Astronomija

Kurdski bedeker [2]

Bojan Budimac RSS / 03.02.2013. u 15:41

Prošli put, pre svega zbog obima, ne pomenuh nijednom rečju kulturu. Neću pokušavati to da nadoknadim, ali počinjem stihovima iz epa Mem i Zin (Mem û Zîn), prvog velikog kurdskog pisca Ahmeda Hanija. Ep je nastao nešto više od veka posle bitke kod Čaldirana, dakle 17. vek. (Izvinjavam se što ni ne pokušavam da prepevavam sa engleskog)

"If only there were harmony among us,
if we were to obey a single one of us,
he would reduce to vassalage
Turks, Arabs and Persians, all of them.
We would perfect our religion, our state,
and would educate ourselves in learning and wisdom..."

Priča o Memu i Zin, odnosno njihovoj ljubavi -- shema dvoje se vole, a treći im smeta (u ovom slučaju kako za života tako posle smrti) -- je danas opšteprihvaćena kao alegorija i kamen temeljac mita na kome se gradi nacija. Nesporno je da je Hani imao na umu daleko više od pričanja ljubavne priče, što pokazuju i ovi stihovi iz poglavlja nazvanog "Naše boljke" (Derdê me), no mogla bi se lomiti koplja oko toga da li je to baš izraz kurdskog nacionalizma (17. vek je malo rano za tu pojavu). Kako god, mislim da nije zgoreg pomenuti činjenicu da je tursko ministarstvo kulture nedavno finansiralo dvojezično (original + turski) izdanje ovog epa.

Polovična rešenja

Rasparčavanje Osmanske imperije je išlo po pomenutom Sajks-Pikotovom dogovoru i pobednici Prvog svetskog rata su, prevarivši Arape (treba li napomenuti?) čiju krv su za ostvarivanje tog projetka neštedimice prosipali, prionuli na crtanje granica i izmišljanje novih zemalja (u kojima su za poglavare postavljali naše kučkine sinove). To prekrajanje je trebalo da bude ozvaničeno mirovnim sporazumom iz Sevra 1920. Taj sporazum izuzetno nepovoljan po imperiju nije bio ratifikovan u osmanskom parlamentu, ali, mnogo bitnije, nije bio ni prihvaćen od paša (generala) na terenu [pun suverenitet je bio ograničen na otprilike trećinu teritorije današnje Turske -- centralnu Anadoliju i deo crnomorskog pojasa, a Konstantinopolj i regija Bosfora i Dardanela su bile demilitarizovane i stavljenje pod internacionalnu kontrolu, armija je trebala biti desetkovana -- po ugovoru (još uvek imenom) imperija nije imala pravo na više od oko 50 hiljada vojnika].

Medjutim, pojavi se lik. Kaže ovako više ne može i pokrene oslobodilački rat (fesove i glave će skidati malo kasnije). Danas se u turskim medijima mogu čuti istoričari koji dodaju ovoj slici detalje izbrisane nacional/ističk/n/im mitom.Takav jedan detalj je i (skoro zaboravljeni) general Kazim Karabekir (čija je uloga u pokretanju tog rata mnooogo veća nego što se to iz wikipedi odrednice može zaključiti), ali neću ja da bušim baš sve balone. Uostalom, istorija su laži oko kojih smo se dogovorili (Volter).

Da se vratim na ugovor iz Sevra. U njemu se pominju Kurdi i Kurdistan i bilo je nagovešteno da će se na delovima teritorija današnjeg turskog i iračkog kurdistana sprovesti referendum i u skladu sa njegovim rezultatima i Vilsonovim načelima o samoopredeljenju obrazovati možda još jedna država.

Nemajući na raspolaganju dovoljno tuđe krvi za prolivanje pobednici (pre svega Britanci i Francuzi) nisu uložili maksimalne napore da silom oružja nametnu sporazum iz Sevra. A (mali) paradoks oslobodilačkog rata je u tome da su Kurdi u njemu masovno učestvovali na turskoj strani. Kako? Zašto? Kad im se smešio referendum i eventualno samoopredeljenje? Odgovor je jednostavan i dobrim delom je dat u prošlom tekstu. Lojalnost prema kalifu, sultanu i imperiji je prevagnula nad idejama nacionalizma, tada ograničenim na konstantinopoljsku kurdsku elitu, koja sa narodom u planinama nije imala mnogo veze (pitanje je da li je imala bilo kakve). Naravno, ti učesnici rata nisu imali pojma čemu oslobodilački rat vodi (republici i to kakvoj), a lideri rata se nisu pretrgli od truda da im to objasne.*

---------------------------------
* Interesantno je da se dan-danas neki (turski) kurdski lideri (uključujući Odžalana) pozivaju na neka ne baš jako decidirana obećanja kemalista o autonomiji. Slušajući ih čovek se pita da li su prespavali pod kamenom proteklo stoleće.
---------------------------------

Abortirani sporazum iz Sevra je tri godine kasnije (1923.) zamenjen Lozanskim mirom, kojim su bile definisane sve granice današnje Turske, osim tursko-iračke. Kurdi i Kurdistan nisu pomenuti u ovom sporazumu, ali je Turska polagala pravo na irački Kurdistan, tada pod okupacijom Britanaca. Dogovor u Ligi naroda je bio da taj deo ima referendum o pripajanju Turskoj ili ostanku u granicama novoformiranog Iraka (Vilsonova priča o samoopredeljenju je otišla mačku na rep). Liga naroda je poslala posmatrače, a turska tajna služba gomilu agenata u te krajeve (Mosul) ne bi li poradili na rezultatu povoljnom za Tursku.

Međutim, istorija je puna neželjenih posledica. Na unutrašnjem planu republika je krenula u sprovođenje politike "od danas ste svi Turci" (osim hrišćana i Jevreja) i "ništa fes! Od sutra cilindri". Prenošenje ingerencije kalifata na turski parlament (popularno poznato kao ukidanje istog) je bio povod šeiku Saidu za podizanje ustanka 1925. (pominjem to u prethodnom tekstu). Brutalnost kojom se turska republika obračunala sa ustanicima je doprinela odluci Lige naroda da Mosul dodeli Britancima na staranje. Podela Kurdistana po osi istok-zapad je time ozvaničena.

Od danas ste svi Turci

Kliše "vekovna mržnja" se vrlo olako, nepromišljeno, često i nadasve pogrešno (zlo)upotrebljava kada se govori o "tursko-kurdskom" konfliktu. Koreni konflikta su vrlo precizno utvrđeni barem od strane onih istoričara, koji se suprotstavljaju pomenutoj Volterovoj: "Istorija su laži oko kojih smo se dogovorili."

Naslov izvanrednog rada tursko-holandskog istoričara, Ûra Umita Ungora [Uğur Ümit Üngör,mislim da ga ovaj link predstavlja bolje od odrednice na Vikipediji] -- Mladoturski socijalni inženjering. Masovno nasilje i nacionalna država u istočnoj Turskoj, 1913. -- 1950. [Young Turk Social Engineering. Mass Violence and the Nation State in Eastern Turkey, 1913-1950] -- govori mnogo (ako ne i sve) o tom korenu [obratiti pažnju na početnu i završnu godinu mladoturskog... hmm... terora].

