ponekad pišem. možda je čudno napisati "ponekad" na ovom mestu gde me ljudi znaju samo po napisanom, tj tamo gde van napisanog ne postojim ali ipak, postoji "jedan deo mene" koji nema veze sa rečima. ali nije to bitno. želim reći da ponekad pišem... ne komentare, statuse... već baš... pišem. sklopim reči s jedinim ciljem (ako iz emocije može nastati cilj) da budu napisane, ne koristim tastaturu kao alat komunikacije jer trenutno najviše odgovara, već kuckam kao da je to početak i kraj. i jeste. naravno, pišem da bi neko, meni nepoznat, čitao. da bih proverio šta je to napisano, da li je skup reči koji sam napravio dobar medij za preneti osećaj, a nesiguran sam u svoju sposobnost, dajem to poznatima na čitanje. ne poznatima kao poznatim ličnostima, već ljudima koje poznajem. ali nisam siguran da li dok čitaju napisano mogu da zanemare činjenicu da sam ja pisao i da li su njihove reakcije više izazvane mnome ili tekstom. stoga delove napisanog, ponekad, kačim po raznim blogovima i skriveno neskrivenim mestima po interenetu. najviše na svom blogu, nepromovisanom, bez svrhe kreiranom i (polu)održavanom ali dragom mestu. tu vrtim uglavnom ono što, pretenciozno, nazivam poezijom. čitanost, relativna, postoji. ima nekih alata koji mi omogućavaju da ispratim koliko se pojedine stranice otvaraju i odakle dolazi taj saobraćaj usmeren ka par sekundi (uz dosta sreće možda minuta) provedenih tu. povremeno menjam izgled stranice, neke pesme postavljam pa skidam, nekada je moguće pročitati (ko ima želje, volje i strpljenja) skoro sve, nekada samo par, nekada samo jednu pesmu. komentara nema. ali ono što mi je intersantno jeste upravo posećenost.
kada postavim nešto novo, obično postavim linkove na svojim nalozima ovde, na tviteru i fejsbuku i sva ta mesta izazivaju slično skretanje pažnje mojim čitaocima (opet pretencioznost, ali uživam u njoj). ovo do sad je poprilično dugi uvod s jedne strane priče. s druge strane sledi ovo: većini je poznato da je ovaj nalog povezan, u stvari iznikao, iz naloga na ovog blogu b92 gde "postojim" neko vreme kao i da je blog b92 meste gde ima... neistomišljenika. povremeno polemika sa neistomišljenicima ovde nije baš imuna na ad hominem diskvalifikacije.
sad se uvodi spajaju. desilo se u polemici u kojoj sam učestvovao da komentator posegne sa ad hominem diskvalifikacijom prema meni, tipa "vidi ga šta piše, kako ga shvatiti..." pa link .. i taj njegov komentar je doveo do povećane "posete" jednoj mojoj pesmi u odnosu na uobičajenu.
skoro 5 puta veće posete u odnosu na uobičajenu.
ne znam kako vi, ali ja zaključujem da je negativna reklama veoma efikasan način skretanja pažnje. odziv je daleko veći od pristojnije komunikacije. hoću reći, možda i postoji objašnjenje za besmisleno nevaspitano ponašanje srpskih političara u javnom prostoru. i možda, ali stvarno možda, postoji nada da su oni u privatnom okruženju daleko pristojnije osobe nego pred kamerama? nije da je neka uteha, i dalje su štetni do savršenstva destrukcije, ali postoji šansa da to rade profesionalno, tj kao profesionalci profesionalno ispunjavaju obaveze svoje profesije.
i da, nova pesma je na linku koji sledi