Putovanja| Sport

Sve svoje sa sobom kotrljam (vodič za cikloturing), 1. deo

Snezana Radojicic RSS / 29.03.2013. u 07:53

Mnogi čitaoci mog bloga pitaju me kako da krenu na kraći ili duži put biciklom i predlažu mi da napišem nešto o tehničkim detaljima u vezi sa takvim načinom putovanja. Radi njih i svih onih koji bi da se upuste u avanturu na dva točka, pokušaću da sažmem svoje skoro dvogodišnje iskustvo na drumu u kratak i lako razumljiv vodič, u kome će najviše mesta biti posvećeno specifičnostima cikloturinga. Teme koje su zajedničke mnogim outdoor aktivnostima – poput izbora kamperske opreme i njenog korišćenja – biće obrađene sasvim kratko; opširniji saveti i uputstva o tome mogu se naći u Kamperskom vodiču, koji se u nastavcima objavljuje na portalu Q-Sphere.

Moj-bicikl-300x205.jpg

Izbor bicikla za putovanje

Mnogo je mistifikacija oko ovog pitanja. Turing ili treking bicikl, maunti ili hibrid, točkovi od 26 inča ili od 28, aluminijum ili hromolibden ram, suspenzije ili tvrda viljuška, gel-sedište ili Brooks, hidraulične ili V-brake kočnice, koja kategorija menjača, koja kaseta, a šifteri, a...?

Ako nemate para za dobar bicikl, neka vam to ne bude opravdanje da se ne otisnete tamo gde biste želeli – skoro svakim „kršem“ možete krenuti na putovanje. Sretala sam putnike na ponikama, na biciklima bez brzina, na gradskim biciklima... koji potvrđuju pravilo da „boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka“. Međutim, prilično je izvesno da će vam zbog neodogovarajućeg bicikla tura presesti ili da ćete utrošiti silno vreme fiksirajući probleme koji će iskrsavati na vašem dvotočkašu.

Kako onda naći onu zlatnu sredinu – da ne morate da se bacate u trošak kupujući bicikl specijalno za putovanje, a da opet budete koliko-toliko sigurni da će vaš velosiped izdržati iskušenja koja ga očekuju?

Razmislite o sledećim pitanjima:

Da li biciklom koji imate možete da pređete 50 ili više kilometara dnevno'?

Fahrad-300x225.jpg

Da li se svi delovi drže na okupu kada ga natovarite punim cegerima sa pijace? (Za probu, možete ih jednostavno okačiti na volan, a na paktreger smestiti svoje ili komšijsko dete teško oko 10 do 15 kilograma -- i videti kako to približno izgleda kada imate bisage.)

Da li možete da izvozite uz srednje strmu uzbrdicu (oko 5% do 7% nagiba)?

Da li sa njega ne otpadaju delovi kada se stuštite niz drugu stranu tog brda, natovareni istim onim cegerima i putnikom na paktregeru?

Ukoliko su odgovori na ova pitanja zadovoljavajući, bicikl koji imate poslužiće za većinu prosečnih tura. A to znači da ćete njime moći da stignete u komadu do mora, ili do Holandije, ili čak na niže delove Alpa.

Ako imate para i odlučite se da kupite novi ili polovni bicikl za putovanja, obavezno prethodno napravite probnu turu. Čak i prosečno dobar bicikl koji dugo vozite bolji je izbor od odličnog bicikla na koji nikada ranije niste seli.

Jedan od najpoznatijih i najboljih bicikala za ture je Koga Myata World Traveler. Ima specijalni aluminijumski ram, koji je pravljen ručno i bez zavarenih delova, sa cevima koje su trostruko kaljene; komplet Shimano SLX kasete i menjače; hidraulične kočnice Magura; Shimano XT nable za 40 žica koje su specijalno ojačane za nošenje velikih težina; automatsko prednje svetlo... Sličnih performansi je i Fahrad Manufakture. Cene im se kreću od 800 do 1 000 evra za polovni do 2 000 evra za novi.

Koga-Myata-World-Traveler.jpeg

Ako ne možete sebi da priuštite pravi turing bicikl, odličan izbor biće i treking bicikl ili solidan maunti bajk, zavisno od toga da li ćete pretežno voziti po asfaltnoj ili zemljanoj podlozi kao i od konfiguracije terena. Za asfaltnu podlogu i ravan teren, preporučuju se točkovi od 28 inča i tvrda viljuška, dok za zemljane podloge i brdoviti teren obavezno nabavite točkove od 26 inča i, poželjno, viljušku sa suspenzijama.

Kvalitet ostale opreme zavisi od dubine vašeg novčanika, navika i uverenja. Rasprave o tome da li je moguće putovati sigurno i udobno biciklom sa osrednjom opremom, prilično su bespredmetne. Svim skepticima izbijam argumente sopstvenim primerom:

MArton-Plus-224x300.png

Vozim bicikl težak 13,5 kg. Ram je hromolibdenski (legura različitih metala), ima tvrdu viljušku, zadnja kaseta Shimano Acera (menjana jednom na oko 18.000 km), šifteri SIS, menjač 3x7, V-brake kočnice, sedište Brooks, gume Schwalbe Marton Plus (prve izdržale 17.000 bez bušenja, druge gaze već 6.000 km bez ijedne rupe). Za mene su presudno važni izdržljiv ram, solidna zadnja kaseta, 'neprobušive' spoljašnje gume i udobno sedište. Lanac menjam na svakih 1.500 do 2.500 km, a gumice na kočnicama prema potrebi. Najčešći problem imala sam sa paktregerom, koji se mnogo puta lomio na sastavcima iako je čelični.

Ortlib-back-300x300.jpg

Bisage

Lepo je videti cikloputnike sa fensi, vodonepropusnim bisagama koje su zategnute pod konac, kao za fotografisanje ili snimanje reklame. Ali da li je zaista neophodno imati jednoobrazne, skupe torbe da bi se krenulo na turu biciklom?

Naravno da ne.

Ako nemate para

Postoje brojni načini da se improvizuje i da se bisage naprave u 'kućnoj radinosti'. Ovo su samo neke od ideja 'sa terena':

Srela sam mladu cikloputnicu koja je na paktregere, pomoću mnogo žica, pričvrstila dve velike plastične kante pravougaonog oblika, sa kojih je isekla gornji deo sa grlićem. Umesto 'poklopaca', koristila je plastične kese za zaštitu stvari od prašine i kiše.

handmade-panniers-300x225.jpg

Bolju imrpovizaciju videla sam kod više putnika: obični rančevi iste ili približno iste veličine, uvezani oko paktregera, a kao srednja vreća, horizontalno privezan nešto veći ranac. Ovo je veoma praktično, posebno ako nameravate da tokom putovanja i planinarite, ali vodite računa o tome kakav ruksak ćete poneti – veliki planinarski rančevi teže i po nekoliko kilograma kada su prazni. Ako ranci nisu vodonepropusni ili nemaju kabanice, stvari spakujte u plastične kese ili u one velike kese za smeće i onda u ranac.

Vodonepropusne improvizovane bisage mogu se napraviti od platnenih torbi za led, tzv. letnjih frižidera, tako što će se na njih našiti kaiševi pomoću kojih se prikačinju na paktreger. Unutra, kao podupirač strane koja naleže bočno na paktregere, možete staviti podmetač od čvršće plastike (debljine 2-3 mm) i sve to zajedno fiksirati tako što ćete probušiti rupe za metalne klinove (svaki nitnar to može da vam napravi), pomoću kojih će se bisage kačiti na paktreger.

Waterproof-bag.gifWaterproof-bags-252x300.jpg

Srednja vreća, u kojoj se obično nosi šator i podloga za spavanje, može se improvizovati tako što ćete urolati upakovane delove opreme i vezati ih gurtnom ili uzicama, a preko toga navući kišnu kabanicu za ruksak. Ako nemate kabanicu, poslužiće i komad cerade (o čijoj nameni će biti reči u delu o šatorima).

Ako imate para

Za 20-30 evra možete kupiti solidne vodoodbojne zadnje bisage. Neki modeli imaju „kofer“ kao srednju vreću, koji je prišiven ili se odvaja ziperom. U potonjem slučaju, kofer obično ima dva remena pa se, nakon odvajanja od bisaga, može nositi kao ranac, što ovaj tip bisaga čini dodatno dobrim izborom za putovanje biciklom koje se kombinuje sa planinarenjem.

Za oko 50 (samo zadnje bisage) do 100 evra (i zadnje i prednje) možete kupiti vodonepropusne bisage, brendova poput poljskog Crosso-a.

Za 120 (samo zadnje) do 220 evra (i zadnje i prednje) kupujete najbolje bisage za putovanje, najčuvenijeg svetskog brenda – nemačkog Ortlib-a.

Crosso-front-300x200.jpg

Srednja vreća se kupuje posebno i košta između 20 evra (Crosso) i 50 (Ortlib). No nekad je jeftinije kupiti vodonepropusnu torbu za rafting i druge vodene aktivnosti. Ove torbe se proizvode u raznim veličinama, a zatvaraju se tako što se gornja strana rola i onda se krajevi zakopčaju. Bolje je kupiti veću vreću, jer je uvek korisno imati u rezervi prostor za pakovanje još nečega što prvobitno niste bili planirali.

Samo zadnje bisage ili i prednje?

