Društvo| Ekonomija| Filozofija| Literatura

Ubiti Robina Huda

apostata RSS / 20.02.2013. u 01:06

- Ja se slažem sa vama g. Rerden. Ali ja sam izabrao jednu specijalnu misiju.
Ja sam u potrazi za čovjekom, kojeg hoću da uništim. On je istina umro prije mnogo vjekova, ali sve dok u   ljudskom pamćenju ne bude izbrisana posljednja uspomena na njega, ovaj svijet neće postati mjestom dostojnim života.

- A ko je taj čovjek?

- Robin Hud.

(Ayn Rand, Atlas Shrugged)

robinhood-600x350.jpg
 

Poglavlje o Rusiji, u svojoj knjizi The Age of Turbulence: The Adventures in a New World, Alen Grinspen počinje susretom u MMF-u sa tadašnjim Putinovim savjetnikom Andrejom Ilarijonovim.

Grinspen piše kako mu se Ilarijonov obratio sa slijedećim pitanjem:"Da li bi mogli, kada slijedeći put dođete u Moskvu, da sa mojim prijateljima i sa mnom porazgovarate o Ejn Rend?"
Grinspen sam kaže da je bio više nego šokiran i dodaje:"Rend je bila osvjedočeni pristalica slobodnog tržišnog kapitalizma i zakleti neprijatelj komunizma, tako da je mene zapanjilo zapravo to, da čak i u malom krugu ruskih intelektualaca bliskih vlastima postoji bilo kakav interes za nju i za njezine ideje."

Čika Alen nije znao da se tu ne radi prosto o interesu ... bilo je tu i nešto više.

Pomenuti Ilarijonov je, na jednoj od promocija neke od njezinih knjiga, rekao kako je Rend „njegov idol i jedan od najvećih filozofa XX vijeka", a na pitanje da li će čitanje Rendove predložiti predsjedniku Putinu, on je odgovorio da je Rend u ličnoj biblioteci Putina bila prisutna prije njegovog stupanja na položaj savjetnika.
A negdje baš u to vrijeme novina The Moscow Times (čitaj „oruđe" ruskog neoliberalizma) je pisala kako postoji ozbiljan lobi, koji nastoji uticati preko Dume na Ministarstvo obrazovanja da se Rend uvede u obaveznu školsku literaturu.

Ovo oduševljenje Rendovom dijela ruske ekonomsko-političke elite odavno je već prisutno u SAD.
Rend je bila o stalan gost na inauguracijama republikanskih predsjednika, ali nije bila mrska ni demokratama (posebno ovim novijim), pa tako Hilari Klinton otvoreno izjavljuje kako je ona njezin uzor.

Svoju opčinjenost Rendovom stalno ističu i istaknuti i obični članovi famoznog Tea Party pokreta.
Njezin poštovalac je bio i Ludvig fon Mizes, a da bi se uvjerili u to dovoljno je samo pogledati njegovo euforično pismo Rendovoj od 23. jan.1958.

E a kada je moja malenkost u pitanju, sa mnom je stvar opet bila sasvim drugačija - za Ejn Rend ja nisam čuo nikada do 1998. Pamtim kako sam ušao u neku knjižaru na moskovskom Arbatu, u čijoj je sredini stajao stol iznad kojeg je visio plakat sa crno-bijelom fotografijom (po meni neprivlačne) jednostavno obućene žene, sa (za '98-u) čudnom frizurom.

Odmah mi je prišla jedna djevojka i počela da mi nudi da kupim knjigu koja će da mi izmjeni život. Knjiga se zvala Атла́нт расправил плечи (Atlas Shrugged), na našem bi to bilo Atlas sleže ramenima, pisac je naravno bila Ejn Rend (Ayn Rand).

Sjeo sam za jedan od stolova i ubrzo mi je to remek dijelo bilo doneseno.
1118 strana podjeljenih u tri knjige. Počeo sam da čitam predgovor izdavaća, pa predgovor nekog filozofa Rusa i kada sam završio ostao sam zabezeknut.

Knjige te žene, o kojoj ja pojma nisam imao, prodane su do tada u skoro 25 miliona primjeraka; po istraživanju, provedenom 1991. na incijativu Kongresne biblioteke u Vašingtonu, na Amerikance je samo Biblija imala veći uticaj od Ejn Rend, a 1998. po rezultatima tromjesečnog glasnja na sajtu Modern Library Atlas Shrugged je sa 217 hiljada glasova zauzeo prvo mjesto na spisku 100 najboljih romana 20. vijeka!!!

Što jest', jest' bio sam zapanjen, međutim knjigu svejedno tada nisam kupio.
No nisam Rendovu ni zaboravio (daleko bilo), istina nije mi bila ni neki prioritet, ali ipak sam polako počeo praviti „folder" sa njezinim imenom.

Rođena je 1905. u Sankt-Peterburgu, kao Alisa Zinovjevna Rozenbaum. Otac joj je bio apotekar, a majka zubni tehničar - porodica je bila dobrostojeća. U toku revolucije i građanskog rata selili su se svukuda, da bi se na kraju porodica vratila u Piter.
Alisa će 1921 upisati na Petrogradskom univerzitetu trogodišnji studij socijalne pedagogije, koji će završiti 1924, da bi slijedeće godine upisala i Državni institut za kinomatografiju, odsjek za scenario.
Te 1925. izaći će joj i prva kniga o tada popularnoj poljskoj glumici Poli Negri, a i te 1925. dobiće vizu i emigriraće u SAD.

1926. kada je stupila na tlo SAD, priča o Alisi Rozenbaum je završena, a počela je istorija Ejn Rend.

Rend je odmah pokušala da prodre u svijet filma i u tome koliko-toliko uspjeva. Jedno vrijeme radi kao statista, a zatim dobija posao u scenarističkom odjelu studija čuvenog Sesila B. DeMila.
Svoje scenarije istina ne uspijeva proturiti, ali bez obzira na sve vjeruje u sebe. Posao gubi već 1927, tada je naime propao Sesilov studio i do 1932. radiće razne poslove, a u međuvremenu će se udati i za glumca Frenka O'Konora ... i da 1931. dobiće američko državljanstvo.

Prekretnica će joj biti 1932. kada će studija Universal otkupiti njezin scenario pod nazivom Red Pawn za 1500$. Te pare omogućiće Rendovoj da ostavi te privremene poslove i da se posveti pisanju. Slijedeći scenario biće joj još uspješniji. Night of January 16th imaće svoje izvedbe i u Holivudu, a i na Brodveju. Paramount će 1941. po njemu čak snimiti i film.

Prvi roman We the Living izlazi joj 1936. Iako je roman bio kritika SSSR-a dočekan je sa svih strana „prohladno". U toku rata biće ekranizovan u vrlo raskošnoj produkciji u Italiji.

1937. izlazi joj u V. Britaniji novela Anthem, a 1943. novi roman The Fountainhead i to je bilo ono što je čekala.
Odbilo ju je 12 izdavača, ali joj je zato br. 13 bio sretan. Roman se samo u toj godini prodao u tada fantastičnih 100 hiljada primjeraka, a iste godine Paramount otkupljuje prava na film za sumu od 50 hiljada$. Film će biti snimljen 1949, glavnu mušku ulogu igraće Gari Kuper.
No ono što je najvažnije je to da Rand više o parama ne treba da razmišlja.

Narednih dvije godine će uglavnom uživati na lovorikama (napisaće još dva scenarija i scenarijski preraditi The Fountainhead), a zatim će slijedećih 12 godina posvetiti pisanju djela svog života - Atlas Shrugged će izaći 1957. i tri dana po izlasku zauzeće 13. mjesto na listi bestselera The New York Times-a, da bi se početkom decembra 5 dana zadržao na broju 3.

Publika je bila oduševljena i likovima i filozofijom romana, na sve strane su nicali klubovi i kružoci strastvenih pristalica ejnrendizma. Jednom od tih klubova, koji će 1958. prerasti u institut (Nathaniel Branden Institute), pridružiće se tada i mladi Alen Grinspen.

Rend će svoju filozofiju uskoro označiti kao objektivizam i ubrzo će biti stvoren i Objectivist movement.
Atlas je Randovoj bio i posljednji roman, od tada će pisati i izdavati samo radove iz oblasti filozofije, politike i kulture.
Najpoznatiji od njih su:
- For the New Intellectual: The Philosophy of Ayn Rand
- The Virtue of Selfishness: A New Concept of Egoism
- Capitalism: The Unknown Ideal
- The New Left: The Anti-Industrial Revolution
- Philosophy: Who Needs It

E sada zašto je Rend zaslužila da ja ovoliko trunjim o njoj?
Pa otprilike iz istog razloga zbog kojeg volim da „trunjim" i o fašizmu.
U stvari „volim" je pogrešna riječ .., za mene, ali u pravom smislu te sintagme, to je jednostavno moralni imperativ - posao koji mora biti obavljen.

Istina, kada je Rend u pitanju, ja uvijek imam osjećaj da elaboriram o nečemu očiglednom, jer ja evo i sada stvarno ne mogu da shvatim da je moguće da bilo ko odrastao i bilo ko iole obrazovan i na principima Zapadne kulture formiran, može ozbiljno da prihvati Ejn Rend.
Za mene je to apsurd iste veličine, kao i kada te neko gleda u lice i tvrdi da je i poslije Čilea teza o supstancijalnoj povezanosti kapitalizma i demokratije i dalje nesporna.

Pol Krugman, poznati ekonomist i nobelovac, je tu moju nevjericu u vezi Rendove po meni fantastično izrazio kada je rekao:
Postoje dva djela koja mogu izmjeniti život četrnaestogodišnjeg ljubitelja knjiga. To su Gospodar prstenova i Atlas sliježe ramenima.
Jedna od tih knjiga je neozbiljna fantastika, koja često porađa doživotnu opsjednutost svojim nevjerovatnim junacima i koja rezultira emocionalno praznim životom i socijalno ubogom zrelošću, kao i nesposobnošću suočiti se sa realnošću.
A ona druga knjiga - ona se naravno bavi orcima.
"

No bez obzira na taj, naročito u filozofskim krugovima izražen podsmijeh na pominjanje Rendove, ona je svejedno kulturološki fakt. Jer kada nekoga cijeni Mizes, citira Fridmen i u nebo uznosi Grinspen onda to ipak o nečemu govori.

Gore, kada sam govorio o svom prvom „susretu" sa Rendovom rekao sam da tada nisam kupio Atlas, ali sam ga nešto kasnije, tačnije 2004. ipak nabavio.
Danas je evo 2013. i ja ga još nisam cijelog pročitao ... i ne mogu garantovati da ću ga ikada i cijelog pročitati. Nije u pitanju zauzetost (mada ima i toga), stvar je u tome da mi jednostavno u nekom momentu dalje čitanje počinje pričinjavati nekakvu spacifičnu vrstu fizičke boli.

Prvi put sam knjigu ostavio nakon što sam pročitao otprilike 300 strana. Onda sam je ponovo uzeo kada me prijatelj upozorio na to da je Nil Pirt iz Rush-a objektivist i da je Rendovoj tekstualno posvećen cijeli njihov album 2112 (a taj album sam imao još dok sam živio u SA), kao i pjesma Anthem sa albuma Fly by Night i konačno, treći put sam prionuo na čitanje kada mi je sinu za rođendan poklonjena kompjuterska igrica BioShock, pravljena po motivima Atlasa.

E tada sam, al' uz velika preskakanja, došao i do kraja knjige.
I red je da budem pošten i da priznam kako u mojoj averziji prema Atlasu i ejnrendizmu uopšte, ima i subjektivnih razloga.
Kao prvo, ja sam zadrti i ponosni ljevičar i shodno tome takav moj stav je na neki način „prirodna" reakcija.
Kao drugo, mislim da je greška što sam se prije čitanja romana solidno upoznao sa osnovama filozofije autora.
I kao treće, u umjetničkom smislu previše sam očekivao od romana - ja sam bio 100% uvjeren da me čeka literarno remek djelo.

Na sadržaju se ne bi previše zadržavao - roman je antiutopija.
Vlast u cijelom svijetu pa i u SAD drže ljevičari.Posljedice njihove vladavine su strašne i to prvo uviđaju industrijalci, veliki inovatori, poduzetnici .., jednom riječju bogati. Pružati otpor snagom ratia je besmisleno, tako da jedan od njih u znak protesta odlazi u neku dolinu na neku zabaćenu planinčugu.
Ubrzo mu se počinju pridruživati njegovi istomišljenici, te oni tamo osnivaju zajednicu oslobođenu svih državnih i društvenih stega.

Za to vrijeme svijet koji su ostavili propada iz minute u minutu, kao i što propada pokušaj urazumiti lijeve kroz pregovore.
Glavni junaci sa svog Olimpa hladno posmatraju katastrofu i usput prave planove za buduću obnovu po njihovim principima.

Roman završava onda kada oni zaključuju da je destrukcija potpuna i da je sada sve spremno za njihov povratak.
Jedan od glavnih junaka taj nihov comeback obznanjuje riječima: „Put je slobodan (...) Mi se vraćamo u naš svijet."
A zatim podiže ruku „i nad zemljom pustom od ljudi crta znak dolara".

Ja naravno nisam književni kritičar i u dosadašnjem životu daleko više sam čitao (za moju profesiju bitne) stručne knjige, ali kao eto relativno obrazovan čitalac tvrdim da je Atlas zapanjujuće slaba knjiga.

Osnovna njezina mana po meni proizilazi iz toga što je Rend svoju filozofiju zapravo samo obukla u umjetničku formu i upravo je to i ono što je umjetnički segment djela osudilo na prosjećnost.

Knjiga posjeduje dinamiku, ona čak ima evidentne elemente detektivskog žanra, no ta dinamičnost se sjecka dugim i sa sižeom teško povezivim, dubokoumnim čas dijalozima, čas monolozima ili verbalnim duelima sa nadasve predvidljivim ishodom.
Patetika je sveprisutna i sa svakom stranicom je sve degutantnija, toliko je ima da ona nikako ne može biti svjestan izbor, ona je nesumnjivo važan dio stila autora.

U knjizi postoji dobar broj infantilno nerealnih situacija, kao što je meni legendarna scena u kojoj nakon viteške tržišne borbe pobjeđeni industrijalac zahvaljuje svom jačem, ali i nadasve poštenom protivniku što ga je istisnuo sa tržišta.

Sirovu i očiglednu tendencioznost pri promovisanju svoje filozofije dodatno podcrtava diktatorsko-direktivni ton autoričinih heroja.
Ja u stvari nikada do Atlasa nisam ni čitao nešto gdje se na tako arogantno-bahati način iznose ideje autora. Preko pozitivaca autorka otvoreno pretenduje na ulogu glasnika istine u njezinoj posljednoj instanci.
Visokomjernost u njihovom ponašanju, aristokratska hladnokrvnost i propovjednička ležernost u njihovim verbalnim nastupima nedvojbeno ukazuju na njihovu vjeru u apsolutnu ispravnost svojih stavova, a svaka njihova tirada je ono Zolino la vérité est en marche et rien ne l'arrêtera.

Odnos prema likovima i jeste ono što je mene kod Rend najviše iritiralo. Ne može se reći da kod nje nema karakterizacije, ima je, ali samo u okviru dijametralnih pojmova pozitivnog i negativnog, pa tako kod likova za koji se veže onaj prvi pojam, ona se manifestuje u rasponu od dobar do veličanstven, dok se kod drugih kreće u dijapazonu između lošeg do odvratnog.

U svakom romanu lik je koncept i u svakom romanu lik je produkt apstrahovanja. Drugim riječima homo fictus nije isto što i homo sapiens, ali Rendova ide dalje, ona svoje kreacije turboredukuje - ona ih svodi na nosioce ideje.
Ideja je ono što uslovljava sve segmente lika. Svi ljevičari su karakterne nule i fizički su nikakvi, dok svi pozitivci su sve ono suprotno.

Ljepoti ideje odgovara isti takav nosilac, jer drugačije, po Rendovoj, ne može ni biti - ljepotu najbolje promoviše i najbolje brani takođe ljepota. Naravno, može se reći da je hiperboliziranost u Rendovoj antiutopiji nužno zlo, odnosno redovna pojava u literarnoj fikciji, ali problem je u tome što Rend ne piše o borbi orka i vilenjaka.
Odnosno problem je u stvari baš u tome, jer Rendova piše o tadašnjim, a i današnjim legitimnim društvenim projektima,a njihov sukob upravo i shvata kao borbu između dobra i zla za Tolkinovo Međuzemlje..

Demonizacija povezana sa bagatelisanjem jednog od njih je kontraproduktivna, staro je pravilo da će pobjeda biti još veća i još značajnija, ako je protivnik jak ili ako se barem predstavi jakim. Rend za to ne mari, ona, kao i njezini heroji, pobjeđene prezire.

Kod Rend negativci nisu čak ni poraženi u nekoj epskoj borbi, oni su prosto istrulili razjedeni svojom glupošću - ona im ne dopušta čak ni da odu kao ljudi.
Cijeli taj koncept antiheroja bez ijedne kvalitete, prvenstveno ukazuje na manihejsku svijest autora, armiranu beznadežno dogmatiziranim sadržajima.

E sad naravno ima i stvari zbog kojih pred autorkom treba skinuti kapu, u prvom redu se to odnosi na snažno izrečene ideje, kao i to da su te ideje iznešene jasno, glasno i nedvosmisleno.
Rend svoju filozofiju predaje čitaocu maestralno - otvoreno i maksimalno dostupno.

Kategoričnost i decidnost ne ostavljaju nikakve mogućnosti ni za drugačija tumačenja, a ni za demagoške manevre tipa „niste me (je) dobro shvatili".
A to, između ostalog, ja zovem i hrabrošću, jer Rend sa time otvoreno priziva protivničku „vatru" na sebe. Koliko je god njezino djelo oda ekonomskom liberalizmu, ono je isto tako nepresušni izvor za svaku vrstu njegove kritike.

Druga stvar zbog koje Rendovoj treba odati priznanje je ono što sam malo prije odredio kao manu. Navući na svoju filozofiju romaneskni kostim je rizičan, ali na kraju se ispostavilo i pametan potez. Jeste to bila presuda literarnom kvalitetu, ali je zato ejnrendizam, kao poruka romana, u velikom i ekstraordinarnom stilu lansiran u svijet.

Da je Rend svoju učenje predstavila na uobičajen akademski način, njezin rad bi najvjerovatnije završio isto kao i bezbrojni članci i analize njezinih oponenata, za koje danas osim specijalista niko ni ne zna.
Ali nije - i to u prvom redu zahvaljujući gornjem mixu, koji je njezinu filozofiju obložio kao nekakvim korigensom i koji je tako čitaocu omogućio ne samo lako gutanje, nego i (kakav-takav) estetski ugođaj.

A kakva je zapravo ta filozofija Ejn Rend?
Pa kada bi napravili neku anketu među filozofima (po dosadašnjoj njihovoj percepciji Ejn Rend) od njih 100, 50 bi reklo da tu nema nikakve filozofije, dok bi opet ona druga polovina rendijanizam okarakterisala ili kao plagijatsku filozofiju ili kao filozofski diletantizam.

Ja ću zbog potreba bloga ipak i dalje povremeno koristiti taj izraz. Rend je u suštini svo svoje učenje izložila u Atlasu, no formiranje tog učenja ima ipak dublje korijene i može se pratiti od We the Living, pa sve do Atlasa kao idejnog apogeja.
Poslije Atlasa svoje stavove Rend je obrazlagala u nekoliko specijaliziranih časopisa, a sistematizaciju svojih ideja uradila je 60-tih u knjigama The Virtue of Selfishness: A New Concept of Egoism i Capitalism: The Unknown Ideal.

Interesantno da je Rend veoma rijetko govorila o svojim filozofskim uzorima, ako je i govorila to je uvijek nekako bilo „kroz zube". Jedini filozof kojeg je stvarno često eksploatisala bio je Aristotel, no primjećeno je da vrlo često u usta Aristotela stavljala stvari kojih u njegovim djelima nema .

Druge filozofe skoro da nije ni pominjala (Kanta je npr. pogrdno zvala prvim hipikom u istoriji), a i o tadašnjoj univerzitetskoj filozofiji imala je vrlo loše mišljenje:
Mržnja ka razumu i poštovanje slijepih emocija, mržnja ka individui i pijetet pred kolektivom, mržnja ka uspjehu i klanjanje samopožrtvovanju - to su fundamentalna shvatanja, koja gospodare na današnjim univerzitetima."

Istraživači njezinog opusa se uglavnom slažu da je na njezinu filozofiju, pored njoj dragog Aristotela, ogroman uticaj imao i Niče. Prva knjiga koju je Rend kupila po dolasku u SAD bila je Tako je govorio Zartustra i vrlo brzo nakon toga u njezinom dnevniku se pojavljuju varijacije na Ničeove sentence.

No taj dug prema Ničeu Rend u javnosti nije isticala, tako da je mudrac iz Stagire ostao jedini filozof prema kojem je pokazivala divljenje i zahvalnost.

Gore sam već rekao da je ona svoje učenje nazvala objektivizmom,a taj naziv proizilazi iz tvrdnje da je stvarnost objektivna datost i da postoji nezavisno od čovjeka; do spoznaja o toj stvarnosti čovjek dolazi isključivo preko svog razuma, koji prepoznaje i integriše informacije dobijene od čula, koja su u stalnom kotaktu sa realnošću.

U suštini ništa posebno ... no postoji i nastavak - svaki čovjek je konačan i ne može biti ničije sredstvo, on mora živjeti za sebe, ne žrtvujući se za druge, ali i ne tražeći da se drugi žrtvuju za njega. Briga za svoje razumne egoistične ciljeve i stremljenje ostvarenju lične sreće dvije su najviše moralne vrijednosti u ljudskom životu.
Jedini političko-ekonomski sistem koji je u skladu sa ovim etičkim postulatima je kapitalizam, jer u njemu ljudi zaključuju dogovore kao što to rade trgovci, koji ostvaruju razmjenu slobodno, po sopstvenoj želji i uz uzajamnu korist.
U sistemu „punog" kapitalizma država bi trebala biti odvojena od ekonomije po principu odvojenosti Crkve od države i njezina uloga bi trebala biti uloga policajca, koji je tu da štiti prava ličnosti.

Pored ovoga gore postoje i tzv. tri principa objektivizma:


- biće postoji
- svijest postoji
- biće je identitet

Posljednji je praktički prepričan jedan od Aristotelovih principa logike i često ga je i Rend znala samo označavati kao A je A.

Tek kada se njezino učenje izloži ovako (čak i usnovnim crtama), tek tada postane očito kako je ono njegovo uvijanje u umjetnički celofan bio fakat lucidan potez, a osim toga, svakome ko istražuje Rend, ta celofanska eksplicitnost i providnost, omogućuje da njezinu filozofiju, bez ikakve dileme, svede samo na jednu rečenicu koja glasi - ejnrendizam je otvorena apologetika liberalnog kapitalizma s pozicija krajnjeg materijalizma, individualizma ispoljenog kroz radikalni moralni egoizam i ateizma.

I sad je stvarno već vrijeme da „poslušate" i samu Rend!

- Vi ste učili da je moral skup pravila ponašanja, nametnut hirom neke natprirodne moći ili društva, u službi Boga ili za dobro komšije, a radi udovoljavanja ili onosvjetovnom autoritetu ili nekome iza komšijskih vrata - tj. svima i svakomu, samo ne vama i vašem zadovoljstvu.
Učili su vas da ćete zadovoljstvo naći u amoralnosti i da ćete svoje interese najbolje ostvariti kroz porok; nijedan moralni kodeks ne služi vama, nego je protiv vas i on nije tu da bi ispunio vaš život, nego da bi ga opustošio.

- Vjekovima se bitka za moral vodila među onima koji su tvrdili da vaš život pripada Bogu, i onim drugima, koji su govorili da ona pripada vašem komšiji; odnosno među onima koji su propovjedali da je dobro samoodricanje radi fantomskog raja i onima koji su tvrdili da je dobro samoodricanje u ime ubogih na zemlji.
A niko vam nije rekao da vaš život pripada vama i da je dobro u tome da ga proživite.

- Zapamtite da „altruizam" ne označava dobrotu ili brigu o drugim ljudima.
Altruizam je moralna teorija, koja propovjeda da čovjek mora žrtvovati sebe radi drugih, da mora staviti interese drugih iznad svojih interesa i da je dužan živjeti radi drugih.
Altruizam je čudovišan pojam. To je moral kanibala, koji proždiru jedni druge. To je teorija duboke mržnje premačovjeku, razumu, postignućima, prema svakom obliku ljudskog uspjeha i zemaljske sreće.

- Nema drugog načina da se spase kapitalizam - ili sloboda ili civilizacija ili Amerika -jedini način je intelektualna hirurška operacije uništenja altruističkog morala, kao izvora destrukcije.

- Doktrina prevlasti čovjekovih prava nad pravom na imovinu označava u suštini da se jedni mogu pretvarati u sobstvenost drugih, pošto sposoban od nesposobnoga ne može ništa dobiti, onda proizilazi da se tu zapravo radi o pravu nesposobnoga da koristi sposobnog kao neku vrstu tegleće marve.
Svako ko smatra da je takav poredak stvari normalan, nema pravo da se zove čovjekom.

- Princip trgovine je jedini razumni etički princip za sve vrste ljudskih odnosa, ličnih i društvenih, privatnih i javnih, duhovnih i materijalnih.
Princip trgovine je princip pravdnosti.

- Kapitalizam je jedini sistem u istoriji u kojem se bogatstvo ne stiče pljačkom, nego proizvodnjom, ne silom, nego trgovinom; on je jedinstveni sistem koji se zalaže za prava čovjeka na sopstvenu misao, na posao, na život, na sreću, na sebe samog.

- Biznismeni su simbol slobodnog društva, simbol amerike. Ako oni nestanu, u momentu tog njihovog nestanka nestaće i civilizacija.
Ako hoćete da se borite za slobodu, tada morate početi sa borbom za one koje sloboda nije nagradila, za one koji su nepriznati i šutljivi, ali su i najbolji predstavnici američkih biznismena.

- Čovjek koji se bavi isključivo fizičkim radom, troši toliko, koliko i ulaže u proces proizvodnje i ne ostavlja drugih vrijednosti ni za sebe, a ni za druge. Dok na drugoj strani, čovjek koji generiše ideje u bilo kojoj oblasti i čovjek koji stvara novo znanje je stalni dobročinitelj čovjećanstva.

- Jedine državne institucije koje bi trebale postojati su: policija - radi zaštite od unutrašnjih kriminalaca, armija - radi zaštite od vanjskih kriminalaca i sudstvo - radi zaštite privatne imovine.

- Ne postoji „pravo na rad" - postoji samo pravo na slobodnu trgovinu, odnosno pravo čovjeka da radi, ako ga drugi unajmi da radi. Ne postoji „pravo na dom", postoji samo pravo na slobodnu trgovinu: pravo izgraditi ili kupiti dom. Ne postoji „pravo na pravednu platu ili pravednu cijenu rada", ako niko neće da plati, unajmi čovjeka ili da kupi njegovu robu.
Ne postoji pravo potrošaća na mlijeko, cipele, bioskop ili šampanjac, ako niko ne želi proizvoditi tu robu (postoji samo pravo da ih sam počneš praviti).
Ne postoji pravo posebnih grupa, pravo farmera, radnika, biznismena, posluge, poslodavaca, starih, mladih i onih koji se još nisu rodili.
Pravo na privatnu svojinu i pravo na trgovinu su jedinstvena ekonomska prava čovjeka.

Ono što je iznimno važno naglasiti je to da Rend svoje učenje završava u periodu kada je izgledalo da kapitalizam uzmiće pred socijalizmom.
SSSR je nakon WWII imao ogroman autoritet, više nije bio jedina zemlja socijalizma, „klub" sa njim na čelu svakom je godinom bio brojniji, a upravo u vrijeme kad je Atlas završavan taj isti SSSR je brzinom obnove i nevjerovatnim industrijskim rastom dovodio do očaja ekonomsku i političku elitu Zapada.

Rend je sebi dala u zadatak da kapitalizam učini ideološki neranjivim (i nije bila jedina, to je bio i između ostalog i cilj, upravo tu negdje formirane, famozne teorije totalitarizama). Po Rendovoj najslabije mjesto kapitalizma bilo je nepostojanje filozofskog fundamenta.

Ona je kao prvo prihvatila fakt da se u biti kapitalizma nalazi egoizam, no njezin doprinos nije u priči o razumnom egoizmu, o njemu su već prije govorili Spinoza, Helvecius, francuski filozofi 18. v, pa čak i dvojica iz „svetog ruskog nihilističkog trojstva" - Černiševski i Pisarev.

Ono što je „novo" kod Rend, to je do tada (ne računajući Ničea) neviđen napad na altruizam, jer ako je egoizam suština kapitalizma, onda iz toga proizilazi da:"Kapitalizam ne može funkcionisati, ako mi vjerujemo da je naš glavni cilj u životu - služiti drugima".
To naravno nisam rekao ja - to je rekao 2010. u jednom svom intervjuu gospodin Jaron Bruk, direktor Instituta Ejn Rend.

I kada god govori o altruističkom moralu Rend udara i na kolektivizam, isto je tako i kada piše o kolektivizmu - za nju oni su nešto kao sinonimi.

Osnovna ideja Rend je jednostavna ... (barem u početku) - ona naime egoizam, kao srž kapitalizma, ugurava i u srž čovjeka.
Međutim njezino elaboriranje puta koji vodi od od ljudske prirode i njezinih osnovnih svojstava - instinkta za preživljavanjem, kao generatora egoizma, i razmišljanja, koje pod diktatom tog instinkta kreira naše racionalno postupanje, pa do optimalnog okvira za zadovoljavanje volje za preživljavanjem, a to je naravno sloboda, koju opet najbolje garantuje kapitalizam, principi trgovine i tržišta, po meni nije ni jasan, a ni logički dobro trasiran .., odnosno ja ga barem nikada nisam u potpunosti shvatio, a nisam nikada ni od nekog fana Rendove dobio jasno i zadovoljavajuće objašnjenje.

Međutim to objašnjenje u suštini i nije toliko važno, jer Rend griješi u „početnoj premisi". Ona polazi od pretpostavke da smo mi svi racionalni egoisti uhvaćeni u zamku socijalnih obaveza.
Nju pobijaju (već tada kada je ona to pisala) nalazi i otkrića ekonomske antropologije, antroposociologije, psihološke antropologije, etologije, sociobiologije ... iza kojih stoje takva imena kao što su Malinovski, Polanji, Lorenc, Dalton, Tinbergen, Vilson, Mid, Bem i dr.

Najkraće moguće govoreći - egoizam (uslovno rečeno) je zapravo prastara manifestacija instinkta za preživljavanjem, sklonost da se živi po instinktima, a ne po razumu u psihologiji se naziva primativnost.

Sa pojavom ljudskih zajednica i njihovim usložnjavanjem u prvi plan dolaze niskoprimativni psihološki tipovi. Zbog svojih osobina da izazovima prilaze razumom, sklonosti kompromisima, samopožrtvovanju, svijesti o važnosti zajedništva i uloge svakog člana zajednice, njihov status u zajednici raste, a time raste i mogućnosti predaje i širenja svog genetskog materijala, što za posljedicu ima dalje jačanje onih važnih specifičnih karakteristika njihovog psihološkog tipa.

S druge strane, visokoprimativni tipovi, pored te genetske selekcije, trpe i od normativnih „filtera" zajednice, njihovo atavističko i asocijalno ponašanje dovodi ih u sukob sa svima ostalima, a to je po pravilu završavalo ili pokajanjem ili izgonom onih koji još nisu genetski bili spremni postati ljudima.

Konačni efekt ove genetsko-socijalne selekcije je taj da je biološko-psihološka osnova našeg morala bukvalno armirana osobinama altruističkog psihološkog tipa i to upravo zbog toga što je njegova dominacija u zajednici stvorila optimalne uslove za njezino preživljavanje.
I ne samo to, u temelju današnje civilizacije nalazi se ljudska zajednica, koja se razvijala tako da je na izazove prirodne sredine davala odgovore oblikovane po mjeri karakteristika altruističkog psihološkog tipa.

Kod Rend je zanimljivo i to da ona ne vidi paradoks i individualnog i individualističkog, a koji je u tome da oni postoje samo u odnosu na kolektiv. Osobitost ili talent pojedinca vidljivi su samo u odnosu na prosjećnost većine i jedino od većine i mogu biti valorizovani kao nešto posebno.

Slična je stvar i sa vrijednostima.Svaka vrijednost je u većoj ili manjoj mjeri kolektivna. Vrijednosti se ne formiraju niti primaju u nekakvom vakuumu. Sistem vrijednosti se formira od ranog djetinjstva, na osnovu i pozitivnih i negativnih primjera iz okoline. Interpretacija vrijednosti jeste individualna stvar, ali ni do nje se ne dolazi individualno. Svaka interpretacija, kao uostalom i svaka vrijednost je produkt društvene filtracije.

Heroji Ejn Rend se tako skupljaju na onoj planini na osnovu toga što djele iste vrijednosti, vrijednosti koje su u odnosu prema jednoj sredini nekada bile individualne/individualističke, da bi u novoj sredini postale kolektivne.

Mada je (zvanični) cilj Rendove stvaranje novog kolektivnog i istinski humanističkog morala, fundiranog na brizi za svoje interese i na principima trgovine, teško je ... i to baš teško, zamisliti da svijet pretvoren u polje borbe ličnih egoizma može biti oličenje harmonije slobode i razuma.

Radikalni utilitarizam Rendove pati od klasičnih nedostataka originala, pa je tako apsurdno zahtjev za ustoličenjem egoizma na poziciju vrhunskog etičkog principa, opravdavati argumentom u kojem se kaže da to vodi dobru za sve.
Kakav je to uopšte egoizam koji brine o svima?

Zbog toga je i prosto nemoguće ne izvesti zaključak da je etički recept Rendove samo preformulisana parola ekonomskog liberalizma o jednakim mogućnostima, s tim da u ovom slučaju riječ ide o jednakom pravu svih na ispoljavanje egoizma.
Umjesto društvene solidarnosti ispoljene kroz redistribuciju Rendova nudi i traži solidarnost u pohlepi i sa pohlepom. Klasični zahjev liberalizma za nemješanjem države u ekonomski život, Rend dopunjava i sa istim takvim pozivom, samo ovog puta upućenim ka kulturi i moralu.

Gore pomenuta redistribucija, pored poreza je Rendovoj posebno odvratna. Za nju je ona jedna od glavnih osobina banditske države i jedno od simbola porobljavanja pojedinca kolektivu.

Po Rend alternativa tom formalizovanom institucionalnom altruizmu je dobrovoljnost i milosrđe, ali samo tada kada ono pomaže čovjeku da se sa njim izdigne i prevaziđe svoje nedostatke.
I interesantno je da u Atlasu nema ni djece, ni staraca, ni invalida, ni hendikepiranih - tj. nema onih na koje reaguju naša „ogledala neuroni", prema kojima osjećamo empatiju, sa kojima najviše saosjećamo i kroz koje se najbolje i vidi enormni značaj institucionalnog altruizma.

Poređenje Welfare state sa banditizmom je totalno nepoznavanje vremena i uslova u kojima ona nastaje, a proglašavanje bezumnim ljevičarima onih koji su taj sistem sazdali je nebuloza par exellence. Projekt koji su ti ljudi osmislili i u praksi ostvarili je bio poruka tržišnim gubitnicima, kojima je jasno dano do znanja, da nema veze što kapitalizam nije na njihovoj strani, jer njihova leđa čuva demokratija.

I uopšte, ako u kritici kolektivizma i socijalizma Ejn Rend još i ima nešto (mada ako se već hoće nešto na tu temu čitati, onda treba otići do izvora - do Hajeka), u njezinoj minarhističkoj viziji kapitalizma nema ama baš ništa do nefudiranog idealizma.
A da je to tako, mogli smo vidjeti kada je nedavno sve, ne puklo, nego eksplodiralo po šavovima.

Posljednja stvar na koju se mislim osvrnuti kada je Rend u pitanju je nešto što je ona implicite iskazala kada je u jednom intervjuu rekla ovo:
Znate li vi šta je ustvari cilj mog ličnog, životnog krstaškog pohoda (u filozofskom smislu) - nije to prosto borba sa kolektivizmom i rat sa altruizmom? Oni su samo posljedice, posljedice, a ne uzroci. Ja sam se borim protiv stvarnog uzroka, protiv istinskog korijena zla - iracionalnog."

I stvarno ne treba biti mnogo pametan, da bi se vrlo brzo shvatilo da Rend zapravo sve što piše, piše protiv religije,a paradigma religioznog za nju je hrišćanstvo, kako zbog humanističko-altruističke poruke njezinog tvorca, tako i zbog činjenice da se radi o dominantnoj konfesiji u razvijenim kapitalističkim državama.

Kažu da je ona svoja tri glavna neprijatelja (kolektivizam, altruizam i misticizam) označila još dok je studirala.
Hajd' u redu za ona prva dva, to se još može opravdati averzijom prema revoluciji, ali treći je pomalo misteriozan, pogotovo ako se zna da je u toku studija imala tu čast da sluša jednog od najvećih ruskih religioznih filozofa Nikolaja Loskog.

No očito je da od njega nije mnogo naučila. Averzija koju je Rend imala prema hrišćanstvu nije neobična, kod Rend je ona samo radikalno ispoljena i često izdignuta na nivo idiosinkrazije.

Sistematska revalorizacija uloge i mjesta hrišćanstva počinje upravo sa pojavom kapitalizma, a tek kasnije će u tom procesu aktivno učešće uzeti i ljevica.

Nesumnjivo je da istorijsko/institucionalizovano hrišćanstvo pruža masu materijala, koji je moguće iskoristiti u cilju razarajuće kritike. No Rend to ne kritikuje, ona udara po ideji, ona udara po Evanđeljima.

Ja, koji sam veći dio dana agnostik, a u onom manjem dijelu ateista, upravo u toj ideji vidim sve ono zbog čega Hrišćanstvu skidam kapu, kao i ono zbog čega Hrišćanstvo i pored destruktivnog djelovanja njegovog institucionalnog oblika, ali i autodestruktivnog potencijala unutar same ideje, danas još uopšte i postoji.

Humanizam, u ovom današnjem obliku, svoje početke ima upravo u judeo-hrišćanskoj antropologiji. Dok su u judaizmu još uvijek vidljivi ostaci predmonoteističke relacije Bog-narod, u hrišćanstvu toga više nema, na njegovo mjesto dolazi odnos Bog-pojedinac.

Hrišćanstvo čovjeka izdiže iznad biološko-teritorijalnih okvira i prilazi mu kao ideji i kao ličnosti. Prvi put je u istoriji, upravo u hrišćanstvu proglašena jednakost svih ljudi pred Bogom.

Čovjek je inaugurisan u vrhunac Božjeg stvaranja i jasno je naglašena njegova bogopodobnost i to nije sve - po Vasiliju Cezarejskom, čovjek je dobio zadatak da bude kao i njegov tvorac.
I nema nikakve dileme šta to znači - ako je Bog iz ljubavi prema čovjeku uzeo ljudsko tijelo i zbog ljubavi prema čovjeku patio na krstu, onda požrtvovanost, empatija, saosječajnost i briga za drugog su jednostavno imperativi svakog hrišćanina.

I Ejn Rend u suštini ne smeta misticizam, njoj smeta religiozna mistifikacija altruističkog morala .., ona vjerovatno ne bi imala ništa protiv da je kroz religiju mistifikovan njezin racionalni egoizam.

Njoj ne smeta ni Bog.
Jedan od njezinih heroja u jednom momentu kaže:
I evo ja sada vidim lice Boga i izdižem ga iznad zemlje.
On je taj Bog kojeg je čovjek tražio od momenta kada su ljudi nastali, Bog koji će nam donijeti radost, mir i ponos.
Taj Bog sam - 'Ja'
"
Njoj smeta altruistički Bog - Bog koji je svog Sina žrtvovao za spas sviju.
I u prvobitnoj verziji onog uvodnog citata ovog bloga, trebalo je umjesto Robin Hud da stoji Hrist, ali SAD nisu bile ateistički SSSR, tako da je Hrist za svaki slučaj ipak zamjenjen sa šervudskom legendom.

I tačno je da postoji izvjesna razlika između „Ja" i „ja", ali nakon što se čovjek upozna sa herojima Ejn Rend, onda se on sasvim opravdano može zapitati da li je njoj ta razlika uopšte bila bitna?

A opravdanost te sumnje veoma lijepo ilustruje i dio radijskog govora jednog od glavnih junaka Atlasa, koji tom prilikom kaže:
Mi smo konačno shvatili da mi nikada nikada nismo bili oni koji su uzimali, mi smo uvijek bili oni koji su davali. Mi ne pretendujemo na to da budemo vaši predstavnici ... mi nemamo nikakve zahtjeve ... i mi ne želimo da sa vama postignemo nekakav kompromis.
Vi nama nemate šta da predložite, jer vi nama niste potrebni.
"

Mislim da bi u vezi sa ovim podvučenim, bilo sasvim u redu „konsultovati se" sa ovde već nekoliko puta pomenutim mudracem iz Stagore, koji na str. 6. (srpskog prevoda) njegove Politike kaže:"A onaj tko (...) je sam sebi dovoljan nije dio države, te je zvijer ili bog."

Čisto sumnjam da je Rend svoje junake smatrala zvijerima.

Imajući to u vidu, onaj konflikt između individualizma i kolektivizma, o kojem se govori u Atlasu, sa time se izdiže na viši nivo - on prerasta u epski sukob platonovski shvaćenih demijurga sa jedne strane i amorfne nestvaralačke mase, sa druge.
Taj kocept prepoznaje i Mizes i evo šta on piše u onom pismu Rendovoj:
Vi imate hrabrosti da kažete masi ono što im nije govorio nijedan političar: vi ste inferiorni, sva poboljšanja uslova vašeg života, koja vi uzimate zdravo za gotovo, vi dugujete naporima ljudi, koji su bolji od vas".
Možda ja griješim, ali meni taj koncept bazdi na fašizam.

Sve u svemu kritički potencijal ejnrendizma je ili bezvrijedan ili već viđen i ono što zapravo u vezi sa njim može da bude zabrinjavajuće je još 1961. Gor Vidal označio kao „zloslutni i simptomatični" odjek u javnosti.
Ali dobro, možda taj odjek i nije toliko važan - možda i nije bitno to što je u 2008. u SAD prodano 800 hiljada primjeraka Atlasa ili to što Rendovu poštuje i Bred Pit i njegova supruga, kao ni to što Eva Mendez od svakog svog frajera traži da bude poklonik Rendove, ali veoma je bitno kada je hvali jedan Grinspen, koji kaže da je upravo ona ta koja ga je „kroz duge razgovore i nočne diskusije ubijedila da je kapitalizam ne samo efikasan i praktičan, nego i moralan."

Posljedice djelovanja ljudi, koji su ili u njenoj filozofiji ili samo u nekim njezinim djelovima vidjeli ideal kojem treba težiti, a u njoj samoj proroka i uzor, više su nego katastrofalne.

A kako i ne bi bile kada je iza te filozofije stajala osoba koja je zdušno pljuvala po Kantu, iako nije nikada ništa od njega čitala; koja cijeli svoj život nikako nije uspjela da shvati, mada se na Aristotela stalno pozivala, kako „društvena životinja" ne znači automatski i „socijalistička životinja"; koja takođe, u svoj Ničeovoj kompleksnosti pronalazi samo sirovi vitalizam, amoralni ateizam i obrise kako svojih kapitalističkih stvaralačko-buntovničkih heroja, tako i osnovu svog socijalnog rasizma i koja je svoju viziju Amerike i stvorila i održavala preko Holivuda i to tako što je počela sa gutanjem melodramaturškog smeća poznog nijemog filma, a završila sa javnim hvalospjevima Čarlijevim anđelima.

Ejnrendizam je u suštini pokušaj jedne monstruozne redukcije čovjeka. On i inače skučene okvire ljudske egzistencije pokušava još više suziti - merkantilizovati i programirati isključivo na zadovoljavanje materijalnih potreba.

Homo economicus Ejn Rend je i socijalni i emocionalni bogalj i racionalni predator.
On je biće fokusirano na elementarno egzistiranje, na postojanje bez svega onoga što je uslijedilo kao posljedica prvog čovjekovog zamišljenog pogleda prema zvijezdama.

Idealni čovjek Ejn Rend je obezduhovljena gorda monada. Sve ono što je ljudsku egzistenciju izdizalo iznad pukog bitisanja, odnosno sve ono što je čovjeka izdiglo iznad ostalih životinja, za njega je atavizam.
On više ne traži smisao ni na nebu ni na zemlji, on je ubijeđen da je smisao u njemu.

Kao što je Rendova vjerovala da se ona nalazi na početku nove tradicije, tako i svaki njezin heroj misli da su on i njemu slični nulta tačka pojave novog čovjeka.
Čovjeka koji predstavlja kraj samoaktuelizirajućeg homo sapiens-a - bića koje je, svesno poražavajuće ograničenosti svoje male egzistencije, pravilo izlete u dubinu i u visinu, stalno tragajući za nečim većim, trajnijim i čvršćim.

Homo economicus Ejn Rend za takvim nečim potrebe nema, jedina ograničenost koju on osjeća je ograničenost materijalnog aspekta njegove egzistencije. Njegov merkantilistički mentalni sklop, kao nekakav inhibitorni mehanizam, automatski odbija sve ono što ratio odvlaći od rješavanja problema tog tipa, ali sa tim i zatvara vrata svemu onome je stajalo i što stoji i dalje iza samorealizacije i čovjeka kao pojedinca i ljudi kao vrste.

--------------------------

Ejn Rend je umrla 1982. od srčane insuficijencije,  u 77. godini života. Na sahranu su njezini obožavaoci donijeli veličanstveni cvijetni aranžman u obliku dolara.

800px-Ayn_Rand_Marker.jpg 

 

Zbog rasipničkog načina života pred sam kraj je ipak morala da prihvati pomoć Robina Huda - koristila je usluge Social Security-a i Medicare-a. 



Komentari (95)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Goran Vučković Goran Vučković 02:09 20.02.2013

Dobrodošao

Hehe - prvi blog pa odma po Ejn Rand
freehand freehand 02:14 20.02.2013

Stigao do

Gerija Kupera.
Skrolovao naniže...
Izdržaću!
princi princi 02:27 20.02.2013

Razlike između motiva libertarijanaca

i komunista su, zapravo, vrlo male. I jedni i drugi su opsednuti usrećivanjem čovečanstva, i jedni i drugi su u tom su apsolutisti i potpuno isključivi. Jedino u čemu se razlikuju su premise.

Ujedno primedba uredništvu: ako se autorstvo dodeljuje apostati, po istom principu bi ga trebalo dati i vladixy.
Filip2412 Filip2412 03:26 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

po istom principu bi ga trebalo dati i vladixy.
to onaj libertijanac :)

ja odvajam od plate za socijalu i za neradnike i za zdravstvenu zastitu svih njih, nije mi zao jer u gradu koji u siroj oblasti ima preko 6 miliona stanovnika mogu da prosetam slobodno i svako oseca da ima sansu. koji ce mi qrac bogatstvo ako nemam slobodu kretanja jer ne smem da idem u nekakve siromasne krajeve gde valda rasulo i gangsteraj?

Bez relativne srece drustva u celini nema srece za pojedinca.
maksa83 maksa83 06:47 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

i komunista su, zapravo, vrlo male. I jedni i drugi su opsednuti usrećivanjem čovečanstva, i jedni i drugi su u tom su apsolutisti i potpuno isključivi. Jedino u čemu se razlikuju su premise.

Political tags - such as royalist, communist, democrat, populist, fascist, liberal, conservative and so forth are never basic criteria. The human race divides politically into those who want people to be controlled and those who have no such desire. The former are idealist acting form highest motives for the greatest good of greatest number. The latter are surly curmudgeons, suspicious and lacking in altruism. But they are more comfortable neighbours then the other sort. (Lazarus Long, Time Enough For Love)
antioksidant antioksidant 08:50 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

i komunista su, zapravo, vrlo male. I jedni i drugi su opsednuti usrećivanjem čovečanstva

ах, како романтичне особе
nsarski nsarski 12:24 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Ujedno primedba uredništvu: ako se autorstvo dodeljuje apostati, po istom principu bi ga trebalo dati i vladixy.


Ako bi jos moglo da se udesi da vladaxy i njegovi istomisljenici budu preseljeni u neki rezervat, bogat i plodan, da im se svima obezbedi neogranicena kolicina oruzja i municije, pa neka nam odande pise o blagodetima sebicnosti i bezvlasca. Bio bi to Mad Max na steroidima.
freehand freehand 12:28 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

nsarski
Ujedno primedba uredništvu: ako se autorstvo dodeljuje apostati, po istom principu bi ga trebalo dati i vladixy.


Ako bi jos moglo da se udesi da vladaxy i njegovi istomisljenici budu preseljeni u neki rezervat, bogat i plodan, da im se svima obezbedi neogranicena kolicina oruzja i municije, pa neka nam odande pise o blagodetima sebicnosti i bezvlasca. Bio bi to Mad Max na steroidima.

Ne mora da bude bogat i plodan. Gde god se oni pojave sve postaje bogato i plodno.
Bitan je samo jako visok zid naokolo, da im neko ne ukrade to njihovo bogatstvo i plodove, a i da ne preleti nešto od onoga čime se tamo gađaju naizmenično osvajajući i čuvajući ta bogatstva.
princi princi 12:53 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

ja odvajam od plate za socijalu i za neradnike i za zdravstvenu zastitu svih njih, nije mi zao jer u gradu koji u siroj oblasti ima preko 6 miliona stanovnika mogu da prosetam slobodno i svako oseca da ima sansu. koji ce mi qrac bogatstvo ako nemam slobodu kretanja jer ne smem da idem u nekakve siromasne krajeve gde valda rasulo i gangsteraj?

A, pa u gradu u kome živiš itekako ima mesta u kojima vlada rasulo i gangsteraj. Nego ne stigneš, od posla, da odšetaš do tamo.

Ali, reč nije o tome gde ko i kad sme da šeta, nego upravo o tome da kad daš jednoj strani da pljuje, osnovni je rad da to isto pravo pružiša i drugoj strani.
princi princi 12:57 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

nsarski
Ujedno primedba uredništvu: ako se autorstvo dodeljuje apostati, po istom principu bi ga trebalo dati i vladixy.


Ako bi jos moglo da se udesi da vladaxy i njegovi istomisljenici budu preseljeni u neki rezervat, bogat i plodan, da im se svima obezbedi neogranicena kolicina oruzja i municije, pa neka nam odande pise o blagodetima sebicnosti i bezvlasca. Bio bi to Mad Max na steroidima.

Identična stvar važi i za komuniste, samo što u njihovoj verziji priče rezervat postaje Severna Koreja na anabolicima. Jel ima neke suštinske razlike?
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 13:20 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca


princi
Ali, reč nije o tome gde ko i kad sme da šeta, nego upravo o tome da kad daš jednoj strani da pljuje, osnovni je rad da to isto pravo pružiša i drugoj strani.


to stoji. evo ja predlažem Apostati da u sledečoj epizodi pozove cenjenog Vladaksija da bude gost autor.

U međuvremenu, dok se Vladaksi ne oglasi, za one koji se osećaju uskračeni za mišljenje suparničke sekte evo male kompenzacije:

Tržišno rešenje: Socijalizam i fašizam

Sam tekst je manje više korektan, ali obavezno pročitajte i komentare :)
vladaxy vladaxy 13:44 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Ako bi jos moglo da se udesi da vladaxy i njegovi istomisljenici budu preseljeni u neki rezervat, bogat i plodan, da im se svima obezbedi neogranicena kolicina oruzja i municije, pa neka nam odande pise o blagodetima sebicnosti i bezvlasca.

Za razliku od ovog rezervata vas istomišljenika koji se zove Srbija, gde sve puca od altruizma, čovekoljublja, milosrđa itd...

Ko skuplja za lečenje teških bolesnika? Pojedinci, firme, pevači itd...
Ko odbija lečenje i transplatacije teškim bolesnicima? Socijalna, milosrdna država preko fonda koji svi punimo.
Koliko starih umre u samoći, zaboravljeno?
Ko pokreće akcije pomoći siromašnima, bolesnima itd??
Koliko je računa otvoreno da bi se pomoglo po raznim osnovama (koje bi po vama trebalo da radi država)?

Ayn Rand (i njena porodica) je od 1917-1926 osetila na svojoj koži sve blagodeti levičarske, komunističke vladavine. Za razliku od savremenih levičara koji pate za starim dobrim vremenima SFRJ i kojima je izbor za emigraciju obično kapitalistička zemlja odakle, materijalno obezbeđeni, pljuju po tom istom kapitalizmu.
Bio bi to Mad Max na steroidima.

Ja ne znam gde vi živite, ali evo vesti u zadnjih par dana (februar) u Srbiji:

Ulični prodavac ubio kolegu, pa pucao sebi u usta
Novi Sad: Maramom zadavio devojku pa je spalio
Proveo noć ispijajući viski pored devojke koju je zadavio
Za ubistvo oca sekirom 13 godina zatvora
Za ubistvo majke 12 godina zatvora
Zadavio devojku i pozvao druga: "Posvađali smo se, mislim da sam je ubio"
Zemunac u nervnom rastrojstvu ubio suprugu
Nožem ubio Kragujevčanina
Krivična prijava protiv žene koja je burgijom ubila muža
Starica sa smrskanom glavom pronađena posle pet dana
NEREDI U KRAGUJEVCU Huligani prekinuli utakmicu Partizana
Huligani upali na čas u OŠ "Jožef Atila"
Za 10 dana počinio 13 provala
Napadač pucao u automobil u pokretu u Pančevu, vozač teško ranjen
Razbojnici opljačkali pumpu i odneli 80.000 dinara
Ukrali 41 tonu bakra iz magacina Robnih rezervi u Irigu
Uhapšeno šest kradljivaca bicikala zbog više od 30 krađa u Subotici

itd...
...
...

Mislim da u celoj trilogiji ima manje mrtvih i povređenih nego u istom periodu u ovom uređenom, socijalno odgovornom raju na zemlji.
Goran Vučković Goran Vučković 13:51 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Sam tekst je manje više korektan, ali obavezno pročitajte i komentare :)

Komentari su šiz!

Pazi ovo:

Nije sporno da je Pinoce imao svojih slabosti. Moj problem je sto se kod nas uporno prenebregava da je on u sustini sklonio nekoga ko je pre njega izvrsio drzavni udar koristeci dobijene izbore da krene da gazi ustav i slobode gradjana. On je bio konstitucionalista, a Aljende je bio istinski pucista koji je demokratiju shvatio na jako pogresan nacin, a onda je djavo bio kriv kada je neko to shvatio na slican nacin, ali u odbrani sistema koji ljudima pruza slobodu i blagostanje. Drugo svesno sejanje zabluda je upravo isticanje malo sireg istrebljivanja komunista, a prenebregavanje cinjenice da je Pinoce od Cilea napravio najrazvijeniju i najslobodniju zemlju Juzne Amerike. Ako je nesto sigurno to je da bi Aljende istrebio mnogo vise ljudi jer je bio marksista, a o pljacki privatne imovine ne bih ni govorio. Ali to je inace nas specijalitet - selektivnost.


Aleksandar Stefanović, jedan od autora na sajtu.

Aljende je demokratiju shvatio na jako pogrešan način, ali mu je onda đavo bio kriv. Ovo je prepisao od Čomskog
Goran Vučković Goran Vučković 13:55 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Mislim da u celoj trilogiji ima manje mrtvih i povređenih nego u istom periodu u ovom uređenom, socijalno odgovornom raju na zemlji.

A u Meri Popins, koliko se sećam, umire samo matori bankar - i to od smeha (kad ukapira vic).
vladaxy vladaxy 14:23 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Bez relativne srece drustva u celini nema srece za pojedinca.

Malo mi je čudna ova logika. Valjda, pre svega, skup pojedinaca čini društvo. Pa ako su pojedinci zadovoljni, onda su i kao društvo zadovoljni. A relativnost osećaja sreće zadovoljstva itd teško da može da se primeni na masu.

Možemo da se vratimo malo u prošlost. Pojedinci koji su bili nesrećni u staroj dobroj SFRJ hteli su da idu u relativno srećna društva. njihova sebičnost, gramzivost, pohlepa ih je u 99,999% slučajeva uputila u zapadne kapitalističke zemlje... Nijedan pojedinac nije sreću tražio u uređenim, socijalnim, humanim zemljama istočnog bloka gde je "država" brinula o svakom pojedincu.

Off: ministarka zdravlja iz Socijalističke partije kaže: Đukić Dejanović: Građani moraju sami da procene da li će piti mleko ili ne. Zar socijalisti ne misle da država treba da brine o zdravlju građana i da određuje šta se sme a šta ne sme???
princi princi 14:40 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

vladaxy
Malo mi je čudna ova logika. Valjda, pre svega, skup pojedinaca čini društvo. Pa ako su pojedinci zadovoljni, onda su i kao društvo zadovoljni. A relativnost osećaja sreće zadovoljstva itd teško da može da se primeni na masu.

Po meni, suština vladaxy-jevog angažmana nije to što piše nego što se uopšte javlja po blogu. Koja je poruka toga? Znači, on zna za superioran, dobitnički sistem, ali u svom tom svom samoproklamovanom sebičluku i egoizmu juri da ga podeli sa svima nama, da nam obznani šta je to što će i nas usrećiti. Ako to nije aktiviziam, ne znam šta je.

Kao što napisah gore, razlike između komunista i libertarijanaca su mnogo manje nego što se to na prvi pogled čini, a to je verovatno i razlog zbog kojeg se tako žestoko bave jedni drugima.
vladaxy vladaxy 15:29 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

razlike između komunista i libertarijanaca su mnogo manje nego što se to na prvi pogled čini
Sitna razlika: komunjare i levičari hoće svima da određuju kako će da žive, a libertarijanci žele da sami upravljaju svojim životom. Sitnica.
antioksidant antioksidant 15:35 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

vladaxy
razlike između komunista i libertarijanaca su mnogo manje nego što se to na prvi pogled čini
Sitna razlika: komunjare i levičari hoće svima da određuju kako će da žive, a libertarijanci žele da sami upravljaju svojim životom. Sitnica.

пропушташ да приметиш да ти принци скреће пажњу на чињеницу да ти овде држиш предавања како би сви ми требало да живимо
тј, по сосптвеним критеријумима, понашаш се врло комуњарски
nsarski nsarski 15:46 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Identična stvar važi i za komuniste, samo što u njihovoj verziji priče rezervat postaje Severna Koreja na anabolicima. Jel ima neke suštinske razlike?


Nikakve, naravno.
Filip2412 Filip2412 15:52 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

vladaxy
Mislim da u celoj trilogiji ima manje mrtvih i povređenih nego u istom periodu u ovom uređenom, socijalno odgovornom raju na zemlji.
pa ako je za tebe Srbija primer drzave koja nesto radi onda razumem zasto se ne slazemo
princi princi 15:58 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Ma, dobro, vladaxy je laka meta. Napaljeni stipendista nekog fonda koji finansiraju braća Koch, iživljavati se na njemu je isto kao iživljavati se na čestitom Cerskom, u osnovi bullying. Meni su mnogo zanimljiviji oni perfidniji, koji ga meću sa strane, a, u suštini, nisu ništa manje maligni. Takvi su, po meni, mnogo opasniji... Anti-globalisti kao skriveni nacisti, ili šatro-ekolozi, a zapravo kruti konzervativci.

Pomenu apostata primer Krugmana. Baja je Nobelovac, neokejnzijanac, profa ekonomije na Prinstonu, verovatno najveći živi apologeta socijalizma, ide okolo drži predavanja za dobru kintu, propovedi (bio skoro i kod nas, dovodio ga Mišković, jedna od zadnjih akcija pre mardenje) što mu ništa nije smetalo da pre 3 godine kupi 3-bed condo na Menhetnu za tričavih $3M. Šta to znači? Da je socijalizam dobar za druge, ali ne i za njega. Mislim, odvratan mi je Najal Ferguson, ali nije mi ni ovaj preterano simpatičan (iako je pro-free trade, što mu je veliki +). Ako mogu, radije bih da ne zauzimam strane.
princi princi 17:55 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Bez relativne srece drustva u celini nema srece za pojedinca.

Pored toga, ovaj utilirijanistički koncept društvenog morala je loš. Ako neko društvo ili većinu usrećava uništavanje nemoćnih zajednica ili zajedničkih resursa, to ne može biti dobro, ma koliko sreće da izaziva. Takav moralni stav je, u principu, veoma sličan libertarijanskom, samo što ni sreću društva postižu kroz sreću pojedinca. Postoje i neki kategorički imperativi kojih se moramo držati. Iako smo Srbi, :).
nsarski nsarski 18:10 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Valjda, pre svega, skup pojedinaca čini društvo.

Ne cini. Skup pojedinaca je samo skup pojedinaca. Drustvena zajednica nije prost zbir svojih sabiraka.
Pojedinci koji su bili nesrećni u staroj dobroj SFRJ hteli su da idu u relativno srećna društva. njihova sebičnost, gramzivost, pohlepa ih je u 99,999% slučajeva uputila u zapadne kapitalističke zemlje... Nijedan pojedinac nije sreću tražio u uređenim, socijalnim, humanim zemljama istočnog bloka gde je "država" brinula o svakom pojedincu.

Netacno. Sta su trazili oni koji su otisli u Svedsku, Norvesku, itd? Tamo se drzava istinski brine o pojedincu. Mnogi koji su otisli u zemlje "individualizma" i predatorskog kapitalizma sada bi da se vrate, i mnogi se vracaju. Sto se ne vracaju iseljenici koji su otisli u Svedsku ili neke druge zemlje Zapadne Evrope?

Najzad, uzimajuci Srbiju kao primer zemlje solidarnosti i socijale (sto si ti uradio) je isto kao navoditi da je Eskobar mnogim Kolumbijcima nasao posao i delio televizore besplatno. Srbija je, kako kaze princi, zemlja otimacine i ekstremne sebicnosti, i, sledstveno, bi trebala da bude i tvoj ideal.

P.S. Na kraju, izvini za ovaj upad. Ti si, zaista, laka meta, ali si se sada bas pogodno namestio. Sve najbolje
apostata apostata 18:20 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

vrabac_u_steni

Tržišno rešenje: Socijalizam i fašizam

Sam tekst je manje više korektan, ali obavezno pročitajte i komentare :)

Na žalost ne mogu se složiti sa tim da je tekst korektan - laički prepričane neke od teza teorije totalitarizama, pomješane sa Mizes/Kunelt-Ledinovom tezom o fašizmu kao lijevici.
hajkula1 hajkula1 18:48 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

freehand
nsarski
Ujedno primedba uredništvu: ako se autorstvo dodeljuje apostati, po istom principu bi ga trebalo dati i vladixy.


Ako bi jos moglo da se udesi da vladaxy i njegovi istomisljenici budu preseljeni u neki rezervat, bogat i plodan, da im se svima obezbedi neogranicena kolicina oruzja i municije, pa neka nam odande pise o blagodetima sebicnosti i bezvlasca. Bio bi to Mad Max na steroidima.

Ne mora da bude bogat i plodan. Gde god se oni pojave sve postaje bogato i plodno.
Bitan je samo jako visok zid naokolo, da im neko ne ukrade to njihovo bogatstvo i plodove, a i da ne preleti nešto od onoga čime se tamo gađaju naizmenično osvajajući i čuvajući ta bogatstva.



I onda bi se vremenom izdvojili oni sebičniji, ups, što su individualniji.
Onda opet razdvajanje. I tako dalje.
vladaxy vladaxy 19:32 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Skup pojedinaca je samo skup pojedinaca. Drustvena zajednica nije prost zbir svojih sabiraka.

Stoje četiri čoveka, priđe im još jedan i oni postanu ljudi. Ne razumem, da li postoji neki tajni sastojak koji treba dodati skupini pojedinaca da bi se oni nazvali društvena zajednica.?
Sta su trazili oni koji su otisli u Svedsku, Norvesku, itd? Tamo se drzava istinski brine o pojedincu.

Bežali su ko je gde mogao (moji rođaci su otišli u Dansku). Bilo je lepo dok su se trošile rezerve i zaduživalo se.
O Švedskoj socijal demokratiji

E kad je nestalo tuđih para, onda je 1991 svima nama poznat Karl Bilt pokrenuo reforme.
[url=http://clubvonneumann.blogspot.com/2010/12/o-svedskoj-drzavi-blagostanja-krah.html]
Epilog[/url]:

Švedska koaliciona vlada desnog centra preškrto troši budžetski novac kog će vjerovatno i u narednim godinama biti dovoljno na raspolaganju. Dok neumoljive mjere štednje guraju zadužene članice evrozone u recesiju, švedska vlada predviđa da će njen javni dug u ovoj godini pasti na 37,7 posto BDP-a, te na samo 22,5 posto u 2016. godini.
Švedska državna agencija ističe da politika ministra finansija Andersa Borga uključuje dodatne mjere ograničavanja javne potrošnje, povrh onoga što je propisano zakonom, posebno u razdoblju ekonomske neizvjesnosti.
Mnogi koji su otisli u zemlje "individualizma" i predatorskog kapitalizma sada bi da se vrate, i mnogi se vracaju.

Primetio sam gužve na granicama. Naši ne znaju šta će sa tolikim povratnicima.

uzimajuci Srbiju kao primer zemlje solidarnosti i socijale

USTAV RS:
Član 1
Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima.
Socijalna zaštita
Član 69
Građani i porodice kojima je neophodna društvena pomoć radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, imaju pravo na socijalnu zaštitu, čije se pružanje zasniva na načelima socijalne pravde, humanizma i poštovanja ljudskog dostojanstva.
Penzijsko osiguranje
Član 70
Penzijsko osiguranje uređuje se zakonom.
Republika Srbija stara se o ekonomskoj sigurnosti penzionera.
Pravo na obrazovanje
Član 71
Svako ima pravo na obrazovanje.
Osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno, a srednje obrazovanje je besplatno.
Uticaj tržišne privrede na socijalni i ekonomski položaj zaposlenih usklađuje se kroz socijalni dijalog između sindikata i poslodavaca.


Šta je onda sve ovo???

Srbija je, kako kaze princi, zemlja otimacine i ekstremne sebicnosti, i, sledstveno, bi trebala da bude i tvoj ideal.

U Srbiji u kojoj ja živim (ne znam u kojoj princi živi) oko 550.000 ljudi radi u javnom sektoru i jedini koji otimaju su oni na vlasti (na svim nivoima).
apostata apostata 19:38 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

nsarski

Netacno. Sta su trazili oni koji su otisli u Svedsku, Norvesku, itd? Tamo se drzava istinski brine o pojedincu. Mnogi koji su otisli u zemlje "individualizma" i predatorskog kapitalizma sada bi da se vrate, i mnogi se vracaju. Sto se ne vracaju iseljenici koji su otisli u Svedsku ili neke druge zemlje Zapadne Evrope?

Ovo da se ljudi vraćaju podsjeti me na nešto što sam izostavio iz biografije Ejn Rend.

Njezine dvije mlađe sestre ostale su u SSSR-u.
Natalija Zinovjevna (1907-1945) je završila Lenjingradski konzervatorij (umrla od posljedica blokade Lenjingrada), a Eleonora Zinovjevna (1910-1999) je 1973. dobila dozvolu da emigrira u SAD, ali se već iduće godine vratila i do kraja života živjela u Piteru.

Roditelji Rendove umrli su u toku blokade od opšte iscrpljenosti organizma.
maksa83 maksa83 19:41 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Ne razumem, da li postoji neki tajni sastojak koji treba dodati skupini pojedinaca da bi se oni nazvali društvena zajednica.?

Postoji.
To je onaj momenat u evoluciji društva kad njih četvorica shvate da je bolje da se skupe zajedno i ulove jednog mamuta i jedu ga sledećih par meseci, umesto da svako juri svoju antilopu u nadi da ga neće pojesti sabljasti tigar, ili s leđa skenjati onaj koji juri tu istu antilopu.
nsarski nsarski 19:42 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

Stoje četiri čoveka, priđe im još jedan i oni postanu ljudi. Ne razumem, da li postoji neki tajni sastojak koji treba dodati skupini pojedinaca da bi se oni nazvali društvena zajednica.?


:))))))))

Nači, odes na plazu, u Grckoj na primer, i tu odmah vidis drustvo ciji si ti clan?

A to sto navodis primere iz zakona u Srbiji je isto kao kad bi navodio Sovjetski Ustav gde je pisalo da njihovi gradjani imaju prava na putnu ispravu koja im omogucava da putuju po svetu. E, pa, i na tarabi je pisalo...
Srbija nije nikakav reper za poredjenje, sem da bude primer kako ne treba.

Da ne gubimo vreme. U pravu si, totalno, do poslednjeg metka. Kao sto svi na svetu znaju, Svedska je tiranska drzava koja muci svoje gradjane, ne daje im nikakve slobode i unistava im zivot.


nsarski nsarski 19:54 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

njih četvorica shvate da je bolje da se skupe zajedno i ulove jednog mamuta

Big-game theory? :))
antioksidant antioksidant 20:34 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

nsarski
njih četvorica shvate da je bolje da se skupe zajedno i ulove jednog mamuta

Big-game theory? :))

а вегетаријанска варијанта је онда "литл гејм" теорија?
Filip2412 Filip2412 21:05 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

vladaxy
U Srbiji u kojoj ja živim (ne znam u kojoj princi živi) oko 550.000 ljudi radi u javnom sektoru i jedini koji otimaju su oni na vlasti (na svim nivoima).
vladaxy, ispasce da neslaganja sa mnogima ovde nisu sustinske prirode

Ja mislim da je drzava jaka ako cisti ulice, hapsi kriminalce, brzo reaguje u vremenskim nepogodama i poseduje jako sudstvo koje omogucava ljudima da rade i da legalnim putem stite svoj biznis od lopova, prevaranata itd. Takodje, daje sansu siromasnima da se obrazuju i profesionalno etabliraju.

U Kanadi drzava dodatno na primer stimulise odredjene sfere biznisa, kao sto je proizvodnja i sitrazivacki rad - kroz nepovratne donacije i poreske olaksice.

Takodje, sirotinji se omogucava da ima de da spava i sta da jede, da ide kod lekara za osnovne zdravstvene usluge. Za obraqzovanje je moguce uzeti kredite bez ikakvih problema, samo moras to da vracas posle kad se zaposils odbijas od plate.

Uvek se nadju oni koji misle da poreze treba smanjiti, ali meni nije problem sto mi drzava uzima od plate ukoliko ona te pare pametno trosi.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 22:06 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

apostata
vrabac_u_steni

Tržišno rešenje: Socijalizam i fašizam

Sam tekst je manje više korektan, ali obavezno pročitajte i komentare :)

Na žalost ne mogu se složiti sa tim da je tekst korektan - laički prepričane neke od teza teorije totalitarizama, pomješane sa Mizes/Kunelt-Ledinovom tezom o fašizmu kao lijevici.


ok, sam sam kriv što nisam objasnio.

kada sam napisao da je korektan nisam time hteo da kažem da se o njemu ne može i ne treba polemisati, već da je ipak u nekim granicama pristojan i na legitiman način otvara neke teme. (ako ti nešto znači, tvoj pogled na svet mi je daleko bliži i tvoj tekst bih pre okarakterisao kao dobar a ne kao "manje više korektan". u tom smislu, složio bih se sa Maksom da mu je mesto na naslovnoj).

sa druge strane, o nekim sličnostima komunizma i fašizma iz prve polovine prošlog veka bi se dalo diskutovati. u najmanju ruku u oba slučaja se radilo o opravdanoj (bar ja mislim da je opravdana) pobuni protiv tadašnjeg stanja stvari. obe verzije te pobune su završile neslavno a u glavnom i u zločinu.
apostata apostata 22:44 20.02.2013

Re: Razlike između motiva libertarijanaca

vrabac_u_steni


ok, sam sam kriv što nisam objasnio.

kada sam napisao da je korektan nisam time hteo da kažem da se o njemu ne može i ne treba polemisati, već da je ipak u nekim granicama pristojan i na legitiman način otvara neke teme. (ako ti nešto znači, tvoj pogled na svet mi je daleko bliži i tvoj tekst bih pre okarakterisao kao dobar a ne kao "manje više korektan". u tom smislu, složio bih se sa Maksom da mu je mesto na naslovnoj).

Ma nema problema i da si mislio drugačije.
sa druge strane, o nekim sličnostima komunizma i fašizma iz prve polovine prošlog veka bi se dalo diskutovati. u najmanju ruku u oba slučaja se radilo o opravdanoj (bar ja mislim da je opravdana) pobuni protiv tadašnjeg stanja stvari. obe verzije te pobune su završile neslavno a u glavnom i u zločinu.

Biće prilike i za to.
mlekac mlekac 03:09 20.02.2013

Drugarski savet

Skrati malo, drugi put, il podeli na dva dela. Zavrte mi se u glavi od ovolike kolicine cinjenica.

Dobrodosao!
Filip2412 Filip2412 03:20 20.02.2013

Re: Drugarski savet

Zavrte mi se u glavi od ovolike kolicine cinjenica.
ja to na preskok prodjem i odma sve u kapiram
Filip2412 Filip2412 03:14 20.02.2013

...

ja ne zivim 50000 godina pa da imam vremena za citanje svih knjiga koja postoje.... ima i pametnijih stvari kojima covek moze da se bavi

a za Ayn Rand sam cuo poodavno i kao obicno, prvo posmatrao ljude koji se time odusevljavaju, zatim slusao ih kako govore cime ih knjiga inspirise, citao neke kritike i komentare...

nista me nije privuklo citanju, gadjenje sam osecao prema svim idejam koje proizilaze iz te price i ne samo to nego mi cela ta ideologija deluje strasno detinjasta i nedozrela,

...osvetnicki vapaj nekoga ko nikada nije bio mangup i koga su svi u drustvu zajebavali, patetcni pokusaj negiranja emocija empatije kao posledica dubokok razocarenja u zivot... pomesano sa agresivnoscu meni sve to ukazuje na ocigledan nedostatak inteligencije... ah ironije - obozavatelji dela sebe vide kao nekakve nadljude
Bojan Budimac Bojan Budimac 08:09 20.02.2013

Prilog

Epizoda dokumentarca Adama Kurtisa (BBC) o Randovoj:

All Watched Over by Machines of Loving Grace
nsarski nsarski 10:39 20.02.2013

Re: Prilog

Bojan Budimac
Epizoda dokumentarca Adama Kurtisa (BBC) o Randovoj:

All Watched Over by Machines of Loving Grace


Ova kratka ispovest Grinspena dodje kao beleska na margini tom sjajnom filmu koji si linkovao.

Greenspan priznaje da je pogresio.

docsumann docsumann 17:03 20.02.2013

Re: Prilog

Epizoda dokumentarca Adama Kurtisa (BBC) o Randovoj:

All Watched Over by Machines of Loving Grace


prvo tekst od metar i po, pa onda još i dokumentarac od sat vremena :)

zezam se, naravno. odlični i tekst i film.

ne iznenađuje da je Ejn Rend, uz Ničea I kroulija, najviše uticala na formiranje LaVejeve satanističke filozofije.
ustvari, to je prilično slično učenje, samo zaogrnuto u malo misticizma i ezoterije, sa par dodatnih pravila i praktičnih uputstava.

mislim da ovdje imamo dvije ravni "problema", a to su lično i društveno.
u domenu ličnog, odnosno individualnog, objektivističkom stavu se zapravo nema šta prigovoriti. to je još jedno viđenje čovjeka kao svjesnog bića, objašnjenje njegove prave prirode, egzistencijalne suštine i sl. u tom smislu on definiše i određen moralni sistem. a svaki moral je autoreferentan tj. nema vrijednost izvan sebe.

nemam sumnje da je filozofski koncept Ejn Rend stvoren kroz njen istinski i iskren doživljaj svijeta. jedino mi je, da kažem falično, to što se podrazumjeva da svaka emancipacija ličnosti dovodi do neminovnog ispoljavanja elemntarnog (naturalnog) egoizma.
oslobođen čovjek tek treba da istraži ono šta ga zaista ispunjava i usrećuje, a ne da mu se sugeriše valjanost modela. mislim da je taj moral "klimav" zato što morališe.
gledano iz istorijske perspektive, naravno, da je on temporalan, pa mi je u tom smislu i naivno vezivanje ljudske slobode sa kapitalizmom.

ustvari pravi problem nastaje pri prelasku sa lične na društvenu ravan. tu se stvari tek istinski komplikuju.
docsumann docsumann 17:33 20.02.2013

Re: Prilog

ejnrendizam je otvorena apologetika liberalnog kapitalizma s pozicija krajnjeg materijalizma, individualizma ispoljenog kroz radikalni moralni egoizam i ateizma.


u svakom ljudskom društvu postoje, imanentne mu, tendencije ka devijaciji samog tog društva. suvišno je nabrajati istorijske primjere.
u tom smislu ne postoji nikakav garant da društvo koje bi se temeljilo na ovim vrijednostima ne bi doživjelo sličnu sudbinu.
tu , na primjer, vidim paralelu sa komunizmom - naivno vjerovanje da će moral novog čovjeka biti garant društvenom napretku. po meni ove premise vode pravo u rat. naročito ako se on isplati.

i još malo o komunizmu.

komunizam, onaj dijalektičko materijalistički, kroz vladavinu KP-ova doživio je veliki fijasko na istorijskoj sceni.
međutim kao humanistička ideja, lišena revolucionarne militantnosti, diktature proletarijata i crvenog teora, komunizam je uspjevo da zaživi u malim oazma usred samog kapitalizma.
jedan takav slučaj bila je umjetnička radionica Vilijama Morisa.

nsarski nsarski 17:52 20.02.2013

Re: Prilog

jedan takav slučaj bila je umjetnička radionica Vilijama Morisa.


Ah, Erewhon



Mislim, to je sve OK, za one koji vole da budu dobrovoljni subjekti socijalnih eksperimenata (svaka im cast), ali ova nejebana ruska ludaca je neke od svojih budalastina realizovala globalno!
Zar nije blesavo sto te dileje "s naglaskom" dotrcavaju u Ameriku - Gurdjief, Rand, M-me Blavatsky, E. Bernays, W. Reich, Kisinger, Brzezinski (i slican izbor sociopata) - i tu realizuju svoje genijalne ideje? Dok se oni "sokiraju" posledicama svojih genijalnosti, kao sto se sokriao Grinspen, i, mozda, opamete, odosmo mi do nowhere!
princi princi 18:02 20.02.2013

Re: Prilog

Zar nije blesavo sto te dileje "s naglaskom" dotrcavaju u Ameriku ... i tu realizuju svoje genijalne ideje?

Sloboda? Možda je precenjena kao koncept, :).
nsarski nsarski 18:13 20.02.2013

Re: Prilog

Sloboda? Možda je precenjena kao koncept, :).


:)))) Skoro da sam to rekao, ali nisam.
docsumann docsumann 18:17 20.02.2013

Re: Prilog

vidi, jasno je meni da je Morisonov (uspješni) eksperiment bio rijedak i dragocijen izuzetak.
uspio možda samo zbog neke njegove lične harizme. međutim, on pokazuje da ljudi mogu da funkcionišu u sistemu radi koliko možeš, uzmi koliko ti treba.

a ovo drugo što kažeš, pa da, stvarno mi nije jasno kako će nam to svima biti bolje ako moćni i pohlepni budu nesmetano zadovoljavali svoju pohlepu.
hajkula1 hajkula1 19:10 20.02.2013

Re: Prilog

docsumann

ne iznenađuje da je Ejn Rend, uz Ničea I kroulija, najviše uticala na formiranje LaVejeve satanističke filozofije.
ustvari, to je prilično slično učenje, samo zaogrnuto u malo misticizma i ezoterije, sa par dodatnih pravila i praktičnih uputstava.


Nešto malo što sam se potrudila da pročitam (Niče, Krouli, o satanizmu), tek da mogu da pratim neki razgovor, da ne gledam belo.

U prikazanom, prepoznala sam osnovu u karakteru sataniste.
nsarski nsarski 19:14 20.02.2013

Re: Prilog

jasno je meni da je Morisonov (uspješni) eksperiment bio rijedak i dragocijen izuzetak.


Ipak je tebi mnogo vise u srcu Jim Morrison nego William Morris - nemoj da me zaobidjes kad se nadjes u Bg.! Bas zato.
hajkula1 hajkula1 19:16 20.02.2013

Re: Prilog

nsarski
... ali ova nejebana ruska ludaca je neke od svojih budalastina realizovala globalno!
Zar nije blesavo sto te dileje "s naglaskom" dotrcavaju u Ameriku - Gurdjief, Rand, M-me Blavatsky, E. Bernays, W. Reich, Kisinger, Brzezinski (i slican izbor sociopata) - i tu realizuju svoje genijalne ideje? Dok se oni "sokiraju" posledicama svojih genijalnosti, kao sto se sokriao Grinspen, i, mozda, opamete, odosmo mi do nowhere!


Bravo
Ne mogu da verujem, ti opsovao.
Nije ruska ludača. Jevrejka.
nsarski nsarski 19:25 20.02.2013

Re: Prilog

Ne mogu da verujem, ti opsovao.
Nije ruska ludača. Jevrejka.


Heh, desi se i psovka - i to cesce nego sto bih zeleo. Ali, u zaru diskusije...

Ma, Jevrejka manje-vise. Nebitno. To je zaneseno ruskim paatosom, dusom i slicnim preterivanjima od kojih se i Dostojevskom povraca.
freehand freehand 19:49 20.02.2013

Re: Prilog

nsarski
Ne mogu da verujem, ti opsovao.
Nije ruska ludača. Jevrejka.


Heh, desi se i psovka - i to cesce nego sto bih zeleo. Ali, u zaru diskusije...

Ma, Jevrejka manje-vise. Nebitno. To je zaneseno ruskim paatosom, dusom i slicnim preterivanjima od kojih se i Dostojevskom povraca.

Ne dioraj mi Mme Blavacku i Vilhelma Rajha.
Samo toliko da ti kažem.
Isto bi važilo za Kaljostra, Sen Žermena i Raspućina, da su se iskrcali na Novi kontinent.
Nilusa udri, zajedno sa Kroulijem.
docsumann docsumann 00:56 21.02.2013

Re: Prilog

nsarski
jasno je meni da je Morisonov (uspješni) eksperiment bio rijedak i dragocijen izuzetak.


Ipak je tebi mnogo vise u srcu Jim Morrison nego William Morris - nemoj da me zaobidjes kad se nadjes u Bg.! Bas zato.


pazi kad nije ... možda nekad, sad definitivno ne.

mada u svoj ovoj diskusiji o ličnim svjetonazorima, meni je tu ultimativno štivo kodeks ratnika iz Kastanedinog prvjenca ... parafraziram (naširoko) - radi sve ono za šta možeš da preuzmeš odgovornost.

EDIT: a za viđenije ... prvom prilikom

EDIT 2: što se Morisona tiče, moj omiljeni satanista, Glen Danzing, mi je uvijek zvučao kao nabildovani Morison


cult cult 09:37 20.02.2013

Bez obzira na dužinu

hvala na tekstu.
Uostalom, može se čitati i ostavljati, pa mu se ponovo vraćati, kao autor Rendovoj.
Tea party i sva ta ekstremna ekipa mentalno oštećena elementarnim nedostatkom empatije izaziva mučninu u bilo kojoj formi.
vladaxy vladaxy 13:52 20.02.2013

Re: Bez obzira na dužinu

mentalno oštećena elementarnim nedostatkom empatije


ili, sa druge strane, ekipa mentalno oštećena elementarnim nedostatkom poštovanja tuđe privatnosti, imovine i života koja takođe izaziva mučninu.
maksa83 maksa83 09:42 20.02.2013

vizibiliti

Da dodam da ovaj tekst po kvalitetu apsolutno zaslužuje da se nađe na naslovnoj strani.

(Moj kriterijum je što mi sve tako dugačkog nije bio problem da ga pročitam, što ne mogu da kažem za neke druge prikaze knjiga/autora koji čine da mi od prvog pasusa mozak sam ode u ekološki svestan low power green mod).
myredneckself myredneckself 11:13 20.02.2013

Re: vizibiliti

apostata
Zbog rasipničkog načina života pred sam kraj je ipak morala da prihvati pomoć Robina Huda - koristila je usluge Social Security-a i Medicare-a.

Hehh...znači, igrala i pevala ceo život u cvrčak mode-u, a kad je došlo do dajbogudušu, daj i medicare, daj i social security, čuvajte me i brinite o meni, stara sam i bolesna?
Robin Hude, here I come.
Malo socijalne sigurnosti, nikome, i nijednom društvu ne škodi, he, he..
Usput, ovo samoveličanje, sebičnost i pohlepu, kao nešto što treba forsirati u društvu, a prosečnog čoveka pregaziti kao balast i ništariju, sreli smo još u onom filmu (WS), kad je G.Geko rekao, nešto kao - u nedostatku boljih reči, pohlepa je dobra stvar.

Ima film Atlas Shrugged, za koji nikako da odvojim vreme (a bilo bi dobro).



Apostato, odličan post. Noćas sam ga čitala. Iako malo duži za ovdašnje prilike, pitak je, lako čitljiv, čak i meni koja obično dirindžim u trećoj smeni ovog bloga. Dobrodošao.
myredneckself myredneckself 11:51 20.02.2013

правителството падна

Eto, ne možeš samo da pritiskaš, i tražiš - plati, plati, pa crkni ruljo. Kakva strategija!

A onda rulja uzme stvar u svoje ruke, ruši, pali, i padne vlada. Pa, neka pada, i neka smišlja nešto drugo, bolje..

"Neću učestvovati u vladi pod kojom policija tuče narod", Borisov.

cult cult 11:56 20.02.2013

Re: vizibiliti

myredneckself
apostata
Zbog rasipničkog načina života pred sam kraj je ipak morala da prihvati pomoć Robina Huda - koristila je usluge Social Security-a i Medicare-a.

Hehh...znači, igrala i pevala ceo život u cvrčak mode-u, a kad je došlo do dajbogudušu, daj i medicare, daj i social security, čuvajte me i brinite o meni, stara sam i bolesna?
Robin Hude, here I come.

: )

Jbg, budale pomisle da će se zauvek osećati moćno, sposobno, najpametnije.
Pa ne mogu da se opiru tom samoloženju.
vladaxy vladaxy 14:37 20.02.2013

Re: правителството падна

Eto, ne možeš samo da pritiskaš, i tražiš - plati, plati, pa crkni ruljo. Kakva strategija!
Milošević je imao strategiju da ljudi ništa ne plaćaju, ali onda sledi:

Od 2000. godine u energetiku uloženo (bespovratno) 1,6 milijardi evra
U elektroenergetski sistem Srbije do 2010. godine biće uloženo 3,1 milijardu evra, od čega 1,4 milijarde iz prihoda EPS-a
Elektroprivreda Srbije na gubitku od 33,4 milijarde

Može rulja da troši i ne plaća, ali računi kad tad stižu na naplatu, nema besplatnog ručka.
mirelarado mirelarado 14:52 20.02.2013

Re: правителството падна

Eto, ne možeš samo da pritiskaš, i tražiš - plati, plati, pa crkni ruljo. Kakva strategija!


Рендова је, очито, писала с жељом да убије филозофију Робина Худа, ваљда тежећи да наметне филозофију Суперхика.


vladaxy vladaxy 15:22 20.02.2013

Re: правителството падна

ваљда тежећи да наметне филозофију Суперхика.

Zar upravo "država" ne otima siromašnima i daje bogatima???

Ko su vlasnici najvećih jahti u Srbiji - uz poneki izuzetak najbogatiji srpski privrednici. A ko najviše povoljnih kredita uzima od države? Pa, uglavnom isti ti privrednici. link

Rudarski basen se obavezao da Radosavu Savatijeviću isplati čak 3,6 miliona evra na ime eksproprijacije kuće zbog širenja kopa, iako ona i nije bila u planu za rušenje

Zemunski splav “Bahus”, koji je pre nepune četiri godine od države dobio kredit od čak 200.000 evra, stavio je katanac na vrata i završio poslovanje početkom ovog meseca! Da stvar bude zanimljivija, ovaj ugostiteljski objekat je od Fonda za razvoj dobio pozamašna sredstva iako je poslovao sa gubitkom.


Primera ima koliko hoćeš svakodnevno. Gde su poljoprivredne subvencije bogatima, subvencije za zapošljavanje stranim firmama itd...
princi princi 15:22 20.02.2013

Re: правителството падна

Milošević je imao strategiju da ljudi ništa ne plaćaju, ali onda sledi:

Milošević je bio ultimativni libertarijanac, a Srbija 1993. libertarijanski raj. Totalno bezakonje, raspad države, policije, svih opštih službi, svako je imao pravde, zdravlja, obrazovanja i imovine koliko je imao da plati. Mene iskreno čudi zašto srpski libertarijanci više ne slave Slobodana i zašto idu čak do Čilea da bi tražili svoje heroje.
vladaxy vladaxy 15:26 20.02.2013

Re: правителството падна

Milošević je bio ultimativni libertarijanac, a Srbija 1993. libertarijanski raj.
myredneckself myredneckself 15:38 20.02.2013

Re: правителството падна

vladaxy
...nema besplatnog ručka.


Ne objašnjavaj ono što znaju vrapci na grani.
I uživaj. Na ovom postu bi trebalo da se osećaš kao riba u vodi.
Goran Vučković Goran Vučković 15:59 20.02.2013

Re: правителството падна

Zar upravo "država" ne otima siromašnima i daje bogatima???

Ima li neki bolji opis izraza "too big to fail"?
docsumann docsumann 18:26 20.02.2013

Re: правителството падна

Рендова је, очито, писала с жељом да убије филозофију Робина Худа, ваљда тежећи да наметне филозофију Суперхика.


Robin Hik, otima od svih i ne daje nikome
mirelarado mirelarado 19:12 20.02.2013

Re: правителството падна

Primera ima koliko hoćeš svakodnevno. Gde su poljoprivredne subvencije bogatima, subvencije za zapošljavanje stranim firmama itd...


Србија је разбојничка/хајдучка пећина, и, као таква, много више у складу с твојим (и Суперхиковим) постулатима.
hajkula1 hajkula1 19:26 20.02.2013

Re: правителството падна


Zar upravo "država" ne otima siromašnima i daje bogatima???


Da, ali ovde nije priča o državnim uređenjima. O ljudima je reč. S jedne strane sebični individualci a sa druge socijalizovane grupe, porodica... Pazi, u pomenutoj knjizi, nema dece, nema starih, nema svih onih koji su slabiji, nema ljudi sa hendikepom.
Odavno sam zaključila da puno bogati materijom imaju falinku u emocijama. Skoro sam pročitala da su naučnici koji proučavaju ljudski mozak otkrili da je kod bogataša taj centar s emocijama poremećen.


Ovde je priča o propagiranju preteranog individualizma, sebičluka, i negiranju vrednosti zajednice. Čak i gore od toga.
Poručuje i da čovek koji fizički radi, potroši svu materiju (čovek rob?) a vrednost stvara samo idejom (nadčovek). Opasna tvrdnja.



freehand freehand 12:07 20.02.2013

Pročitah

Sad sam tek zahvalan Usudu što je gospodža ostala u onom nepročitanom (nemalom) delu obavezne lektire.
Ali - a valjda je to suština potke ove priče - tanana je ta nit između slobode i sigurnosti, svojine i pravde. Ne zna se da li je teže ispresti ili održati.
Naći meru - to je Lapis philosophorum, Alem-kamen za uređenje ljudskog društva.
Priznajem da mi levi tas malkice preteže.

A po šablonu - što sam stariji to sam konzervativniji, manje verujem u revoluciju, sve više u svojim mislima i govoru primećujem "samo da ne bude gore" fraze.
Još malo pa za lapot.
myredneckself myredneckself 12:23 20.02.2013

Re: Pročitah

freehand
Naći meru -

, uostalom kao u svemu.
...što sam stariji to sam konzervativniji

Nekem mondod?
(Neke monđo? - što bi rekli mi Novosađani )
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 12:08 20.02.2013

Ubiti Robina Huda?

Mnoge barabe su to pokušavale, ali im nikada nije pošlo za rukom.

Out of Beirut Out of Beirut 14:17 20.02.2013

побркани лончићи

Мене је метафора о Робину Худу комплетно збунила,- јер је Худ отимао од државних службеника и враћао народу оно што је држава опљачкала порезима!

(А ову жену (А.Р.) не могу да смислим.)
vladaxy vladaxy 14:26 20.02.2013

Re: побркани лончићи

Мене је метафора о Робину Худу комплетно збунила,- јер је Худ отимао од државних службеника и враћао народу оно што је држава опљачкала порезима!

A pre toga mu je država otela imovinu.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:59 20.02.2013

Re: побркани лончићи

Osnovna ideja Rend je jednostavna ... (barem u početku) - ona naime egoizam, kao srž kapitalizma, ugurava i u srž čovjeka.
Međutim njezino elaboriranje puta koji vodi od od ljudske prirode i njezinih osnovnih svojstava - instinkta za preživljavanjem, kao generatora egoizma, i razmišljanja, koje pod diktatom tog instinkta kreira naše racionalno postupanje, pa do optimalnog okvira za zadovoljavanje volje za preživljavanjem, a to je naravno sloboda, koju opet najbolje garantuje kapitalizam, principi trgovine i tržišta, po meni nije ni jasan, a ni logički dobro trasiran .., odnosno ja ga barem nikada nisam u potpunosti shvatio, a nisam nikada ni od nekog fana Rendove dobio jasno i zadovoljavajuće objašnjenje.

Ja mislim da je razumem. Svi u fajlu imamo čip za instinkt koji kaže - Opstani! Po bilo koju cenu. Opstaju jači. To je kapitalizam. Sloboda u njemu je za one koji se izbore da prežive. Na žalost priroda nije predvidela u tom čipu solidarnost, i postoje trenuci kada se solidarnost kao društvena kategorija, odbacuje. Najbitniji je egoizam opstanka. Nema tu puno logike. Civilizovanost je samo trud da se taj nagon ublaži, bar tako da druge previše ne ugrožava.
apostata apostata 18:13 20.02.2013

Hvala

svima na komentarima i onim afirmativnim i one manje afirmativnim, hvala i na dobrodošlici.

Kada je riječ o dužini bloga - to je oduvijek bio moj problem. "Slovenska opširnost" je jedna od mojih dominantnijih crta.
Ovaj blog je čak skraćen, originalna verzija je duža za otprilike četvrtinu objavljene.
Izbacio sam pokušaj analize Rendičinog shvatanja kolektivizma, njezinu "ruskost" i pokušaj kritike posljedica ejnrendizma preko prakse neoliberalizma.

Tako budite srećni, još ste dobro i prošli.
myredneckself myredneckself 01:35 21.02.2013

Re: Hvala

apostata
"Slovenska opširnost" je jedna od mojih dominantnijih crta.


Jel?
Jooj, čoveče, ima jedan blogov kolac ovde, jedva smo dočekali njegovu autorsku. Da se iskaže... bar na jednom mestu.

Blogov kolac, šala, šala
hajkula1 hajkula1 19:38 20.02.2013

Kriza

Preterani individualizam i kriza porodice, zajednice, otuđenje s jedne strane i čvrste porodične i društvene veze s druge strane, to je jedan od razloga zašto su popularne turske serije. Mada, malo ko bi da živi u onim zaostalijim sredinama, već da su veze čvrste a moderna shvatanja. Bar to bi žele oni koje znam.

PS
Sulja je druga priča, ljubić, kostimi...
Domazet Domazet 20:09 20.02.2013

Meni je Vladaxyjeva filozofija potpuno OK.

...recimo u sluchaju pozhara u kuci lepo zatrazhish (najmanje) tri ponude za gashenje istog i izaberesh najjeftiniju. Shta koji moj najn-uan-uan i preplaceni lezilebovici drzhavni vatrogasci koji te odiru kroz porez.
princi princi 20:17 20.02.2013

Re: Meni je Vladaxyjeva filozofija potpuno OK.

Domazet
...recimo u sluchaju pozhara u kuci lepo zatrazhish (najmanje) tri ponude i izaberesh najjeftiniju. Shta koji moj najn-uan-uan i preplaceni lezilebovici drzhavni vatrogasci koji te odiru kroz porez.

Čuvena ja priča o privatnim vatrogascima koji odgovaraju na poziv vlasnika čija kuća gori, uspešno i bez ikakvih problema ugase požar koji načini samo manju štetu. Istovremeno, prvom komšiji puste da kuća izgori do temelja. Razlog? Nije platio privatno osiguranje. Zemlja porekla priče? USofA. Nalazi se u udžbenicima etike.
Domazet Domazet 21:17 20.02.2013

Ti prvo da prestanesh...

princi
Domazet
...recimo u sluchaju pozhara u kuci lepo zatrazhish (najmanje) tri ponude i izaberesh najjeftiniju. Shta koji moj najn-uan-uan i preplaceni lezilebovici drzhavni vatrogasci koji te odiru kroz porez.

Čuvena ja priča o privatnim vatrogascima koji odgovaraju na poziv vlasnika čija kuća gori, uspešno i bez ikakvih problema ugase požar koji načini samo manju štetu. Istovremeno, prvom komšiji puste da kuća izgori do temelja. Razlog? Nije platio privatno osiguranje. Zemlja porekla priče? USofA. Nalazi se u udžbenicima etike.

...da chitash dosadne postove pa onda mozhemo da ozbiljno razgovaramo. O (mojoj) zajebanciji na tudj (tvoj) rachun. Nisi valjda stvarno pomislio da se ja ovo zahebavam na Vladaxyjev rachun? Ili, ne daj Bozhe, da sam ozbiljan? I da si zaboravio da si u jednoj od predhodnih reinkarnacija TI bio libertarijanac?
princi princi 21:41 20.02.2013

Re: Ti prvo da prestanesh...

I da si zaboravio da si u jednoj od predhodnih reinkarnacija TI bio libertarijanac?

Pu, pu, daleko bilo, nadam se da je to samo tvoje tumačenje. Meni samo ništa ljudsko nije strano (pa ni čitanje tvojih postova, doduše, samo s vremena na vreme). Doduše, priznajem, ideja slobodnog svetskog tržišta, slobodnog trgovanja, slobodne razmene rada, globalizma, slobode kretanja, ljudskih sloboda, uopšte, mi se sviđa (šta ću, prokleto srpsko u meni). Čak i više od toga, meni se svidela i ova ideja kojom su investicijske banke oslobodile svetski kapital iz američkih stega a za razvoj nekih Bangladeša, Pakistana, Kine, Indonezije, Brazila, siromašnijih delova Afrike, Turske i pokazale da ljudi tamo nisu ništa manje vredni ni dovitljivi od onih u jUeSovEj. E, sad, ako me to čini liberatrijancem, then, so be it.
Domazet Domazet 22:01 20.02.2013

Dodushe...

princi
I da si zaboravio da si u jednoj od predhodnih reinkarnacija TI bio libertarijanac?

Pu, pu, daleko bilo, nadam se da je to samo tvoje tumačenje. Meni samo ništa ljudsko nije strano (pa ni čitanje tvojih postova, doduše, samo s vremena na vreme). Doduše, priznajem, ideja slobodnog svetskog tržišta, slobodnog trgovanja, slobodne razmene rada, globalizma, slobode kretanja, ljudskih sloboda, uopšte, mi se sviđa (šta ću, prokleto srpsko u meni). Čak i više od toga, meni se svidela i ova ideja kojom su investicijske banke oslobodile svetski kapital iz američkih stega a za razvoj nekih Bangladeša, Pakistana, Kine, Indonezije, Brazila, siromašnijih delova Afrike, Turske i pokazale da ljudi tamo nisu ništa manje vredni ni dovitljivi od onih u jUeSovEj. E, sad, ako me to čini liberatrijancem, then, so be it.

...ja rekoh u jednoj od prethodnih reinkarnacija.

A da stvarno hocu da budem dosadan pitao bih te poneshto o slobodnom svetskom trzhishtu, slobodnom trgovanju i slobodi razmene rada.

Recimo, ovo samo pod uslovom da hocu da budem dosadan, razume se, kako vidish slobodno svetsko trzhishe u vreme high frequency tradinga. Kao slobodu da se moj algoritam nadmece sa tvojim? Gde su tu oni bez algoritma?

I shta je za tebe sloboda trgovine? Sloboda onih drzhava koje to mogu da subvencijama slobodno odredjuju slobodne cene na slobodnom svetskom trzhishtu slobode.

I da li ti shvatash tvoju slobodu rada kao slobodu da, poshto nisi u USofA, radish isti posao kao i ja ali za manje para.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 22:33 20.02.2013

Re: Dodushe...

I da li ti shvatash tvoju slobodu rada kao slobodu da, poshto nisi u USofA, radish isti posao kao i ja ali za manje para.


jebeš ga Domazet, nije sloboda samo u parama
Domazet Domazet 22:58 20.02.2013

Normalno da nije...

vrabac_u_steni
I da li ti shvatash tvoju slobodu rada kao slobodu da, poshto nisi u USofA, radish isti posao kao i ja ali za manje para.


jebeš ga Domazet, nije sloboda samo u parama


...postoji i sloboda pisanja dosadnih postova koje niko ne chita pa ne mozhe ni da odgovori na njih. Koju ja, kao shto se da videti, uprazhnjavam sve u shesnaest...
princi princi 00:54 21.02.2013

Re: Dodushe...

Domazet
princi
I da si zaboravio da si u jednoj od predhodnih reinkarnacija TI bio libertarijanac?

Pu, pu, daleko bilo, nadam se da je to samo tvoje tumačenje. Meni samo ništa ljudsko nije strano (pa ni čitanje tvojih postova, doduše, samo s vremena na vreme). Doduše, priznajem, ideja slobodnog svetskog tržišta, slobodnog trgovanja, slobodne razmene rada, globalizma, slobode kretanja, ljudskih sloboda, uopšte, mi se sviđa (šta ću, prokleto srpsko u meni). Čak i više od toga, meni se svidela i ova ideja kojom su investicijske banke oslobodile svetski kapital iz američkih stega a za razvoj nekih Bangladeša, Pakistana, Kine, Indonezije, Brazila, siromašnijih delova Afrike, Turske i pokazale da ljudi tamo nisu ništa manje vredni ni dovitljivi od onih u jUeSovEj. E, sad, ako me to čini liberatrijancem, then, so be it.

...ja rekoh u jednoj od prethodnih reinkarnacija.

A da stvarno hocu da budem dosadan pitao bih te poneshto o slobodnom svetskom trzhishtu, slobodnom trgovanju i slobodi razmene rada.

Recimo, ovo samo pod uslovom da hocu da budem dosadan, razume se, kako vidish slobodno svetsko trzhishe u vreme high frequency tradinga. Kao slobodu da se moj algoritam nadmece sa tvojim? Gde su tu oni bez algoritma?

I shta je za tebe sloboda trgovine? Sloboda onih drzhava koje to mogu da subvencijama slobodno odredjuju slobodne cene na slobodnom svetskom trzhishtu slobode.

I da li ti shvatash tvoju slobodu rada kao slobodu da, poshto nisi u USofA, radish isti posao kao i ja ali za manje para.

Rekao sam ponekad, :).

Da se sad ne bi preganjali čiji je veći, ukratko, slobodu rada smatram kao istu onu koja je tebi omogućila da radiš to što radiš za pare za koje radiš. Pri čemu podrazumevam da svoju poziciju nisi izborio svojim telom, ili nekim drugim atributima, već nekom pameću, umećem, sposobnostima. Dakle, nikakvi unioni, nikakvi posebni ugovori i dogovori, posebne klauzule i prava po krvi i mestu rođenja, samo kvalitet rada. Kad se to bude postiglo na globalnom nivou, moći ćemo da kažemo da živimo u slobodnom svetu.
Domazet Domazet 00:38 22.02.2013

Ponekad...

princi
Rekao sam ponekad, :).

Da se sad ne bi preganjali čiji je veći, ukratko, slobodu rada smatram kao istu onu koja je tebi omogućila da radiš to što radiš za pare za koje radiš. Pri čemu podrazumevam da svoju poziciju nisi izborio svojim telom, ili nekim drugim atributima, već nekom pameću, umećem, sposobnostima. Dakle, nikakvi unioni, nikakvi posebni ugovori i dogovori, posebne klauzule i prava po krvi i mestu rođenja, samo kvalitet rada. Kad se to bude postiglo na globalnom nivou, moći ćemo da kažemo da živimo u slobodnom svetu.

...i mestimichno. Ali da ne zakeram, malo li je na ovu dosadnocu.

I shta kazhesh, ti si za ideju prava na rad baziranog samo na kvalitetu. Odlichna ti ideja. I stvarno, koji moj ce ti unioni, quote, posebni dogovori i tako to kada je tu ideja da se pravo na rad ostvaruje samo na rachun kvaliteta.

Samo, nisi ti prvi sa odlichnim idejama. I Rani Hrishcani su imali odlichne ideje. I komunisti. Shto je i tebi verovatno poznato. Znash li shta medjutim o tome kako su se ostvarivale u praksi??
Filip2412 Filip2412 21:17 20.02.2013

on the subject

B: My favourite's the Shadow. (Admiringly) What a man! They say he's
half-way to being the new Robin Hood.

E: Why only half-way?

B: Well he steals from the rich, but he hasn't got round to giving it
to the poor yet. Look! I've got a poster of him.

(Baldrick holds up a poster which reads "Wanted for Hanging, The Shadow.
Reward...)
Out of Beirut Out of Beirut 21:18 20.02.2013

Постајемо ли зрневље?

Читајући прву и другу страну овдашње дискусије, сетио сам се недавног кратког чланка насловљеног Online Silos.* Чланак скреће пажњу на чињеницу да се интернет дискусије све чешће дешавају у оквиру група релативних истомишпљеника, аутор их назива онлајн силосима, које критикују и оговарају - оно што се говори у оквирима других онлајн силоса! Резултати су поражавајући... како у погледу интелектуалног развоја учесника, тако и по међуљудске односе. Вероватно је и укупни квалитет емотивног живота умањен.

И блогови Б92, и Тржишно решење, и ко већ све не, се лепо уклапају у ту слику.
Преносим вам линк шта је онај тамо написао, искидох се од смеха..., Ах ахахаха Одлично, у праву си, идиотарија
.
Због поменутог чланка, али и на основу личног искуства, чини ми се да овај већ устаљени обичај није само неамбициозно провођење времена, већ и пузећи пут у пакао.

Зато, сетите се да понекад навратите код ваших личних душмана, и размените неку не-директно-увредљиву реч. Keep friends close, enemies closer.

(* корекција: наслов није Оnline silos већ Internet silos)
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:26 20.02.2013

Re: Постајемо ли зрневље?

И блогови Б92, и Тржишно решење, и ко већ све не, се лепо уклапају у ту слику.

Pa, ne bih baš rekla, pogledaj malo naokolo...zbog toga Blog b92 i bije glas da je mesto za džapanje i "da se tamo svi svađaju", xy puta sam bila u situaciji da objašnjavam da je to samo razmena drugačijih mišljenja...
nsarski nsarski 21:50 20.02.2013

Re: Постајемо ли зрневље?

Зато, сетите се да понекад навратите код ваших личних душмана, и размените неку не-директно-увредљиву реч. Keep friends close, enemies closer.

Mudro receno. A kako ti to radis, pray tell? Navracas?


EDIT: Mislis OVO
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 22:35 20.02.2013

Re: Постајемо ли зрневље?

Out of Beirut


Tebi, samo da mahnem.
freehand freehand 22:44 20.02.2013

Re: Постајемо ли зрневље?

И блогови Б92, и Тржишно решење, и ко већ све не, се лепо уклапају у ту слику.

Pa ja baš nešto nisam primetio ovde takvo ponašanje. Sem kad Šijenti junački odlijeti ka sivi soko na E-gnews pa nas izogovara na kamaru.
Čak se ne sećam da je iko ovde pomenuo Tržišno rešenje, ili linkovao.
Maxa kači XXX, da svi malo proverimo znanja i dostignuća i koliko idemo u korak sa naprednim civilizacijama, pa mu to obrišu.
Za drugo ne znam.


vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:03 20.02.2013

Re: Постајемо ли зрневље?

freehand

Čak se ne sećam da je iko ovde pomenuo Tržišno rešenje, ili linkovao.


ma ja grešnik malo iznad linkovao. ja njih inače s vremena posečujem, baš kao što čitam podjednako npr. i nspm i peščanik.
a koliko sam na ovom mestu redovan "istomišljenik" do sad si verovatno zaključio i sam.
al dobro, izgleda da je u bejrutu udarila neka teška omorina ovih dana.
Goran Vučković Goran Vučković 23:26 20.02.2013

Re: Постајемо ли зрневље?


a koliko sam na ovom mestu redovan "istomišljenik" do sad si verovatno zaključio i sam.
al dobro, izgleda da je u bejrutu udarila neka teška omorina ovih dana.

jasnaz jasnaz 21:37 21.02.2013

amor.тизер

blogovatelj blogovatelj 22:03 21.02.2013

Au

Kakva fina priča ovde.
A ja se zaluđujem kod Felipea na blogu.
Mada... I kod Felipea je lepa priča...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana