U sitne noćne sate ljubav mog života mi je gurnula lakat u usta. Uzvratila sam kolenom u levi bubreg.
- Dragulju moj, da li bi se malo makla ka kanti za đubre?
- Naravno da ne bih, smislu postojanja mog, trule ljuske od krompira su mi već u kosi.
- Ti za koju srce moje kuca, ubiše me tablete za pranje sudova, prosule su mi se pod leđa.
- Znam gospodaru emocija mojih, ali sifon mi udara u krsta.
- Sunce neba mog, ne bi li mi ipak mogli da spavamo u našem krevetu, umesto pod lavaboom?
- Ne, ne bi mogli, mužu i gospodaru moj, tamo već spava pas.
- Zvezdo oka mog, a kako stoji stvar sa njegovom korpom?
- Odlično, jedino zlato moje, tamo hrče mačak.
- Dragocenosti moja, a balkon?
- Mišiću moj plišani, tamo su već kiseli kupus i pingvini.
- Lahoru mirisni, a kauč?
- Lepoto moja oči zaslepljujuća, tamo je druga mačka.
- Onda ništa, ljubičice moja plava, samo ako bi ipak mogla da mi izvadiš svoje koleno iz krajnika...i pazi, curi ti jogurt za vrat...
Sve je počelo pre tri godine, kada je Žmu spustio svoj strogi ali pravedni pogled na upravo nabavljenog novog člana porodice. Isti je bio u formi čupavog klupčeta sa dva cakleća biber-oka.
- Ovaj pas će morati da se nauči ponašanju...
Tako je, svi prisutni smo pokorno klimnuli glavama, znajući Žmuovo smatranje da je u životu najvažnija jedna stvar, a to su dve stvari: red, rad i disciplina. Potvrdu je, mrdanjem gomilice dlaka koja je pretendovala da poraste u rep, dao i objekat Žmuove izjave za javnost, pas Ikar kome je kasnije dodat i nastavak imena, Varvarin.
- Pas mora odmah u školu, dodao je Žmu.
- Ali, tata, sad je raspust, pokušavala je od preteće prosvete da odbrani svoje ljubimče naša kućna Princeza.
- Onda kad se završi raspust, smesta u školu, zaključio je Žmu, koji više od svega ceni dobro obrazovanje. I nepiškenje svuda po kući.
Pokorno smo uputili još jedan klimoglav, našta je Princeza strpala Varvarina u ručnu torbu i odskakala napolje da ga pokaže onoj manjini grada kojoj se još njime nije pohvalila. Ja sam otišla po krpu. Da obrišem baricu koja je za njim ostala.
Naravno da kada je prošao raspust niko Ikara u školu odveo nije. Svi članovi mladunačke ekipe su se izvlačili na to da je to posao njegove gazdarice, a ja stvarno nisam htela u školu u kojoj mogu buve da dobijem. I bez njih smo imali već dovoljno kućnih parazita. Tako je Ikar Varvarin spao na kućno školovanje. Za početak je mirisao na sve parfeme popularne u devojačkom podmlatku grada, jer se samo selio iz naručja u zagrljaj vrištećih starijih maloletnica. Zbog toga je koliko odmah postao jedan od najaktivnijih članova feminističkog pokreta. Obožavao je ženske stvorove. Naročito plavokose. Još ako su bili godina njegove vlasnice, bio je spreman da ih juri do susednog kvarta. Lajao je samo na muškarce.
Učio je brzo. U šta se pater familias uverio prvom prilikom kada mu je, urođenom cirkuskom tehnikom skakanja kroz zapaljeni obruč, Ikar Varvarin skočio u naručje. Žmu koji se od precepljenja za srce uhvatio je odmah potom postavio novi svetski rekord u trčanju do kupatila. Odande se čuo rad česme vredan Nijagarine tehnike i pljuskanje nasukanog kita. Vrativši se sav ispolivan, Žmu je još uvek brišući usta šmirgl papirom, uputio besno pitanje:
- Šta je ovo?
- Samo te je poljubio, tata, objašnjavala je očitu činjenicu Princeza.
Ikar je švalerski treptao, znajući da je malo onih koji mogu da se takmiče sa brzinom i tehnikom kojom on upražnjava poljubac popularno zvani filmski. Onaj sa jezikom, na kom bi mu pozavidela cela generacija pubertetlija. Tako smo saznali da je prva komanda koju je Ikar savladao bila – Ljub, ljub! Odlično, provalnici će nadaleko zaobilaziti naš topli dom kada saznaju da u njemu pokretnu i nepokretnu imovinu čuva zver spremna da je brani poljupcima. U usta.
Videvši sa kakvim amaterskim vaspitačima imaju posla, naše dve mačke su preuzele u svoje šape Ikarovo vaspitavanje. Zahvaljujući tome, pas je naučio da spava na visinama koje njegovi rođaci ni sanjali ne bi. Savladao je i trljanje o ljudske noge, jutarnje umivanje oblizanom šapom, jurenje plišanih miševa, maženje do onemoglosti, akrobatsko hodanje po naslonu kauča...jedino još nije naučio da prede, ali i na tome radi.
Drugu, više no bitnu komandu u životu svakog psa, otkrili smo nakon što je Princeza otišla na geografski odmaknuto studiranje. Iako su njih dvoje u međuvremenu postali dva tela, a jedna duša, Ikar Varvarin je pao pod starateljstvo Žmua i mene. Uostalom, ja sam na njegovoj lestvici Čijisamjapas zauzimala odlično drugo mesto, dok je Žmu držao poziciju broj tri, povremeno je ugrožavajući odlaskom na službene puteve. Zbog toga je Ikar Varvarin zaključio da mu valja čuvati me, naročito noću. Već prve noći Princezine odsutnosti, Ikar Varvarin je dokaskao do našeg kreveta, elegantnim skokom ripio na nas i tehnikom vešte krtice se zavukao pod jorgan. Između nas. Dok su ga nasleđeni pra-geni terali da kopa rupu u madracu, u kojoj će zaspati, Žmu je zgroženo primetio:
- On je u našem krevetu.
- Da, dragi.
- Ispod jorgana.
- Da, dragi.
- A gde mi da spavamo?
- Ne znam, dragi.
Već koliko narednog dana, Žmu je telekomunikacijskim putem došao do sledećih saznanja: da, pas je navikao da spava u krevetu, da, pas spava pod pokrivačem jer je to druga važna komanda koju je savladao - Pavi, pavi! S tim što je tu komandu i magistrirao, tako da čim ugleda čoveka i pokrivač, naš pas se odmah zavlači pored ljudskog stvora, a ispod pokrivača. Ukratko, više no korisna komanda u uzgajanju svakog pripadnika pasjeg roda.
A onda, jedne večeri...javili su nam se prijatelji iz Beograda koji su upravo dobili prinovu u formi najboljeg čovekovog prijatelja. Kucu bebu. Divno. Kao iskusni vlasnik psa, Žmu im je odmah dao par korisnih saveta, vezanih za uvod u ovu priču, jedna stvar, dve stvari, tri stvari...Prijatelji su sve zapisivali i pamtili. I ne samo to, imali su i par potpitanja:
- A gde spava vaš pas?
Žmu je probao da se izvuče kontrapitanjem:
- A vaš?
- Pod lavaboom.
- Gde?
- Ne puštamo ga u spavaću sobu, spava pod lavaboom. A vaš gde spava?
- Kako kad...
- Ali ne spava sa vama?
- Ne, jer tamo gde mi spavamo za njega nema mesta.
- Nema mesta u vašem krevetu?
- Ne, nego pod lavaboom.