Društvo| Porodica| Roditeljstvo

Mart: Prva priča

Bitka za porodilišta RSS / 07.03.2013. u 19:00

Dan nakon objavljivanja teme imamo prvu priču.

Glasanje se vrši davanjem preporuke (klikom na oznaku PREPORUČI u dnu komentara)

Priča je:

1. Ne znaš na šta si sposobna dok ne probaš

 

Vaše priče na temu Kako me je roditeljstvo promenilo... šaljite do 31. marta.



Komentari (4)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 19:01 07.03.2013

Mama Blanca: Ne znaš za šta si sposobna

Posle dodatnih deset dana na već beskrajnu tudnoću, nekoliko sati trudova i dva sata guranja, dobili smo ćuftu. Lepo ime od milja je zaslužila rekordno malom dužinom na rekordno veliku težinu. Ma šta da se priča, bila je kao od planinice odvaljena, od slaninice napravljena. Ponosni tata se hvalio da liči na košarkašku loptu. Naš hrabri tata, jer je tu loptu prvi uhvatio, hrabro izguravši u porodilištu sve te sate zajedno samnom. Sisala je već sa deset minuta na svetu. Primerna beba u svakom pogledu. Izvinjavala se babica zbog devetke, kaže, nije odmah zaplakala. Jede, spava, pa jede, spava i pošteno na dnevno-noćnoj osnovi izbroji oko dvanaest pelena. Dete bez primedbi.
Frka je počela negde oko četvrte nedelje, na ultrazvuku kukova. Teška dislokacija, treće slovo po redu, i kuk sasvim van ležišta. Dobili smo na licu mesta ortopedske pantalonice, i uputstvo da ih ne skidamo dvadeset i tri sata dnevno. Mama je puno plakala. Beba je plakala stalno. Tukla se sa onim pantalonicama, pa sa ogrebotinama na vratu, i tukla se divlje i herojski, a pantalonice ni da mrdnu. Tukli smo se i mi. Mama i tata jedne dobre bebe, koja jako jako pati. Bili smo svi ljuti na to što se desilo. Dobijali smo samo loše vesti, očekujete operaciju, neće moći da sedi, ni da puzi i dugo dugo ni da hoda. Najstrašnije je bilo nespavanje. Borbena ćufta u oklopu koji žulja i boli je stalno plakala. Dvadeset tri od dvadeset četiri sata dnevno. Taj jedan sat u kadici je postao jedino vreme za osmehe. Ostalo, beba se ljutila na sve nas. Tata je smršao šetajući po stanu sa vrištećim paketom na ramenu, mama je padala u nesvest na po sat vremena dva puta dnevno. Ćufta je promukla. Jedne večeri, pre nego što je tata došao sa posla, mama je počela da moli bebu da prestane da plače, pričala joj da moramo još malo da izdržimo, pa ćemo da vidimo kako će brzo da bude bolje. Samo malo da pričekamo, pa odemo kod doktora i biće brzo bolje. Prestala je da plače, i pažljivo slušala kao da treba da uhvati beleške svega što sam obećavala. Tada se nešto desilo, da li mi se učinilo od svog tog stresa, ali kao da je nešto kliknulo, taj kuk, ono plakanje, nešto-nešto, ali nas dve smo uklizale u isti misaoni kolosek – ćufta je sve razumela. Došao je tata, i sa vrata pitao zašto beba ne plače. A beba je gledala jako odraslim pogledom, i prvi put nam se osmehnula, nekako mrdnuvši mrvasti nosić pride.
Nije prošlo mnogo od tada, ali ćufta je sada ćufta samo od milja. Nije više okrugli bebac, nego najbrži atom na kugli zemaljskoj. Dobro je samo što onaj klik između nas dve radi sve dublje i jače. Čim promrda nosićem znam da će da jurne u neku vratolomiju, pa stignem i ja da jurnem za njom.
Mama Blanca
reanimator reanimator 22:07 07.03.2013

Re: Mama Blanca: Ne znaš za šta si sposobna

Prelepo
buckoalisac buckoalisac 12:40 08.03.2013

Re: Mama Blanca: Ne znaš za šta si sposobna

Triput ura za ćuftasti atom !
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 19:01 10.03.2013

Glasanje je završeno

Za ovu nedelju. Hvala vam.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana