nisam slušala radio.
uvek sam volela da sebi puštam životni saundtrek:)
jedini izuzetak su godine studija kada je bilo komplikovano
nositi opremu i nosače zvuka po podstanarskim sobama.
sa televizijom je bilo drugačije.
bila sam fan.
volela sam filmove, primala se na serije,
kad sam porasla zainteresovala me i politika,
i informativni programi.
kad su klinci bili klinci naučili su da čitaju
uz brojke i slova, odrastali iz crtaće što sa programa ,
što sa videokaseta koje su tada bile neverovatna mogućnost izbora.
snimali smo nove spotove sa emtivija,
9. mart sa studija b isvašta nešto.
alli, prošlo je vreme. tv više nema smisla.
previše reklama, previše belog šuma, previše buke.
kada su deca došla na studije trebao im je net.
2006. kada sam ih pitala da li žele tv u stanu, odbili su kategorično.
nekako u to vreme i ja sam se primila na net.
i od tada mi je dovoljan.
sve što je na bilo koji način značajno na teveu, pojavi se na netu
posle par minuta ili par sati, ne pravim problem, ja ne žurim nigde.
i možda nešto ne saznam prva, a bog zna da se radujem što za mnogo toga ne znam.
a sasvim sam sigurna da sam i propustila poneku dobru stvar.
ps. koristm ovu priliku da svim keltima,
a naročito ircima čestitam jučerašnji praznik