Kultura| Literatura| Politika

Intervju sa Igorom Marojevićem

milos_secujski RSS / 15.03.2013. u 19:37

IM
IM
 Igor Marojević rođen je 12. jula 1968. godine u Vrbasu, diplomirao je srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Svoju novelu Obmana Boga objavio je 1997. godine, a onda su se nizali romani Dvadeset četiri zida (1998, 2010), Žega (2004, 2008), za koji je dobio nagradu iz fonda Borislav Pekić i nagradu Stevan Pešić, kao i Šnit (2007, 2008), Parter (2009) Majčina ruka (2011) te zbirke priča Tragači (2001) i Mediterani (2006, 2008), i zbirka eseja Kroz glavu (2012) za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“.

Nekoliko knjiga objavljenih kod nas i u inostranstvu i prisustvo u raznim antologijama bilo je dovoljno da stekne status poznatog pisca. Što se tiče pripovedanja, Marojević je po nekim kritičarima začetnik tzv. krtog realizma, a po drugima etnofikcije. Član je Srpskog i Katalonskog PEN kluba i jedan od osnivača Srpskog književnog društva.

 

1. „Kulturu, prosvetu, nauku i umetnost ne možemo da posmatramo kao trošak, već kao infrastrukturno ulaganje u bolji život svih naših građana.“ Kako komentarišeš 0,62% koji sleduju ministarstvu kulture, a nakon ove izjave predsednika Nikolića na dan knjige u Narodnoj biblioteci?

 

Naš visokopoštovani predsednik ponekad zaista ne zna baš najbolje šta govori. Uostalom, da zna šta govori, bio bi elementarno obrazovan. A moja neznatnost bi rekla da je 0, 62 odsto vladinih sredstava za kulturu, s obzirom na potrebe oligarhije koju predsednik predvodi, i na ukupno stanje stvari, i previše. Smatram da je časnije ukinuti Ministarstvo kulture.

 

2. Ako po definiciji ministra kulture kultura mora biti patriotska, šta dalje? Kakav će tretman imati oni koji misle drugačije?

 

Kultura je u srpskom društvu toliko nebitna da nikakve posledice ni za šta ne može da snosi nijedan od njenih apartnih poslenika. Najgore što se nekom takvom može desiti jeste da ga isprebija šačica samozvanih patriota, ako ima dovoljno nesreće da takvi znaju da čitaju.

 

3. Da li se u vremenu tranzicije reč pisca uopšte čuje? Mari li ko?

 

O svemu tome sam dosta pisao u knjizi eseja Kroz glavu. Poenta je, po meni, otprilike u tome da ako je od devedesetih u Srbiji nažalost gotovo nemoguće da pisac sudski odgovara za svoje književno delo, to nije posledica demokratizacije društva nego mera značaja koji elita propisuje literaturi. I inače, autora čije je delovanje neugodno po društvenu elitu više nije neophodno poslati u zatvor ili, kao u Staljinovoj Rusiji, pod zemlju. Glavni način da se njegovo dejstvo blokira u informaciono doba koje živimo jeste da on bude ignorisan.

 

4.  Postoje li u Srbiji mladi pisci a da nisu pri kraju četvrte decenije života? Jesu li oni prava „underground“ scena?

 

Mladi pisac ne znači mladi čovek. Ne počinje da se piše kad počinje da se živi. Kad je Bolanjo umro, a imao je 50 godina, neke latinoameričke novine su pisale da je umro najbolji svetski mladi pisac. Doduše, postoji termin Under 35, koji po meni mnogo bolje definiše ono o čemu sada govorim, a Bolanjo je primer za fleksibilnost tretmana. Svejedno, ima poneko i u toj kategoriji koju ti pominješ. Trenutno mi pada na pamet Dragoslava Barzut, talentovana pripovedačica i pesnikinja. Ima ih još na toj anderground pesničkoj sceni, ali mislim da ako je već kod nas značaj kulture kakav jeste, onda je izlišno delovati po analogiji sa nekom američkom andergraund scenom. Trebalo bi biti krajnje odlučan u infrastrukturnom delovanju i okupiranju što većeg i što vidljivijeg prostora. Koliko god to nije u duhu andergraunda, u Srbiji ništa nije ono što bi trebalo da bude. Međutim, takva situacija omogućuje razne kreativne kombinacije. Ne mora jedina od njih da bude maštoviti patriotskopljačkaški mentalitet.

 

5. Da li je kultura postala privilegija? Bioskopa je sve manje, pitanje da li svi mogu da priušte odlazak u pozorište, knjige kao da se kupuju samo za sajam...

 

Najveći mogući broj ljudi nema praktično nikakve duhovne potrebe. Kad je u društvu jak srednji sloj, onda je sramota da nisi čitao neku knjigu ili gledao film, pa ljudi iz površnih razloga više čitaju i više gledaju filmove. Kod nas je kultura izgubila kontekst, pa je u vidu publike održavaju pojedinci, uglavnom pojedinke, što nemaju drugog resursa za svoj životni problem ili s kim više da podele svoju životnu priču, nego kroz čitanje ili gledanje, eventualno slušanje.

 

 6. Dobitnik si ovogodišnje nagrade „Desimir Tošić“

 

S jedne strane, uklapa se u moj stav da mogu da primim nagradu ako je nazvana po nekome ili po nečemu koga cenim. Desimir Tošić je bio gospodin koji bi, da je ovo društvo bilo samo malo normalnije, mogao da mu zauzvrat mnogo pomogne svojom mudrošću, a i ovako je u tom smislu učinio ponešto. Na kraju krajeva, novčani iznos nagrade mi je omogućio dug odmor na Kubi.

 

7. Završavaš novu knjigu?

 

U Havani upravo završavam njenu konačnu autorsku verziju, koju ću onda poslati Laguninom uredniku Dejanu Mihailoviću i isključiti se s neta na oko mesec dana. Pretpostavljam da ću kada se vratim u inboksu naći tekst sa njegovim sugestijama. Ne bi trebalo da ostatak procesa traje duže od mesec i po dana, pa bi knjiga morala izaći početkom juna. U pitanju je knjiga priča Beograđanke, u kojoj svoje životne priče izgovara desetak naratorki. Prvi njen deo, „Filozofija za svakog“, sačinjen je iz pripovesti sižejno smeštenih u glavni grad Srbije. Drugi njen deo Beograđanke izgovaraju iz inostranih gradova poput Berlina, Barselone, Londona... Taj ciklus je nazvan „Prodavnica poklona“.

 

 

Atačmenti



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 20:55 15.03.2013

....

Odlican intervju. Svaka cast i za pitanja i za izbor sagovornika.

Mladi pisac ne znači mladi čovek. Ne počinje da se piše kad počinje da se živi
cybernaut cybernaut 22:04 19.03.2013

Re: ....

ništa ja ne bih dodala samo
MRNJAO :)
milojep milojep 20:59 15.03.2013

lead to the answer

Ako krenemo od toga da je ovo intervju a ne 'sedam pitanja za Igora Marojevića' onda ne mogu Bog zna šta pohvalno da dodam. Jedino bih pohvalio samog Marojevića koji je koliko toliko izbegao da podlegne 'poludirigovanim' pitanjima, tj dam ti ptanje a u podpitanju i odgovor.
dolybell92 dolybell92 22:58 15.03.2013

Intervju sa Igorom Marojevićem

"Najveći mogući broj ljudi nema praktično nikakve duhovne potrebe. Kad je u društvu jak srednji sloj, onda je sramota da nisi čitao neku knjigu ili gledao film, pa ljudi iz površnih razloga više čitaju i više gledaju filmove".

Suština (po meni):
"Kod nas je kultura izgubila kontekst, pa je u vidu publike održavaju pojedinci, uglavnom pojedinke, što nemaju drugog resursa za svoj životni problem ili s kim više da podele svoju životnu priču, nego kroz čitanje ili gledanje, eventualno slušanje".

Drugi komentar nemam. Sve je sam rekao.
elis elis 00:48 16.03.2013

Predlog

Miloše, Igor je dovoljno zanimljiv pisac, a blog je dovoljno fleksibilna platforma, pa bi se dalo razmisliti o nešto ekstenzivnijoj formi intervjua. Recimo, intervju koji traje sedam dana, koliko je blog aktivan. Ne bi bilo zgodno, flodovanja radi, da se pitanja izravno ovde psotavljaju, ali možeš uvesti sistem po kom posetioci šalju pitanja na pp, a ti odabiraš najzanimljivija i Igor na njih odgovoara.

Vidiš, zanimljiva ideja, sad ću ja da je pokušam provesti u delo sa još jednim vrsnim srpskim piscem, Čarlijem Stojanovićem.
milos_secujski milos_secujski 13:10 16.03.2013

Re: Predlog

elis
Miloše, Igor je dovoljno zanimljiv pisac, a blog je dovoljno fleksibilna platforma, pa bi se dalo razmisliti o nešto ekstenzivnijoj formi intervjua. Recimo, intervju koji traje sedam dana, koliko je blog aktivan. Ne bi bilo zgodno, flodovanja radi, da se pitanja izravno ovde psotavljaju, ali možeš uvesti sistem po kom posetioci šalju pitanja na pp, a ti odabiraš najzanimljivija i Igor na njih odgovoara.

Vidiš, zanimljiva ideja, sad ću ja da je pokušam provesti u delo sa još jednim vrsnim srpskim piscem, Čarlijem Stojanovićem.

Igor je sad preko bare i neće ga biti neko vreme ni na netu, tako da sam s njim uhvatio poslednji voz, što se ono kaže. Ajd sačekaću da vidim tvoju ideju na delu i uključiću se :)
elis elis 19:03 16.03.2013

Re: Predlog

Prvo ćemo sačekat da Sašin novi roman izađe iz štampe, brzo će to. Da ga ne reklamiramo na neviđeno

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana