Prvo moram da se izvinim što zbog nekih obaveza malo kasnimo sa objavljivanjem trećeg teksta u ovoj seriji ekonomskih blogova. Zato, veliko HVALA svima koji su izdržali do sada i koji još uvek žele da učestvuju u ovoj, meni zaista zanimljivoj diskusiji.
Jedna od veoma važnih tema tokom, vama sada već dobro poznate, ekonomske konferencije održane nedavno u Forin ofisu bila je uloga stranih vlada u globalnoj ekonomiji. O tome ćemo razgovarati u ovom blogu.
Čak i diskusija o pravoj ulozi domaće vlade uvek vodi do žustrih ideoloških diskusija. Većina (mada, naravno ne svi) se slaže da država ima ulogu u obezbeđivanju osnovnih javnih usluga, poput zdravstva, obrazovanja i infrastrukture. S druge strane uloga države u biznisu je mnogo diskutabilnija. Liberali veruju da privatni potrošači i poslovni ljudi mogu mnogo bolje odlučiti šta treba proizvoditi i kupovati, a da zvaničnici samo rasipaju (ili kradu) novac poreskih obveznika. Socijalisti veruju da se mogu postići bolji rezultati ako političari imaju razvijen ekonomski plan, a da slobodno tržište vodi u društvenu polarizaciju i druge slične probleme. Većina država je negde između ovih pozicija. Ipak, vodi se jedna još osetljivija diskusija - ona koju želim da otvorim danas - šta je uloga vlade u ekonomiji države.
To je veoma važno pitanje iz tri razloga: i) nacionalna bezbednost; ii) posledice po slobodnu trgovinu; iii) rizik i mogućnosti za sopstvenu ekonomiju.
Poseban fokus, tokom konferencije u Forin ofisu, usmeren je na uspon veoma moćnih, svetskih ekonomija koje imaju podršku države. Mislim da je najviše suprotstavljenih stavova izrečeno tokom ove diskusije.
Kolege koje rade u Kini, Južnoj Koreji i Nemačkoj su izneli neka svoja saznanja i stavove. Među deset najvećih kompanija u svetu po prihodima, tri su kineske, državne kompanije. Mnoge nacionalne naftne kompanije, banke, luke, avio kompanije i druge, koje su u potpunom ili delimičnom vlasništvu svojih vlada, šire svoje aktivnosti po svetu. Neke od najpoznatijih, uglavnom azijskih, tehnoloških kompanija, čije proizvode i vi i ja koristimo svaki dan, imaju veoma bliske veze sa političarima u svojim državama.
Da li se ove kompanije ponašaju isto kao i privatne multinacionalne kompanije sa Zapada? Da li se njihove vrednosti i ciljevi razlikuju od onih u klasičanom biznisu? Kakvu ulogu takve kompanije mogu imati u globalnom ekonomskom oporavku? Da li su to produktivne, uspešne kompanije koje mogu imati koristi od 'ekonomije razmera'? Ili one uzimaju resurse manjim, privatnim firmama koje su efikasnije i manje korumpirane? Da li bi Velika Britanija trebalo da se plaši takvih kompanija zbog prikrivenog uticaja stranih vlada i zbog nefer konkurencije za naše kompanije? Ili bi trebalo da ih prihvatimo, jer kao snažne kompanije koje imaju podršku države mogu bolje da investiraju i zapošljavaju tokom ovog perioda ekonomskih teškoća? Podsetili su nas da su SAD nedavno odbile investiciju kineskog proizvođača farme vetrenjača iz razloga nacionalne bezbednosti. Isto su pre toga uradili sa bliskoistočnom kompanijom koja upravlja lukama. Da li bi Britanija ili Srbija bile u pravu ako urade isto? Ili bi, zbog teških vremena, trebalo da prihvatimo investicije, odakle god da dolaze?
Šta učešće države znači za slobodnu trgovinu? Počevši od velikih proizvođača aviona, preko velikih investicionih banaka u EU, do „nacionalno-strateških proizvođača jogurta", mnoge industrije širom sveta imaju directnu ili indirektnu podršku poreskih obveznika. Predstavili su nam primere komunalnih kompanija u zemljama članicama EU koje imaju podršku države, a koje su učestvovale na tenderima u Velikoj Britaniji. Da li je fer da njihove vlade podržavaju kompanije koje se bore za posao sa našim lokalnim firmama? Ili to samo znači da su potrošači u Britaniji dobili najpovoljniju ponudu, koju su subvencionisali naši inostrani prijatelji?
Suvereni investicioni fondovi iz bogatih zemalja (obično proizvođača nafte) su među najvažnijim svetskim investitorima. Velika Britanija je poslednjih godinaimala dosta koristi od takvih investicija, od vodosnabdevanja do londonske ikone „Battersea Power Station". Bilo mi je veoma zanimljivo da pratim kojom je brzinom javnost promenila stav prema stranim suverenim investicionim fondovima. Kada sam ušao u diplomatsku službu, pre samo četiri godine, dobio sam zadatak da napišem izveštaj o ovim fondovima. To je bilo vreme kada su ih se i ljudi i mediji plašili, smatrajući ih štetnim stranim uticajem. A sada ih smatraju dobrodošlim investicionim partnerima! Da li se radi o razumnoj, dobro promišljenoj evoluciji u našim stavovima? Ili je u pitanju nepromišljena politika koja je rezultat očajanja usled ekonomske krize?
Ipak, pomalo sam zabrinut kada se radi o učešću države u svetskim kompanijama. Lako je kriviti kapitalizam i slobodno preduzetništvo za svetsku ekonomsku krizu. To je donekle tačno. Ali i loša politika je podjednako kriva - moje iskustvo kaže da najveće ekonomske probleme obično izazivaju političari, a ne poslovni ljudi (čak ne ni bankari!). I plašim se da se državne kompanije često suočavaju sa rizikom da budu zloupotrebljene u političke svrhe. A to nikome ne bi koristilo - ni potrošačima, ni poreskim obveznicima, niti generalno svetskoj ekonomiji. Moramo pažljivo da pratimo kako države utiču na ekonomska dešavanja. Kao u slučaju suverenih investicionih fondova, moramo pažljivo da razmotrimo njihove investicione motive, međutim, ja verujem da su oni u suštini dobroćudna pojava.
Ali šta vi mislite o ovome? Da li biste voleli da kupujete jeftinije gorivo, mobilne telefone i avionske karte koje su subvencionisali stranci, čak i kada to znači da neka kompanija iz Srbije neće biti toliko konkurentna? Da li bi Vlada Srbije trebalo da poveća poreze da bi podržala lokalne kompanije i industriju? Da li bi bilo u redu da neka strana zemlja, potpuno drugačije ideologije od ove u Srbiji, kupi i vodi telekomunikacione mreže, vodosnabdevanje, energetiku ili rečne luke, ako bi to značilo veliku investiciju i hiljade novih radnih mesta za građane Srbije? Da li bi bilo u redu da neki bliskoistočni suvereni investicioni fond kupi Beograđanku ili Petrovaradinsku tvrđavu da bi je sačuvali za budućnost?
Alex Brooks
drugi sekretar