Ali budimo realni, GMO se proizvodi iznuđeno, bliži se kraj onog povrća što raste autohtono iz semena bez umešavanja ljudi. Toga roda nije dovoljno, razlog je uvećanje broja zemljana, ima mnogo usta koja ga potražuju pa je nadoknada nedostajuće količine proizvedena sa dodatcima koji ubrzavaju rast, povećavaju količinu i daju veoma lep izgled. Povrće tako poraslo je kao kičicom molovano, čak i oku ugodnije nego što to priroda na svoj starinski i stereotipan način može da priušti ogladneloj planetarnoj populaciji. Vremenom je povrće naraslo uz podršku aditiva statsalo kao sasvim legalna i prihvaćena vrsta jer obavlja predviđeni zadatak, hrani naglo nadošli broj ljudi na planeti, zadovoljava estetski kriterijum a snabdeveno je zvaničnim atestima o bezbednosti po zdravlje posle konzumacije, ma šta to značilo.
GMO je kao svaka novina na udaru čistunaca, ekološki tvrdokornih koji još uvek veruju da se točak potrošnje može unatrag vratiti bez obzira na povećanje izgladnelosti, oni veoma glasno i strasno kritikuju masovnu proizvodnju hrane sa dodatcima tvrdeći da će to uništiti živog čoveka jer će ga učiniti neotpornim na mnoge boleštine, doći će do deficita spermatozoida, biće mu umanjena pamet, pretvoriće se u neku od mutiranih vrsta po volji tajanstvenih upravljača planete.
Uprkos značajnom angažovanju ekološki nastrojenih ljudi proizvodnja GMO metastazira širom planete, uspešno se organizuje i podmiruje narasle potrebe i postaje primerom, pokazala se kao efikasna bez obzira na poneki loš efekat, prodire i u druge oblasti ljudskog delanja i proizvodnje menjajući ne samo hemiju proizvoda već i njegovo bitstvo i stereotipan, do skora važeći način mišljenja o prirodi. Na putu je da preovlada teza o prirodi koja je puka scenografija za opstanak i da se kulise mogu menjati voljom ljudi u saglasiju sa prigodnim tekstom za dati trenutak. Nadolazeći trend nezadrživo preplavljuje sve veći prostor na planeti, prodire i tamo gde na oko nema pukotina a posledice su otkrivene pre nekoliko godina i u arhitekturi.
Slično povrću uzgajanom u plastenicima niču zgrade po urbanoj matrici koja je sve sličnija pravougaonom i ekonomično korišćenom prostoru po uzoru na ambijent plastenika sa osobinama koje posledično nastaju dodavanjem aditiva pa se može govoriti zbog poodmaklog procesa i količine primeraka nastalih u novoj situaciji o Genetski modifikovanoj arhitekturi (GMA).
GMA je iznuđena od strane investitora i naručilaca arhitekture koji su zatražili od arhitekata nove prepoznatljive forme, ne radi arhitekture i njenog uspona i iskoraka u neki novi duhovni i civilizacijski prostor, već marketinga radi. Tražili su svoj prepoznatljiv lik na tržištu radi boljeg pozicioniranja. Oduvek je je tako nekako bilo, nisu ni faraoni niti Lujevi bili drugačiji ali je u njihovo vreme produkcija bila samerena moćima zajednice i arhitekata pa je forma bila posledica autentične kreacije. U tek proteklim decenijama sa savremenim prefiksom „potreba za proizvodnjom“, znatno povećane količine zgrada su, kao i kod povrća, zahtevala drugačiji pristup koji bi obezbedio izgradnju u zahtevanoj količini ali i sa dobrim odgovorom na marketinški zahtev.
Onda su arhitekti istraživali, forma i oblik ipak su relativno konačne kategorije a ponuđeni novi raspoloživi materijali za građenje koje industrija stvara svakodnevno postali su nedovoljni. Najzad, zemljina teža se opirala nekim agresivnim novotarijama, arhitekti su u iznudici počeli da dodaju aditive, uglavnom neatestirane, izabrane ličnim angažmanom i mogućnostima talenta pojedinca što je rezultiralo zaista novim formama GMA. Cilj je stvaranje nove arhitekture, lika koji će biti prepoznat u trenutku i obavi zadatak dat od naručioca a arhitekti bi bili zadovoljeni jer mogu ustvrditi da su učinili iskorak u neko novo doba. Cena aditiva nije još uvek tema, uostalom kao i kod svake novine prednost se daje procesu i unikatu a kasnije će možda unikat biti upotrebljen u masovnoj proizvodnji.
Tako je storen zavidan broj autentičnih arhitektronskih tvorevina na novoj misli koja je imala zadatak da zadovolji potrebe naručilaca iz čega su sledili kasnije i epigoni, prepisivači i da bi nadoknadili nedostatak autentičnosti, dodavali su još i još aditiva stereotipnih i već viđenih, neoriginalnih, gubeći često u tom postupku vezu sa stvarnim svetom ili okruženjem u kome su GMA stvarali.
Kada se radi o uzorcima o unikatima ... o kreaciji onda je to sasvim ok ali posle kad započne proizvodnja na nivou velikih brojeva kada se taj novi znak umnogostruči i postane uobičajeni entitet arte fact ili već ... kada zapreti da postane preovlađujući i kada se za razliku od prvostvaralaca pojave na tržištu mnogobrojni epigoni koji uz pomoć aditiva prave arhitekturu zadovoljavajući potrebe naručioca i njihovu čežnju da budu posebni i do sada neviđeni ... Ne preostaje ništa drugo već da počnemo da se divimo produktima GMA i da uživamo u okruženju kakvo smo zaslužili.