Čitajući dokumente iz tog vremena (zakone, novinske članke itd.) čovek ne može da se ne začudi (čak i zadivi) kako pored tolikog bombardovanja mržnjom i otvorenim rasizmom [što je, da se razumemo, bilo sasvim u duhu tadašnjeg vremena "civilizovanog" sveta] ta mržnja (i rasizam) nisu uhvatili dubljeg korena [ovim ne tvrdim da ih nema, samo da su ograničene na relativno mali segment društva -- imao sam prilike upoznati predstavnike tog segmenta obe strane, liče ko jaje jajetu].Evo malo primera.

Džumhurijet [organ kemalističke republikanske narodne, tada jedine političke, partije (CHP)] 13. jula 1930. piše o Kurdima:
"oni dozvoljavaju da im emocije i mozak budu vođeni bazičnim instiktima kao obične životinje i stoga mogu da misle grubo i budalasto... nema apsolutno nikakve razlike između afričkih varvara kanibala i ovih kreatura koje mešaju sirovo meso sa tucanim žitom i jedu to."[Uzgred, radi se o, sada, cenjenom specijalitetu širom cele (današnje) Turske -- çiğ köfte (či kofte iliti ćufte), nekoj vrsti ovdašnjeg tatarskog bifteka o čijem poreklu (kao i većini stvari ovde) bi se dao napisati tekst "Čije su ovo ćufte?" (Jermeni, između ostalih, polažu pravo na kopirajti čini se imaju strong case)]

Iste dnevne novine objavljuju seriju članaka novinara Jusufa Mazhara (Yusuf Mazhar) 18. 19. i 20. avgusta 1930. Evo kratkog ulomka:
"Iako su možda sposobniji od crvenokožaca u Sjedninjenim Državama oni su -- istorija mi je svedok -- beskrajno krvožedni i surovi. Oni su potpuno oslobođeni pozitivnih osećanja i civilizovanih manira. Vekovima su oni kuga za našu rasu. Pod ruskom vlašću njima je bilo zabranjen silazak sa planina, gde nisu vodili ljudski i civilizovan život, stoga ove kreature zapravo nemaju inklinaciju da nešto dobiju civilizacijom. Moje je mišljenje da je nemoguće razbiti tamni duh, primitivno mentalno stanje i nemilosrdne manire ove kurdske rulje."

To su (bile) novine. Zakoni tog vremena u potpunosti održavaju te mladostursko-kemalističke "misli". Tako je zakon br. 1850 iz iste godine kad su gornja pisanija objavljivana (leto 1930.), a tokom Ararat pobune, dao carte blache vojnim i civilnim vlastima, milicijama i individuama da ubijaju Kurde bez opasnosti od krivičnog gonjenja. Doduše istina je da je zakon naveo ograničenje ove sezone lova na ljude određene etničke grupe (od 20. juna 1930. do 10. decembra 1930.), ali ga to ne čini manje drakonskim ili prihvatljivim (usudio bih se reći čak ni za ondašnje norme).

A ne treba zaboraviti (ili naučiti) da je krvavo gušenje Ararat pobune bila "humanitarna akcije" u poređenju sa  gušenjem pobune u Dersimu (posle nazvan Tundželi, da bi sada nedavno, olabavljenjem zakona o kurdskim toponimima, ponovo postao Dersim) 1937-1938. Gušenje iz prethodne rečenice treba uzeti najbukvalnije s obzirom da je ćaća nacije naredio bacanje bojnih otrova na provinciju, a u tom bacanju je na ponos i diku svih kemalista učestvovala prva žena vojni pilot (oh, kako moderno i progresivno), njegova usvojenica Sabiha Gokčen.*

[digresija] Pre zgražanja nad "gasiranjem sopstvenog naroda" moram podsetiti da je praksu gasiranja Kurda uveo Mr Vinston Čerčil, gušeći (jopet u bukvalnom smislu) arapsko-kurdski ustanak protiv britanske okupacije Iraka 1920. Čudeći se "predrasudamaljudi koji ne mogu jasno da razmišljaju" i.e. onima koji su izražavali otpor upotrebi bojnih otrova, Čerčil je izjavio: "Ne razumem ovu gadljivost na upotrebu gasa. Ja sam snažno u korist upotrebe otrovnog gasa protiv necivilizovanih plemena." (obratiti pažnju na jezik) [/digresija]

-------------------------
* Uopšte njegove usvojenice su bile moderne i emancipovane žene. Baš sinoć slušah neke istoričare koji podsećaju da je omiljena aktivnost jedne, Afet Inan, bila eugenika i dokazivanje (merenjem lobanje, a kako drugačije?) da su Turci zapadnoevropskog porekla, a ne istočnog. Eh taj zeitgeist. (i jopet ništa o tome na wiki)
-------------------------

Dersim je (gledano iz kako mladoturske tako i kemalističke perspektive) morao biti posebno kažnjen. Kad su ovi prvi u pitanju oni su bili željni osvete za ponašanje tamošnjih kurdskih plemena tokom 1915. Za razliku od drugih kurdskih plemena, koja su vrlo voljno prihvatila ulogu izvršilaca genocida nad Jermenima, ne misleći se da će ih ubrzo stići ne ista, ali vrlo slična sudbina već pripremljena u glavama onih kojima su pristali da služe, plemena u provinciji Dersim su zauzela izuzetno etički stav i bila su spremna da po cenu ustanka brane svoje komšije Jermene i budu utočište mnogim jermenskim izbeglicama. Sa kemalističke tačke gledišta trebalo ih je posebno kazniti za njihovu čuvenu nepokornost, koja je, uzgredu vreme Osmanskog carstva bila tolerisana -- naime, provincija nije plaćala porez carstvu, a carstvo je to tolerisalo i čak je bez obzira na to odlikovalo šeika Sajida Rezu za uspešnu borbu protiv Ruske armije, istog šeika koji je poveo pobunu 1937-38. i koga su turske vlasti pogubile, tek pošto je nateran da gleda pogubljenje svog sina. Da ne govorimo da su u vreme oslobodilačkog rata baš u vreme kada su Grci vojno napredovali prema Anadoliji također lokalno talasali. Osveta je bila strašna i decenijama bila gurana pod tepih, kako od strane turskih tako stranih istoričara. Nije beznačajno da Bernard Luis u svom značajnom delu The Emergence of Modern Turkeynijednom rečju ne pominje masakr u Dersimu. Pomenuh li "laži oko kojih smo se dogovorili"? A nalazim veoma značajno da se sadašnji premijer Turske novembra 2011. izvinio u ime države za operaciju Dersim.

No, da se vratim zakonima. Zakon br. 2510 ratifikovan 14. juna 1934. tzv. "Zakon o naseljavanju"je dao državi pravo da se igra geografske demografije ili demografske geografije, te da unutar granica Turske raseljava, naseljava, proteruje ne samo etničke grupe, nego njoj politički neprihvatljive ljude (npr. u zakonu se pored etničkih grupa navode i anarhisti kao ljudi na kojima je zakon primenjiv). Pored toga što je on (zakon) najbolji dokaz o kontinuitetu mladoturskog programa* u tada ganc novoj republici on (zakon i njegovo sprovođenje) je napravio Gordijev čvor čije presecanje ne bi vodilo apsolutno nikakvom rešenju.

------------------------------
* Istog programa koji su u imperiji na izdisaju 1915. započele paše Talat, Enver i Džemal (zbog sprovođenja istog bile osuđene na smrt in absentia od strane specijalnog suda koji je osnovao sultan), a čiji je (samo) deo bio genocid nad Jermenima.
------------------------------------

Naime, ko god misli/veruje da će 3 miliona istanbulskih, jedan milion ankarskih, jedan milion izmirskih i ko zna koliko miliona Kurda koji žive u zapadnom delu Turske veselo pohrliti da grade novoosnovani nezavisni Kurdistan u Dijarbakiru, Juksekovi, Vanu itd. boluje od teškog oblika deluzije. Ista deluzija je potrebna da se misli da njihovi rođaci na jugoistoku žele da prelaze međunarodnu granicu da bi ih posećivali.

PKK, odnosno Odžalan je to ukapirao još 1993. i odustao od separatizma kao cilja za koji se PKK bori (taj "šift" je ozvaničen na kongresu PKK-a 1995.). Stoga kada čujem/čitam "eksperte" koji upotrebljavaju sintagmu "kurdski (ili PKK) separatizam" znam da: 1) nemaju blagog pojma ili 2) su spavali pod kamenom poslednjih 17 godina ili 3) su maliciozni ili 4) kombinacija ta tri. Na žalost taj sada odavno šupalj kliše se kopipejstuje od strane izveštača, posmatrača, komentatora, pomenutih "eksperata" ad nauseam. Meni to izgleda kao da šlajfuju u vremenu.

[nastaviće se]

*****************

Beleške na margini

Iako su Kurdi posebno apostrofirani u nekim zakonima tog vremena kojima se proces turkifikacije sprovodio oni nisu bili jedine žrtve tog procesa. Žrtve tog igranja demografskom geografijom, kojoj je bio cilj da (etnički svesne) manjine ne prelaze 5% ni na jednom parčetu teritorije (uzgred, to je nemoguća misija), su mogli biti (i bili su) predstavnici bilo kog naroda, pa i sami Turci. Nasilne seobe Turaka na jugoistok su bile ravnopravni deo tog inženjeringa, da ne govorim o u republiku novopridošlim ljudima, sa recimo Balkana. Tako se desilo da pre par godina upoznam mladog Kurda (došao je da nam popravi satelitsku TV antenu) čija je baka poreklom sa Balkana i koji je, nekim čudom, zapamtio nekoliko reči našeg jezika.

Hoću reći da je turkifikacija podjednako bila surova i za Laze i za Čerkeze i Bošnjake i za Arape i za itd, odnosno gomilu etničkih grupa koje su živele od ko zna kada na ovim prostorima i bile krajnje OK sa dvojnim osećajem identiteta, koje je Osmanska imperija omogućavala (obično imperije tako deluju). Međutim, njihovi manji brojevi nisu omogućavali otpor asimilaciji.

A kad je već reč o asimilaciji -- prema asimilovanim Kurdima, Lazima, Čerkezima, Bošnjacima, Arapima itd. nije postojala nikakva vrsta zvanične diskriminacije. Oni su integrisani u društvo bez da im se broje krvna zrnca i mogli su (mogu) zauzimati i najviše funkcije u administraciji -- Turgut Ozal, može biti uzet kao primer za to [premijer Turske 1983-1989. i predsednik 1989.-1993.].

***

Ono što mene fascinira je oksimoronizam tzv. kemalističke misli, onako baš izložen u svoj svojoj kontradiktornosti, a da nisam svestan da je iko ikad postavio pitanje o tome, a da ne govorim o odgovoru -- previđena očiglednost. S jedne strane se ubiše od objašnjavanja, dokazivanja da su Kurdi (i ne samo Kurdi, što bi rek'o moj komšija Serdar svi osim Grka) Turci, a sa druge pobiše dosta u procesu turkifikacije. "Mala" nedoslednost, prepostavljam.

***

Ovaj klip, koji kad god ga pogledam učini da plačem i smejem se u isto vreme, sam već kačio. Na neki način je povezan sa temom (mladoturskim terorom i socijalnim inženjeringom), a u međuvremenu se pojavio i sa titlovima na engleskom.

 

 



Komentari (49)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tyson tyson 17:51 03.02.2013

Sabiha

njegova usvojenica Sabiha Gokčen.

Sabiha je bila lik, baš prava posterwoman kemalizma i onoga što se pokušavalo postići pod Ocem Nacije - mlada, samosvesna, emancipovana, avanturističkog duha, nova Turkinja.








Bojan Budimac Bojan Budimac 18:07 03.02.2013

Re: Sabiha

Postoji ozbiljna inicijativa da se istanbulski aerodrom na azijskoj strani koji nosi njeno ime preimenuje. Stigla je i do parlamenta preko kurdske partije (BDP)u kome je poslanik iz Muš provincije, predloživši da novo ime bude Sejid Reza (vođa ustanka u Dersimu), između ostalog rekao: "Kad čujemo ime Sabiha Gokčen mi se setimo bombi, masakra i genocida."
tyson tyson 18:39 03.02.2013

Re: Sabiha

"Kad čujemo ime Sabiha Gokčen mi se setimo bombi, masakra i genocida."

Klasično preterivanje, kao ono sa Maršem na Drinu.

Činjenica da je učestvovala u vazdušnim napadima na turske Kurde bi bila sasvim dovoljna za inicijativu za preimenovanje aerodroma.


Bojan Budimac Bojan Budimac 19:46 03.02.2013

Re: Sabiha

tyson
"Kad čujemo ime Sabiha Gokčen mi se setimo bombi, masakra i genocida."

Klasično preterivanje

Naravno, potpuno saglasan, kao i predlog da novo ime bude ime vođe pobune. No, hteo sam da iskoristim šlagvort koji si mi dao da malo ilustrujem fenomen otvaranja debata ovog tipa u Turskoj, pa i u najvišim institucijama zemlje. Proces koji se dešava pred mojim očima (pre 12 godina tako šta bi bilo nezamislivo).

Knjiga prvog autora* koji je pisao 1990. o događajima u Dersimu, Ismaila Bešikčija je bila zabranjena, a on je sve u svemu zbog kurdskog pitanja (sam nije Kurd) proveo preko deset godina u zatvoru (počev od sedamdesetih). Taj mindset vlasti koji je proganjao Bešikčija je (još) bio prisutan 2000. kada sam došao, tako da je posmatranje gorepomenutog procesa/promena veoma uzbudljivo :)

P.S. U prošlom tekstu pominjani Martin van Bruinessen je napisao studiju o Dersimu u kojoj se razilazi u oceni sa Bešikčijem (Ismail zastupa tezu da je to bio genocid) i ocenjuje da se radi o etnocidu. Kako god to nazivali bilo je strašno i neuporedivo sa bilo čim što se dogodilo na Balkanu krajem prošlog veka.

----------------
* Prvog u Turskoj, bilo je kurdskih autora koji su pisali, ali van zemlje.

JJ Beba JJ Beba 19:58 03.02.2013

Re: Sabiha

proveo preko deset godina u zatvoru (

jooojjj, jel onom ala Midnight express zatvoru?
freehand freehand 20:06 03.02.2013

Re: Sabiha

JJ Beba
proveo preko deset godina u zatvoru (

jooojjj, jel onom ala Midnight express zatvoru?

Taj iz Midnajt ekspresa je od onih našminkanih, za Amere i film.
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:17 03.02.2013

Re: Sabiha

JJ Beba
proveo preko deset godina u zatvoru (

jooojjj, jel onom ala Midnight express zatvoru?

Turci su i dan-danas besni na taj film. Uzgred, on je i dalje zabranjen, ali ja nisam sreo nikoga ko ga nije video.

Mislim da sam jednom na blogu već pisao o tome kako su igrom slučaja pre otprilike pet godina u samo nekoliko meseci razmaka Tursku posetili Bil Hejs (stvarni lik iz filma) i Oliver Stoun.

Prvi je imao svojih malo više od 15 minuta vorholovske slave i bio je držan kao malo vode na dlanu i vodan od TV studija do TV studija. Mega zvezda status.

Oliver, pak, čija je poseta takođe bila medijski pokrivena je bar dva puta (barem sam ja video dva puta) u različitim intervjuima bio suočen sa pitanjem (i to prvim pitanjem) "da li se kajete?" Prvi put nije imao blagu ideju zbog čega bi trebalo da se kaje, pa mu je žurnalistkinja objasnila, podsetivši ga da je on scenarista filma Midnight Express. Trebala si videti facu koju je složio pre nego je krenuo u objašnjavanje da je to samo film i da mu nije bila namera da vređa turski narod
kukusigameni kukusigameni 20:24 03.02.2013

Re: Sabiha

Bojan Budimac
Trebala si videti facu koju je složio pre nego je krenuo u objašnjavanje da je to samo film i da mu nije bila namera da vređa turski narod


Nači, kaje se.
mirelarado mirelarado 20:37 03.02.2013

Re: Sabiha

on je i dalje zabranjen, ali ja nisam sreo nikoga ko ga nije video.



JJ Beba JJ Beba 20:38 03.02.2013

Re: Sabiha

Turci su i dan-danas besni na taj film. Uzgred, on je i dalje zabranjen, ali ja nisam sreo nikoga ko ga nije video.

s punim pravom. to je takvu sliku o turcima stvorilo da nemam reči. ljudi su se usrevali same pomisli i na saobraćajni prekršaj po stambolu
maksa83 maksa83 21:47 03.02.2013

Re: Sabiha

pomisli i na saobraćajni prekršaj po stambolu

Da bi se napravio saobraćajni prekršaj treba da prekršiš neko pravilo. Koliko sam shvatio - tamo nema nekih čvrstih saobraćajnih pravila, više onako labave preporuke. ; )
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:13 03.02.2013

Re: Sabiha


maksa83
pomisli i na saobraćajni prekršaj po stambolu

Da bi se napravio saobraćajni prekršaj treba da prekršiš neko pravilo. Koliko sam shvatio - tamo nema nekih čvrstih saobraćajnih pravila, više onako labave preporuke. ; )

Pa da, otprilike tako ih shvataju (mislim, propise), ali u Stambolu saobraćaj, s obzirom na krkljanac, funkcioniše savršeno. Van gradova je klanica i ginu na putevima ko muve.

Dva puta sam platio saobraćajni prekršaj. Jednom radar, to je bilo papreno, jer se visina iznosa kazne povećava u skladu sa "količinom" prekoračenja, a vozio sam 140 na putu na kome je dozvoljeno 90. Ljubazni pandur koji mi je pisao uplatnicu mi je tada objasnio da tolerišu do 110. Tolerantno, nema šta. Drugi put pojas, ali tu sam se već dogovorio da ima dam lovu "na ruke"

Inače nedavno usvojeni zakon predviđa slanje vozača koji prođe na crveno na psihijatrijski pregled
maksa83 maksa83 22:26 03.02.2013

Re: Sabiha

Pa da, otprilike tako ih shvataju (mislim, propise), ali u Stambolu saobraćaj, s obzirom na krkljanac, funkcioniše savršeno. Van gradova je klanica i ginu na putevima ko muve.

Čit'o jednom negde na netu, priča tip, otpr. - moraš da budeš poznavalac karaktera, npr. kad ulaziš u raskrsnicu sa semaforom, treba da pogledaš okolo i uočiš lica svih vozača, pogledaš ih u oči i da proceniš za svakog od njih "da li je on od one vrste ljudi koja staje na crveno?" :))))
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:03 03.02.2013

Re: Sabiha

Ovo sam već kačio čini mi se, ali ako pričamo o vožnji ovde, nezaobilazno je.

tyson tyson 08:56 05.02.2013

Re: Sabiha

Proces koji se dešava pred mojim očima (pre 12 godina tako šta bi bilo nezamislivo).

Da, biti svestan takvih stvari i posmatrati kako se menjaju kao što kažeš, pred sopstvenim očima, je jednom-u-životu iskustvo za svako političko biće (ζῷον πολιτικόν)


hajkula1 hajkula1 19:31 03.02.2013

Pretpostavka...


Naime, ko god misli/veruje da će 3 miliona istanbulskih, jedan milion ankarskih, jedan milion izmirskih i ko zna koliko miliona Kurda koji žive u zapadnom delu Turske veselo pohrliti da grade novoosnovani nezavisni Kurdistan u Dijarbakiru, Juksekovi, Vanu itd. boluje od teškog oblika deluzije. Ista deluzija je potrebna da se misli da njihovi rođaci na jugoistoku žele da prelaze međunarodnu granicu da bi ih posećivali.


Ne daj bože da NEKO odluči da im učini, da ih osamostali, da ih ujedini, da ih demokratizuje. Ipak je region te pretpostavljene države bogat izvorištima.





freehand freehand 19:42 03.02.2013

I sad

kad mladosrpski kemalista Prokić kaže "Ništa fes, cilindar!" - na čije sutrašnje gasiranje misli?
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:57 03.02.2013

Re: I sad

freehand
kad mladosrpski kemalista Prokić kaže "Ništa fes, cilindar!" - na čije sutrašnje gasiranje misli?

Ne znam, ali vidim da je oduševljen novom vladom, a ona je mahom sastavljena od tipova koji su svojevremeno imali prilično jasne ideje koga bi (sve) rado gasirali.
freehand freehand 20:04 03.02.2013

Re: I sad

Bojan Budimac
freehand
kad mladosrpski kemalista Prokić kaže "Ništa fes, cilindar!" - na čije sutrašnje gasiranje misli?

Ne znam, ali vidim da je oduševljen novom vladom, a ona je mahom sastavljena od tipova koji su svojevremeno imali prilično jasne ideje koga bi (sve) rado gasirali.

