Društvo| Filozofija| Istorija| Literatura| Religija

Fjodor Mihajlovič i Arkadij Grigorjevič

apostata RSS / 04.03.2013. u 00:04

dostoevsky_glazunov.jpg

Siguran sam da je ogromna većina ovdašnjih blogera ‘skontala' da se ono Fjodor Mihalovič odnosi na Dostojevskog .., e ali zato iskreno sumnjam da to vrijedi i za ono drugo u naslovu navedeno ime i očestvo.

No prije nego što pojasnim o kome se radi dužan sam dati neku vrstu uvoda.

Svi oni, koji su barem jednom posjetili istočnoevropske podružnice internetskih kloaka tipa Stormfront , Blood & Honour ..., mogli su tamo među ‘edukativnom' literaturom" da nađu i jednu kompilacijsku bibliotečku odrednicu pod nazivom Dostojevski i Jevreji .Kažem kompilacijsku, jer se radi o odlomcima iz čuvenog Dnevnika pisca , koji je Dostojevski objavljivao u časopisu Građanin u godinama 1873, 1876, 1877, 1880 i 1881.

Konkretno ono o čemu mi govorimo izvađeno je iz druge glave zapisa za mjesec mart 1877. g. i to slijedećih njezinih djelova: dio 1. (Jevrejsko pitanje /Еврейский вопрос /; dio 2. (Za i protiv /Pro и contra/) i dio 3. (Država u državi. Četrdeset vijekova postojanja / Status in statu. Сорок веков бытия/).

Ova tri djela druge glave zapisa za mjesec mart su i inače Biblija ruskog (svjestan sam koliko je ovaj termin diskutabilan) antisemitizma (Njemci su npr. u toku WWII bacali na sovjetske linije letke sa njihovim odlomcima).

No pored ta tri enormno eksploatisana dijela, Dostojevski je u toj istoj glavi napisao i četvrti dio, koji se antisemitima baš mnogo ne sviđa, a zove se (Neka živi bratstvo /Но да здравствует братство!/) a osim toga jevrejskom pitanju posvetio je i (judeofobima takođe nesimpatičan) prvi dio treće glave zapisa za mjesec mart pod nazivom (Sahrana svečovjeka /Похороны "общечеловека"/).

Fjodor Mihajlovič se Jevreja doticao i prije, i u svojim romanima i u svojim člancima, a i u već pomenutim dnevničkim zapisima.
U njegovom književnom opusu skoro svi jevrejski likovi imali su kao po pravilu negativne osobine (izuzetak je Isaja Fomič Baumštejn iz Zapisa iz mrtvog doma ), a osim togaб u svojim djelima je Dostojevski i često koristio neke podle vjekovne predrasude koje su vezivane za Jevreje.Poznata je npr. ona epizoda u kojoj se Aljoša Karamazov izvlači na blaženo neznanje kada ga pitaju o navodnim ljudskim žrtvama pri praznovanju Pesaha.

Istina takođe su i često u usta Dostojevskog stavljane stvari koje on nikada i nigdje nije ni napisao, a ni izrekao. Pa tako na čuvenom Procesu Bejlisu, tužilac bez imalo stida u dramatičnom tonu kaže kako je još: „Dostojevski govorio da će Jevreji uništiti Rusiju!"

U publicističkom djelovanju Dostojevskog stvari stoje znatno drugačije.
U tom segmentu njegovog javnog angažmana Jevreji i jevrejsko pitanje bili su mnogo češće predmet njegovog zanimanja.
1861. on se npr. u listu Vrijeme zdušno zalaže za zakon koji će obrazovanim Jevrejima znatno ublažiti dotadašnje restrikcije, no zato početkom '70-tih, evidentno okretanje Dostojevskog u politički desno, pratiće i izrazito vidljiva judeofobija.

I da sada ne dužim, očito je da je bavljenje Jevrejima nešto što Dostojevskom nikako nije bilo strano, ali činjenica je da nikada do marta 1877. nije se desilo da veliki ruski pisac cijelu jednu glavu svojih zapisa posveti isključivo jevrejskom problemu u Rusiji .., e a razlog tome bio je čovjek, čije je ime Arkadij Grigorjevič Kovner.

Arkadij Grigorjevič je zapravo rođen kao Avram-Uri Kovner. Na svijet je došao u Viljnusu 1842, kao jedno od mnogobrojne djece krajnje siromašne jevrejske porodice.
Kovner do 19 g. svog života uopšte nije znao govoriti ruski, a onda je sam tako naučio taj ruski da je jedan filozof kao što je Rozanov za njega rekao:
"Ja stojim pun divljenja pred tom fascinantnom figurom, koja je za mene bila i ostala zagonetka! ".

Veliki ruski konzervativni filozof je Kovnera čak jednom prilikom okarakterisao i kao "jevrejskog Pisareva ".
Prepiska Kovnera sa Rozanovom kasnije će uticati i na pisca Majstora i Margarite, koji će lik Ješue Ha-Nokrija formirati po u njima iznesenim razmišljanjima Arkadija Grigorijeviča o hrišćanstvu i Hristu.

Kovner nikada nije završio nikakav fakultet, ali je zato za nevjerovatno kratko vrijeme naučio ne samo ruski, nego i njemački i francuski, a pored toga je i izuzetno dobro ušao u glavne tokove svjetske i ruske literature, kao i što je više nego solidno (po Rozanovu) savladao osnove filozofije.

U jednom značajnom period svog života radio je kao novinar i publicist.
Sa svojim knjigama i člancima, uperenim protiv ortodoksnog judaizma, obrazovnog-vjerskog sistema

jevrejske manjine u Rusiji, kao i zbog žestokih kritika koje je upućivao jevrejskim književnicima, izazvao je bijes u jevrejskim tradicionalističko-konzervativnim krugovima.
Vrhunac te njegove publicističko-novinarske karijere bilo je uredništvo literarnog podlistka liberalnog lista Glas . No sa tog mjesta Kovner je brzo morao otići, pošto se njegova literarno-kritička djelatnost nije baš previše sviđala ni vlastima.
Zaposlio se u kao službenik u banci, ali je i dalje uporno nastavio da čita i da uči.

Preokret u njegovom životu desio se kad je, fasciniran Rasakoljnikovljevom tezom kako genij ima pravo na zločin u ime nekakvog budućeg dobra, odlučio da i sam počini zločin kako bi pomogao jednoj bijednoj jevrejskoj porodici.
Ukrao je 168 hilj. rubalja i bio naravno uhvaćen, a zatim i osuđen na 4 god. zatvora. Dvije godine je proveo u Moskvi, a ostatak u izgnanstvu u Sibiru.

Poslije odslužene kazne radio je razne poslove po Rusiji, da bi se na kraju skrasio u jednom poljskom provincijalnom gradu, gdje se zaposlio kao imperijalni činovnik.
Umro je 1909, a desetak godina prije smrti, da bi se mogao oženiti sa ženom (Ruskinjom) u koju se do ušiju zaljubio, Kovner je prešao u pravoslavlje.

Sve u svemu radi se o jednoj interesantnoj biografiji .., ali bez obzira na taj fakt treba biti pošten, staviti ruku na srce i iskreno priznati kako Kovnera danas po tome (osim specijalista) ne bi ama baš niko pamtio.
A ono zbog čega Arkadija Grigorijeviča pamte je to što je on od momenta kada je zatvoren počeo voditi  prepisku sa istaknutim ličnostima tadašnje Rusije, najpoznatiji među njegovim korespodentima bili su Rozanov i Dostojevski.

Dostojevskom je Kovner napisao nekoliko pisama.
U prvom pismu on je velikom piscu opisao cijeli svoj život, između ostalog pošteno je izložio i ono što je uradio, kao i zašto je to uradio, te je zatim od Dostojevskog tražio i moralnu ocjenu njegovog čina.
Pored toga u tom pismu je i zamolio Dostojevskog da mu pomogne u vezi problema koje ima sa objavljivanjem nekih svojih djela.
No najbitnije od svega je to što je Kovner u tom pismu zamolio Dostojevskog da mu ovaj objasni razloge njegovog negativnog stav prema Jevrejima. U suštini on je implicite izazvao Dostojevskog da pokuša to neprijateljstvo prema Jevrejima pomiriti sa onim principima hrišćanske ljubavi koje propovjeda u svojim djelima

Kovnerovo pismo je na Dostojevskog ostavilo silan utisak. No ubrzo je Dostojevskom stiglo i drugo pismo u kojem je Kovner sa ateističkih pozicija kritikovao dnevnički zapis Dostojevskog (od decembra 1876.) o besmrtnosti duše
Dostojevski je odgovorio Kovneru tek nakon ovog drugog pisma (nije sada bitno šta je Dostojevski rekao Kovneru za njegov prestup, kao i za probleme sa objavljivanjem negovih djela) i ono što odmah upada u oči je ton pisma.

Do tada je Dostojevski u svim svojim pismima poučavao ili propovjedao, ali u ovom pismu on se njegovom adresatu obraća kao sebi ravnom.
Nakon što se izvinio zbog kašnjenja Dostojevski svoj odgovor počinje sa konstatacijom da je rijetko kada čitao nešto tako umno kao što su to ova dva Kovnerova pisma.

Na Kovnerovu optužbu da je judeofob nije odgovorio (mada ju je odlučno negirao), smatrao je da nije u redu da se problematika njegovog odnosa prema Jevrejima ograniči na epistolarni disput, po njemu taj problem i te kako zaslužuje da bude obrađen kao posebna tema u njegovom dnevniku.

I ubrzo nakon toga nastala je 2. glava zapisa Dnevnika pisca za mjesec mart 1877.