Velika dilema a svaki putnik ima svoje mišljenje i dokaze kojima će ga uverljivo braniti na osnovu sopstvenog iskustva.

front-racks-224x300.jpg

Međutim, zakoni fizike su sasvim jasni -- bicikl opterećen sa četiri bisage stabilniji je na svim tipovima terena od onog koji ima samo zadnje ili samo prednje. Otuda je bolje raspodeliti težinu u četiri bisage, nego preopteretiti dve. Isti zakoni fizike takođe kažu i da je bolje ako su bisage postavljene što niže u odnosu na tlo.

U Srbiji nije lako naći nosače za prednje bisage, ali u mnogim servisima umeju da ih naprave. Ako ne nađete nijedan u svom mestu, potražite majstora koji radi sa gvožđem i aluminijumom i pokažite mu skicu prednjeg nosača bisaga koju možete preuzeti sa interneta.

DSCF1971.JPG

Planiranje vremena i kilometraže

Svakodnevna trening-vožnja nema skoro ništa zajedničko sa putovanjem biciklom – osim što okrećete pedale sopstvenom snagom. Zbog snage je poželjno da pre početka putovanja budete u dobroj kondiciji, ali čak ni to nije obavezno – na blogovima mnogih long-term putnika biciklom možete pročitati da pre ture nisu vozili redovno ili nisu vozili uopšte, osim ponekad do prodavnice.

DSCN0562.JPG

Ako je to i vaš slučaj, budite spremni na upalu mišića i vrlo neprijatne bolove u listovima, na zadnjici, krstima a nekad i u zglobovima ruku. Ali nakon tri-četiri dana, kada bolovi prođu (svako veče nakon vožnje popijte po jedan andol), bićete u mnogo boljoj formi i moći ćete da ostanete znatno duže u sedištu i da napravite desetinu kilometara veću kilometražu.

Ali čak i ako ste u odličnoj kondiciji i dnevno vozite 50 ili više kilometara prosečnom brzinom od preko 20 na sat, spremite se na to da će vožnja natovarenog bicikla biti sasvim drugačiji tip pedalanja od onoga na koji ste navikli.

Prilikom planiranja vremena za turu koju želite da napravite, trebalo bi da imate na umu sledeće činjenice:

Prosečna dnevna brzina sa natovarenim biciklom na idealno ravnom terenu, sa odličnom asfaltnom podlogom i bez vetra retko kada će biti iznad 16 km/h – što se smatra veoma brzom vožnjom!

DSCN3755.JPG

Vreme provedeno u samoj vožnji je obično 5-6 sati dnevno, iako će vam se činiti da ste ceo dan vozili.

Nemojte računati na sledeći način: voziću od devet ujutru do sedam uveče, sa pauzom za ručak, što je devet sati aktivnog pedalanja, prosečnom brzinom od 22 km/h, a to znači 200 km dnevno, te mi za turu od 2.000 km treba deset dana. Nema šanse! Možda ćete i moći da tim tempom vozite dan ili dva, ali nakon toga će vam biti potreban ceo dan ili više odmora -- ako uopšte više budete želeli da ponovo sednete na bicikl.

Na vašu brzinu i kilometražu će mnogo više nego kada rekreativno vozite uticati kvalitet puta, gustina saobraćaja, vetar, vremenske prilike, konfiguracija terena. Veoma su važni i sledeći faktori: koliko ste prešli prethodnog dana, koliko je teren bio zahtevan, koliko ste se umorili, kako ste spavali, kakav vam je tog dana bioritam, koliko ste dobro raspoloženi, šta ste jeli... Ne možete da planirate ni koliko često ćete stati da nešto fotografišete, da nekome poželite dobar dan i popričate sa njim, da se osvežite ili pojedete nešto na brzinu. Ako nikada pre niste putovali biciklom, nećete moći da predvidite kako će se vaše telo i vaša psiha ponašati kada dan za danom budete okretali pedale, natovareni sa 10, 15, 20 kg tereta -- biti na putu nikako nije isto što izaći napolje i provozati se par sati a onda se vratiti u svoj dom, istuširati se i pojesti omiljen hranu.

DSCN3590.JPG

Cikloputnici to znaju, pa zato prilikom planiranja računaju da će dnevno prelaziti 50 do 100 (ili nešto malo više) kilometara, a zavisno od same rute i terena. Ako vozite po brdovitom terenu i zemljanim putevima, prosek je obično 50 km, mada će biti dana kada ćete praviti i mnogo više. Na asfaltnoj podlozi, ta brojka je duplo veća, a ako ruta nije previše brdovita, može se prelaziti i dva i po do tri puta više.

Povremeno ćete morati i da se odmarate od vožnje. Na koji način će to biti, zavisi od toga koliko vremena imate za planiranu turu i od vaših potreba. Neki putnici praktikuju da voze nekoliko dana zaredom a onda naprave dan pauze. Drugi pak voze svakog dana ali ranije prekidaju sa vožnjom tako da imaju po nekoliko sati ili veći deo popodneva za odmor pre nego što odu na spavanje. Neki opet ništa ne planiraju, nego voze kad im se vozi a kad osete umor, stanu i odmaraju se – što je i moja praksa. U ovome je najbolje da poslušate svoje telo i šta vam ono kaže.

Zbog svih ovih nepoznanica, vreme i kilometražu treba računati na sledeći način: od kilometraže koju prelazite na trening-vožnjama odbijte trećinu ili polovinu – i dobićete realnu razdaljinu koju možete da pređete svakog dana tokom putovanja biciklom. Ali nemojte da se začudite ako na kraju ipak budete imali manje kilometara od planiranog – to je skoro uvek slučaj na ciklo-turama.

*

(U sledećem nastavku: šta poneti od opreme i stvari i kako sve spakovati.)

.

.

.

 



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jucaibin jucaibin 10:02 29.03.2013

Prva

'ajd' jednom i ja da budem prva...
odoh sad da citam.
masem & pozdravljam
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:57 30.03.2013

Re: Prva

jucaibin
'ajd' jednom i ja da budem prva...
odoh sad da citam.
masem & pozdravljam


Hvala, draga!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:38 29.03.2013

optimalni uslovi

Na vašu brzinu i kilometražu će mnogo više nego kada rekreativno vozite uticati kvalitet puta, gustina saobraćaja, vetar, vremenske prilike, konfiguracija terena.


ovaj teren s poslednje fotke ti je bio bas odlicno konfigurisan za rekreativnu voznjicu...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:01 30.03.2013

Re: optimalni uslovi

Srđan Fuchs
Na vašu brzinu i kilometražu će mnogo više nego kada rekreativno vozite uticati kvalitet puta, gustina saobraćaja, vetar, vremenske prilike, konfiguracija terena.


ovaj teren s poslednje fotke ti je bio bas odlicno konfigurisan za rekreativnu voznjicu...


Da znaš To je bilo negde u Rumuniji, trebalo je da stignemo s jedne na drugu stranu brda i sledili smo mapu, ali se ispostavilo da put zapravo ne psotoji, pa smo 3 km gurali i nosili kroz kanjon. Bilo je jako naporno, ali imala sam u Kini i gore, jer sam sve to morala sama. Kad guraš po takvim terenima, saputnik mnogo znači jer može da pogura otpozadi i onda ne moraju da se skidaju bisage i ručno prenose, što sma ja radila u Kini.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:20 30.03.2013

Re: optimalni uslovi

Snezana Radojicic


Da znaš To je bilo negde u Rumuniji, trebalo je da stignemo s jedne na drugu stranu brda i sledili smo mapu, ali se ispostavilo da put zapravo ne psotoji, pa smo 3 km gurali i nosili kroz kanjon. Bilo je jako naporno, ali imala sam u Kini i gore, jer sam sve to morala sama. Kad guraš po takvim terenima, saputnik mnogo znači jer može da pogura otpozadi i onda ne moraju da se skidaju bisage i ručno prenose, što sma ja radila u Kini.


to sam baš hteo da pomenem, tu sličnost - s malom razlikom što je u Rumuniji bila timska priprema i, uslovno rečeno, blaži reljef tla, dok si u Kini stajala sama i nad nekakvim ambisom.

a di si sad, jer sve mirno i tiho, nekakve nesvakidašnje 'tice poju, i malene ažbahice letedu naokolo ?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:19 30.03.2013

Re: optimalni uslovi

Srđan Fuchs


a di si sad, jer sve mirno i tiho, nekakve nesvakidašnje 'tice poju, i malene ažbahice letedu naokolo ?


Sad sam u Kambodži, na obali Tajlandskog zaliva, u malom mestu Kep. Ovde ću ostati najmanje mesec dana jer hoću da se odmorim i napišem knjigu.Iznajmila sam bungalov za 4$ dnevno, a hrana sa sve pivom me dnevno košta manje od 10$, i to kad se 'razbacujem'. Najbolje je što ljudi gotovo i da nema, jer je gradić skrajnut, blizu granice sa Vijetnamom a i nesrećno je razuđen pa se proteže u dužinu 8 km, bez centra i povezanosti dva kraka, što baš i nije najzgodnije za turizam.
Evo kako izgleda ovaj super-jeftini raj na zemlji :













djukastofitjuka djukastofitjuka 12:18 29.03.2013

sedimo ovde, piskaramo i mastamo

Sta je to sto bi mene pokrenulo da uradim nesto veliko, poput ovog tvog puta oko sveta? Nesto sto sam celog zivota zeleo, nesto o cemu sam sanjao ali do sada nisam napravio.
Zato sto nisam imao vremena.
Mrzelo me je.
Bilo mi je glupo i bezveze.
Nemoguce je.
Imam pametnija posla.

1984. sam imao 15 godina i video snimak zenskog maratona na OI. Gabriele Andersen-Scheiss je u agoniji zavrsavala svoju trku. Gledajuci tada tu snagu i tu hrabrost, doneo sam odluku da cu i ja, jednom, istrcati maraton.

Od tada je proslo skoro 30 godina a ja, naravno, nisam potrcao. Mrzeo sam trcanje. Lakse mi je npr da sedim za racunarom, piskaram i gubim vreme.
Da trazim izgovore: posao, umor, deca, problemi sa zdravljem.
Izgovora milion a vremena malo.

A onda sam u januaru 2012. procitao tvoj blog "Biciklom oko sveta -- Grčka (između Božića i Nove godine)". Ucinilo mi se da ti je tesko, da si na rubu odustajanja i da brines o realnim problemima.
Pitao sam se sta je zapravo moj problem? Zasto ja ne podignem guzicu i me uradim nesto slicno? Nesto sto ce me uciniti sretnim i ponosnim.

I tako je sve pocelo. Obukao sam dve trenerke, stare kosarkaske patike i debelu jaknu, izasao napolje i potrcao. Obisao sam jednom oko bloka, vise hodao nego trcao i ocajnicki se borio sa disanjem. Po mojoj skromnoj racunici to je bilo negde oko 3km ali mi je google.maps otkrio bolnu istinu: 867m.

Prvi polumaraton sam istrcao u septembru 2012, za 1.51.
Prvi maraton cu trcati u aprilu 2013, za dve nedelje. Od nula do 42.195 za 15 meseci.

Trenirajuci za maraton sam naucio:
1. da losi vremenski uslovi ne postoje i da su mi vrata od stana jedini neprijatelj
2. da se do velikog cilja dolazi dostizanjem malih ciljeva
3. da ce bol proci
4. da veliki rad donosi veliki rezultat
5. da nema odustajanja
6. da je sve moguce i da svako moze sve

Samo napred.
Νενικήκαμεν!


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:24 30.03.2013

Re: sedimo ovde, piskaramo i mastamo

djukastofitjuka
Sta je to sto bi mene pokrenulo da uradim nesto veliko, poput ovog tvog puta oko sveta? Nesto sto sam celog zivota zeleo, nesto o cemu sam sanjao ali do sada nisam napravio.
Zato sto nisam imao vremena.
Mrzelo me je.
Bilo mi je glupo i bezveze.
Nemoguce je.
Imam pametnija posla.

1984. sam imao 15 godina i video snimak zenskog maratona na OI. Gabriele Andersen-Scheiss je u agoniji zavrsavala svoju trku. Gledajuci tada tu snagu i tu hrabrost, doneo sam odluku da cu i ja, jednom, istrcati maraton.

Od tada je proslo skoro 30 godina a ja, naravno, nisam potrcao. Mrzeo sam trcanje. Lakse mi je npr da sedim za racunarom, piskaram i gubim vreme.
Da trazim izgovore: posao, umor, deca, problemi sa zdravljem.
Izgovora milion a vremena malo.

A onda sam u januaru 2012. procitao tvoj blog "Biciklom oko sveta -- Grčka (između Božića i Nove godine)". Ucinilo mi se da ti je tesko, da si na rubu odustajanja i da brines o realnim problemima.
Pitao sam se sta je zapravo moj problem? Zasto ja ne podignem guzicu i me uradim nesto slicno? Nesto sto ce me uciniti sretnim i ponosnim.

I tako je sve pocelo. Obukao sam dve trenerke, stare kosarkaske patike i debelu jaknu, izasao napolje i potrcao. Obisao sam jednom oko bloka, vise hodao nego trcao i ocajnicki se borio sa disanjem. Po mojoj skromnoj racunici to je bilo negde oko 3km ali mi je google.maps otkrio bolnu istinu: 867m.

Prvi polumaraton sam istrcao u septembru 2012, za 1.51.
Prvi maraton cu trcati u aprilu 2013, za dve nedelje. Od nula do 42.195 za 15 meseci.

Trenirajuci za maraton sam naucio:
1. da losi vremenski uslovi ne postoje i da su mi vrata od stana jedini neprijatelj
2. da se do velikog cilja dolazi dostizanjem malih ciljeva
3. da ce bol proci
4. da veliki rad donosi veliki rezultat
5. da nema odustajanja
6. da je sve moguce i da svako moze sve

Samo napred.
Νενικήκαμεν!




Ovo je FANTASTIČNO! Potpuno si me oduševio! Kakva priča! Skoro su mi suze pošle koliko je jaka. Zaista sam ponosna na to što sam uticala da se prelomiš i kreneš. A posebno što znam koliko je teško trčati -- malo sam džogirala oko Ade kad sam se odvikavala od cigareta a bila zima i sneg pa nije baš bilo za vožnju bicikla. Tada sam zaključila da je trčanje za vredne a pedalanje za lenje -- sediš a nabijaš kondiciju, kud ćeš lakše

Hvala ti što si pispričao ovu priču, koja i meni povratno daje krila.

Srećno na tvom prvom maratonu! Javi rezlutat obavezno - ne toliko minutažu, koliko da si istrčao i kako se osećaš nakon konačnog ostvarenja davnašnjeg sna. Jedva čekam!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:30 30.03.2013

Re: sedimo ovde, piskaramo i mastamo

djukastofitjuka

1984. sam imao 15 godina i video snimak zenskog maratona na OI. Gabriele Andersen-Scheiss je u agoniji zavrsavala svoju trku. Gledajuci tada tu snagu i tu hrabrost, doneo sam odluku da cu i ja, jednom, istrcati maraton.



O Bože, ja sam tek sad uspela da otvorim ovaj video, ovo je NEVROVATNO!. Pošle su mi suze na oči! Koja snaga, koja volja! Nije ni čudo što je ostavilo takav utisak na tebe. Zbog ovakvih stvari čovek zaista poveruje da je sve moguće. Veliko hvala na ovom snimku!
djukastofitjuka djukastofitjuka 10:53 30.03.2013

Re: sedimo ovde, piskaramo i mastamo

Samo napred!
ddsonik ddsonik 15:11 29.03.2013

sad sve znamo...

...jos samo da krenemo

@djukastofitjuka
svaka cast! Mislim i da ce Snezani biti jako drago da je nekome bila podsticaj. Ti si bas to eksplicitno objasnio.

Inace, da nesto ne uradimo, mozemo uvek naci neki izgovor: ti ih Snezana, ovde lakonski izbijas svima iz ruku svojim primerom.
Mozda cu sad da malo skrenem sa teme, jer ti obradjues cikloputnike, ali u sustini, to je kretanje, istrazivanje sveta i sebe u njemu. U svom tom kretanju jedino mozemo naci svoj mir. A svako ima neki svoj nacin i svaki je za sebe jedinstven. Recimo, kod mene je to u skokovima na sledeci kontinent posle odredjenog broja godina...uskoro mi jedan sledi. I delom su tvoje price 'krive' za dodatni entuzijazam za sledeci skok Pa da vezbam sa kengurovima za sledeci

Hvala ti i uzivaj u putu i pisanju!
Srdacan pozdrav

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:13 30.03.2013

Re: sad sve znamo...

ddsonik
Recimo, kod mene je to u skokovima na sledeci kontinent posle odredjenog broja godina...uskoro mi jedan sledi. I delom su tvoje price 'krive' za dodatni entuzijazam za sledeci skok Pa da vezbam sa kengurovima za sledeci


Baš si loš sport izabrao -- skokove s kontinenta na kontinent ALi skoknuću i ja u zemlju kengurova ako mi budu dali vizu, pa ćemo se možda najzad i sresti na tom pivu

Veliki pozdrav iz Kepa, Kambodža, gde sam se 'ulogorila' na mesec dana.
G.Cross G.Cross 17:41 29.03.2013

Teorija i Praxa

Snezana,

Lep ti je clanak o teoriji biciklarenja i sigurana sam da ce mnogi da nauce nesto.

Meni licno mnogo lepse da citam praksu, tvoje putopise. Nadam se da ces i to da nastavis.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:16 30.03.2013

Re: Teorija i Praxa

G.Cross

Meni licno mnogo lepse da citam praksu, tvoje putopise. Nadam se da ces i to da nastavis.



Naravno, G.Cross, samo ne merem sve da postignem OVo sam ubacila pre putopisa (množina) o ponovnom pedalanju kroz Laos jer kreće lepo vreme i ljudi se spremaju da voze negde i zaista su me mnogi pitali za razne detalje pa mi je lakše da napišem o tome nekoliko tekstova nego da svima posebno otpisujem
hajkula1 hajkula1 18:55 29.03.2013

Edukativno

Hvala za trud. Nekome će koristiti za cikloture a nekome u neke druge svrhe.



+
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:18 30.03.2013

Re: Edukativno

hajkula1
Hvala za trud. Nekome će koristiti za cikloture a nekome u neke druge svrhe.



+


Ako i ne bude nikome pomoglo, a ono neće odmoći -- to je bio moj rezon.
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:56 29.03.2013

Aluminijum

. Jedva sam dočekao ovaj tekst, mislio sam da nikad o tome nećeš pisati. Jedno je znanje koje pokupiš po web sajtovima i obilazeći prodavnice, eventualno rasklapajući svoj bajs, kao ja, a sasvim drugo je kad to sve istestiraš na terenu. Mada, i tada je ponekad teško odvojiti šta je stvarno do opreme, a šta je do tvoje snalažljivosti i iskustva.

Samo da primetim, sećam se tamo, sa početka, da sam ti rekao da je aluminijum majka mara za sve bicikle, al' ti zapela, gvoždje, pa gvoždje. A vid' sad, prvi link pravo na aluminijum . E, zafrkavam te, hrom moli je ok, naravno, samo, eto, ja preferiram aluminijum. Mislim, može i titanijum, ko ima love, i ne sekira se da na svakom ćošku 'oće da mu maznu skupocenu biciklu.

Inače, i ovaj Kogin bajs, do kojeg si stavila link, ima zavaren aluminijumski ram. U principu, svi metalni ramovi su spojeni zavarivanjem, jedino plastika se lepi (carbon tubes). Varovi jesu tradicionalno mesta gde nastaju oštećenja, ali danas su majstori to toliko usavršili, da su varijacije u kvalitetu manjeviše akademske. Osim toga, verovatnoća da ti se ram polomi tako da ga ponovno zavarivanje može spasiti, je gotovo zanemarljiva.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:32 30.03.2013

Re: Aluminijum

srdjan.pajic
. Jedva sam dočekao ovaj tekst, mislio sam da nikad o tome nećeš pisati. Jedno je znanje koje pokupiš po web sajtovima i obilazeći prodavnice, eventualno rasklapajući svoj bajs, kao ja, a sasvim drugo je kad to sve istestiraš na terenu. Mada, i tada je ponekad teško odvojiti šta je stvarno do opreme, a šta je do tvoje snalažljivosti i iskustva.

Samo da primetim, sećam se tamo, sa početka, da sam ti rekao da je aluminijum majka mara za sve bicikle, al' ti zapela, gvoždje, pa gvoždje. A vid' sad, prvi link pravo na aluminijum . E, zafrkavam te, hrom moli je ok, naravno, samo, eto, ja preferiram aluminijum. Mislim, može i titanijum, ko ima love, i ne sekira se da na svakom ćošku 'oće da mu maznu skupocenu biciklu.

Inače, i ovaj Kogin bajs, do kojeg si stavila link, ima zavaren aluminijumski ram. U principu, svi metalni ramovi su spojeni zavarivanjem, jedino plastika se lepi (carbon tubes). Varovi jesu tradicionalno mesta gde nastaju oštećenja, ali danas su majstori to toliko usavršili, da su varijacije u kvalitetu manjeviše akademske. Osim toga, verovatnoća da ti se ram polomi tako da ga ponovno zavarivanje može spasiti, je gotovo zanemarljiva.


Očekivala sam tvoj komentar
Koga je donedavno proizvodila sve turinge od hromolibdena, ovo sunedavno počeli darade i reč je o posebnom aluminijumu, što si i video. I da, u pravu si, zavaren je ali ručno -- moja greška u tekstu.
Mislm daFahrad i dalje ima cro-mo ramove.
Delimično se slažem s tim da je skoro zanemarljiva mogućnost da ti pukne alu ram, ali opet, evo ti par primera: mom drugaru, koji je veoma napredni rekreativac a čak i učesnik pariskog breveta, što navodim kao dokaz da zna kako s evozi a takođe zna dosta i biciklima, pukla je viljuška u Takovskoj i umalo nije poginuo. Na relativno novom, dobrom trkačkom treku, koji nije bio preopterećen ničim. Klincu koji trenira u Partizanu, a koji nema više od 50 kg, pukao je ram novog originalog Skota.
Ne mislim da je prednost cro-mo rama u tome što može da se zavari ako pukne, već u tome što je i teorijski teško da se cro-mo polomi.
Inače, moje cevi na ramu su Columbus, što znači da su dodatno ojačane i na tom ramu bih mogla da vozim čak i po onom terenu sa poslednje slike, a da se ne polomi.
Sve u svemu, slažem se ja s tobom da se može putovati dugo i sgurno na aluminijumskom biciklu, ali ne od bilo kakvog aluminijuma od kojeg se pravi većina komercijalnih bicikala. Alu 7071 je najsnažniji, skoro kao cro-mo. A 6061 i 6063 su u Koginoj verziji ojačani, inače ne bi bili dovoljno izdržljivi za putovanje i tumbanje po kojekakvim terenima.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:16 30.03.2013

Re: Aluminijum

Snezana Radojicic

Očekivala sam tvoj komentar
Koga je donedavno proizvodila sve turinge od hromolibdena, ovo sunedavno počeli darade i reč je o posebnom aluminijumu, što si i video. I da, u pravu si, zavaren je ali ručno -- moja greška u tekstu.


Ih, sad bih mogao da te udavim do smrti sa detaljima , ali pokazaću razumevanje. Inače, ja sam imao loše iskustvo baš sa hrom-molibdenskim ramom, to jest kupio sam bicikl koji je imao naprslu šapu za prednju suspenziju (nisam video kad sam platio, jer je prodavac elegantno i kvarno zafarbao pukotinu markerom, tek posle sam primetio).

Ali ako baš hoću da se vadim, viljuške i nisu deo rama, i obično su napravljene od drugačijeg materijala nego sam ram (legirani čelik, titanijum, magnezijum, karbonska vlakna, eto ta Koga do koje si dala link koristi "KOGA leguru" za viljušku, bog te pita šta je to). A to što tamo piše da se kod Al rama koriste ojačanja, ne treba da umanji poverenje - ista ta ojačanja se koriste i kod čeličnih, to jest hrom molibdenskih ramova. Razlog je, naravno, želja da se smanji težina, a da se ne izgubi na čvrstini. Pošto je gvoždje dosta teže od aluminijuma, ta želja je još veća.

Ustvari, jedini razlog zbog koga je hrom molibden još toliko u upotrebi je što su aluminijumski ramovi dugo bili znatno skuplji od gvozdenih. Ne samo materijal, nego i spajanje. Ali sad već to nije slučaj (uporedi Kogine Al i CrMo bicikle, i videćeš, ista cena). Ima tu dosta i lobiranja, inercije, snobizma, itd. No, nema veze, da ne davim više, ne sumnjam da si srećna sa svojim gvoždjem, kao što sam ja zadovoljan sa mojim aluminijumom.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:52 31.03.2013

Re: Aluminijum

srdjan.pajic
ne sumnjam da si srećna sa svojim gvoždjem, kao što sam ja zadovoljan sa mojim aluminijumom.




Idi, bre Srđane, u peršun! Nasmeja me slatko našte srca
49 41 49 41 02:46 30.03.2013

Ram

Velicina rama je dosta vazna, za ergonomiju i laksu voznju.
Nisam siguran za moju kofiguraciju 57 ili 59" (?!?)
Znam da manje dimenzije rama su umele da me brze zamore.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:25 30.03.2013

Re: Ram

49 41
Velicina rama je dosta vazna, za ergonomiju i laksu voznju.
Nisam siguran za moju kofiguraciju 57 ili 59" (?!?)
Znam da manje dimenzije rama su umele da me brze zamore.


Jeste, uopšteno gledano, mada se i tu menjaju mišljenja. Dok je do pre nekoliko godina vladalo uverenje da ram mora da ti bude idealne veličine, sada preteže mišljenje da je bolje imati broj ili dva manji ram, jer si stabilniji na njemu. Ako pratiš neki od tourova (De France ili Giro d Italia), možeš da vidiš da skoro svi trkači sad voze manje ramove od onih koji bi bili optimalni za njihovu visinu i konfiguraciju.
A opet, znam za neke sasvim uspešne i veoma brze amaterske trkače koji voze veće ramove od onih koji bi im bili idealni.
Ja takođe imam broj manji ram, ali sam to nekako kompezovala pomeranjem sedišta i pokretnom/podesivom lulom.
A o veličini rama nisam pisala jer se o tome sve može naći na internetu. Možda je trebalo samo da napišem da nikakva matematika tu nije od velike koristi, nego treba sesti, izvoziti 10-20 km i odmah ćeš nepogrešivo znati da li ti taj ram odgovara ili ne.
49 41 49 41 13:59 31.03.2013

Bisage i vreca za spavanje



Godinama sam koristio ove bisage i vrlo su bile prakticne. Izradjene od laganog, impregniranog satorskog platna sa ojacanjem za gepek.
Cak sam ih koristio za kupovinu po gradu-pijaci.
Prijateljica ih je donela iz Holandije (ili Danske?); cena bila vrlo prihvatljiva.
Bile vrlo prakticne i moglo dosta da stane u njih.

Vreca za spavanje; bolju i kvalitetniju nisam nikad video i imao. Cena bila vise no prihvatljiva u odnosu na druge perjane vrece.
Izradjena spolja od laganog vostanog platna; iznutra od mekog pamucnog platna.
Izradjivala neka firma iz Gornjeg Milanovca, narucivala se preko kataloga za imaoce-clanove American Expressa kartica. Kasnije smo kupili od istog platna vetrovke sa kapuljacama.
Vetrovku sam arcio godinama u svim mogucim prilikama; jer u principu sam protiv kisobrana.

Prijateljica je kasnije sebi kupila fenci bisage - skupe i za parade; usput sam joj pominjao mater dok smo se pakovali; zbog kopci i rajfeslusa.


49 41 49 41 00:44 01.04.2013

Suzivot



Pre 50-tak godina, neko je bacio stari bicikl u sumi.
Rezultat, monument - nase ekoloske bahatosti i prirode; visoko iznad tla.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana