Sa fizikom sam se, priznajem, odavno posvadjala. Ali mi je istorija stara prijateljica. Imam svoje heroje. Da sam kojim slučajem živela u Beogradu 1. juna 1892, tiskala bih se na železničkoj stanici medju ministrima, profesorima, omladincima, radnicima i seljacima. Gurala bih se sva srećna da ugrabim jedinstvenu priliku i vidim Nikolu Teslu.
Tesla je u Beograd stigao u večernjim satima, brzim vozom iz Budimpešte. Beogradska železnička stanica bila je za tu priliku svečano okićena i ulepšana kako bi, već tada slavni pronalazač, bio dostojno dočekan.
Nakon dolaska i svečanog prijema, Tesla odlazi u hotel Imperijal, gde mu je odredjeno prenoćište.
Sutradan je otišao na audijenciju kod kralja Aleksandra Obrenovića. Čekalo ga je druženje sa studentima, svečani ručak, poseta Kalemegdanu i uveče banket.
U tri sata poslepodne Tesla je stigao u Veliku školu. Upoznao se sa profesorima i studentima. Akademik I naučnik Ljubomir Klerić iskoristio je priliku da se pohvali svojim izumom, polipantografom, vrstom fotokopir mašine.
Predstavljanje Klerićevog čeda, kao što vidimo, ovekovečeno je na fotografiji. Na njoj nigde Tesle nema. Ni jedan fotografski zapis Tesline posete Beogradu ne postoji.
Tesla se studentima obratio rečima:
“Ako se i ne nalazim medju vama, da kao i vi što više privredim na oltaru srpske misli, ja radim drugi posao, na drugi način proslavljam ime srpsko i na drugi način radim i trudim se, da koliko mogu i ja što korisno privredim svome narodu i svojoj miloj braći” .
U večernjim satima organizovan je “druževni sastanak i svečana večera” u bašti Vajfertove pivare. Na pozivnici je, što je danas nezamislivo, napisana napomena da je “večera o svom trošku i po karti”.
Banket je okupio sam krem srpskog društva, više od stotinu ministara, profesora, industrijalaca, uglednih gradjana.
Iste godine 1892. Ljubomir Klerić kandidovao je Teslu za člana Srpske kraljevske akademije. Na tajnom glasanju, medjutim, nije prošao. Nije valjda bio dovoljno kvalitetan.
Dve godine kasnije, 1894, primaju ga za dopisnog člana a tek 1937. u punopravno članstvo.
Nikola Tesla napustio je Beograd 3. juna. Ovde je ostavio dostojnog sledbenika, Djordja Stanojevića.
Zahvaljujući Stanojeviću, na Dorćolu je počela sa radom prva javna elektrana a usledile su hidroelektrane na Djetinji kod Užica, Vučje kod Leskovca I Gamzigrad. Te elektrane, nastale samo nekoliko godina nakon Nijagare, medju prvima u Evropi konstruisane su po Teslinim principima naizmenične struje. I osim, dorćolske, sve I dan danas proizvode struju.
Ovo je deo moje priče o istorijatu elektrifikacije I razvoja energetike u Srbiji. Epizodu možete pogledati ovde. Mini serija Priče o kratkom poletu nalazi se ovde.