U toj glavi Dostojevski je zapravo pokušao da pomiri sopstvenu rastrganost između dvije u potpunosti inkompatibilne emocije.
No bez obzira na sve, veliki ruski pisac nije uspio u toj svojoj namjeri - ne samo da mu nije pošlo za rukom da pred drugima pomiri jednu više nego očitu averziju sa njemu tako dragim idealom hrišćanske ljubavi, nego on u to, po svemu sudeći, nije uspio da ubjedi ni samog sebe .
Drugim riječima, Dostojevski nije našao način da argumentovano opravda svoj stav - u zapisima za mjesec mart nema ničega osim judeofobskog déjà vu .

Da se razumjemo, bez obzira na česte iskre Dostojevskom svojstvene genijalnosti, njegova publicistička djelatnost i inače je na nižem nivou od njegovog umjetničkog stvaralaštva, ali u slučaju druge martovske glave Dnevnika pisca iz 1877, ona je još niža nego inače. Dostojevski se, prosto rečeno, ne uspijeva uzdignuti iznad uobičajenih pamfleta judeofobske štampe.

U njegovoj argumentaciji nema žara, nema onog poniranja u dubinu, nema filozofske armature ... jednostavno nema Dostojevskog.
Možda je to zbog toga što je on sam bio svjestan da je mirenje bilo kakve averzije sa imperativom ljubavi nemoguća misija, a možda je i stvar u tome da ono što je on navodio kao opravdanje svoje netrpeljivosti i nisu bili njezini pravi razlozi.

U čemu je onda zapravo problem između Dostojevskog i Jevreja?

Prije nego što pokušam na to odgovoriti htio bih da istaknem još jednu karakteristiku odnosa Dostojevskog prema Jevrejima. U suštini ona i nije neki njegov patent, ona je vidljiva kod mnogih pripadnika ruske inteligencije.

Riječ je o mixu filozofsko-etičkog filosemitizma i praktičnog antisemitizma.

Cijeli koncept odnosa Boga i čovjeka, kao i uloge čovjeka u tom odnosu, uloge koju će kasnije Berđajev odrediti kao aktivnu eshatološku svijest, Dostojevski u stvari crpi iz Starog Zavjeta. I ne samo to - Dostojevskom je izuzetno bliska i ideja ostvarenja raja na zemlji, koja je tipično jevrejska i koja je proizilazila od jevrejskog odbijanja ideje besmrtnosti, pošto Jevreji Carstvo Božje vežu za ovostrano.

Za Dostojevskog, ali i ne samo za njega, nego i uopšte za rusko narodno poimanje hrišćanstva, karakteristično je shvatanje spasenja kao kolektivnog čina, a to je takođe odjek starozavjetne kolektivističke paradigme, izražena kroz tamo dominantno akcentiranje odnosa Bog - narod.

Onda knjiga npr. koja je imala najveći uticaj na Dostojevskog je starozavjetna priča o Jovu. Ona ga je mučila od njegove 8. godine pa do posljednjeg romana.

Upravo ta priča, koja je oda i vjeri, ali i nevjeri i koja je prekrasni izraz semitskog genija, zamišljenog nad pitanjima pravde i nepravde, odnosa svetosti ljudskog i svetosti onostranog i u kojoj na kraju čovjek izlazi kao pobjednik, je ono što je zaslužno za onu fascinantnu erupciju bogoboračkih protesta u Karamazovim.

U tom svom posljednjem romanu hrišćanin Dostojevski je mnogo bliži starozavjetnom negodovanju proroka, ozlojeđenosti i buntovništu psalmista i očaju Ekleziasta, nego duhu Evanđelja.

Tako da zbog svega ovoga, gore pomenutu suštinu problema između Dostojevskog i Jevreja treba tražiti na jednom „drugom mjestu".

Svakome ko je upoznat i sa opusom Dostojevskog (ja npr. bolje poznajem njegovu publicistiku i prepisku), kao i sa nadasve lucidnim tumačenjima njegovih djela od strane Mereškovskog, Berđajeva, Loskog, Šestova, Rozanceva .., ne može a da ne upadne u oči jedna fascinacija koju je Dostojevski u svom opusu iskazivao bezbroj puta i na bezbroj načina.
Dostojevski je predstavnik slavjanofilskog filozofsko-literarnog pravca u ruskoj inteligenciji XIX vijeka. Tačnije on je predstavnik i rodonačelnik jedne posebne struje u okviru slavjanofilstva - tzv. počveničestva (почвa - tlo).

Razlike između jednog i drugog nisu nam u ovom slučaju bitne - mnogo je važnije ono što im je zajedničko, a zajednička im je nepokolebljiva vjera u ruski narod i Rusiju.

Dostojevski je duboko vjerovao da je na osnovu posebnog oblika kulture, oblika koji je izrastao iz hrišćanstva ruskog tipa i koji se manifestovao na razne originalne i duhovne i organizaciono-društvene načine, ruski narod predodređen na drugačiji put razvoja od ostatka svijeta.

Taj put nije samo put ruskog (partikularnog) spasenja, nego on ima univerzalni karakter. Ruski narod je predodređen i odabran da ga svojim primjerom pokaže ostalim narodima.

Po Dostojevskom taj zadatak je misija ruskog naroda i po njemu ona ima duboko religiozni karakter.
E upravo ta ideja o misiji ruskog naroda je ono što je za Dostojevskog po logici stvari moralo da dođe kad-tad u sukob sa idejom misije i izabranosti Jevreja.

A Dostojevskog je u svemu tome uznemiravao u prvom redu ishod tog sukoba, jer na suprotnoj strani je bio narod koji je, po svemu šta mu se u istoriji događalo, davno trebao prestati da postoji.
On tako za Jevreje kaže, kako je nedovoljno to opstojanje Jevreja objašnjavati isključivo nagonom za opstankom i kako bi svakom jednostavno dojadila ta upornost u očuvanju svog egzistiranja. Po njemu se iza činjenice da Jevreja još uopšte ima, nalazi neka ideja, nešto tako duboko i nešto što čovječanstvo prosto nije u mogućnosti da objasni.

Drugim riječima za Dostojevskog Jevreji su prvorazredni misterij - enigma koja ga u isto vrijeme plaši i zadivljuje i on tu jevrejsku „neuništivost" shvata kao religiozni fenomen i kao nepobitni dokaz misije tog naroda.
Misije koja je po njemu direktni i najopasniji izazov ruskom narodu i njegovoj misiji univerzalno-religioznog karaktera.

 75705772.jpg

 

 



Komentari (73)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 00:51 04.03.2013

Jesam li prvi?

Pitam jer procitah sve, pa tek onda napisah komentar.
Odgovor cu saznati kad kliknem na "Objavi"

PS.


Posle čitanja, dve asocijacije.
Prva - slično je Fjodor pisao i o Poljacima.
Druga vezana za ovo:

Dostojevskom je izuzetno bliska i ideja ostvarenja raja na zemlji, koja je tipično jevrejska i koja je proizilazila od jevrejskog odbijanja ideje besmrtnosti, pošto Jevreji Carstvo Božje vežu za ovostrano.


Setih se Dilanove pesme Gates of Eden.
hajkula1 hajkula1 01:05 04.03.2013

Veliki Dostojevski

Nisam pročitala, sutra počinjem da radim posle bolovanja. Neću moći da se posvetim temi koliko bi trebalo. Žao mi je što tema nije malo ranije otvorena jer o Dostojevskom ima mnogo da se kaže.

Preporuka za temu.
hajkula1 hajkula1 01:28 04.03.2013

Pročitala

Teška tema. Nemam sada vremena da nešto smisleno napišem.
Dostojevski je zastupnik panslavizma sa Rusima koji imaju poseban zadatak. Taj deo priče je takođe interesantan.

Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 01:51 04.03.2013

Vrlo

Vrlo zanimljiv tekst. Preporuka!
freehand freehand 01:55 04.03.2013

Čudan tekst

Iz nekog razloga očekivao sam da se mora pojaviti i Sergej Aleksandorvič i "Veliko u malom; Antihrist je predstojeća politička mogućnost", kako je naslov te knjige preveden u "Klatnu".
No ništa, samo ambivalentni Dostojevski.
Da, interesantan je ovaj deo o rivalitetu zbog pozvanja, između Rusa i Jevreja. Voleo bih da o tome pročitam nešto više.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:57 04.03.2013

Re: Čudan tekst

ništa posebno vredno interesovanja kao ideja, samo kolektivno egoistično breme naroda sa velikom istorijom.

Da, interesantan je ovaj deo o rivalitetu zbog pozvanja, između Rusa i Jevreja. Voleo bih da o tome pročitam nešto više.

anfieldroad anfieldroad 03:11 04.03.2013

vecita dilema

u slucaju slovenskog ili pravoslavnog pogleda na hriscanstvo dvostruki stav prema jevrejima mozda i nije tako cudan jer je i dostojevski pre svega mistik, a tek potom i verujuci hriscanin. i inace se teologija hriscanstva uvek trudila da se distancira od jevreja,a kod pavla posebno. to je i danas tako pa ni najveci od svih, dostojevski nije bio imun.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:11 04.03.2013

Re: vecita dilema

Pravo mesto za...

blogovatelj blogovatelj 22:55 04.03.2013

Re: vecita dilema

Pravo mesto za...


I za...

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:43 04.03.2013

super napisano!

imam neke primjetbe, kuckam...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:55 04.03.2013

zapazanja

No najbitnije od svega je to što je Kovner u tom pismu zamolio Dostojevskog da mu ovaj objasni razloge njegovog negativnog stav prema Jevrejima. U suštini on je inplicite izazvao Dostojevskog da pokuša to neprijateljstvo prema Jevrejima pomiriti sa onim principima hrišćanske ljubavi koje propovjeda u svojim djelima

Kovnerovo pismo je na Dostojevskog ostavilo silan utisak. No ubrzo je Dostojevskom stiglo i drugo pismo u kojem je Kovner sa ateističkih pozicija kritikovao dnevnički zapis Dostojevskog (od decembra 1876.) o besmrtnosti duše
Dostojevski je odgovorio Kovneru tek nakon ovog drugog pisma (nije sada bitno šta je Dostojevski rekao Kovneru za njegov prestup, kao i za probleme sa objavljivanjem negovih djela) i ono što odma upada u oči je ton pisma.
Do tada je Dostojevski u svim svojim pismima poučavao ili propovjedao, ali u ovom pismu on se njegovom adresatu obraća kao sebi ravnom.
Nakon što se izvinuo zbog kašnjenja Dostojevski svoj odgovor počinje sa konstatacijom da je rijetko kada čitao nešto tako umno kao što su to ova dva Kovnerova pisma.
Na Kovnerovu optužbu da je judeofob nije odgovorio (mada ju je odlučno negirao), smatrao je da nije u redu da se problematika njegovog odnosa prema Jevrejima ograniči na epistolarni disput, po njemu taj problem i te kako zaslužuje da bude obrađen kao posebna tema u njegovom dnevniku.


sve ovo pokazuje da se Feđa jeste plašio Judejstva, uprkos svojoj iskrenoj sklonosti ka mističnom shvatanju prirode. dakle, Aba Kovner jeste tu u pravu. moguće i da je Feđa u pravu, jer taj njegov strah nije osvešćen, samim tim on ne poznaje suštinu jevrejske pobožnosti, a kada je ne zna, plaši je se. as logical as it is.

Dostojevski je duboko vjerovao da je na osnovu posebnog oblika kulture, oblika koji je izrastao iz hrišćanstva ruskog tipa i koji se manifestovao na razne originalne i duhovne i organizaciono-društvene načine, ruski narod predodređen na drugačiji put razvoja od ostatka svijeta.
Taj put nije samo put ruskog (partikularnog) spasenja, nego on ima univerzalni karakter. Ruski narod je predodređen i odabran da ga svojim primjerom pokaže ostalim narodima.


oh, bože, neka neko javi netanjahubermanu da ne čita ovo!

A Dostojevskog je u svemu tome uznemiravao u prvom redu ishod tog sukoba, jer na suprotnoj strani je bio narod koji je, po svemu šta mu se u istoriji događalo, davno trebao prestati da postoji.
On tako za Jevreje kaže, kako je nedovoljno to opstojanje Jevreja objašnjavati isključivo nagonom za opstankom i kako bi svakom jednostavno dojadila ta upornost u očuvanju svog egzistiranja. Po njemu se iza činjenice da Jevreja još uopšte ima, nalazi neka ideja, nešto tako duboko i nešto što čovječanstvo prosto nije u mogućnosti da objasni.


ovo je mistifikovanje 'rišćansko. može, i ne mora da znači. put do ovog ostvarenja uopšte nije svet, u hrišćanskim shvatanjima morala. zapravo, svetost kao ideja ne postoji uopšte u jevrejskoj duhovnosti. bog je svet. čovek ne može biti svet, sve i da hoće.

super napisano, duhovno, bez mrlje! moram da brišem, zbirsaće mi nebeski prevoz za izrailj!
Goran Vučković Goran Vučković 13:20 04.03.2013

Re: zapazanja

super napisano

Da, ozbiljno pojačanje na blogu. Videlo se do duše već iz komentara.
maksa83 maksa83 14:08 04.03.2013

Re: zapazanja

Goran Vučković
super napisano

Da, ozbiljno pojačanje na blogu. Videlo se do duše već iz komentara.

Pridružujem se konstataciji.

Menjao bih pet blogova o mleku i dva o fudbalu na naslovnoj za jedan ovaj.
vilovuk vilovuk 16:25 04.03.2013

Jedno 'i' viška u naslovu?

maksa83
Menjao bih pet blogova o mleku i dva o fudbalu na naslovnoj za jedan ovaj.

Ja bih dao i više.
Kad bi me neko pitao.
Pridružujem se dakle opštem zadovoljstvu zbog obogaćenja i prolepšanja bloga.

Tek razgovora radi (a malo i zarad lepote ) postavljam jedno malo pitanje:
da li je prezime (otčestvo) Grigorijevič, u naslovu, dobro transkribovano? Ne zvuči mi ruski (znam pomalo taj jezik ali nisam lingvista nego mlatim onako nasuvo, po osjećaju).

Na Googlu se lako nađe prezime Григорьевич, a to se idealno transkribuje sa Grigorjevič (bez 'i').
To bi bilo tako za oca Grigorij-a.
Za oca Grigor-a, nagađam, treba da bude Grigorovič.


Lep pozdrav autoru
docsumann docsumann 18:45 04.03.2013

Re: zapazanja

maksa83
Goran Vučković
super napisano

Da, ozbiljno pojačanje na blogu. Videlo se do duše već iz komentara.

Pridružujem se konstataciji.

Menjao bih pet blogova o mleku i dva o fudbalu na naslovnoj za jedan ovaj.


s nestrpljenjem sam isčekivao drugi apostatin blog i nisam se prevario.

mada, onaj prvi mi je ... uuuf.

freehand freehand 19:27 04.03.2013

Re: zapazanja

moram da brišem, zbirsaće mi nebeski prevoz za izrailj!


E, pazi samo u koji bus ulaziš tamo!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:51 04.03.2013

Re: zapazanja

ka'ces ti loma na buseve sa mnom, mesto sto zanovetas samo?

edit.. poz s granice s pojasom gaze...
apostata apostata 21:52 04.03.2013

Re: zapazanja

Srđan Fuchs

(...)
ovo je mistifikovanje 'rišćansko. može, i ne mora da znači. put do ovog ostvarenja uopšte nije svet, u hrišćanskim shvatanjima morala. zapravo, svetost kao ideja ne postoji uopšte u jevrejskoj duhovnosti. bog je svet. čovek ne može biti svet, sve i da hoće.
(...)

Izvini Srle, jesi ti Jevrej, ali mislim da je ovo podvučeno pomalo problematično.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:26 05.03.2013

Re: zapazanja

svestan sam skroz da je užasno problematična i da postoji duboki jaz između dva pristupa istom duhu svetosti, tell me about it , pojedinci u našoj crkvi (srpska pravoslavna) me čak smatraju i za inkarnaciju antihrista himselfnog, što je meni tragikomično. o ovoj problematici su odlično pisali Martin Buber i Geršom Šolem - i jedan i drugi vrsni poznavaoci zapadne i istočne teologije, rođeni Evropljani, i profesori Jevrejskog univerziteta na katedri za duhovne nauke. poenta je da ideja ličnosnog zla ne postoji u judaici (primeti da namerno izbegavam -izam ). ukratko, čovek posrnuo u zlodejanje (zlodelovanje, moderno rečeno) je čovek koji je izgubio pravac. hiljadu i jedan uzrok može dovesti do toga. ali čovek u svakom trenutku može povratiti kurs na ispravnom pravcu. ne postoji Satana, u hrišćanskom poimanju, koji zaposeda čoveka i vitla ga tamo-ovamo. čovek je sam odgovoran za svoje postupke. Buber objašnjava u nizu svojih dela ove principe. ja sam najviše uživao kod Rusa čitajući Solovjeva i Berđajeva o ovoj problematici - u jerusalimskoj univerzitetskoj biblioteci je neiscrpno bogatstvo njihovih dela, često u originalnim izdanjima - pretpostavljam da su doneli sa sobom ruski Jevreji, bežeći što pred carskom što pred Staljinovom tajnom policijom u Arets Yisrael. ja posedujem Solovjevljevo žitije Muhamedovo, izašlo iz štampe 1891. godine! mislim da je najmanje zasenčenja na mislima tu imao Solovjev, Berđajev je već i sam imao problematičnih pristupa. to doba je svakako legendarno. ruska pobožna filosofija sa prelaza xix u xx je nešto što je do te mere ispunjeno nabojem poimanja mesta duhovnosti u ubrzanoj Moderni, fenomenalno, sjajni pisci i mislioci, ljudi duha!
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 16:48 04.03.2013

antisemitizam naš nasušni

Mislim da mi u današnje vreme uopšte nemamo predstavu kolike su bile razmere antisemitizma u celoj Evropi sve do kraja Drugog svetskog rata i koliko su neki inače pametni i duhom široki ljudi bili njime zaraženi. Nisu tu Rusija i Dostojevski nikakvi izolovani slučajevi.

Ja sam na primer bio začuđen kada sam prvi put čitao "Niko i ništa u Parizu i Londonu" nekim Orvelovim opaskama. Mislim da se u celoj knjizi (ako se dobro sećam) pojavljuju dva Jevrejina i obojica su prilično maliciozna opisana, vrlo svesno i sa namerom rekao bih.

A pazi, radi se o čoveku koji je kasnije napisao Antisemitism in Britain
margos margos 17:16 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

U novoj knjizi Irvina Jaloma, ''Problem Spinoza'', ima svega - i ruskih i nemačkih i srednjovekovnih opisa, tumačenja i objašnjenja. Rekla bih da mnogi pribegavaju jednostranom gledanju na judaizam i Jevreje samo iz razloga što je tako lakše. Mešanje i nemešanje sa drugim narodima, zablude - verske i nacionalne, specifičnosti određenih istorijskih ili civilizacijskih momenata - sve to čini da što više znam - manje znam. Čitam i dalje, radoznalo, a ne tvrdim ništa.
Goran Vučković Goran Vučković 17:39 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Mislim da mi u današnje vreme uopšte nemamo predstavu kolike su bile razmere antisemitizma u celoj Evropi sve do kraja Drugog svetskog rata

Jedan od tabua "nove Evrope"...
maksa83 maksa83 19:02 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Mislim da mi u današnje vreme uopšte nemamo predstavu kolike su bile razmere antisemitizma u celoj Evropi sve do kraja Drugog svetskog rata i koliko su neki inače pametni i duhom široki ljudi bili njime zaraženi.

Meni je otkrovenje po tom pitanju bilo kad mi je u nekim tinejdž godinama slučajno dopala šaka "Odesa" Isaka Babelja gde opisuje pogrom Jevreja početkom XX veka.
docsumann docsumann 19:10 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Meni je otkrovenje po tom pitanju bilo kad mi je u nekim tinejdž godinama slučajno dopala šaka "Odesa" Isaka Babelja gde opisuje pogrom Jevreja početkom XX veka.


Babelj i jeste bio majstor za opisivanje masakrova


freehand freehand 19:16 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

maksa83
Mislim da mi u današnje vreme uopšte nemamo predstavu kolike su bile razmere antisemitizma u celoj Evropi sve do kraja Drugog svetskog rata i koliko su neki inače pametni i duhom široki ljudi bili njime zaraženi.

Meni je otkrovenje po tom pitanju bilo kad mi je u nekim tinejdž godinama slučajno dopala šaka "Odesa" Isaka Babelja gde opisuje pogrom Jevreja početkom XX veka.

Ja sam, bogami, prve tikove dobio još čitajući "Ajvanhoa", ser Valtera Skota.
Nema pogroma ali je odnos prema Jevrejima simptomatičan.
A onda i tikovi svaki put kad sam dohvatio "Grobnicu za Borisa Davidoviča", kroz priču o Baruhu Davidu Nojmanu.
No i u "Grobnici" se pojavljuje Sergej Aleksandrović Nilus koga pomenuh u prvom komentaru, onaj za koga se veruje da je preneo "Protokole" u Rusiju.
A to je knjiga koja se i dan danas svako malo pojavi i koju tako rado gutaju oni žedni brzih a dubokih mudrosti o prauzrocima i konačnim rešenjima.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:06 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

jesi se muvao po pancevackom groblju, meni je misterija totalna zasto su ugledni Pancevci krajem xix pocetkom xx uobicajavali da se sahranjuju pod krstom u kojem je bila davidova zvezda?

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:16 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Goran Vučković

Jedan od tabua "nove Evrope"...


si čitao Hanišku? meni je to well enough objašnjenje, nema tabua, sve je oko love - jevreji kao slobodni agenti, bez pripadnosti evropskim nacijama, se muvaju po evropi, prenose lovu i sms-porukice između kraljeva, dobijaju nadoknadu, i lagano stiču slobodni kapital. pogledaj rotšlilde kako su stekli, to je to.


moj rukopis

Baron Rotšild, Ramat Hanadiv, mauzolej i Fondacija
Na gori Ramat Hadiv, na južnim obroncima planine Karmel, počiva mauzolej Barona Benjamina Edmonda de Rotšilda (1845-1934). Baron Benjamin Rotšild je bio veliki filantropa, bankar, pomagač jevrejskog naseljavanja otomanske Palestine u XIX veku i ljubitelj vinogradarstva. Familija Rotšild se smatra za jednu od najuglednijih familija u međunarodnom svetu finansija i za začetnike međunarodnog bankarstva. Rodonačelnik familije je Meir Amšel Rotšild (1744-1812), poreklom iz jevrejskog geta Judengasse, iz Frankfurta na Majni. Porodična legenda govori o tome kako je Meir Amšel, koji se bavio davanjem novca u najam u getu, kao i prikupljanjem retkih kovanica, prilikom Napoleonove invazije na frankfurtsku prinčevinu 1807. godine, ugledao je jednog jutra na svom kućnom pragu uglednog gosta prijatne spoljašnjosti. Bio je to Princ Vilhelm IX Hesenski, vladar frankfurtske regije. Vilhelm je zamolio Meira Amšela da ostavi sav svoj novac kod njega, dok ne prođe ratna stihija. Meir Amšel pristaje, a Vilhelm odlazi svojim putem u izbeglištvo. Nekoliko dana nakon toga, francuski vojnici dolaze u kuću Meirovih, i prete da će pobiti celu familiju – Meir je bio ponosni otac devetnaestoro dece, od kojih desetoro punoletnih; ukoliko im ne bude bio predan novac Vilhelma Hesenskog. Meir daje sav novac iz porodičnog sefa i vojnici odlaze. Međutim, nakon njihovog odlaska, Meir objašnjava punoletnoj deci da je dao porodični novac, ali ne i Prinčev novac, i pokazuje im gde je taj novac sakriven. Nakon nekoliko godina pošto je prošla stihija i pošto se vratio kući, Vilhelm čuje glasine da je njegov novac izgubljen i da su ga francuski vojnici oteli. Jednog jutra u Vilhelmov dvorac dolazi Amšel, najstariji sin tada već starog Meira, i donosi novac, tačno do u najsitniju kovanicu, onako kako je predat. Vilhelm reaguje sa divljenjem, i dodeljuje porodici plemićko zvanje. Meir Amšel postaje Veliki Vojvoda, a njegovi potomci Baroni. Obeležje porodice postaje crveni štit, Rot Šild, simbol po kojem će porodica postati čuvena. Baron Edmond sin je Jakova Džejmsa Rotšilda, četvrtog sina Meira Amšela i čoveka koji je porodične poslove preneo u Pariz.
Osamdesetih godina XIX veka, rani jevrejski naseljenici u turskoj Palestini nailaze na egzistencijalne teskobe, naseljavanje ne ide kako je planirano, poljoprivreda stagnira, nema idnustrije, proizvodnja stoji. Jevrejski izaslanici iz Palestine obilaze evropske prestonice i mole za pomoć od uglednih evropskih Jevreja. Bivaju upućeni na Barona Benjamina Edmonda de Rotšilda. Baron sluša o njihovim problemima sa velikom simpatijom, i odlučuje da im da sredstva, ali ne samo to već i tehnologiju s kojom će sami obezbediti sebi životne uslove. Sa svojim izuzetnim vezama u Versaju, Baron Benjamin Rotšild, odabira najuglednije francuske privredne stručnjake i šalje ih u Palestinu. I sam pohodi Palestinu 1883., i dok boravi na imanju na Gori Karmel, izgovara čuvenu rečenicu da mu je „veoma lepo ovde biti“. Njegovi saradnici interpretiraju to kao njegovu želju da bude sahranjen na Karmelu.
Baron Benjamin de Rotšild je bio, verovatno, najveći dobročinitelj ranog jevrejskog naseljavanja na teritoriju koja će u budućnosti postati Država Izrael. Pomogao je, lično i direktno, izgradnju 55 jevrejskih gradova i naselja u tada turskoj Palestini, između ostalih i samo središte jevrejske četvrti Starog Grada u Jerusalimu. Zato Ramat Hanadiv nosi na hebrejskom značenje „Dobročiniteljev vis“. Nakon zasnivanja jevrejske državnosti, Fondacija Rotšild koju je predvodio Baronov najstariji sin Jakov Džejms, predaje u državne ruke mnoštvo poseda koji su se nalazili u vlasništvu familije, zadržavši samo posede na kojima su gradovi Cezareja (sam antički arheološki park vodi i uređuje Fondacija Rotšilda), kao i Ramat Hanadiv, Zikron Jakov, Benjaminu i Givaat Adu – na Ramat Hanadivu sahranjeni su Baron i njegova supruga Adelaida-Ada, dok Zikron Jakov (Sećanje na Jakova, u prevodu), Benjamina i Ada nose imena koja podsećaju zauvek na Rotšildove, i danas su središta najimućnije populacije Izraela. Cezareja simbolizuje obnovu iz praha razorene antičke velelepnosti.
Mauzolej je osmišljen po principu mešavine francuskog i engleskog tipa pejsažnog uređivanja. Ulazi se u lep, uređeni i simetrični park, nalik na vrt u Versaju. Prolazi se kroz vrata na kojima je Grb Rotšildovih, sa lavom i konjem-jednorogom koji simbolizuju moć, večni život i radinost, zatim pet strela koje simbolizuju petoricu sinova Barona Benjamina Rotšilda, iznad je kapa nalik na one koje su Jevreji pogrdno nosili u getoima, a iznad te kape je kruna koja simbolizuje plemićstvo familije. Ispod lava i jednoroga je natpis, Concordia-Integritas-Industria (Jedinstvo-Čast-Proizvodnja), simbol životne filosofije familije po kojoj kroz život idu radom, čašću i porodičnim jedinstvom. Pet staza, za petoricu sinova vodi do skrovitog mesta gde se nalazi grobnica Benjamina i Adelaide Rotšild. Na samom ulazu je divlje i nekontrolisano rastinje, po ugledu na engleske kraljevske vrtove, gde nekontrolisanost prirode simbolizuje nepredvidivost života. Na samom ulazu je fontana sa malim bazenom i lotusovim cvećem, koji simbolizuju prolaznost vremena i života. Sama grobnica je u obliku petougaonog trapezoida, relativno skromna u crnom mermeru. Dostojanstveni Baron nije želeo da naglasi sopstvenu važnost, već iz njegovog i Adinog groba izlaze pet površi, koji simbolizuju, ponovo, sinove, i nastavak života kao važniji aspekt od same smrti.
Iako je Baron Benjamin Edmond de Rotšild preminuo u Francuskoj 1934. godine, i Adelaida nedugo za njim, Država Izrael je 1954. godine u najozbiljnijim vojnim počastima, prenela svojim mornaričkim brodom posthumne ostatke Rotšildove iz Francuske u Izrael. Kada su dospeli u izraelske vode, potomci ranih doseljenika kojima je Benjamin Rotšild pomogao u najtežem trenutku egzistencije, kada je pretilo da će jevrejska ideja o ponovnom naseljavanju ovih prostora i zasnivanju državnosti doživeti krah, u brojnim čamcima, čunkama i brodicama su ispratili mornaričku flotilu sve do pristaništa u Haifi, a zatim pošto je čitav dan komemorativna povorka prolazila kroz grad Haifu, 6. aprila 1954. godine sa najvećim državnim počastima pohranjeni su kovčezi Benjamina Edmonda i Adelaide Ade Rotšild na Dobročiniteljevom Visu, Ramat Hanadivu.


to je lik, a ne ovi naši srpski govnari prebogati, koji se hrane kao paraziti na patnji sopstvenog naroda.
Goran Vučković Goran Vučković 20:58 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni


si čitao Hanišku? meni je to well enough objašnjenje, nema tabua, sve je oko love

Mislio sam na tabu da se priča o tome da nije baš sve samo Hitler... u tom stilu. Inače nisam čitao ovu knjigu, hvala na preporuci, izgleda interesantno.
apacherosepeacock apacherosepeacock 20:59 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Mislim da mi u današnje vreme uopšte nemamo predstavu kolike su bile razmere antisemitizma u celoj Evropi sve do kraja Drugog svetskog rata i koliko su neki inače pametni i duhom široki ljudi bili njime zaraženi. Nisu tu Rusija i Dostojevski nikakvi izolovani slučajevi.



Вилијам Мар, Алекс Бејн и Мориц Штајншрајдер се обично наводе као аутори који су први пут употребили израз „антисемитизам“ у контексту мржнје према Јеврејима[2]Хелен Фејн, професор универзитета у Њујорку, дефинисала је антисемитизам као

„латентни и стално присутни систем убеђења испуњених мржњом према Јеврејима, удружен са социјалном, правном, легалном дискриминацијом и мобилизацијом против Јевреја, која резултује или је намењена да резултује дистанцирањем од Јевреја, колективним обележавањем Јевреја, протеривањем Јевреја или уништењем Јевреја“.

Диц Беринг са Универзитета у Келну наводи да у основи антисемитизма лежи исконструисани систем веровања да „Јевреји нису само делимично, већ потпуно криви по природи“, то јест, њихове лоше особине су непоправљиве. Због „те своје лоше природе“ Јевреји се не виде као појединци, већ се њихове индивидуалне особине колективизују. Јевреји се доживљавају као странци у околним друштвима који имају за циљ да „донесу катастрофу свом домаћину“ или целом свету. По том систему предубеђења, Јевреји то раде тајно, у завери, па антисемите осећају обавезу да „раскринкају ту завереничку, лошу природу јеврејског карактера"[3]

Иако историјски корени антисемитизма сежу у античко доба, феномен антисемитизма однео је највише људских жртава током средњег века. *У Првом крсташком рату (1096.), велике јеврејске заједнице на Рајни и у Подунављу потпуно су биле уништене.

У Другом крсташком рату (1147. године) Јевреји у Немачкој су масовно убијани.
Јевреји су такође били изложени нападима и масовном убијању 1251. и 1320. године.
Крсташке ратове често су пратили масовни прогони Јевреја, укључујући и прогон 1290. године који је довео до истеривања енглеских Јевреја, а током 1396. године до протеривања 100.000 Јевреја у Француској.
Током 1421. године, хиљаде Јевреја из Аустрије било је протерано. Многи од прогнаних Јевреја населили су се у Пољску[4]
Епидемија куге у средњовековној Европи, често је доводила до масовних клевета против Јевреја, те су Јевреји колективно оптуживани за тровање бунара. Као последица тога, 6. јула 1348. године у Стразбуру је 900 Јевреја, укључујући и децу, спаљено на ломачи.[5]
Током 17. века, Козаци су под вођством Богдана Хмељницког, убили између 100.000 и 200.000 Јевреја у масовним покољима на подручју јужне и источне Украјине[6]
Јевреји су често били присиљени да живе у издвојеним градским четвртима, у гетоима названим штетл.
Због прогона у царској Русији, од 1880. до 1924. године, преко 1.750.000 руских Јевреја иселило се у САД, формирајући окосницу јеврејске заједнице у тој земљи.[7]
Током 20. века, Јевреји су били изложени расном геноциду познатијем као Холокауст, који је довео до истребљења више од половине европских Јевреја, а након рата до исељавања преживелих у новостворену државу Израел[1]


Inace nije mi pri ruci spisak progona od godine do godine (od dolaska u Evropu pa do 2.sv.rata) na koji sam ranije naisla - ima najmanje 50 poglavlja, kljucne reci: progon, masakr, spaljivanje... i tako 2000 godina.

Preporuke za 2 izvanredna bloga autoru.

PS. Upravo naisla na H.Arendt.
Goran Vučković Goran Vučković 21:08 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni


Због прогона у царској Русији, од 1880. до 1924. године, преко 1.750.000 руских Јевреја иселило се у САД, формирајући окосницу јеврејске заједнице у тој земљи.

Tih ima ovde kod nas u Gifnoku - tu su sad, ranije su bili i ovde gde mi sad stanujemo - ima u našoj ulici malo gore uzbrdo jedan starački dom jevrejske zajednice, a mi smo kupili ovaj stan od bračnog para jevreja, koji su se odselili u Gifnok. U Gifnoku je velika sinagoga, modernog dizajna, verovatno negde iz šezdesetih - posetili smo je porodično kad je bio "dan otvorenih vrata".

Bila je slatka jedna starija gospođa koja je kao predstavnik jevrejske zajednice u Glazgovu pričala na jednoj proslavi dana Stefanove škole - kaže: ovi katolici i protestanti su se ovde toliko kačili međusobno da nisu imali interesovanja još i za nas
drzura drzura 21:14 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

"Odesa" Isaka Babelja

pročitaj CRVENA KONJICA od Babelja, odlična zbirka pripovjetki. Preporučujem svima.
apacherosepeacock apacherosepeacock 21:22 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

kaže: ovi katolici i protestanti su se ovde toliko kačili međusobno da nisu imali interesovanja još i za nas


Istina...

Pored medjusobnog prstanja izmedju te 2 zajednice nadugacko i naokolo po Evropi, setih se i najblaze varijante kacenja - takmicenja ko ce koga da nadjaca brojcano. Tako da generacije cak do '70 godista imaju rekordan broj dece 9, 11 pa ko izdrzi - i vise. (kako sam koga upoznavala iz tih generacija svi su imali toliki broj brace i sestara).
docsumann docsumann 21:27 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

drzura
"Odesa" Isaka Babelja

pročitaj CRVENA KONJICA od Babelja, odlična zbirka pripovjetki. Preporučujem svima.




crvena konjica, Kazimir Maljevič
apostata apostata 21:28 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

apacherosepeacock

(...)

Диц Беринг са Универзитета у Келну наводи да у основи антисемитизма лежи исконструисани систем веровања да „Јевреји нису само делимично, већ потпуно криви по природи“, то јест, њихове лоше особине су непоправљиве. Због „те своје лоше природе“ Јевреји се не виде као појединци, већ се њихове индивидуалне особине колективизују. Јевреји се доживљавају као странци у околним друштвима који имају за циљ да „донесу катастрофу свом домаћину“ или целом свету. По том систему предубеђења, Јевреји то раде тајно, у завери, па антисемите осећају обавезу да „раскринкају ту завереничку, лошу природу јеврејског карактера"[3]

(...)

Upravo je to i razlika između starog i modernog judeofobstva


Stari judeofob je i mislio i vjerovao da će sve navodne mane i poroci Jevreja nestati sa njihovim pokrštavanjem i iskrenim primanjem vjere u jedinog, istinitog i pravog Boga.

Taj tip judeofoba (npr. N. Velimirović) ne bi nikada mogao da napravi holokaust.

Za holokaust je bilo potrebno nešto novo - jedan novi tip, tip koji nastaje upravo negdje kada se pojavio i onaj debilni termin "antisemit".
Taj novi judeofob počinje Jevreja, zahvaljujuči kvazinaučnim teorijama i učenjima o metafizici rase i nacije, shvatati kao nekakvu nepromjenljivu metafizičku kategoriju.

On sada, za razliku od onog starog judeofoba, na njega gleda kao na nešto što je jednostavno nepopravljivo. Jevrejeva "semitska" kultura, moral i običaji su konstante i kao što su sada tuđe, onome što je novi judeofob smatrao svojim konstantama, tako će tuđe ostati i zauvijek.

Imajući sve ovo gore u vidu jasno je i zašto novi judeofob nije mogao prihvatiti rješenje jevrejskog pitanja svojih starijih prethodnika.
Novi judeofob je morao naći novo rješenje ... i našao ga je.

A grijeh judeofoba starog tipa je u tome što su oni prema Jevrejima kroz vjekove uporno generisali averziju, koja je vremenom, zahvaljujući nekakvoj svojoj unutršnjoj logici, kao i poticajima nastalim iz tumačenja različitih sfera društvene stvarnosti, nadopunila svoj prvobitni vjerski sadržaj, sa ekonomskom, političkom i "biološkom" komponentom, stvarajući tako onu kritičnu masu, koja je u XX v. svoj ultimativni izraz ispoljila kroz holokaust.
apacherosepeacock apacherosepeacock 22:08 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

A grijeh judeofoba starog tipa je u tome što su oni prema Jevrejima kroz vjekove uporno generisali averziju, koja je vremenom, zahvaljujući nekakvoj svojoj unutršnjoj logici, kao i poticajima nastalim iz tumačenja različitih sfera društvene stvarnosti, nadopunila svoj prvobitni vjerski sadržaj, sa ekonomskom, političkom i "biološkom" komponentom, stvarajući tako onu kritičnu masu, koja je u XX v. svoj ultimativni izraz ispoljila kroz hololaust


A ziva i rita se i dan danas bez zadrske. Iako deluje kompetna sa svim navedenim kategorijama, izgleda, ma koliko neverovatno zvucalo, i dalje dopunjavana bezgranicnom ljudskom sposobnoscu da svaki put iznova samog sebe prevazidje u okrutnosti i bezobzirnosti.

blogovatelj blogovatelj 22:44 04.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Rekla bih da mnogi pribegavaju jednostranom gledanju na judaizam i Jevreje samo iz razloga što je tako lakše


Ja bih rekao da mnogi pribegavaju jednostranom gledanju na sve i svasta samo iz razloga sto je tako lakse.
Pa i na Jevreje i Judaizam.
Out of Beirut Out of Beirut 00:28 05.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Stari judeofob je i mislio i vjerovao da će sve navodne mane i poroci Jevreja nestati sa njihovim pokrštavanjem i iskrenim primanjem vjere u jedinog, istinitog i pravog Boga.


Ако је Шломо Санд у праву, то су мање-више реалистична и разумна веровања. Јеврејство се географски ширило не прогоном једног од семитских племена већ проповедничком делатношћу, значи било је ствар избора - што значи да је и статус маргиналца био избор - па је природно да то нестане као ствар избора.

Imajući sve ovo gore u vidu jasno je i zašto novi judeofob nije mogao prihvatiti rješenje jevrejskog pitanja svojih starijih prethodnika.
Novi judeofob je morao naći novo rješenje ... i našao ga je.


Хајде да погледамо шта је тачно пронашао:

Selected Extracts from Adolf Hitler's The Jewish Question speech (30. јан. 1939) ...
In connection with the Jewish question, I have this to say: It is a shameful spectacle to see how the whole democratic world is oozing sympathy for the poor tormented Jewish people, but remains hard-hearted and obdurate when it comes to helping them, which is surely, in view of its attitude, an obvious duty. The arguments that are brought up as an excuse for not helping them actually speak for us as Germans and Italians.

For this is what they say:

First, 'We' — that is, the democracies — 'are not in a position to take in the Jews.' Yet in these empires there are not even ten people to the square kilometer. While Germany with her 140 inhabitants to the square kilometer is supposed to have room for them!

Second, they assure us: 'We cannot take them unless Germany is prepared to allow them a certain amount of capital to bring with them as immigrants.'………*

The world has sufficient space for settlement, but we must once and for all get rid of the opinion that the Jewish race was only created by God for the purpose of being in a certain percentage a parasite living on the body and the productive work of other nations. The Jewish race will have to adapt itself to sound constructive activity as other nations do, or sooner or later it will succumb to a crisis of an inconceivable magnitude.....

Among the outcries against Germany raised today in the so-called democracies is the assertion that National Socialist Germany is an anti-religious State. I therefore wish to make the following solemn declaration to the whole German nation:

1. No one in Germany has hitherto been persecuted for his religious views, nor will any one be persecuted on that account!...

Итд, цитирано као некакав доказ - ипак можда је то прича за јавност и малу децу. Идемо зато ка следећем помињању решења јеврејског питања, које се десило две и по године касније, поподнева 25 октобра 1941, у кругу искључиво најинтимнијих сарадника:

http://archive.org/stream/HitlersTableTalk#page/n91/mode/2up/search/jewry

(Укратко: "Let nobody tell me we can't park them in Russia!" )

Холокауст се ипак десио. Чињеница ...а под околностима које нису најјасније:

Nick Kollerstrom:
As a scientist, I was intrigued to realise that wherever cyanide had been used in the old labour camps of ww2, it imprinted a memory in the walls—one only had to measure the iron cyanide to understand how much of this gas had been used.

So therefore, could a question be asked?

Can we look at all sources, to find an answer?

Can we confront the accepted narrative with an alternative, yet controversial option?

The answer I found was a resounding “NOOOOOOOOOOOO!!!!!”


Даља прича: линк

(*) У исто време у анти-нацистичком табору: :

"Historians have documented that Zionists sabotaged efforts to find safe havens for Jewish refugees from Nazi Germany in order to convince the world that Jews could only be safe in a Jewish state.[68]

When FDR made efforts in 1938[69] and again in 1943[70], and the British in 1947[71], to provide havens for refugees from the Nazis, Zionists opposed these projects because they did not include Palestine.

Morris Ernst, FDR's international envoy for refugees, wrоte in his memoir that when he worked to help find refuge for those fleeing Hitler, "…active Jewish leaders decried, sneered and then attacked me as if I were a traitor. At one dinner party I was openly accused of furthering this plan of freer immigration [into the U.S.] in order to undermine political Zionism… Zionist friends of mine opposed it."[72]

Ernst wrote that he found the same fanatical reaction among all the Jewish groups he approached, whose leaders, he found, were "little concerned about human blood if it is not their own."[73]"

http://www.councilforthenationalinterest.org/israellobby/usisraelrelationship/item/564

Goran Vučković Goran Vučković 01:22 05.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Opa... odoh po kokice i pivo
apostata apostata 09:02 05.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

@Out of Beirut

Ne mogu sada - ali stare priče izgleda opstaju.

Mala količina cijanida u zidovima, "parazitiranje", Hitler koji nije razmišljao o "konačnom rješenju i šta ono još?

Sve u svemu revizionistička klasika.
hajkula1 hajkula1 23:51 05.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Srđan Fuchs priča legendu o filantropu
moj rukopis


Familija o kojoj pričaš, prvo bogatstvo stiče trgovinom robljem i trgovinom opijumom u Kini. A opijumski ratovi u Kini slušajući i čitajući o njima, su meni bili prvi i šokantni susret s apsurdom.

Kroz istoriju, bio je period kada je gusarenje bilo za neke način života za neke vrsta borbe, za neke unosan zanat. Jevrejske zajednice su za Jevreje koje su gusari oteli, skupljali priloge za otkup, nebitno da li su neznanci, bez obzira je li neko bogat ili sirotinja, da li je više ili manje učen, smatraju se jednakima.

S druge strane, negde sedamdesetih je u Izraelu izvršen pogrom nad Jevrejima Sefardima. (Ozračili su mnogo samo sefardske dece snimajući im glave. Ali to je/se uspešno zataškava.)

Izvinjavam se što upadam. Ne osećam se doraslom, nisam dovoljno/ispravno čitala Dostojevskog da bih mogla da pričam o njemu kao antisemiti. Posebno jer mi je ostao u sećanju Isaia iz Mrtvog doma. Dostojevski nije štedeo ljude opisujući ih što ne znači da je bio rusomrzac ili mizantrop.
Ovo o Jevrejima sam morala da prokomentarišem a verovatno zbog ličnog animoziteta prema bankarima i familiji koja je u vrhu. Razumljivo, Jevrejima je kroz stoleća bilo zabranjeno da imaju posed, mogli su jedino da se bave trgovinom, pozajmicama, vekovima su razvijali taj dar.

Isus Hrist i prvi hrišćani bili su jevreji, mnogi hrišćani to zaboravljaju. Pontije Pilat je oprao ruke jer su oni glasniji, bučniji spasli Barabu, a tu svetinu mnogi hrišćani identifikuju s Jevrejima. Pa i Judu identifikuju samo u negativnom, s izdajom što stoji ali meni neki crvić u glavi kucka da je Juda/neko možda/verovatno morao da ispuni proročanstvo. Ne tvrdim, kažem samo pokušavam da razumem.

A Familija je ... ko ih izmisli. Moj stav i ubeđenje.

PS
Da ne bude zabune, nisu jevreji izmislili gusarenje niti su se u nekoj množini time bavili, češće su sami bili žrtve gusara (recimo od naroda u danas bogatom zlato/nafta/trgovina/pustinja/skijališa/ delu jugoistočne Azije koji je u jednom periodu vladao Severnom Afrikom i teritorijom Španije a danas im otvorismo vrata, na čiju korist, videćemo).
TA familija je zgrnula prvo bogatstvo od gusarenja i opijuma.
buckoalisac buckoalisac 13:58 06.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

Goran Vučković
Mislim da mi u današnje vreme uopšte nemamo predstavu kolike su bile razmere antisemitizma u celoj Evropi sve do kraja Drugog svetskog rata

Jedan od tabua "nove Evrope"...


"Druge Evrope" ?
Goran Vučković Goran Vučković 14:38 06.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

"Druge Evrope" ?

Mislio sam na posleratnu - posle II svetskog rata.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:11 06.03.2013

Re: antisemitizam naš nasušni

a ona se vrlo očistila, kao moralni smo od danas, 10.5.1945. gimme a break, mate.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:30 06.03.2013

maestro i margie

hajkula1

1.Familija o kojoj pričaš, prvo bogatstvo stiče trgovinom robljem i trgovinom opijumom u Kini. A opijumski ratovi u Kini slušajući i čitajući o njima, su meni bili prvi i šokantni susret s apsurdom.

2.Kroz istoriju, bio je period kada je gusarenje bilo za neke način života za neke vrsta borbe, za neke unosan zanat. Jevrejske zajednice su za Jevreje koje su gusari oteli, skupljali priloge za otkup, nebitno da li su neznanci, bez obzira je li neko bogat ili sirotinja, da li je više ili manje učen, smatraju se jednakima.

3.S druge strane, negde sedamdesetih je u Izraelu izvršen pogrom nad Jevrejima Sefardima. (Ozračili su mnogo samo sefardske dece snimajući im glave. Ali to je/se uspešno zataškava.)

4.Izvinjavam se što upadam. Ne osećam se doraslom, nisam dovoljno/ispravno čitala Dostojevskog da bih mogla da pričam o njemu kao antisemiti. Posebno jer mi je ostao u sećanju Isaia iz Mrtvog doma. Dostojevski nije štedeo ljude opisujući ih što ne znači da je bio rusomrzac ili mizantrop.
Ovo o Jevrejima sam morala da prokomentarišem a verovatno zbog ličnog animoziteta prema bankarima i familiji koja je u vrhu. Razumljivo, Jevrejima je kroz stoleća bilo zabranjeno da imaju posed, mogli su jedino da se bave trgovinom, pozajmicama, vekovima su razvijali taj dar.

4.Isus Hrist i prvi hrišćani bili su jevreji, mnogi hrišćani to zaboravljaju. Pontije Pilat je oprao ruke jer su oni glasniji, bučniji spasli Barabu, a tu svetinu mnogi hrišćani identifikuju s Jevrejima. Pa i Judu identifikuju samo u negativnom, s izdajom što stoji ali meni neki crvić u glavi kucka da je Juda/neko možda/verovatno morao da ispuni proročanstvo. Ne tvrdim, kažem samo pokušavam da razumem.

5. A Familija je ... ko ih izmisli. Moj stav i ubeđenje.

6. Da ne bude zabune, nisu jevreji izmislili gusarenje niti su se u nekoj množini time bavili, češće su sami bili žrtve gusara (recimo od naroda u danas bogatom zlato/nafta/trgovina/pustinja/skijališa/ delu jugoistočne Azije koji je u jednom periodu vladao Severnom Afrikom i teritorijom Španije a danas im otvorismo vrata, na čiju korist, videćemo).
TA familija je zgrnula prvo bogatstvo od gusarenja i opijuma.


au, Hajki, odakle ti ovo 1,2,3,5, i 6? molim, daj mi molim te, ozbiljan i racionalni izvor odakle si izvukla ovu informaciju?

ne znam ko ima luđi izvor informacija, ti ili Vučko koji u potaji veruje da smo sami sebe izrokali u holokostu?

четврто, није нико оценио Феђу као антисемиту, већ као човека који је неговао, у свој сопственој идентификацији са христом, несхватљиву духовну бојазан од јевреја.

што се самог честитог јошуе тиче, много је контрадикција око његовог привођења и хапшења у јерусалиму. јерусалимљани - од којих сам сам један, тач ми џерузалем, белгрејд ен њу нау ен ајм гојин ту скру ју мадрфакр! - нису монолитна руља.

има нас наких и ваких, има ових који вичу Осана, благословен јако грјади во имја господње, дивни, драги, мистично-симпатични јерусалимљани, а има и шабањероса који су у фазону шлихтања дебелог римљанима.

једна слика да је дечко загинуо на правди бога, јер се покачио са мафијом. значи, је л'ти мрзиш србе, рецимо, јер смо допустили да нам смакну Ђиђу, и нико се није заузео за њега, или сматраш да је нека ограничена скупина дебила пробушила човеку срце?

баш си ме запрепастила овим неразумевањем ситуације.


Goran Vučković Goran Vučković 23:08 06.03.2013

Re: maestro i margie

ne znam ko ima luđi izvor informacija, ti ili Vučko koji u potaji veruje da smo sami sebe izrokali u holokostu?

?!
docsumann docsumann 19:06 04.03.2013

antjevrejstvo na kolektivnoj razini

je fenomen s kojim ne mogu da intereagujem, dok sam, s druge strane, sa dvojicom prijatelja koji su prilični judeofobi vodio česte i kako to obično biva neproduktivne diskusije.
mnogi od njihovih navoda za mene su neprovjerljivi (ili bi zahtjevali neka dubinska istraživanja za koja nisam zainteresovan), a mnogi su na nivou "pijačnog" frljanja podacima i olakog zaključivanja tipa nema (sem par izuzetaka) velikih umjetnika među Jevrejima.
primjetio sam da često skaču sa sudržanog anijevrejstva kojeg vezuju za neku tajnu jevrejsku elitu, izuzimajući običan narod, na pomenute stereotipe.
naravno, kad se radi o konkretnim, rijetkim Jevrejima sa kojima se susreću u svakodnevnom životu, njihovi sudovi su posve drugačiji, da ne kažem - normalni.

maksa83 maksa83 19:15 04.03.2013

Re: antjevrejstvo na kolektivnoj razini

naravno, kad se radi o konkretnim, rijetkim Jevrejima sa kojima se susreću u svakodnevnom životu, njihovi sudovi su posve drugačiji, da ne kažem - normalni.

Negde sam čitao da je Hitlerov galerista (ili neka slična funkcija u njegovom životu) u Nemačkoj bio Jevrejin, i ovaj ga uopšte nije doživljavao kao neku pretnju, opasnost ili "nešto drugačije". Navodno je flipnuo tek kad je došao u Beč koji je bio prepun Hasida koji su čak i u to vreme sa svojom odećom, šeširima i frizurama i običajima štrčali. Navodno ih je tek tu doživeo kao "neki drugi svet" i pretnju civilizaciji. Jevreji koje je znao mu nisu smetali, čak je lekar njegovih roditelja koji je bio Jevrejin odmah po Anšlusu stavljen Hitlerovom naredbom pod specijalnu zaštitu Gestapoa dok ne proda kuću i završi papire za emigraciju u USA. Kako god, od tih para mu je dozvoljeno da iznese samo 16 rajhsmaraka.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:00 04.03.2013

Re: antjevrejstvo na kolektivnoj razini

to je posledica jugoslovenskih nacionalizama, i ta vrsta straha je ukorenjena u komunizmu, staljinizmu zapravo, a potom i u titovom okretanju na arapsku stranu nafte radi, i u usvajanju konsekventno antiizraelske retorike, posebno u dogadjajima na relaciji izrael-arapi 1967-73.
hajkula1 hajkula1 22:15 06.03.2013

Re: antjevrejstvo na kolektivnoj razini

Srđan Fuchs
to je posledica jugoslovenskih nacionalizama, i ta vrsta straha je ukorenjena u komunizmu, staljinizmu zapravo, a potom i u titovom okretanju na arapsku stranu nafte radi, i u usvajanju konsekventno antiizraelske retorike, posebno u dogadjajima na relaciji izrael-arapi 1967-73.



Ne bih se složila. Imala sam komšinice (umrle prirodnom smrću u dubokoj starosti)koje su preživele okupaciju u II sv. ratu, jer su ih prijatelji sačuvali. Postoji osećaj solidarnosti sa jevrejskim narodom a ujedno dosta njih mrzi Familiju.
O državi Izrael ima različitih stavova, te ispravno, te nije ispravno, ali prema Izraelcima prevladava sažaljenje jer ko je doživeo rat, žao mu je ljudi koji žive u takvim uslovima.


PS
Rotšildi pobegli na Fidži.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:32 06.03.2013

Re: antjevrejstvo na kolektivnoj razini

рат је једна ствар, послератни тито друга, имаш код мене у историји блога, куцкао сам тито-бен гурион преписку.
expolicajac expolicajac 19:11 04.03.2013

Prilog kvalitetnom tekstu

U carskoj Rusiji nije bilo velike koncentracije jevrejskog stanovnišva, sve do prve podele Poljske (1772) godine, tako da anitsemitizam nije bio ni izražen. Antisemitizam počinje da buja onog trenutka kada jevreje, kao do tada gotovo vanklasnu društvnu skupinu, zahvata buržuaska revolucija i počinje klasno raslojavanje unutar te društvene skupine. Razlike u materijalnom statusu su kod samih Jevreja doveli do niza unutrašnjih sukoba u cilju prilagođavanja vere i kanonskih pravila propisanih Starim zavetom novonastalim uslovima u kojima je "narod bez države" morao da opstaje.
Antisemitizam svoje izvorište nalazi u jevrjeskom pristupu antropomorfnom "Bogu" (bog spava, igra se, čak i uči) koji se značajno kosi sa hrišćanskim sagledavanjem #Boga". Jevreji kroz svoja dela, govore o Isusu kao vanbračnom detetu Marije koja je imamla muža po imenu Papus ben Jhuda i ljubavnika Pandiru, a spominje se da je vodila ljubav i sa nekim stolarom, i td...
Ono što je zapravo antisemitizam može se najbolje sagledati kroz antisemitski pamflet austrijskog teologa Augsta Rohlinga (1839-1912) profesora crkvenog prava na Praškom nemačkom univerzitetu. U svom delu "Der Talmudjude" (1871) koji je preveden na mnoge jezike, pa i ruski, dat je siže svih antisemistskih postavki. Jedan od modifikovanih prevoda pojavio se i kod nas 1879 godine, u Novom Sadu, pod naslovom "Vjerozakonsko učenje Talmuda ili ogledalo čivutskog poštenja" koji je izradio Vasa Pelagić, potaknut zahtevima evropske diplomatije izrečenim na Berlinskom kongresu da se jevrejima u Srbiji i Ruminiji prizna ravnopravnost.
Ovo su samo putokazi kojima bi tebalo ići u razumevanju tog dubokog sukoba.
apostata apostata 21:03 04.03.2013

Re: Prilog kvalitetnom tekstu

Hvala na prilogu.
Baš sam razmišljao o tome da jedan blog posvetim Rolingu.
nsarski nsarski 00:21 05.03.2013

Re: Prilog kvalitetnom tekstu

Baš sam razmišljao o tome da jedan blog posvetim


Kad smo vec kod teme (Rusi i Jevreji), bilo bi lepo posvetiti jedan blog Autonomnoj Oblasti Биробиджан
apostata apostata 21:00 04.03.2013

Misija

Hvala svima na pohvalama, komentarima i opaskama (vilovuk je u pravu - treba Grigorjevič ... zeza me ijekavština).

Pored vječne teme antisemitizma, nekoliko vas je apostrofiralo onaj sukob misija dvaju naroda, a zatim i naročito misiju ruskog naroda.

Ideja pozvanosti Rusa da spasu svijet je veoma stara i povezuje se prvo sa intezivnim kontaktima sa Hazarskim carstvom, a zatim i sa političkom propašću pravoslavnih naroda.
Ubijeđenje u postojanje misije naročito je pojačavao osjećaj ispravnosti odbijanja Rusa da prihvate Firentinsku uniju, iza koje je ubrzo pao Konstantinopolj.

I teorija o Trećem Rimu je stvorena upravo neposredno nakon pada Drugog Rima i ona je bila postojani generator ideje misije. Od tada je ideja stalno bila prisutna, no koliko je ona bila raširena u narodu, to je diskutabilno.
Tako da je u suštini ona uvijek bila res privata inteligencije, prvo duhovne, a zatim i one druge.

I veoma interesantno je da su joj sa vremena na vrijeme značajne impulse davali Jevreji.

Problem nastaje kada jedan dio te inteligencije zaključuje da je i država svojim imperijalnim ponašanjem, a i Crkva sa svojim cezaropapizmom izdala ideju Trećeg Rima i da je zbog toga ta ideja nastavila živjeti u narodu ... mada za to naravno nije bilo nikakvog konkretnog dokaza.

Tek u 19 v. ova teorija biti potkrepljena detektovanjem određenih karakteristika Rusa (pri tome se u prvom redu misli na seljake), ali, za razliku od Dostojevskog koji nju i dalje posmatra prvenstveno kao religiozno-duhovnu misiju, najveći dio inteligencije je prihvata transformisanu.

Ono što je zanimljivo da su u stvaranju te nove transformisane ideje učestvovali i slavjanofili i tzv. zapadnjaci.
Prvi su to novo shvatanje misije i dalje uvijali u religiozni celofan, a drugi (odnosno jedan njihov dio koji je vodio Hercen) joj daju otvoreno socijalni karakter .
Obe te struje u ruskoj inteligenciji su spas vidjeli u ruskoj seoskoj občini.

Presudna stvar u odabiru smjera u kojem će se kretati ideja misije bio je zapadnjački udio. On je lijevi karakter te misije učinio dominantnim, a dalji razvoj kapitalizma u Rusiji ga je radikalizovao do extrema.

Berđajev npr. kaže da je latentni jevrejski mesijanizam Marksa (a on je od uvijek kod Jevreja imao i socijalni karakter), našao izuzetno pogodno tlo na već uveliko lijevo transformisanom ruskom mesijanizmu.

Te je tako svjetska religiozno-duhovna misija Rusije prerasla u svjetsko-socijalnu misiju SSSR-a, a Treći Rim je zamjenila Treća internacionala.
docsumann docsumann 21:15 04.03.2013

Re: Misija

Berđajev npr. kaže da je latentni jevrejski mesijanizam Marksa (a on je od uvijek kod Jevreja imao i socijalni karakter), našao izuzetno pogodno tlo na već uveliko lijevo transformisanom ruskom mesijanizmu.


koliko se sjećam (davno sam čitao) upravo je Berđajev objašnjavao često učešće Jevreja u revolucionarnim pokretima time što je u samoj srži njihovog religiozno-kulturnog naslijeđa prisutna ideja o božjem carstvu na zemlji, a ne na nebu, kao kod hrišćana.
dakle pravedno društvo je moguće sada i ovdje, a ne na onom svijetu.

apostata apostata 21:34 04.03.2013

Re: Misija

docsumann


koliko se sjećam (davno sam čitao) upravo je Berđajev objašnjavao često učešće Jevreja u revolucionarnim pokretima time što je u samoj srži njihovog religiozno-kulturnog naslijeđa prisutna ideja o božjem carstvu na zemlji, a ne na nebu, kao kod hrišćana.
dakle pravedno društvo je moguće sada i ovdje, a ne na onom svijetu.

I ne tvrdi to samo Berđajev ... mnogi o tome govore, npr. Rasel u Istoriji zapadne filozofije.

Sve revolucije, utopije, socijalizmi i druge ideje koje zagovoravaju "raj na zemlji" - u svojoj su suštini starozavjetne, jevrejske.
docsumann docsumann 21:37 04.03.2013

Re: Misija

I ne tvrdi to samo Berđajev ... mnogi o tome govore, npr. Rasel u Istoriji zapadne filozofije.



toj knjizi se ovih dana upravo vraćam (istina, parcijalno) po treći put
freehand freehand 22:43 04.03.2013

Re: Misija

Pored vječne teme antisemitizma, nekoliko vas je apostrofiralo onaj sukob misija dvaju naroda, a zatim i naročito misiju ruskog naroda.

Kad smo kod antisemitizma: Semiti
Interesantno je da ogromna većina ljudi pod ovim pojmom podrazumeva samo Jevreje, što je daleko od istine.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:11 04.03.2013

Re: Misija

freehand
Pored vječne teme antisemitizma, nekoliko vas je apostrofiralo onaj sukob misija dvaju naroda, a zatim i naročito misiju ruskog naroda.

Kad smo kod antisemitizma: Semiti
Interesantno je da ogromna većina ljudi pod ovim pojmom podrazumeva samo Jevreje, što je daleko od istine.


Ma ok, to je već opšte mesto. I žilet je samo parče oštrog i veoma tankog metala kojim se briješ, bez obzira ko ga je napravio.
Mislim da večina ovde prisutnih ljudi zna da Semiti nisu samo Jevreji i bez tvoje intervencije.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:16 04.03.2013

Re: Misija

apostata
...
Ideja pozvanosti Rusa da spasu svijet je veoma stara i povezuje se prvo sa intezivnim kontaktima sa Hazarskim carstvom, a zatim i sa političkom propašću pravoslavnih naroda.
Ubijeđenje u postojanje misije naročito je pojačavao osjećaj ispravnosti odbijanja Rusa da prihvate Firentinsku uniju, iza koje je ubrzo pao Konstantinopolj.

I teorija o Trećem Rimu je stvorena upravo neposredno nakon pada Drugog Rima i ona je bila postojani generator ideje misije. Od tada je ideja stalno bila prisutna, no koliko je ona bila raširena u narodu, to je diskutabilno.
Tako da je u suštini ona uvijek bila res privata inteligencije, prvo duhovne, a zatim i one druge.


pisao o tome već spominjani Berđajev u "Ruskoj ideji". mislim da je to jedna od "must read" knjiga za nekoga ko bi da razume ili čak proučava te ruske tripove.
freehand freehand 23:19 04.03.2013

Re: Misija

Mislim da večina ovde prisutnih ljudi zna da semiti nisu samo Jevreji i bez tvoje intervencije.

Ja se izvinjavam ako je moj komentar shvaćen kao nadobudno ponavljanje opštih mesta. Nije mi to bila namera.
A znaš, Vrabac, ja volim o ovom mestu da mislim kao o kutku na kome postoji nešto veći procenat no napolju ljudi koji su svesni da ne znaju sve.
Mislim da se takvi neće ljutiti na moj komentar, koliko god bio naivan i trapav.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:50 04.03.2013

Re: Misija

freehand

Mislim da se takvi neće ljutiti na moj komentar, koliko god bio naivan i trapav.


Ma daj bre, ne uzimaj k srcu, zezam se. Evo ti još jedan smajli (univerzalni lek za sve internetske nesporazume)

nego meni je zanimljivo još i ovo iz samog teksta:

Za Dostojevskog, ali i ne samo za njega, nego i uopšte za rusko narodno poimanje hrišćanstva, karakteristično je shvatanje spasenja kao kolektivnog čina,


to stoji ali verovatno se baš i zbog toga kod onoga što je bilo neki krem
ruske filozofsko-teološke misli docnije javlja otpor prema takvom poimanju hriščanstva pa je Bulgakov (Sergej) u jednom trenutku pisao da "se spasavaju samo pojedinci a ne narodi" a Berđajev hriščanstvo nazivao "aristokratskom religijom" (u smislu duhovne aristoktratije, a ne nasledne).
myredneckself myredneckself 01:59 05.03.2013

Eh, da sam bogat

Malo muzike, za predah
Mjuzikl Violinista na krovu baziran je na pričama o Tevye mlekadžiji, čiji je autor Solomon Naumovich Rabinovich a.k.a. Шолом-Алейхем, Jevrej iz Rusije, (Ukrajine)



drzura drzura 21:59 05.03.2013

Re: Misija

Hvala svima na pohvalama, komentarima i opaskama (vilovuk je u pravu - treba Grigorjevič ... zeza me ijekavština).


preporuka za blog,pa kad smo već kod ispravljanja može i ono u prvoj rečenici Mihalovič u Mihajlovič
Siguran sam da je ogromna većina ovdašnjih blogera ‘skontala' da se ono Fjodor Mihalovič odnosi na Dostojevskog .., e ali zato iskreno sumnjam da to vrijedi i za ono drugo u naslovu navedeno ime i očestvo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:32 05.03.2013

poreklo reci semit

a je l' zna ko poreklo ove reci?
docsumann docsumann 19:55 05.03.2013

Re: poreklo reci semit

Srđan Fuchs
a je l' zna ko poreklo ove reci?


po Semu, Nojevom sinu.
mirelarado mirelarado 20:10 05.03.2013

Re: poreklo reci semit

Srđan Fuchs
a je l' zna ko poreklo ove reci?


"А Ноју кад бје пет стотина година, роди Ноје Сима, Хама и Јафета."

"И Симу родише се синови, најстаријем брату Јафетову, оцу свијех синова Еверовијех." (Постање, 5.32; 10.21)

;-)
docsumann docsumann 20:22 05.03.2013

Re: poreklo reci semit

mirelarado
Srđan Fuchs
a je l' zna ko poreklo ove reci?


"А Ноју кад бје пет стотина година, роди Ноје Сима, Хама и Јафета."

"И Симу родише се синови, најстаријем брату Јафетову, оцу свијех синова Еверовијех." (Постање, 5.32; 10.21)

;-)


Sima Kosmos iz dalekog svemira
mirelarado mirelarado 20:44 05.03.2013

Re: poreklo reci semit

Sima Kosmos iz dalekog svemira


Сима Страхота.
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:54 05.03.2013

Re: poreklo reci semit

mirelarado
Sima Kosmos iz dalekog svemira


Сима Страхота.


Ovaj?

freehand freehand 21:56 05.03.2013

Re: poreklo reci semit

Bojan Budimac
mirelarado
Sima Kosmos iz dalekog svemira


Сима Страхота.


Ovaj?


To je Strmoglavi Badža.
mirelarado mirelarado 23:03 05.03.2013

Re: poreklo reci semit

freehand
Bojan Budimac
mirelarado
Sima Kosmos iz dalekog svemira


Сима Страхота.


Ovaj?


To je Strmoglavi Badža.


Licentia traductorica. Сима Страхота је звучно ближи оригиналу.

P.S. Апостата, извињавам се због неозбиљног трола. Текст је одличан, а колико је разорна била расна и шовинистичка мржња, набујала у 19. веку, показало се, на жалост, у оном најкрвавијем, наредном.
milisav68 milisav68 23:51 05.03.2013

Re: poreklo reci semit

freehand
Bojan Budimac
mirelarado
Sima Kosmos iz dalekog svemira


Сима Страхота.


Ovaj?


To je Strmoglavi Badža.

Ja ipak mislim da je to bio Ljubiša Bačić.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana