(ili uticaj stava na konzumiranje emocija)
scena 1
ulazim u stan ko zna odakle. nije preterano kasno, jer tv još uvek gori u spavaćoj. mali se ponovo uvukao u krevet umesto mene. da mama ne spava sama. sve je kao i uvek do sad samo što sad njih dvoje... plaču? u stvari, ridaju, rone suze veličine pivskih flaša brzinom rafalne paljbe, ... i to izgleda traje već neko vreme...
- šta vam je?
- (kroz tropski pljusak koji zaliva spavaću sobu) bambi... ubili su mu mamu....
scena 2 (4 godine kasnije)
lovci... reakcije nema... bambi beži... tišina... čuju se pucnji... nikakva reakcija... (skoro na glas) mora da je u šoku...
- bambijeva mama je baš sporo trčala.
- ?
- da je bila brža, ne bi je ubili.