Pa nisu te ideje o tri, pet ili osam miliona tuđih glava kao niskoj ceni za modernizaciju i zalogu za budućnost ništa nepoznato ni ovde. Recimo, mislim da bi Kemal Vučić i Kemal Dačić imali šta da prozbore na tu temu.
Nego, šta li su Cece imale u vidu praveći špicu sa tim kemalističkim mudrostima o skidanju fesa (tintara inkludid)?
Mis'im - nemoguće da nisu znale?!
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 21:41 03.02.2013

Re: I sad

freehand
kad mladosrpski kemalista Prokić kaže "Ništa fes, cilindar!" - na čije sutrašnje gasiranje misli?


Nije to valjda onaj isti Prokic sto se zalagao za inkviziciju u Srbiji? E bas pravi, rasni demokrata ...

ps. Da mi je neko ranije pricao da cu se upoznavati sa turskom istorijom ne bih mu verovao. Ali kad vec imam(o) priliku - prosto je steta ne iskoristiti je. Em majstorski napisano i obradjeno, em sam siguran da objektivnije ne moze biti ... Steta bi bilo da se ne pojavi sabrano i u nekoj knjizi... Svaka cast Bojane
zemljanin zemljanin 12:37 04.02.2013

Re: I sad

Virtuelni Vasilije

ps. Da mi je neko ranije pricao da cu se upoznavati sa turskom istorijom ne bih mu verovao. Ali kad vec imam(o) priliku - prosto je steta ne iskoristiti je. Em majstorski napisano i obradjeno, em sam siguran da objektivnije ne moze biti ... Steta bi bilo da se ne pojavi sabrano i u nekoj knjizi... Svaka cast Bojane

Apsolutno tako ... samo da potvrdim da su tekstovi izuzetni
freehand freehand 22:50 03.02.2013

Na drugo čitanje

meni izgleda da bi braća Turci bili baš dobro plasirani ako bi bila napisana neka istorija pogroma.
Jermenci i Kurdi, malo li je?
Mislim, ne računajući standardno Jevreje od postanka sveta i Faraona, preko cele Evrope u kojoj su se naročito isticali i Poljaci, i Hitlera koji je to onako angro i industijski proširio još i na Cigane i Slovene - ima li uopšte konkurencije Turcima?

Da, naravno da bi motivi i teorisjka podloga u smislu neophodnosti takvih koraka bili apsolutno posebno interesantni i time prave poslastice! Kao Protokoli sionskih mudraca, i sjajni članci novinara kojeg si citirao!

Edit: zaista - šta je bilo zvanično saopštavano kao razlog za ovakve strahotne kampanje?
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:03 04.02.2013

Re: Na drugo čitanje

U pitanju je ideologija, a u ime raznih su se i veća nepočinstva, čini mi se, kako po obimu tako po broju ugnjetavanih naroda i narodnosti, činila. Zato bih, preciznosti radi, promenio pitanje u "ima li uopšte konkurencije mladoturcima?" Jer, između ostalog pokušavam da kažem da ta ideologija nije štedela ni Turke. A mislim da ima, iako si poprilično skratio taj spisak (gde su ti na njemu Asirci, kamo Grci, recimo?).

Međutim, ono što ja vidim kao veliku tragediju (pored svih tih krvoprolića i nasilja) je da su mitovi ispleteni oko ove zemlje ne samo podržavani iznutra od strane samih ideologa (što je sasvim normalno), nego se radi sebičnih interesa podržavaju i spolja (još uvek, doduše ne tako žestoko kao pre). Bez te podrške, moje je mišljenje, koja se između ostalog ogledala u ako ne direktno izazivanim a ono u davanju blagoslova za vojne pučeve (1960. 1971. 1980. 1997.) bi se ova zemlja lakše iskobeljala iz kandži, te još uvek formalno zvanične ideologije.

A kao relativno benigni primer te podrške -- objasni ti meni šta CHP radi u Socijalističkoj internacionali? Partija čiji predstavnik u parlamentu danas, dobro ne danas nego pre dve nedelje, mislim danas u 21. veku proliva nacionalističko-rasistički otrov sa govornice. LINAK Kakve su to internacionalno gangsterske veze, koje takvu partiju održavaju u toj organizaciji? A kao što rekoh to je relativno irelevantan i benigni primer...
freehand freehand 00:15 04.02.2013

Re: Na drugo čitanje

U pitanju je ideologija, a u ime raznih su se i veća nepočinstva, čini mi se, kako po obimu tako po broju ugnjetavanih naroda i narodnosti, činila. Zato bih, preciznosti radi, promenio pitanje u "ima li uopšte konkurencije mladoturcima?" Jer, između ostalog pokušavam da kažem da ta ideologija nije štedela ni Turke. A mislim da ima, iako si poprilično skratio taj spisak (gde su ti na njemu Asirci, kamo Grci, recimo?).

Pa upravo pitam - kakva je to ideologija? Nestanak imperije, nastanak republike, modernizacija a sve u krvi miliona? Zaista je jedna o klasičnih a opštevažećih predrsuda ona o Ataturku kao beskompromisnom modernizatoru, čoveka koji je prema svetu okrenuo njeno (Turske) evropsko lice.
Dakle, šta je bila ideologija koja je zahtevala ovakve reke krvi u - pazi! opet floskula - XX veku?

P.S. nisam zaboravio Asirce i Grke, već o Asircima ništa i ne znam, a o Grcima tek nešto jako malo.
A ne pada mi na pamet da guglam pored tebe živa!
Dakle, daj više istorije i više detalja, a manje dnevne politike.
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:34 04.02.2013

Re: Na drugo čitanje

Dakle, šta je bila ideologija koja je zahtevala ovakve reke krvi u - pazi! opet floskula - XX veku?


Pa vrlo kratko to je bio pokušaj da se od riblje čorbe napravi akvarijum.

No, pošto hoćeš duže, moraćeš pričekati danas popodne/predveče, jer tad cenim da ću imati vremena da se pozabavim svakako inspirativnim pitanjem. Sada, u polča tri ujutro nemam baš ni snage ni koncentracije.
blogovatelj blogovatelj 02:26 04.02.2013

Re: Na drugo čitanje

gde su ti na njemu Asirci, kamo Grci, recimo?


A Argentinci?
Jedina drzava 100% naseljena belcima na tlu obe Amerike.
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:08 04.02.2013

Re: Na drugo čitanje

Nestanak imperije


Suprotno opšteprihvaćenom "znanju", koje upotrebljava izraze "Osmansko carstvo" i "tursko carstvo" kao sinonime, Turci nisu imali bog zna kako sjajan položaj u njemu.

Pre nego što skoče oni koji se 'rane isključivo nacionalnim istorijama moram da objasnim ovo gore. Naime, opšepoznat fakat je da je carstvo delilo podanike na podanike prvog (muslimani) i podanike drugog reda (gavure iliti kako se kod nas kaže kaurine). Međutim, relativno loš položaj Turaka u carstvu nije se mogao jako jasno videti na njegovim obodima, tako da je sasvim normalno da ga nacionalne istorije previđaju, odnosno potpuno je normalno da se u njima beleži i insistira na nejednakosti između navedenih redova. Ta pojava (nipodaštavanje Turaka od strane osmanskih vlasti) je bila najočiglednija u Carigradu -- kosmopolitskom gradu -- u kome su Turci bili izloženi većoj konkurenciji kako muslimanskih tako nemuslimanskih naroda.

Postojao je čitav niz pežorativnih izraza kojim je osmanska vladajuća klasa častila Turke en général. Opisujući porast nacionalizma, zapravo pojavu mladoturaka, Filip Mansel autor izvanredne knjige Constantinople: City of the World's Desire, 1453-1924 piše: Takav porast nacionalizma je bio reakcija na dugu istoriju klevetanja rase. Nije samo osmanska vladajuća klasa upotrebljavala reč Turčin da označi glupana; Arapi su se smatrali kulturno superiorniji. (str. 319) I ne samo Arapi, moja primedba.

Dovoljno je pogledati spisak velikih vezira tokom istorije carstva pa uvideti neproporcionalno mali broj Turaka. Ako tome dodaš veću mobilnost po socijalnoj lestvici predstavnika drugih naroda -- u administraciji ako se preobrate ili u sticanju materijalnih bogatstava bez preobraćivanja (neki narodi su imali praktično monopole na određene delatnosti) onda dobijaš perfektno tle za uzgoj (ultra)nacionalizma.

U početku mladoturci nisu bili protiv imperije per se, samo su negirali njenu multinacionalnu prirodu i istoriju, smatrajući da ona može obnoviti svoje slavne dane tek kada Turci postanu nacionalno svesni (govorimo o post Berlinski kongres carstvu, koje neka dva veka ekonomski diše na škrge, nosi nadimak 'bolesnik Evrope' i služi Zapadu kao protivteža Ruskom carstvu, te ga zato ne puštaju da implodira).

Gledanje na Zapad, pre svega u Francusku, koja iako imperijalna sila (OK slaba, no ipak) je istovremeno i nacionalna država, po mom mišljenju, pravi kurcšlus kojim se modernizacija povezala sa pozapadnjačavanjem.*

Tome treba dodati diktaturu Abdulhamida (II) (raspustio parlament, a ustav bio mrtvo slovo na papiru za njegova vakta) i njegovo uporno odbijanje uvođenja modernih tehnologija u zemlju. Pajz kada je elektrika 1891. bila dozvoljena u Izmiru i Solunu, a u Carigradu ne -- izuzetak su bile bolnice, ambasade, hotel Pera i naravno njegova Jildiz palata. Mansel piše: Do 1876. Carigrad je bio relativno moderan grad. Pod Abdulhamidom to je bio grad u "time warp-u".

Mladoturska revolucija 1908., koja je između ostalih imala slogan liberté, égalité, fraternité et de la justice (da, da, transparenti su bili i na francuskom i osmanskom), je dovela da parlamentarnih izbora, uspostavljanja ustava. Mora se reći da u tom momentu ideologija koja će pokrenuti one reke krvi još nije potpuno uobličena kao šovinistička. Da, tadašnji mladoturci su bili nacionalisti, ali su sasvim normalno, čak bih rekao i ceneći ih, sarađivali sa drugim nacionalnim pokretima unutar imperije. Zapravo, Carigrad je u tom periodu postao retorta u kojoj su se kuvale sve vrste nacionalizma. Posebno su se isticali arapski i kurdski, s tim kao što već rekoh u tekstu taj kurdski nije imao baš mnogo upliva na Kurde "na terenu", arapski je bio malo delotvorniji (s obzirom da su Kairo već uzeli Britanci), ali je činjenica da se većina muslimanske populacije carstva nije identifikovala sa nacijama nego su sebe smatrali Osmanlijama.

Osim toga revolucija je donela modernizaciju komunikacija (telefon), elektrifikaciju. Evropa i Bliski istok su bili očarani rezultatima revolucije.

No, to je sve bilo kratkog daha. Novi gubici teritorija i ulazak u Prvi svetski rat na pogrešnoj strani, doprinosi, pretpostavljam, paranoji i novom koraku dublje u sada stvarni ultra-nacionalizam i želju za etnički čistom državom. Jermensko koketiranje sa Rusima (a zapravo Jermene je počeo da tamani još Abdulhamid, zbog njihovog insistiranja na primeni reformi koje su obećane na Berlinskom kongresu) su postavile pozornicu za etnocide i pogrome.

-----------------------
* Taj kurcšlus je generalno prisutan u zapadnjačkoj percepciji Bliskog istoka (i šire). A mislim da je bespredmetno dokazivati da je ta percepcija pogrešna. Reći ću samo jednu reč -- Japan.
freehand freehand 21:02 04.02.2013

Re: Na drugo čitanje

No, to je sve bilo kratkog daha. Novi gubici teritorija i ulazak u Prvi svetski rat na pogrešnoj strani, doprinosi, pretpostavljam, paranoji i novom koraku dublje u sada stvarni ultra-nacionalizam i želju za etnički čistom državom. Jermensko koketiranje sa Rusima (a zapravo Jermene je počeo da tamani još Abdulhamid, zbog njihovog insistiranja na primeni reformi koje su obećane na Berlinskom kongresu) su postavile pozornicu za etnocide i pogrome.

I sad si stao kad si došao na temu?!
Brate, da ti kažem: ovo je sjajan način za učenje istorije!
Priznajem da sam samo blagu i maglovitu predstavu, i to više pogrešnu no ispravnu imao o ovim dešavanjima, makar i ovako široko namalanim.
Sva ta čudesa u stvarima koje sam smatrao jednostavnim, i zadivljujuća u svojim strahotama. osećam otprilike isu vrstu zaslepljenosti kao kod čitanja Ljosinog "Rata za smak sveta". Sličan galimatijas nacija, vera, motiva...

Ajd sad dalje: Asirci, Grci, Jermenci, Kurdci!
blogovatelj blogovatelj 06:46 05.02.2013

Re: Na drugo čitanje

Sva ta čudesa u stvarima koje sam smatrao jednostavnim, i zadivljujuća u svojim strahotama. osećam otprilike isu vrstu zaslepljenosti kao kod čitanja Ljosinog "Rata za smak sveta". Sličan galimatijas nacija, vera, motiva...


Nadji Sneg od Orhana Pamuka. Ja sam odatle naucio neke stvari o Kurdima.
blogovatelj blogovatelj 06:47 05.02.2013

Re: Na drugo čitanje

Brate, da ti kažem: ovo je sjajan način za učenje istorije!


Blog je sjajan nacin za ucenje svega.
tyson tyson 09:17 05.02.2013

Re: Na drugo čitanje

Priznajem da sam samo blagu i maglovitu predstavu, i to više pogrešnu no ispravnu imao o ovim dešavanjima, makar i ovako široko namalanim.
Sva ta čudesa u stvarima koje sam smatrao jednostavnim, i zadivljujuća u svojim strahotama. osećam otprilike isu vrstu zaslepljenosti kao kod čitanja Ljosinog "Rata za smak sveta". Sličan galimatijas nacija, vera, motiva...

Ako ti engleski nije mrzak za čitanje, potraži:

Sean McMeekin, The Berlin-Baghdad Express: The Ottoman Empire and Germany's Bid for World Power

Zanimljivo i lako za čitanje štivo, koji uzgred ukazuje na dublje korene savremene pomame za džihadom među islamskim svetom.

Biljana 77 Biljana 77 11:40 06.02.2013

Re: Na drugo čitanje

ima li uopšte konkurencije Turcima

Eh... Belgijanci, ko bi rek'o? Procene se kreću oko 20% ukupne populacije za manje od četvrt veka...
49 41 49 41 23:05 03.02.2013

Bedekeri Balkanski



Dobro ga poznajem.

Promenuli su mu (ili sam ?) ime. Stariji je od mene i bio je prof. Chem na Istambulskom UNI. Znao sam mu i oca, majku.
Babu so so?!? Vise nisam siguran.
Mozda je jos u Stambolu na Bosforu - ako ga ona njegova nije "odvukla" u svoj vilajet; preko La mansa.

Njegov mladji brat, bio mi je - kao brat.

P.S.
Slika skinuta, na MOLBU naseg blogera.
Brat Sergej, na googlu mi rekao: nema ti vise resized!



freehand freehand 23:14 03.02.2013

Re: Bedekeri

Dobro ga poznajem.

sjajno, al daj smanji tu sliku malo, ako je ikako moguće.
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:39 04.02.2013

Re: Bedekeri Balkanski

Slika skinuta, na MOLBU naseg blogera.

Ne moraš ti njega da slušaš

Istina nisam ukapirao suštinu tvog komentara. Uzgred, moja suoruga je završila hemiju i specijalizirala biohemiju na Istanbulskom univerzitetu, ali daleko pre nego je Hilmi došao na njega, tako da ga ne poznaje.
49 41 49 41 02:42 04.02.2013

Re: Bedekeri Balkanski

Bojan Budimac
Slika skinuta, na MOLBU naseg blogera.

Ne moraš ti njega da slušaš

Istina nisam ukapirao suštinu tvog komentara. Uzgred, moja suoruga je završila hemiju i specijalizirala biohemiju na Istanbulskom univerzitetu, ali daleko pre nego je Hilmi došao na njega, tako da ga ne poznaje.


Hilmi je bio (nekad) Agron.
Orhan, moj brat; izgubio sam kontakt od '88/89-kad smo se poslednji put videli.
Cuo sam, da je promenio svoj nacionalni identitet.
Naci cu ga, valjda?

Agrona sam, "upecao" u 2 min. na googlu.

Hilmi je radio-davno, na nekom americkom UNI u Istanbulu.
49 41 49 41 22:40 04.02.2013

Re: Bedekeri Balkanski

Bojan Budimac
Slika skinuta, na MOLBU naseg blogera.

Ne moraš ti njega da slušaš

Istina nisam ukapirao suštinu tvog komentara. Uzgred, moja suoruga je završila hemiju i specijalizirala biohemiju na Istanbulskom univerzitetu, ali daleko pre nego je Hilmi došao na njega, tako da ga ne poznaje.


Trcim ispred rude u razmisljanju - otud nerazumevanje.

Paralelno razmisljam, vec mnogo godina; kako naciji od preko 33 miliona rasparcanu u tri drzave okolo i rasutoj po Evropi - nista ne dozvoljavaju.

Istovremeno, na Balkanu vec mnogo godina; cak i za vreme Tita favorizuju 10-to struko manju da se integrise teritorijalno - ekspandira, ugrozava ceo region i nacije brojcano daleko vece.

Agron je samo jedna izvucena slika iz cele te dve gomile problema.
Znam njihov kompletni back ground od najranijeg detinjstva.

Zao mi je, sto si me 'navukao na tanak led'; a istovremeno sam ti zahvalan sto si napisao - sakupio celu problematiku koncizno i na jednom mestu.

Mozda, mesam Babe i Zabe; mozda ne?!?

Bojan Budimac Bojan Budimac 23:08 04.02.2013

Re: Bedekeri Balkanski

Mozda, mesam Babe i Zabe; mozda ne?!?

Pa ja ne ljubim preterano istorijske analogije i paralele, jer smatram da su po pravilu površne. Svaka situacija je specifična i đavoli su u detaljima, tako da ne postoje, kad se pogleda dovoljno izbliza, ni dve slične. Tako ja mislim.
marco_de.manccini marco_de.manccini 00:43 04.02.2013

how comes I like it?

Јесте качио си и пре, генијално је. А крај те Бетовенове композиције у датој интерпретацији слабо разликујем од


blogovatelj blogovatelj 02:14 04.02.2013

Be happy, it's an order

I ain't gonna work on Maggie's farm no more
I aint gonna work on Maggie's farm no more
Well, I try my best
To be just like I am
But everybody wants you
To be just like them
They say sing while you slave and I just get bored
I ain't gonna work on Maggie's farm no more.

Bob Dylan
tyson tyson 08:27 05.02.2013

Kurdi & genocid

Drago mi je da se ovo dogodilo jer ako Kurdima generalno nešto zameram to je sklonost mitovima i idealizovanju sopstvene nacije, i guranje pod tepih svih mrlja naročito onih iz ne tako davne prošlosti:

Kurdish Politician in Turkey Apologizes to Armenians, Assyrians for 1915 Genocide

GMT 2-5-2013 1:53:45
(AINA) -- Ahment Türk, the Co-Chairman of the Democratic Society Congress (DTK), a pro-kurdish party in Turkey, said that Kurds were part of the policies implemented in 1915 against the Armenians, Assyrians and Yezidies. "The Kurds have their share in that as well," he said. "Our grandparents persecuted these people. As descendands, we apologize to them."

Ahmet Türk is an independent deputy from Mardin, south-east Turkey. The Turkish Milliyet Newspaper reported on an interview aired with IMC-TV station where Ahmet Türk was interviewed by the journalists Roni Margulies and Hayko Baghdad.

In his interview, Türk made a call to Prime Minister Recep Tayyip Erdogan to follow suit and apologize to the Armenians, Assyrians and Yezidis. "You cannot solve this problem by addressing the nationalist segments," Said Turk, "Make a needed intervention as a Muslim, as a man, as a man who believes in peace. If so, you will not be the Prime Minister of this country, but you will become its leader."

Answering a question, Ahmet Türk stressed that Kurds were used in the massacres against the Armenians, Assyrians and Yezidis and requested that Turkish people must apologize too.

"The Armenians suffered greatly in 1915. The Kurds have their share [of guilt] in this too. Kurds were used. The local population faced a persecution. Our fathers and grandfathers were used against Assyrians and Yezidies, as well as against Armenians, they persecuted these people, their hands are stained with blood. We as the descendants apologize. I think it is important to receive apology," Türk said. He continued saying, "Using propaganda, Kurdish people persecuted Armenians. We are very comfortable to be able to express anguish and suffering. Showing such greatness, Turkey too should apologize to the Armenian, Yezidi and Assyrian people. As those events happened before the [Turkish] republic came into existence, what obstacles are there?" he asked.

By Abdulmesih BarAbraham
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:56 05.02.2013

Re: Kurdi & genocid

tyson
Drago mi je da se ovo dogodilo jer ako Kurdima generalno nešto zameram to je sklonost mitovima i idealizovanju sopstvene nacije, i guranje pod tepih svih mrlja naročito onih iz ne tako davne prošlosti.


I meni.

Samo s obzirom da znam da je Turk veoma iskusan političar ne mogu da se ne zapitam zašto baš sada (uzgred, njegov deda je bio komandir u Hamidijama,* pa ima, čini mi se, u ovome i nečeg malo ličnog).

Drugo, on vrlo dobro zna da dokle god je u ovoj zemlji (makar samo formalno) zvanična ideologija na snazi vlada nije u mogućnosti da uradi isto (jer priznanje i izvinjenje zahtevaju kompletnu reviziju istorije republike, a to nije moguće u sadašnjim ideološkim okvirima). Priča o diskonuitetu je za one koji ne znaju istoriju, a Turk je sigurno dobro zna. Tako da se zaista pitam zašto baš sada. Iako, ponavljam, i meni je drago, jer i to drži temu suočavanja živom (mada, fakat, nikad nije bila življa).

-----------
* Hamidije su bile jedinice kurdske lake konjice koje je osnovao Abdulhamid II 1890. (ime je napravljeno od druge polovine njegovog imena, koje se može pisati i razdvojeno Abdul Hamid) Još od osnivanja su te milicije krenule sa zulumima na jugoistoku, prema jermenskim, asirskim, ali i kurdskim seljacima (otimačina poseda i sl.). Kad su mladoturci krenuli u svoj projekat etničkog čišćenja 1915. Hamidije su bile udarna pesnica (zato se Turk danas izvinjava).

Tokom oslobodilačkog rata jedan deo Hamidija je uzeo učešće na strani Turaka i čak se borio protiv Grka na zapadu zemlje. Drugi deo pak je prišao kurdskim nacionalistima i učestvovao u šeik Saidovoj pobuni 1925.

Može se povući linija kontinuiteta između Hamidija i seoskih straža (ista plemena, iste porodice Aga), kurdske milicije koju je osnovala turska država 1984. radi borbe protiv PKK-a (o tome će biti reči u sledećem nastavku, koji će biti pretežno istorija PKK-a).
Biljana 77 Biljana 77 11:52 06.02.2013

:)

Volim ove tvoje blogove zato što me vraćaju u vreme kad sam studirala, tj. vraćaju mi onaj dobar osećaj .. kad ne nečemu radiš, čitaš, učiš, pa se kockice odjednom slože, napravi se neki smisao i celina. Ne znam kako da objasnim.
hajkula1 hajkula1 12:37 06.02.2013

Re: :)

Biljana 77
Volim ove tvoje blogove zato što me vraćaju u vreme kad sam studirala, tj. vraćaju mi onaj dobar osećaj .. kad ne nečemu radiš, čitaš, učiš, pa se kockice odjednom slože, napravi se neki smisao i celina. Ne znam kako da objasnim.



A ja te razumem.
Bojanovi i Snezanini blogovi, turske (kazu kurdske) serije i istrazivanje po netu.

ed_novipazar ed_novipazar 14:43 07.02.2013

Asimilacija

A kad je već reč o asimilaciji -- prema asimilovanim Kurdima, Lazima, Čerkezima, Bošnjacima, Arapima itd. nije postojala nikakva vrsta zvanične diskriminacije. Oni su integrisani u društvo bez da im se broje krvna zrnca i mogli su (mogu) zauzimati i najviše funkcije u administraciji


Istina ziva. I zbog toga su jako lojalni Turskoj ili bolje receno Ataturkovoj Turskoj. Barem Bosnjaci. Ja sam licno imao manjih problema sa mojom rodbinom oko ovoga. A najgore je bilo prije godinu dana, bila mi u gostima jedna bliska rodjaka iz Istanbula. Bili smo dovoljno nesmotreni da jedno vece opletemo po Ataturku a ona je u jednom trenutku izgubivsi strpljenje skocila i viknula: "Dosta vise, ja odoh!". Skoci zenska u gluho doba noci da ide nazad za Istanbul. Kao da je Istanbul preko Rajne. Ja skaci, pa ubjedjuj ... jedva je smirih. Posto nisam mogao sa ruznih odmah da predjem na lijepe rijeci o Ataturku, a sve u namjeri da je smirim, ja poces polako da sve relativizujem, pa poceh na kraju i da hvalim Kemala zbog njegove borbe itd itd. I na kraju htjedoh da sve svedem u neku normalnu ravan, rekoh: "Dobro sad, znao je i da pogrijesi ..." Ona opet skoci: "Ne, on nikada nije grijesio!" Tamam, tamam - rekoh. Olur, nije grijesio.
Rodjaka je inace aktivistkinja CHP-a. To sam tek kasnije saznao.

Zanimljiva je ta njihova asimilacija ne samo iz njihovog ugla gledanja vec i iz naseg domaceg. Nikada nisam cuo ove nase borce za ocuvanje nacionalnog identiteta (ma sta to bilo) da su podigli glas protiv te asimilacije.

A ovaj klip od Sinana Cetina me je pravo rasplakao.
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:03 07.02.2013

Re: Asimilacija

I zbog toga su jako lojalni Turskoj ili bolje receno Ataturkovoj Turskoj.

Eto, slučajnost(?), danas moj omiljeni kurdski kolumnista Today's Zamana, Orhan Mirolu, piše o knjizi kurdskog intelektualca profa Metina Hepera, koji jednom svojom knjigom pokušava da dokaže da nikada nije bilo politike nasilne asimilacije :)

LINK

Sjajna ilustracija do kog slepila ideološka ostrašćenost može dovesti (baš kao u tvoje rođake).

A sa druge strane... nešto što bi bilo nepojmljivo ne pre godinu dana, nego pre nekoliko meseci! Pukovnik daje rukoljub lokalnom šeiku i priča s njim kurdski! I to sve u Hakari provinciji, verovatno najneuralgičnijoj tački Turske. Ne-ve-ro-vat-no!
hajkula1 hajkula1 19:05 09.02.2013

Re: Asimilacija

Bojan Budimac


A sa druge strane... nešto što bi bilo nepojmljivo ne pre godinu dana, nego pre nekoliko meseci! Pukovnik daje rukoljub lokalnom šeiku i priča s njim kurdski! I to sve u Hakari provinciji, verovatno najneuralgičnijoj tački Turske. Ne-ve-ro-vat-no!


Dobro, tamam, sigurno da (i poštovanje CHP i približavanje kao primer koji navodiš uprkos ili zbog asimilacije...) ima veze sa prošlošću.
Ali se mislim i, da ima veze sa nečim što liči na spekulacije o budućim granicama na Bliskom istoku?
Mislim na mapu iz NATO kuhinje a koju su nedavno objavili Rusi. Tu se vide nove države a najupadljivija (jer je izrazito najprostranija i na zanimljivoj teritoriji) je Kurdistan, a na toj mapi zauzima i ne mali prostor današnje teritorije Turske (i još nekih).


hajkula1 hajkula1 19:07 09.02.2013

Re: Asimilacija

ed_novipazar

A ovaj klip od Sinana Cetina me je pravo rasplakao.


Ne mogu da ga pogledam (zastareli hardver) aj ne bilo ti zapoveđeno prepričaj bar ukratko.
hajkula1 hajkula1 19:20 09.02.2013

Molba

Ako smem da pitam, ako neko zna, molim link za besplatno preuzimanje knjiga s neta, od Orhana Pamuka, Sneg, Istanbul, Crveno i druge.
Molim lepo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana