo su i neka ostrva, čini mi se, menjala vlasnike.
niccolo niccolo 18:34 26.01.2013

Re: Granica

Zanimljivo, nisam znao za to...a kakva je država bila na teritoriji Irana u to vreme?
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:39 26.01.2013

Re: Granica

niccolo
Zanimljivo, nisam znao za to...a kakva je država bila na teritoriji Irana u to vreme?

Persijsko carstvo, preciznije Safavidsko (nazvano po dinastiji).
49 41 49 41 13:46 26.01.2013

Da dopunim

Čak i kad bi se nesporno dokazalo da je prvi ugrušak belančevina kurdskog ili srpskog ili turskog ili (dodaj po želji) .ILIRSKOG.................... porekla to ne bi imalo apsolutno nikakve važnosti za današnjicu tih naroda, pa ću se držati onoga što se pouzdano zna, a u krajnjoj liniji je bitno za današnjicu.

Iliri su prvi stanovnici Balkanskog poluostrva.

Svi ostali su dosli kasnije, od "preko" ili od "negde" (dodati po zelji) ....

"Direktni" naslednici Ilira , imaju pravo na svoje pretke i teritoriju!
Biljana 77 Biljana 77 13:54 26.01.2013

+ još malo pitanja

Kakva je uloga religije među Kurdima, tj. da li su i koliko gorljivi muslimani ili su (slično Albancima, mnogo više određeni plemenskom/klanovskom pripadnošću nego verskom? Ovo drugo mi se čini verovatnijim...
Bojan Budimac Bojan Budimac 14:49 26.01.2013

Re: + još malo pitanja

Biljana 77
Kakva je uloga religije među Kurdima, tj. da li su i koliko gorljivi muslimani ili su (slično Albancima, mnogo više određeni plemenskom/klanovskom pripadnošću nego verskom? Ovo drugo mi se čini verovatnijim...

Kako ideš sa zapada na istok Turske tako primećuješ da religija zauzima značajnije mesto u životu populacije (bilo koje etničke grupe). Daleko da su Kurdi jako gorljivi, ali religija je bitna. Bruinessen, u tekstu pomenuti holandski antropolog (Kaz, pomagaj oko transkripcije prezimena!), piše da mnogi Kurdi suniti ne priznaju Kurde alevite i/ili Kurde azide (jazide?) kao Kurde i da je mešanje među njima vrlo retko, dok brakovi između suni Kurda/inja i suni Turaka/inja ili alevi Kurda/inja i Turaka/inja nisu tako retki i neuobičajeni (istovremeno imaš tradiciju brakova unutar porodice, obično se ženi sestra od strica, mada moram reći da koliko ja vidim to nije specifično samo za Kurde, nego generalno za ruralnu Tursku, naravno država gleda da to sprečava).

Svojevremeno su tajne službe (u okviru projekta para-državnog kartela) osnovale kurdski Hezbolah, kao pandan ili rivalsku organizaiju PKK-u (koji je strogo sekularna, marksističko-lenjinističko-staljinistička, organizacija), ali to nije baš uhvatilo korena.
Biljana 77 Biljana 77 14:57 26.01.2013

hvala

Bojan Budimac Bojan Budimac 15:32 26.01.2013

Re: hvala

Biljana 77

Nema na čemu

Zaboravih da dodam da je upravo odnos prema religiji jedan od razloga zašto PKK (kao bezbožna organizacija) nije bila nikad opšteprihvaćena od strane turskih Kurda. No, o tom potom.
maksa83 maksa83 17:09 26.01.2013

Re: hvala

Zaboravih da dodam da je upravo odnos prema religiji jedan od razloga zašto PKK (kao bezbožna organizacija) nije bila nikad opšteprihvaćena od strane turskih Kurda.

Gore su pomenuti Mongoli, pa da preporučim film - Mongol Sergeja Bodrova koji opisuje detinjstvo i mladost Džingis Kana, pre nego što je ujedinio Mongole i krenuo u osvajanja. U principu ne volim te relativno spore gledam-u-daljinu-nepregledne-stepe filmove sa dugim rezovima, ali ovaj je dobar. Podsetilo me to što je on u svom carstvu dozvolio potpunu slobodu veroispovesti, čak je sa sobom uvek vodao budističkog, taoističkog, musilimanskog, hrišćanskog sveštenika i učio od njih.
Bojan Budimac Bojan Budimac 17:32 26.01.2013

Re: hvala

maksa83

Potražiću, hvala.

Pre neku godinu na nekom letu "Turkiš-om" u njihovom mesečniku sam pročitao zanimljiv članak, mislim da je bio napisan povodom izložbe o Mongolskom carstvu u Istanbulu, a bio je na liniji one BBC serije "Šta su viktorijanci uradil za nas?", samo svedenije, naravno. Papir, barut, pečat su neke stvari od dužeg spiska stvari koje su stigle sa Džingisom. U svakom slučaju poučno podsećanje i menjanje perspektive, koje podstiče na razmišljanja o imperijama uopšte.
libkonz libkonz 00:38 28.01.2013

Re: hvala

Pre neku godinu na nekom letu "Turkiš-om" u njihovom mesečniku sam pročitao zanimljiv članak, mislim da je bio napisan povodom izložbe o Mongolskom carstvu u Istanbulu, a bio je na liniji one BBC serije "Šta su viktorijanci uradil za nas?", samo svedenije, naravno. Papir, javascript:;barut, pečat su neke stvari od dužeg spiska stvari koje su stigle sa Džingisom. U svakom slučaju poučno podsećanje i menjanje perspektive, koje podstiče na razmišljanja o imperijama uopšte.

Naravno da mi je prva asocijacija ovo:
drzura drzura 18:22 26.01.2013

rusi ruščad

francuzi francuščad

KURDI -
docsumann docsumann 19:13 26.01.2013

Re: rusi ruščad

KURDI


ha, pa to je ime Džeremajinog nerazdvojnog ortaka iz čuvenog Ermanovog stripa

49 41 49 41 20:35 26.01.2013

Setih se scene sa TV-a

mozda pre 20 god. ili vise - grozna!

Ulete 10 ( ili vise) borbenih turskih aviona, sa punim borbenim naoruzanjem 'duboko' (oko 150 km) u teritoriju Severnog Iraka.

Mrtve, stotine zena, dece decaka. Zene i devojcice zabradjene u vunene marame preko glava i obraza. Vidi se da im je bilo hladno, preko noci u visokim planinama.

Cuti Turska, cuti Irak, cuti Evropa; cute svi mediji u njima.



Ulazili smo, kcerka (bilo joj je 5 g.) i ja stotinu puta. Stanovali smo iza nekolko zgrada i ulica.
Bila je, cesto prazna dok smo joj obilazili unutrasnjost. Ponekad 100-tinjak posetioca, dok sam ja; culjio usi-da odgonetnem, kojim jezikom pricaju posetioci.

Jednom prilikom predvece, nije se moglo uci. Bilo 700 i vise ljudi unutra.

Nemacki filozof je urlao unutra, bez razglasa.
- Hocemo li mi nemci, prestati da prodajemo oruzje Turskoj? Jeste li videli, sta su napravili; nevinim ljudima?

P.S.
Ne, nije kcerka na slici, iako je pretcavala tim istim mosticem.
Po pozi i stilu bi mogla biti.
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:17 26.01.2013

Re: Setih se scene sa TV-a


Cuti Turska, cuti Irak, cuti Evropa; cute svi mediji u njima.

Polako, doći ćemo i do toga.
freehand freehand 21:25 26.01.2013

Svi znaju...

je rečenica od koje mi se kosa diže na glavi. Iza nje obično sledi neka frljoka, etiketa, uvreda.
kao da su Kurdi, kao što svi znamo, najveća nacija bez države;
da su, kao što svi znaju, naša ugnjetena pravoslavna (ili revolucionarna) braća, naročito Milani i Zorani;
da žive samo u planinskim vrletima, a možemo ih videti jedino kao žrtve pokolja;
da u Ankaru ili Istanbul zalaze samo sa bukagijama, na sud ili na robiju...
Ima još, naravno, no nije poenta u nabrajanju.

Zato su ovakvi blogovi pravo malo blago, i zbog razbucavanje stereotipa i uvreženih opštih znanja morali bi biti imperativ onih koji zaista znaju.
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:21 26.01.2013

Re: Svi znaju...

freehand
je rečenica od koje mi se kosa diže na glavi. Iza nje obično sledi neka frljoka, etiketa, uvreda.
kao da su Kurdi, kao što svi znamo, najveća nacija bez države;
da su, kao što svi znaju, naša ugnjetena pravoslavna (ili revolucionarna) braća, naročito Milani i Zorani;
da žive samo u planinskim vrletima, a možemo ih videti jedino kao žrtve pokolja;
da u Ankaru ili Istanbul zalaze samo sa bukagijama, na sud ili na robiju...
Ima još, naravno, no nije poenta u nabrajanju.

Zato su ovakvi blogovi pravo malo blago, i zbog razbucavanje stereotipa i uvreženih opštih znanja morali bi biti imperativ onih koji zaista znaju.


Pa naravno, ti što sve znaju od svih disciplina znaju najbolje trčanje pred rudu.
freehand freehand 23:04 26.01.2013

Re: Svi znaju...

Pa naravno, ti što sve znaju od svih disciplina znaju najbolje trčanje pred rudu.


Pa da, ali ta argumentacija "kao što svi znaju" je vrlo specifična, kako bih se izrazio. Jer ti stalno nad glavom, dok te znalac značajno gleda, visi nastavak "a ko ne zna (ili se usprotivi) taj je kreten/nepismen//izdajnik/štagod".
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 16:49 27.01.2013

:)

Samo da se zahvalim na tekstu i mahnem

tyson tyson 13:43 28.01.2013

Kurdi s one strane granice


Ajd da dodam i ja koju o iračkim Kurdima, nabacano kako mi misli lete jer pišem on-line i na radnom mestu

Irački Kurdi su podeljeni po više linija; ne bih umeo da ih poređam po važnosti, u zavisnosti od osobe i situacije prioriteti se menjaju.

Prvo, dele se na one koji govore Sorani (takoreći ceo irački Kurdistan), i one koji govore Badini (na zapadu iračkog Kurdistana, pri granici sa Turskom). Badini je naziv koji se u iračkih Kurda koristi za kurdski Kurmandži jezik, jezik turskih Kurda.

Zatim se dele po partijskoj liniji. Najveće i najdominantnije partije su do skoro bile Demokratska partija Kurdistana (engleski akronim KDP) Masuda Barzanija, i Patriotska unija Kurdistana (PUK) pokojnog Džalala Talabanija. Od pre par godina prisutan je i pokret Promene (Change, Gorran), formiran od strane krila koje se otcepilo od PUK. Postoji i nekoliko manjih konzervativnih, islamističkih partija, te Komunistička partija Kurdistana.

Podela po partijskoj pripadnosti je oštra. Koren vuče iz perioda osvajanja de facto nezavisnosti 1991. godine uz svesrdnu američku pomoć, posle Pustinjske oluje. Ubrzo posle odlaska/proterivanja iračkih trupa i administracije, započeo je krvavi sukob za vlast prevashodno između boraca Barzanija (KDP) i Talabanija (PUK). Posle oštrih borbi Talabanijevi su uspeli da sateraju Barzanijeve na mali prostor u zapadnom delu Kurdistana. Od potpunog poraza Barzanija su spasili donedavni smrtni neprijatelji - Sadamova vojska, koja se na kratko vratila u Kurdistan i omogućila Barzanijevim trupama da se konsoliduju i postepeno potisnu protivnike na istok. Iz tog vremena potiče danas tradicionalna podela iračkog Kurdistana po partiskoj liniji na zapad sa centrom u Erbilu i Dohuku (oblast KDP), i istok sa centrom u Sulejmaniji (teritorija PUK).

Budući da koren vuče iz krvavog građanskog rata, podeljenost po partijskoj liniji je dosta ozbilja i danas, iako je u određenoj meri dozvoljen rad ogranaka KDP u Sulejmaniji na istoku, i PUK u Erbilu. Kurdi su planinski narod, sa jakom plemenskom strukturom, pa su partije organizovane sa jakom centralnom vlašću jedne ličnosti i bliskog mu kruga, a partijska pripadnost donekle predstavlja svojevrsno simbolično zaklinjanje na vernost vođi. U situaciji kada se u Kurdistanu obrće ozbiljan novac, a lokalna vlada je ubedljivo najveći poslodavac, partijska pripadnost znači i finansijski prosperitet i opstanak.

Iako zvanično postoje centralna vlada, parlament, i ostale državne institucije, faktički je region podeljen na istočni i zapadni deo pa su i vojska, policija i tajne službe realno pod izričitom kontrolom KDP/Barzanija na zapadu, i PUK na istoku, mada tam onešto manje od kada se pokret Promene nametnuo kao lokalna snaga.

Treća podela je dakle na liniji istok-zapad, delimično pod uticajem partijskih podela, a još više usled rivaliteta između Sulejmanije na istoku, tradicionalnog centra iračkog Kurdistana u svakom pogledu u vreme stogodišnjih borbi protiv bagdadske vlasti, i Erbila koji je sada već uveliko preuzeo primat.

Ovo nas vodi ka još jednoj podeli na koju se može naići kod iračkih Kurda: stare gradske porodice, i skorojevići - dojučerašnji (i trenutni) pastiri i provincijalci. Genralno, to je podela na gradove u dolini, i sela i varošice u brdima, što je često bila i linija razgraničenja između iračkih/arapskih trupa i kurdskih gerilaca.

U ne tako davnim vremenima, do pre samo par decenija, ko gde živi je bilo i te kako važno. Gradske porodice su bile uglavnom dobrostojeće, trgovačke, zanatlijske, zemljoposedničke, u državnoj upravi, pa kao takve i obrazovanije i liberalnijih pogleda na svet. Ljudi sa sela i manjih mesta nisu si mogli priuštiti blagodeti civilizacije, uključujući i obrazovanje; stari običaji i pravila kojih su se držali dodatno su uticali na pogled s visine od strane gradskog stanovništva. Danas su stvari kudikamo drugačije; obrazovanje je dostupno praktično svima, dosta ljudi je došlo u grad, obogatilo se na ovaj ili onaj način, a sa 'oslobodiocima sa planina' došla je i nova državna administracija sa pravim ljudima na pravim mestima. Prezir starih gradskih porodica spram skorojevića je ostao.

Irački Kurdi se dele i po religijskoj osnovi. Pre svega na sekularne i umereno religiozne, te one kojima je religija bitna i tvrdokorne. Dosta gradskih Kurda, pripadnika mlađe generacije, dijaspore i onih koji su se školovali u inostranstvu ili su ateisti, agnostici, ili su samo načelno religiozni. Žene i devojke po gradovima podjednako su pokrivene ili ne; po selima je već drugačije.

Džamije su posećene u doba molitvi, međutim... Što zbog obezbeđivanja vlasti, što zbog realne opasnosti od ekstremista, rad religijskih institucija je pod oštrom kontrolom tajne policije (Asaiš, Asajiš); u svakoj džamiji na svakoj molitvi prisutan je bar jedan agent koji posmatra i po potrebi evidentira prisutne, sluša propoved, i generalno doprinosi opštem osećaju kontrole. Koliko ima 'saradnika' i dostavljača, to samo Asaiš zna. Neretko se imami ili viši velikodostojnici privode, zatvaraju, zbog pogrešne reči ili stavova. Vlast ponekada koketira sa verom - tako je poligamija zakonom dozvoljena - ali generalno demonstrira moć i silu kako prema institucijama islamske vere, tako i prema poklonicima tvrđeg islama, pripadnicima desnih, islamskih partija, i slično. Kurdska al-Kaida svoje pristalice nalazi baš u tom sloju društva.

Postoje značajne grupe iračkih Kurda koje nisu suniti poput velike većine sunarodnika. Verovatno najveća je zajednica Faili Kurda, poreklom iz Irana, koji žive oko Bagdada i na teritoriji od Bagdada ka iranskoj granici. Oni su ši'iti, i sa Kurdima iz Kurdistana, sa severa, imaju samo slabe veze. Uz jugozapadnu granicu iračkog Kurdistana, oko grada Mosula, žive Jazidi i Šabak zajednice. I oni sami su podeljeni oko toga da li su Kurdi ili ne; poslednjih godina vlada u Erbilu na sve načine pa i silom pokušava da potpomogne prisajedinjenje ovih grupa kurdskoj naciji, iako se na ove opskurne religije tradicionalno gleda sa prezirom i predrasudama (npr. "Šabaci obožavaju Đavola", stara predrasuda). Hrišćani u iračkom Kurdistanu po pravilu nisu Kurdi; sebe zovu Asircima i nekada su bili apsolutna većina na severu Iraka.

Rekao bih da su irački Kurdi pre svega Kurdi, veliki nacionalisti. Zatim pristalice ove ili one političke partije ili ideologije, pa tek onda vernici (ili ne), i na kraju suniti.

Irački Kurdistan je na papiru demokratska država (u državi); u praksi stvari su kudikamo drugačije. Iako demokratske institucije postoje i u načelu funkcionišu, organi vlasti koji faktički predstavljaju centre moći (partije ili političke vođe) se zdušno trude da otežaju rad neistomišljenicima i da stave do znanja ko je glavni i šta ne sme da se radi. Tiha diktatura se povremeno pretvori u otvorenu, naročito u zapadnom delu regiona pod strogom kontrolom Barzanija i njegove KDP, gde ljude zna da proguta noć a vlast se ne kritikuje. Na krajnjem zapadu regiona, oko Dohuka i turske granice, delovanje partija sa istoka je nezamislivo a islamističke partije su pod strogom paskom tajne policije. Izlaznost na izborima je tamo preko 90% i nekim čudom lavovski deo glasova je za KDP. Mnogi savremeni zakoni su donešeni u iračkom Kurdistanu, ali se jednostavno ne sprovode.

Ekonomski, irački Kurdistan zvanično cveta. Erbil se ubrzano gradi, prekogranična razmena sa Turskom i Iranom meri se milijardama dolara, nedavno su otkrivena i nalazišta nafte; vidi se da novca ima. Međutim, velike pare su u rukama odabrane elite; vlada i dalje ostaje ubedljivo najveći poslodavac, nezaposlenost među omladinom je velika, a u Kurdistanu se slabo šta proizvodi. Region koji je pogodan za poljoprivredu, koji je nekada hranio ceo Irak, danas uvozi hranu iz Turske i Irana. Generatori struje i dalje su neophodni deo domaćinstva čak i u Erbilu, snabdevanje vodom je nestabilno iako izvora u planinama ima sasvim dovoljno. Savremena kanalizacija ostaje daleki san i u XXI veku.

Obrazovanje i zdravstvena zaštita su pak znatno napredovali. Veliki problem ipak ostaju stari, primitivni običaji, od kojih prednjače zločini časti, brakovi između bliskih rođaka, i FGM.

Rock'n'roll u iračkom Kurdistanu faktički ne postoji. Nema bendova, osim eventualno kao kratkotrajni eksperiment osuđen na bivstvovanje između četiri zida. Tu i tamo pojavi se poneki hip-hoper, pod uticajem dijaspore i satelitske televizije. Cela ta subkultura koja iole podseća na zapad je u dubokom podzemlju, iako samo okruženje i nije negativno nastrojeno, bar ne u većim gradovima, a omladina generalno uzor traži na zapadu. Jednostavno, čeka se da se nekako sama od sebe stvori urbana kulturna scena.

Muzeji se mogu izbrojati na prste jedne ruke; impresivna erbilska tvrđava je najzad ispražnjena od stanovnika i čeka restauraciju. Umetnici su ili usamljeni pojednici, ili deluju u malim zatvorenim grupama. Od skoro slikarstvo polako uzima zamah, mada još uvek nije na bog-zna-kakvom kvalitativnom nivou. Muzičari ostaju najveće zvezde, avaj za sada samo tradicionalni i folk. Koncerti folk zvezda se upriličuju na stadionima, i prisustvuje im hiljade ljudi - od kojih ogroman broj po pravilu dolazi iz susednog Irana. Stotine autobusa punih omladine koja menja garderobu odmah po prelasku granice preplave Sulejmaniju ili Erbil u vreme koncerta neke od kurdskih zvezda, što s vremena na vreme dovodi do besa iranske vlasti, dotle da su par puta ozbiljno upozoravali susede da se manu ćorava posla, ili mogu zažaliti.

Iranski uticaj u Kurdistanu je vrlo jak, još iz vremena šaha Reze koji se nije ustručavao da kurdske pobunjenike u Iraku po potrebi i vojno potpomogne. Javna je tajna u Kurdistanu da je poslednji veliki bombaški napad 2007. godine delo Iranaca, kao svojevrsno upozorenje kurdskim vlastima da ne idu predaleko u svojoj podršci Amerikancima. Koliko god čvrsto vladali svojim carstvom, irački Kurdi se ne plaše Turaka i Arapa koliko Iranaca. Ako se u iračkim Kurdima ikada probudi potisnuti osećaj pripadnosti Iraku, to je kada privatno govore o Iranu. Onda se po pravilu sete svog učešća u iračko-iranskom ratu ili rođaka koji su se borili u sastavu iračke vojske, a spontano zaborave na Talabanijeve gerilce koji su kao peta kolona ratovali na strani Iranaca.

Veliki politički, takoreći nacionalni problem ostaje pitanje granica na jugu i naravno Kirkuk. Nekadašnji najznačajniji kurdski grad, čija je okolina prebogata naftom, doseljavanjem Arapa i proterivanjem Kurda danas je podeljen između te dve nacionalne zajednice. Problem je teško rešiv; Arapi ne mogu nestati drugačije do nasilnim proterivanjem, za šta Kurdi ipak nisu dovoljno jaki mada bi im politički to verovatno bilo dopušteno ako bi se tako otvorile karte, a sunitski deo Iraka sebi ne može dozvoliti da ostane bez Kirkuka - kako zbog političkog prestiža, tako i zbog toga što nema naftnih izvora do oko Kirkuka i oko Mosula, još jednog grada na granici sa Kurdistanom oko koga se borbe neprestano vode još od 1992. godine. S druge strane, poput Srba i Kosova, ne postoji kurdski političar koji bi preživeo bilo kakav kompromis sa Arapima oko Kirkuka. Tinjajući sukob oko ovog grada verovatno će trajati jako dugo. Teritorije jugozapadno od Kirkuka, prema i uz iransku granicu takođe su sporne i meta čestih sukoba i bombaških napada.

Au bogati, baš me krenulo... Sumnjam da će iko ovaj čaršav da pročita, a o svakoj od ovih pod-tema moglo bi se naširoko i nadugačko... Uzgred, i Kurdi kažu čaršav



blogovatelj blogovatelj 17:15 28.01.2013

Re: Kurdi s one strane granice

Au bogati, baš me krenulo... Sumnjam da će iko ovaj čaršav da pročita, a o svakoj od ovih pod-tema moglo bi se naširoko i nadugačko... Uzgred, i Kurdi kažu čaršav


I sve ovo si na poslu napisao?
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:03 28.01.2013

Re: Kurdi s one strane granice

tyson


Ne znam za druge, ali moj duboki naklon i zahvalnost na neprocenjivom doprinosu ovom blogu.


EDIT:
i FGM.

Ovo me baš začudilo odakle im to? S ove strane granice toga nema (ili se jaaako dobro krije, mada ne verujem da može baš toliko da se krije).
tyson tyson 08:49 29.01.2013

Re: Kurdi s one strane granice

i FGM.

Ovo me baš začudilo odakle im to? S ove strane granice toga nema (ili se jaaako dobro krije, mada ne verujem da može baš toliko da se krije).

Oh, da, nažalost. FGM je i dalje jako rasprostranjen običaj u iračkom Kurdistanu, čak i u urbanim sredinama. O tome samo posvećene NVO i svesne pojedinkinje glasno govore, političari u pola glasa i po potrebi, mule po džamijama kad brane FGM, a ostali najradije biraju da se prave neobaveštenim.

U junu 2011. godine, posle dugog odugovlačenja i 'toplo-hladno' taktike kako u parlamentu tako i od strane nadležnih ministarstava, najzad je donet lokalni zakon koji kriminalizuje ovu praksu. Ne toliko začuđujuće, kao i mnogi drugi zakoni doneti iz PR razloga ni ovaj se faktički ne primenjuje u praksi.

Human Rights Watch je u junu 2010. godine objavio dobru studiju o FGM u iračkom Kurdistanu; istraživanje je pokazalo da je 73% žena starijih od 14 godina bilo podvrgnuto sakaćenju, najčešće u vrlo nehigijenskim uslovima i od strane nestručnih lica, istim žiletom po nekoliko devojčica jedna za drugom, sa pepelom kao antiseptikom.

Još par drugih studija, urađenih na manjem uzorku ali i izvan Kurdistana - u Kirkuku, ukazuje na jako visok procenat kurdskih žena koje su bile podvrgnute FGM.

Ne samo da je običaj ukorenjen u narodu; jak otpor zakonu koji kriminalizuje FGM još uvek dolazi od islamskih verskih velikodostojnika koji između ostalih - Alex Lambros će voleti ovo - krive i Jevreje za donošenje zakona (zakon inače kriminalizuje čitav niz oblika nasilja u porodici). Političari pak po starom običaju gledaju da ne ugroze svoj rejting, pa pokušavaju da sve strane učine zadovoljnim - zakon je tu, Kurdistan je napredna (para)država, ali hej, nema razloga za proteste i zapaljive propovedi u džamijama, jer se zakon ne sprovodi. Tipično...

Link ka studiji HRW "They took me and told me nothing"

Link ka sajtu projekta "Stop FGM in Kurdistan", sa puno informacija i referentnih tekstova i studija.


tyson tyson 09:53 29.01.2013

Re: Kurdi s one strane granice

I sve ovo si na poslu napisao?



Pa zar se ne prepoznaje po nabacanom, zbrda-zdola, svedenom stilu...?

Nekada nije loše biti sam svoj gazda, sve dok posao ne trpi.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:10 29.01.2013

Re: Kurdi s one strane granice

Bojan Budimac
tyson


Ne znam za druge, ali moj duboki naklon i zahvalnost na neprocenjivom doprinosu ovom blogu.




Vau! Tyson, ja sve iščitala bez daha. Slika o Kurdima postaje kompletnija... Hvala vam, momci
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:32 29.01.2013

Odličan tekst

ali me naljuti što si prekinuo taman kad sam se sva unela

Šalu na stranu, hvala na ovom blogu, ja sma među onima koji skoro ništa nisu znali o Kuridma (osim tih romantičarskih stereotip o najvećem i najstarijem narodu bez države i tome slično).

Jedva čekam nastavak!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana