Ljubav| Ljudska prava| Na današnji dan| Roditeljstvo

Dečak koji voli zgrade i gradove

natasavb RSS / 01.04.2013. u 23:42

Da, moja najveća želja u životu jeste da pronađu lek za autizam. Autizam je stanje, a ne bolest, ali se ja ipak nadam da će jednog dana pronaći lek koji će ljudima koji žive sa autizmom da olakša to stanje. Sigurna sam da bi mnogi od njih, kada bi mogli, rekli da žele isto.

Zašto o ovom pišem? Pa, pre neki dan sam na FB okačila vest o tome kako je možda pronađen lek za autizam Jedna prijateljica, čiji sin takođe ima autizam, na to je rekla da joj je dosta eksperimenata sa našom decom I da misli da je sasvim u redu što su oni takvi kakvi jesu – posebni.

 Pokušala sam da joj objasnim da mislim da se tu ne radi o tome da li nama smeta što su oni posebni, i da meni svakako ne smeta ničija, a pogotovo njihova posebnost, već da je stvar u nečem sasvim drugom – o tome koliko je njima teško u veoma mnogo situacija da se izbore sa stanjem u kojem se nalaze.

Već danima Aleksa ne želi nigde da ide, čak ni na mesta kojima se inače veoma raduje, i  barem jednom dnevno zapada u stanje koje ne ume da nam objasni, ali koje ga tera na plač. Plač najtužniji na svetu. Naizgled bez ikakvog povoda. Na sve moje pokušaje da saznam o čemu se radi, uspela sam da dobijem samo jednu reč – „Tužan.“ Zašto je tužan, ne ume da objasni, a ja ne umem da pronađem uzrok njegove tuge.

Dok plače, pokušavam sve što mislim da bi moglo da učini da se bolje oseća. Grlim ga, pitam ga kako mogu da mu pomognem, govorim da je u redu što plače, da I on može nekad da bude tužan, ali da bih volela da znam zašto je tužan. Pokušavam do pogodim o čemu se radi. Veoma retko uspevam.
Mislim da ni on nekada ne zna šta mu se dešava.

Danas je to možda bila nagla promena vremena, sa hladnog na toplo, koju on obično veoma teško podnosi. Dok je plakao, pričala sam mu o tome, da je vreme krivo što se loše oseća.
Činilo mi se da me ne sluša, a I da ako me sluša ne razume šta mu govorim.
Kada se smirio rekao mi je – „Plačem. Vreme…“

Opet sam pogrešila. Čuo me je i razumeo... Onda sam se ja rasplakala. Setila sam se svih onih reči izgovorenih pred njim, a koje sam mislila da ne razume.

Pomislila sam: ako ja, koja ga najbolje razumem, ne znam kako da ga smirim i kako da mu pomogne, šta će tek da bude sa njim kad mene ne bude? Šta će u takvoj situaciji da uradi taj neko ko se bude brinuo o njemu? Daće mu lekove za smirenje? Zatvoriće ga u neku izolovanu prostoriju? Vezaće ga?
Misli sve jedna gora od druge…

Ne, ne želim da bude poseban. Želim da bude najobičniji na svetu. Želim da može sam da odlučuje o tome kako će da živi I da upravlja svojim životom. Barem toliko koliko to mogu i drugi, koji žive bez autizma.

Želim da pronađu lek za autizam I to će mi biti verovatno najveća želja do kraja mog života.
Ili dok ga ne pronađu. Nadam se da će ovo drugo pre da se desi. Do tada ću pokušavati da shvatim I olakšam stanje mom milom dečaku.

Dečaku koji voli zgrade i gradove.

 

 

576973_10200333771001947_365342638_n.jpg

 

 

 

 Danas je naš dan -  Međunarodni dan autizma.



Komentari (96)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

j.bre j.bre 00:10 02.04.2013

...

natasavb natasavb 00:13 02.04.2013

Re: ...

Kako je porastao! :)

Ljubim vas oboje i srećan vam Naš dan.
j.bre j.bre 00:22 02.04.2013

Re: ...

slika je proslogodisnja, raste ko kvasac!

pozdrav i vama, aleksine slike vidjam cesce, pa se ne iznenadim kao ti kad vidis loletove.
ljubi ga :)
j.bre j.bre 00:30 02.04.2013

Re: ...

uzgred, dajes li aleksi oksitocin?
natasavb natasavb 01:13 02.04.2013

Re: ...

j.bre
uzgred, dajes li aleksi oksitocin?


Čitala sam da pomaže, ali nisam probala.
Ti Loletu?
j.bre j.bre 03:32 02.04.2013

Re: ...

probala sam na kratko i rezultati su bili i pozitivni i negativni.
pozitivni u smislu da je postao hm, kako bih rekla... otvoreniji i zainteresovaniji za emotivni kontakt, dok je negativna strana bila to sto je postao cudljiviji i senzorno jos osetljiviji na one nadrazaje koje su mu i pre toga smetali. zbog toga sam na svoju ruku odlucila da ipak prestanem s oxitocinom, s cim se i lekar na narednoj kontroli slozio.

ono sto je interesantno je da, nakon prestanka, lole nije vidno nazadovao po pitanju emotivne prijemcivosti, dok je negativni efekat izazvan oxitocinom uglavnom nestao. rekla bih da je i dalje malo osetljiviji nego pre uzimanja oxija, ali i sama znas koliko je te stvari tesko 'izmeriti' jer one same po sebi umeju da variraju periodicno.

te njihove epizode tuge i naizgled nicim izazvanog placa su me podsetile da te pitam, iako nazalost one postoje nevezano za oxitocin.

razmisljam da uskoro opet probam, ne bih li uspela da utvrdim da li je ona prva negativna reakcija bila vezana za oxi ili mu je mozda bas naleteo takav 'osetljiviji' period.

sve u svemu, mucno mi sto mi je dete u neku ruku pokusni kunic prilikom uvodjenja svakog novog supplementa, jer zbog prirode autizma kao poremecaja, niko ne moze da mi garantuje da ce efekat biti isti kao kod vecine dece.
golubica.bg golubica.bg 00:29 02.04.2013

:)

Znam kako ti je, ali svi imamo takve momente ponekad. Ono što je najvažnije je da će proći

Meni je večeras srce puno zbog ovoga: http://autizam.org.rs/wp-content/uploads/elektronska-pozivnica.jpg

Bilo je fantastično, još uvek ne mogu da dođem sebi od utisaka! Nisam mogla da zamislim bolji način da se obeleži "naš" dan

P.S. Ako vidite da mostovi i zgrade danas i sutra svetle plavo, to je takođe za njih
natasavb natasavb 01:01 02.04.2013

Re: :)

Ono što je najvažnije je da će proći


Znam da će proći, ali ima i ovakvih trenutaka kad ne izgleda tako.


Meni je večeras srce puno zbog ovoga: http://autizam.org.rs/wp-content/uploads/elektronska-pozivnica.jpg
Bilo je fantastično, još uvek ne mogu da dođem sebi od utisaka! Nisam mogla da zamislim bolji način da se obeleži "naš" dan


To je bilo večeras?
Mislila sam da je sutra.

Srećan i tebi.


BigBadWolf BigBadWolf 01:31 02.04.2013

No words

Hteo bih da kazem nesto, ali ne umem. Jel moze ovako?

natasavb natasavb 20:43 02.04.2013

Re: No words

Jel moze ovako?


Uvek. :)

Evo za tebe jedna koju mi je Aleksa danas u kolima puštao nekoliko puta. :)


rikelme rikelme 03:08 02.04.2013

longecity.org

Draga Nataša,

Pretpostavljam da ste veoma Internet-pismeni da ste potražili bezbroj web sajtova u potrazi za skrivenim lekom koji bi izlečio ili ublažio simptome autizma. Ali u slučaju da ste nekako propustili ovaj portal toplo vam preporučujem da ga posetiti i pretražite, jer se na njemu vodi diskusija (o raznim temama) na veoma visokom nivou:
http://www.longecity.org/forum
Primetićete polje za pretragu u gornjem desnom uglu.

Želim vam puno sreće u vašoj borbi i potrazi za lekom protiv autizma !

Edit: b92 blog ne renderuje URL tag kako treba
natasavb natasavb 20:46 02.04.2013

Re: longecity.org

. Ali u slučaju da ste nekako propustili ovaj portal toplo vam preporučujem da ga posetiti i pretražite, jer se na njemu vodi diskusija (o raznim temama) na veoma visokom nivou:


Nisam bila na tom portalu. Svakako ću da pogledam.
Hvala. :)
Edit: b92 blog ne renderuje URL tag kako treba


Da. Ni meni ne uspeva da okačim link kako treba...
Supermod Supermod 22:18 02.04.2013

Re: longecity.org

natasavb
Edit: b92 blog ne renderuje URL tag kako treba


Da. Ni meni ne uspeva da okačim link kako treba...


Meni je uspelo, evo LINKA.
rikelme rikelme 09:35 03.04.2013

Re: longecity.org

Inače, čuo sam od par ljudi da im je karnozin dosta pomogao. Tipični karnozin se brzo razloži u organizmu na beta-alanin i l-histidine. Prethodno pomenuti ljudi posebno hvale karnozin jedne slovačke firme koji je superioran u odnosu na ostale komercijalno dostupne suplemente karnozina, jer ostaje biodostupan u organizmu 8 pa i više sati - nisam upoznat sa detaljima kako i zašto, ali se mogu raspitati i za naziv firme i eventualni kontakt - naravno ako vas interesuje.
natasavb natasavb 21:49 05.04.2013

Re: longecity.org

Inače, čuo sam od par ljudi da im je karnozin dosta pomogao

Aleksa je pre 5-6 godina pio karnozin i čini mi se da je tada više pričao, ali ga je nekako čudno ubrzavao, pa sam mu ga prestala davati.

Nekima pomogne, nekima ne. Kao i sve ostalo...
bocvena bocvena 07:47 02.04.2013

Treba da zakupimo

onu Spirinu Rolingstons vilu u Francuskoj...spakujemo se sa klincima i živimo u komuni.

Srećni nam svi budući dani!

natasavb natasavb 20:53 02.04.2013

Re: Treba da zakupimo

onu Spirinu Rolingstons vilu u Francuskoj...spakujemo se sa klincima i živimo u komuni.


Ne stižem da odem kod Spire, ali ne sumnjam u tvoj i njegov izbor. :)

Srećni, nego kakavi!:)
AlexDunja AlexDunja 08:02 02.04.2013

...danas> plavo

mirelarado mirelarado 12:13 02.04.2013

Re: ...danas> plavo




За дечака који воли прозоре и градове
natasavb natasavb 21:35 02.04.2013

Re: ...danas> plavo

AlexDunja



Čula sam da je osvetljena u plavo Palata Albanija i novi most, ali još uvek ne mogu da nađem slike na netu.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 09:21 03.04.2013

Re: ...danas> plavo

natasavb
AlexDunja



Čula sam da je osvetljena u plavo Palata Albanija i novi most, ali još uvek ne mogu da nađem slike na netu.


Evo jedne
predatortz predatortz 08:07 02.04.2013

...

Zagrljaj za dečaka koji voli zgrade. Za mamu , uz želju da bude što manje dana kada Aleksa plače.
natasavb natasavb 21:44 02.04.2013

Re: ...

Zagrljaj za dečaka koji voli zgrade.


Prenela. :)

Evo tebi od dečaka crtež koji je u konkureniciji od oko 60javascript:;0 ušao u prvih 12 i dobio nagradu.
Dvanaest zato što je trebalo da se nađe na kalendaru Beogradskih elektrana, ali koji još uvek, nažalost, nismo dobili.



Tema konkursa je bila "Moj Beograd", a Aleksa je naravno nacrtao mapu jednog dela Novog Beograda.:)
Njegova divna nastavnica likovnog je poslala crtež na konkurs i dete osvojilo nagradu.
Kada je stigla vest o tome drugari iz razreda su bili oduševljeni, a na dodeli nagrade u Skupštini grada, su napravili ovacije dok je on primao. :)

predatortz predatortz 21:54 02.04.2013

Re: ...

Kada je stigla vest o tome drugari iz razreda su bili oduševljeni, a na dodeli nagrade u Skupštini grada, su napravili ovacije dok je on primao. :)



Hvala za crtež

Kao neko ko je koristio razne karte i mape, mogu ti reći da je ovo jedna od retkih po kojoj bi se čovek mogao snaći na Novom Beogradu

Bravo za Aleksu!

Ne obećavam ništa, ali probaću da nabavim kalendar. Sarađujemo sa Beogradskim elektranama...

hajkula1 hajkula1 18:24 03.04.2013

Re: ...

Bravo za Aleksu!

dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 08:29 02.04.2013

:)

Po n-ti put pisem i brisem.

Zelim ti da ti se ta zelja i sve zelje u vezi dece ostvare.
Najlepsem veliki zagrljaj, a tebi zelim svu snagu ovog sveta.
Zasluzujes
razmisljam razmisljam 17:19 02.04.2013

Re: :)

dusanovaiivanovamama
Po n-ti put pisem i brisem.


И ја, од ноћас...

Zelim ti da ti se ta zelja i sve zelje u vezi dece ostvare.
Najlepsem veliki zagrljaj, a tebi zelim svu snagu ovog sveta.
Zasluzujes


Зато ћу само да се придружим ДИИМ. И онако је рекла све што бих и ја.
natasavb natasavb 22:54 02.04.2013

Re: :)

dusanovaiivanovamama


Zelim ti da ti se ta zelja i sve zelje u vezi dece ostvare.
Najlepsem veliki zagrljaj, a tebi zelim svu snagu ovog sveta.


Hvala, Ksenija.
natasavb natasavb 22:56 02.04.2013

Re: :)

razmisljam



Hvala što si tu.
Rejlem Rejlem 08:40 02.04.2013

Nale...

...
natasavb natasavb 23:02 02.04.2013

Re: Nale...

Rejlem
...


NNN NNN 08:41 02.04.2013

...

Već danima Aleksa ne želi nigde da ide, čak ni na mesta kojima se inače veoma raduje, i barem jednom dnevno zapada u stanje koje ne ume da nam objasni, ali koje ga tera na plač. Plač najtužniji na svetu. Naizgled bez ikakvog povoda. Na sve moje pokušaje da saznam o čemu se radi, uspela sam da dobijem samo jednu reč – „Tužan.“ Zašto je tužan, ne ume da objasni, a ja ne umem da pronađem uzrok njegove tuge.

Dok plače, pokušavam sve što mislim da bi moglo da učini da se bolje oseća. Grlim ga, pitam ga kako mogu da mu pomognem, govorim da je u redu što plače, da I on može nekad da bude tužan, ali da bih volela da znam zašto je tužan. Pokušavam do pogodim o čemu se radi. Veoma retko uspevam.
Jukie Jukie 09:03 02.04.2013

Re: ...

Vreme sigurno ima negativan uticaj; i ja već nekoliko dana njonjavim i nije mi do ničega, a juče je došlo i do spontanog cviljenja (u sobi, pošto sam se vratio iz kratke šetnje gde sam došao do jednog ćoška i nije mi se dalje išlo u šetnju pa sam se vratio) bez direktnog uzroka. Krivim ovo kreni-stani proleće u trzajima. Nekoliko puta sam bio "spreman" za početak "sunce sija ptice pevaju cveće cveta" perioda i onda to traje jedno prepodne i opet red kiše red košave, tako da mi se trenutno nekako odustaje od cele ideje proleća.
cassiopeia cassiopeia 09:13 02.04.2013

Re: ...

Jukie
Nekoliko puta sam bio "spreman" za početak "sunce sija ptice pevaju cveće cveta" perioda i onda to traje jedno prepodne i opet red kiše red košave, tako da mi se trenutno nekako odustaje od cele ideje proleća.


Jutros gledam kroz prozor sivo nebo i pomislila sam šta bi bilo da zaista zavlada večna jesen/zima i da imamo sunca na kašičicu. Streslo me to do koske. A onda se setim da, na primer, u Holandiji ume da sastavi kiša po nekoliko nedelja, da postoje periodi u toku leta kad samo lije pa ljudi žive :) I malo mi lakne. Mislim da smo mi (ljudi sa ovog prostora) jednostavno navikli na duže sunčane periode i naše reakcije poput tuge, bezvoljnosti, umora delom su posledica našeg doživljaja tih sivih dana.
Hansel Hansel 09:58 02.04.2013

Re: ...

Ako smem da malo "filozofiram". Ja sam u vrlo mladim svojim danima bio teški meteoropata, u fizičkom smislu (razni bolovi, oscilacije pritiska, migrena), a nije to prolazilo ni bez nečega što bih mogao da nazovem nekom vrstom depresije. I pre nego što sam meteoropatiju znatno ublažio, pročitao sam bio da uzimanje magnezijuma umanjuje osetljivost na promene vremena (meni su ga već bili davali, jer je nađen bio deficit u organizmu), tako da bih predložio svima koji imaju problem te vrste da probaju, pa i Aleksi. Nije štetan (može se proveriti koji je oblik najpogodniji), sasvim sigurno ako je organizam generalno zdrav (bubrezi pre svega; ako tu ima problema, valjda se prilagođava doza, kao kod svakog minerala ili leka). Mora se uzimati kontinuirano duže vreme, mada ume da i trenutno olakša problem. A ima i nekih drugih pristupa koji su meni pomogli, pisao sam o njima i Nataši i j.bre (navodi se -- a ja verujem -- da im je efikasnost značajna i kod autizma, zbog eliminacije teških metala).

Imao bih još, ali da ne preteram... Veliki pozdrav i Aleksi i, sada saznajem -- Loletu, i njihovim mamama!
j.bre j.bre 12:25 02.04.2013

Re: ...

hvala cika hansel :)
natasavb natasavb 23:30 02.04.2013

Re: ...

NNN

Dobro, i šta sad ja tebi da odgovorim?!

:)
natasavb natasavb 23:32 02.04.2013

Re: ...

Jukie
tako da mi se trenutno nekako odustaje od cele ideje proleća.

:)))))
Da znaš da si u pravu. :)
natasavb natasavb 23:35 02.04.2013

Re: ...

Hansel
Imao bih još, ali da ne preteram...


Naravno da ne preteruješ!

Hvala i za ovo i za ono što si poslao na pp.
Hansel Hansel 09:47 03.04.2013

Re: ...

Naravno da nema na čemu! To na PP je bilo ono što nisam napisao ovde.

A videh posle i ono što je napisala buba_truba, samo mi je dogrejala "teoriju".

angie01 angie01 08:53 02.04.2013

,

natasavb natasavb 23:31 02.04.2013

Re: ,

Angie
cassiopeia cassiopeia 09:06 02.04.2013

...

Grlim vas oboje i ljubim
natasavb natasavb 23:36 02.04.2013

Re: ...

cassiopeia
Grlim vas oboje i ljubim


Cass
organizam organizam 09:25 02.04.2013

Lek?

Postovana Natasa, Vasem decaku i Vama zelim sve najbolje. Nisam pratila Vas blog redovno, pa ne znam da li ste vec pisali o GAPS dijeti, i da li imate iskustva sa njom? To je nesto najblize leku za autizam sto sam pronasla.
natasavb natasavb 23:39 02.04.2013

Re: Lek?

Ne, nisam čula za GAPS dijetu.
Pogledaću o čemu se radi. Hvala. :)

Aleksa je bio 9 godina na GFCF dijeti i ja mislim da ona pomaže.

organizam organizam 09:56 03.04.2013

Re: Lek?

Doktorica Natasha Campbell-McBride, specijalist iz neurologije i nutricionizma, specijalizirala se za korištenje nutricionističkog pristupa liječenju raznih bolesti. Sa SCD kao bazom, razvila je poseban protokol dijete koju je nazvala GAPS Gut and Psychology Syndrome (crijevno psihološki sindrom) i s kojom, osim brojnih crijevnih oboljenja, vrlo uspješno tretira i druge zdravstvene probleme kojima pravi uzrok leži u neravnoteži probavnog trakta. Doktorica Campbell-McBride je postala jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za liječenje pacijenata oboljelih od autizma, poteškoća s učenjem i koncentracijom i drugih poremećaja ponašanja. Ona je otkrila snažnu povezanost između ovih poremećaja i nezdrave crijevne flore, slabe probave i toksičnosti kemikalija nastalih od neprobavljenje hrane, koje djeluju na osjetljivu kemiju mozga. GAPS dijeta podrazumijeva izbacivanje svih žitarica, industrijskih prerađevina i šećera i sastoji se od mesa, ribe, jaja, povrća, prirodnih masnoća, fermentiranih mlječnih proizvoda, te manje količine orašastih plodova i voća. Rezultat svog istraživanja objavila je u knjizi

Gut and Psychology Syndrome: Natural Treatment for Autism, ADD/ADHD, Dyslexia, Dyspraxia, Depression, Schizophrenia

link na amazon

[url=http://www.amazon.co.uk/Gut-Psychology-Syndrome-Depression-Schizophrenia/dp/0954852028/ref=sr_1_1?ie=UTF8&qid=1364977992&sr=8-1][/url]

inace, i autorka je mama decaka koji je bio proglasen autisticnim, i u uvodu knjige odaje priznanje roditeljima autisticne dece zahvaljujuci cijoj brizi, snazi, volji, upornosti, trudu su se saznanja o autizmu maknula sa 'dijagnoze za koju klasicna medicina nema leka'do stanja na koje se u mnogim slucajevima moze uticati.

[url=http://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2011/07/31/dr-natasha-campbell-mcbride-on-gaps-nutritional-program.aspx][/url]

Mame su sila.

ps- knjiga je prevedena na srpski, sad vidim

http://www.vodiczaroditelje.rs/strana/predstavljamo-i-preporucujemo-knjigu-sindrom-psihologije-i-creva-autora-dr-natase-kembel-mekb
natasavb natasavb 11:30 03.04.2013

Re: Lek?

organizam


Hvala Vam za ove inforamcije.
organizam organizam 20:07 04.04.2013

Re: Lek?

Ja sam kupila knjigu preko amazona. Ne mogu da vam objasnim koliko mi je drago sto je prevedena i ne mogu da verujem da nisam cula da je prevedena. Verujem da tu ima nesto. Sve najbolje, jos jednom.
ivana23 ivana23 09:33 02.04.2013

***







natasavb natasavb 23:55 02.04.2013

Re: ***

ivana23







Ivana
alselone alselone 11:16 02.04.2013

Au!



Ovo ne treba citati na poslu. Sad mogu samo da pijem kafu i gledam kroz prozor.
natasavb natasavb 23:58 02.04.2013

Re: Au!

alselone


Ovo ne treba citati na poslu. Sad mogu samo da pijem kafu i gledam kroz prozor.

Nije loše ni tako ponekad provesti dan...
Shvati čovek neke stvari.

Biljana 77 Biljana 77 11:18 02.04.2013

jedna priča

Spektar

I FB strana, koja može biti jako korisna, gomila praktičnih saveta za igru, učenje i svakodnevno funckionisanje dece sa razvojnim problemima.
natasavb natasavb 00:04 03.04.2013

Re: jedna priča

Hvala, Biljana.
Baš ima dobrih stvari.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:46 02.04.2013

Dečaku

sunce od mene...

natasavb natasavb 00:19 03.04.2013

Re: Dečaku

Jelica Greganović
sunce od mene...



Jelice, za tebe :)

buba_truba buba_truba 12:11 02.04.2013

Tuga

Plač najtužniji na svetu. Naizgled bez ikakvog povoda. Na sve moje pokušaje da saznam o čemu se radi, uspela sam da dobijem samo jednu reč – „Tužan.“

Meni je ovih dana jako blisko baš ovo Aleksino... samo što ne plačem glasno, trudim se, steže mi se grlo, gutam... Kad sam pokušala da nađem odgovor za to ST(r)ANJE, nemam ga... ništa konkretno i opipljivo - osim što sam meteoropata od rođenja, pa bi eto moglo da bude od vremena. A onda prošle noći, probudilo me jecanje... sopstveno. Bila sam oblivena suzama i baš sam si dala oduška... jecala sam glasno... probudila i muža koji me je u čudu gledao, onda me mazio kao da sam dete, smirila sam se i nastavila da spavam kao da ništa nije bilo. Probudila sam se odmorna i baš naspavana. Pokušala sam da se setim da li sam nešto sanjala? Ma nisam. Verovatno sam, onako opuštena i podsvesna, jednostavno pukla.

I da - jesmo različiti, drugačiji - svi, zato ovaj dan nije samo Aleksin - i moj je.
natasavb natasavb 00:20 03.04.2013

Re: Tuga

buba_truba
I da - jesmo različiti, drugačiji - svi, zato ovaj dan nije samo Aleksin - i moj je.


Pa srećan i tebi. :)
4krofnica 4krofnica 12:28 02.04.2013

zadatak


(ubi vreme, melanholija, razumem druže)


da prodje brže vreme do sunčanih dana, a obećala zadatak za malog kartografa: ovo vole moji klinci - <lord of the rings timeline> a ima na sajtu i jako detaljna mapa, verujem da će umeti brzo da reprodukuje :)

mjuz:


Biljana 77 Biljana 77 13:15 02.04.2013

Re: zadatak

ima na sajtu i jako detaljna mapa

Ovde ih ima puno. :) Arda
natasavb natasavb 00:23 03.04.2013

Re: zadatak

krofnica
ovo vole moji klinci - <lord of the rings timeline> a ima na sajtu i jako detaljna mapa, verujem da će umeti brzo da reprodukuje :)


Sigurna sam da hoće.
Onog nekog slona što si mu jednom okačila je slušao mesecima. :)

Razumete se vas dvoje. :)
thug_b thug_b 13:50 02.04.2013

:)

natasavb natasavb 00:24 03.04.2013

Re: :)

thug_b


Fenomenelano!
natasavb natasavb 09:37 03.04.2013

Re: :)

thug_b

Znaš li možda koji je ovo grad?
Jutros sam Aleksi pokazala mapu i on je rekao: Luksemburg.
thug_b thug_b 12:40 03.04.2013

Re: :)




ono je neki "imaginarni grad". medjutim, ovo sad je luksemburg - pa ti vidi:) ja nisam mogla da se setim ni gde je luksemburg, a kamoli autenticnih detalja:)

znas sta, natasa, tom detetu ako je dosadno, on moze da crta razne mape, ti ih kaci ovde, a mi cemo da pogadjamo "gde je to" i da se blamiramo - ha, sta kazes?
Atomski mrav Atomski mrav 12:49 03.04.2013

Re: :)

Znaš li možda koji je ovo grad?
Jutros sam Aleksi pokazala mapu i on je rekao: Luksemburg.


I mene je ovo zaintrigiralo... Izlgeda da je u pitanju je mapa izmišljenog grada:

Drawing Autism <<< LINK!!!
natasavb natasavb 13:46 03.04.2013

Re: :)

ono je neki "imaginarni grad". medjutim, ovo sad je luksemburg - pa ti vidi:) ja nisam mogla da se setim ni gde je luksemburg, a kamoli autenticnih detalja:)

A ja se pitam otkud on zna kako izgleda mapa Luksemburga?! :)))
Samo da si videla kako je to uradio.
Pogledao na par sekundi, rekao Luksemburg i otišao svojim poslom. :))

znas sta, natasa, tom detetu ako je dosadno, on moze da crta razne mape, ti ih kaci ovde, a mi cemo da pogadjamo "gde je to" i da se blamiramo - ha, sta kazes?


Odlična ideja. :))

Evo da vidiš kako izgleda jedna od njegovih mapa. Crtao je možda 5 minuta.




I da uporediš :)



On naravno nije gledao dok je crtao. :)
blogovatelj blogovatelj 20:36 03.04.2013

Re: :)

Odlična ideja. :))

Evo da vidiš kako izgleda jedna od njegovih mapa. Crtao je možda 5 minuta.


Ja celog svog života obožavam da gledam mape.
Kao dete sam bio u stanju da satima listam Veliki Atlas Sveta i da mi misao ide po predelima koje na mapama gledam.
I dan danas to radim, Gugl mi je ulepšao život svojim izumima.
Kad sam bio dete moja majka je to odobravala, ali kako napunih dvadesetpet, počela je da se brine. Misim ono "po ceo dan zeva u atlas, a neće se ženi"
Na njene prigovore moj odgovor je obično bio - pusti me, vidiš da sam otputovao na Havaje.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 14:11 02.04.2013

...strahovi

ne dolazim sa rešenjem, ali čini mi se da postoji nada...

moj klinja ima 'sastanak' sa logopedom 2x nedeljno u školi za gluvu i nagluvu decu. pošto u njoj postoji svetla i senzorna soba, on se četvrtkom sreće sa E a ponedeljkom sa M.

E je jednog od ovih tmurnih dana došla jako uznemirena. u takvim situacijama ona viče (nerazgovetno) i udara samu sebe. njena terapeutkinja mi je prišla i rekla da se ne bojim jer ona nije agresivna.

moram da priznam da sam se osećala nelagodno (ali se nisam plašila za svoje dete: on je sve vreme pokušavao da joj priđe i na momente je izgledalo kao da ona oseća njegovo prisustvo), jer nisam znala kako da se ponašam, tj. imala sam potrebu da nešto uradim što bi je smirilo.

ponekad, kada nije dan za logopeda on izgovara njeno ime i daje instrukcije da se ide u kola.

druga devojčica ume da bude agresivna prema deci, ali ga to nije omelo da joj se približi i, pošto je ona velika, da proba da joj sedne u krilo.

nije tražio da mama uđe sa njim kada su tu E i M i posle trećeg puta više nije pravio problem da ostane sam.

zato verujem da će inkluzija u perspektivi doneti to potrebno razumevanje, jer deca tako lepo prihvataju različitosti kada im se sklonimo s puta.
a gde je razumevanje i prihvatanje, računam da su strahovi manji.

natasavb natasavb 09:54 03.04.2013

Re: ...strahovi

zato verujem da će inkluzija u perspektivi doneti to potrebno razumevanje, jer deca tako lepo prihvataju različitosti kada im se sklonimo s puta.
a gde je razumevanje i prihvatanje, računam da su strahovi manji.


Upravo tako Snežana.

Moram da ponovim po ko zna koji put - deca nemaju predrasude. Odrasli su ti koji ih stvaraju kod njih.

Isto tako odrasli, ako se potrude, mogu da utiču na razbijanju onih već stvorenih.
Aleksina učiteljica, uz podršku nekoliko roditelja, je uradila sjajan posao i ja sam im svima veoma zahvalna na tome.

Juče je jedna od mama iz njegovog odeljenja podelila ovaj tekst na fejsu i ispod napisala: to je dete naseg bloka i razreda.



ddsonik ddsonik 16:17 02.04.2013

...

...uh bre, ne znam sta da ti napisem, a da i sam ne postanem previse tuzan.
Vreme mnogo vise na nas utice nego sto smo toga svesni; mene je u toku od dve nedelje magle u Ulmu uhvatila takva depresija, da mi nije bilo jasno sta mi se desava. Postalo mi je jasno sta mi je bilo tek kad je sinulo Sunce...
Evo, ova me oraspolozi skoro uvek:
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=1-ORJddr0QY[/youtube]

Puno suncanih pozdrava najposebnijoj mami!
Aleksa, naucices ti vec nekako da izadjes sa njom na kraj;-)
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 16:30 02.04.2013

Re: ...

Draga Nataša,
Pozdrav tebi i dečaku koji voli zgrade i gradove od nas, takođe nešto tužnih u poslednje vreme
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:28 02.04.2013

Re: ...

natasavb natasavb 09:59 03.04.2013

Re: ...

Puno suncanih pozdrava najposebnijoj mami!
Aleksa, naucices ti vec nekako da izadjes sa njom na kraj;-)


:)))

Mislim da je on jedan od retkih koji je naučio. Kupi me u sekundi. :)

Uzvraćam pozdrave najnasmejanijem čoveku koga znam. :)
(Što samo meni da bude neprijatno?!)



milivoje_bg milivoje_bg 17:47 02.04.2013

Алекса !

Уз тебе сам (и маму) !
natasavb natasavb 10:02 03.04.2013

Re: Алекса !

milivoje_bg
Уз тебе сам (и маму) !


Хвала, Миливоје.:)
blue92 blue92 19:19 02.04.2013

tag: ljudska prava

je ovde posebno važan.

ne mogu da pišem dug komentar, ali ću postaviti sliku i link,
koji su uzročno posledično ishodište silnim nepotrebnim bolestima i stanjima


preuzeto sa http://www.facebook.com/AutismKey


LINK

Imate i mene u navijačkim redovima. Držite se.
I.. ne dajte se lekovima.
Lekove prave oni koji bolesti i kreiraju.

arianna arianna 20:22 02.04.2013

Re: tag: ljudska prava



Obeležavanje svetskog dana autizma u svetu:


Pariz


Chikago


Mexiko


Rio


Sidnej


The Hyatt Capital Gate, Abu Dhabi


Qingdao TV Tower – Qingdao, China



Niagara Falls, Canada
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:11 02.04.2013

Re: tag: ljudska prava

Veceras je u plavoj boji palata Albanija a i novi most preko Ade.
Nadam se da ce biti i slika.
natasavb natasavb 11:33 03.04.2013

Re: tag: ljudska prava

blue92
Imate i mene u navijačkim redovima. Držite se.


Hvala.:)
natasavb natasavb 11:35 03.04.2013

Re: tag: ljudska prava

arianna


Obeležavanje svetskog dana autizma u svetu:


Arianna, hvala za ove lepe fotke.
arianna arianna 19:45 03.04.2013

Re: tag: ljudska prava

kad smo kod fotki, evo još neke ...... poznate osobe sa autizmom
Emily Dickinson


Thomas Jefferson - američki pisac i državnik


Isak Njutn


Karl Jung

Mocart


Albert Ajnštajn


Marija Kiri


Jane Ostin


Vinsent van Gog


Stenli Kjubrik

Bob Dilan


Bela Bartok

Kate Winslet


Bil Gejts


David Byrne


Courtney Love
mlekac mlekac 21:09 02.04.2013

Od nas

Veeeeliki

natasavb natasavb 11:46 03.04.2013

Re: Od nas

mlekac
Veeeeliki



Uzvraćamo.
blogovatelj blogovatelj 21:15 02.04.2013

Jedan grad

Za dečaka koji voli gradove



natasavb natasavb 11:47 03.04.2013

Re: Jedan grad

Hvala! :)
golubica.bg golubica.bg 21:55 02.04.2013

:D

http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/375149/Prijem-na-Belom-dvoru-povodom-medjunarodnog-dana-autizma

Moram da podelim s vama nešto zbog čega se celo veče smejem: jedna od gošći ima običaj da svakoga koga tek upozna pita gde stanuje, poput malog ali vrlo ozbiljnog inspektora.

Večeras je to pitanje postavila princu Aleksandru posred Belog dvora

Ovime bih ujedno i da podsetim Natašu na onu drugu, beskrajno slatku i smešnu stranu života sa detetom sa autizmom, na koju će je Aleksa podsetiti koliko sutra (ako već i nije)
kick68 kick68 23:20 02.04.2013

Epidemija

1 in 50 School-Aged Children in U.S. Has Autism compared with one in 88 only five years earlier.
This report, however, underestimated the real prevalence of autism. It's probably much higher.

Zbog bolje dijagnostike otkrivaju se novi slucajevi. Ovo su samo odlomci, ostavila sam link gde se moze naci ceo tekst.
The average school bus holds about 50 children, so there is typically one child with autism spectrum disorder on every full school bus in America.
Problem je sve samo ne redak. Verujem da je resenje na pomolu.
Da ponovim citat koji sam vec jednom kacila: Destiny, quite often, is a determined parent.
Sve najbolje
natasavb natasavb 11:59 03.04.2013

Re: Epidemija

Sve najbolje


Hvala, kick.
Tebi takođe. :)

P.S. Link je nevidljiv, pa evo još jednom

1 in 50 School-Aged Children in U.S. Has Autism
lady_d lady_d 12:11 03.04.2013

ako je za utehu

Draga Natasa,
ako Vam je za utehu cak i druga deca tako, placu bez razloga, ili samo njima znanog razloga. Ne secam se da je moja sestra ili ja u uzrastu moje devojcice tako cesto i neutesno plakale. Cesto ni sama nije sposobna da kaze zasto place. Nekada uspemo lako da je utesimo, nekada pak plakanje traje satima. I onako kao laik... mislim da sve ovo oko njih, ovo prolece koje nikako da stigne, svi mi roditelji koji uvek negde zurimo, jurimo, otimamo od zivota, pretrpanost svim nekim potrebnim i nepotrebnim informacijama, cudnim igrackama... jednostavno sve to ih nekako cini tuznim.
Poznajem par odraslih osoba koje iako autisticne uspele su da naprave vrlo impozantne karijere i da organizuju prilicno dobro svoj zivot. Zajednicko svima je to sto su svi imali neizmernu podrsku i ljubav roditelja, koji su nasli nacina kako da ih nauce da kontrolisu svoju posebnost. A ja verujem da smo svi posebni, i da svako od nas ima mesto pod ovim suncem. Zato... placi te sa Aleksom kad mu se place, a prolece ce vec da stigne za koji dan, pa ce onda cini mi se bar na kratko svima biti manje do placa.
natasavb natasavb 21:56 05.04.2013

Re: ako je za utehu

Zato... placi te sa Aleksom kad mu se place, a prolece ce vec da stigne za koji dan, pa ce onda cini mi se bar na kratko svima biti manje do placa.


To i radimo, i plačemo i smejemo se zajedno. :)

Hvala, lady_d. :)
hajkula1 hajkula1 18:22 03.04.2013

Placem


Plačem. Vreme.


I ja. Ne zbog meteoroloških pojava. Čudno vreme a ja plačem od besa i nemoći. Ljubi dete.

Ne znam šta mogu da kažem, uradim da pomognem. Sve što mogu je - ništa. Suze ne pomažu. Nema neke koristi ni od lepe reči i podrške rečima.

Pročitala sam o leku.
Naša teorija pretpostavlja da se autizam dešava jer se ćelije zaglave u odbrani organizma te ne mogu normalno komunicirati između sebe, što utječe na moždani razvoj i funkcije", kaže profesor Robert Naviaux, zamjenik direktora Centra za mitohondrijalne i metaboličke bolesti na Univerzitetu u Kaliforniji.


Ne bih da krunim nadu, treba pokušati sve moguće i nemoguće. Paziti da se ne naudi. Kaže, njihova teorija pretpostavlja. Objašnjava disfunkciju ćelija. Nema objašnjenja zašto dolazi do te disfunkcije.
Razumem roditeljske nedoumice, bila sam u sličnim situacijama. Nešto novo je koristilo a nešto eksperimentalno se pokazalo kao štetno.
Moje iskustvo - treba poslušati intuiciju.
natasavb natasavb 22:10 05.04.2013

Re: Placem

Kaže, njihova teorija pretpostavlja.

Da, sve dosadašnje teorije su ustvari samo pretpostavke.
Ali, važno je da traže, jer se nadam da će jednog dana pre svega da otrkiju uzrok, a onda i lek.

Moje iskustvo - treba poslušati intuiciju.

To najčešće i činim, ali i to je velika odgovornost...
prapra prapra 02:40 04.04.2013

Dežulović

Pitali su me jednom postoji li knjiga koja me trajno odredila i pokazala mi put, knjiga dakle koju bih mogao izdvojiti kao ključnu za moje razumijevanje svijeta. Ima, rekao sam, jedna takva knjiga, tako velika - gotovo dvadeset kilograma teška, pet tisuća stranica debela i od trideset milijuna sitnih slova napisana - da je trebalo štampati u šest debelih svezaka kako bi se uopće dala čitati. Što god da sam u životu napravio i što nisam, što god ću tek uraditi i što neću, sve je nekako počelo iz te čarobne knjige čije su mi velike smeđe korice - s neobičnim, misterioznim zlatnim znakom po sredini - bile teškim vratnicama vanjskog svijeta.
U to vrijeme živjeli smo u maloj, vlažnoj podstanarskoj kućici na Bambinoj Glavici, pod južnim padinama Marjana. Grad je bio samo nekoliko autobusnih stanica daleko, a ja ga nisam vidio. Znao sam, istina, već tada da svijet nije ravna ploča - bilo je očigledno da je prilično neravna - ali i to da cijela stane u prozor naše kuhinje. Na sjeveru, moj je poznati svijet bio omeđen strmim liticama sa spiljom svetog Jere, na jugu tajanstvenom palačom druga Tita, sa zapadne strane skrovitom uvalom Kašjuni, do koje se spuštalo strmom stazom kroz grmlje divlje kupine, a s istočne dječjim vrtićem, u kojemu sam otkrio da sestra i ja nismo jedina djeca na svijetu.
I kad nam je onoga ljeta Neil Armstrong iz drvenoga crno-bijelog televizora škripavim glasom oduševljeno pričao kako je planet Zemlja odozgo tek sićušna točkica, ja sam vrlo dobro znao o čemu govori. Otprilike isto tako izgledala je Zemlja gledana s Bambine Glavice.
U tom svijetu, prvom od mnogih koje ću kasnije spoznati, nije bilo velikih zgrada, ulica i automobila. Umjesto kasnih autobusa, pjesme pijanaca, sirena hitne pomoći i noćnih zvukova grada, mene su iz sna budili lavovi i pantere, zavijanje vukova, krikovi pavijana, rika tigrova i drugih zvijeri što su živjele u šumi pred našom kućom. Malo tko mi i danas to vjeruje, ali stvar je jednostavno bila u tome da se u gustoj borovoj šumi pred našom kućom, gore na obodu Marjana, nalazio - a i danas je tamo - zoološki vrt. Čuvari su u proljeće običavali u prirodu puštati srne, i kao dječak znao sam ih nalaziti na pojilima na rubu šume. Vjerovao sam tada da se i Bambina Glavica, stijena pod kojom je bila naša mala kućica, zove po Bambiju: tek mnogo godina kasnije saznat ću da se zove po splitskoj familiji Tudor, koja je nekad posjedovala zemlju na kojoj smo živjeli, a kojima je nadimak bio Bambo. Bilo je to u vrijeme kad sam već znao da je život okrugao, pa se i nisam previše iznenadio saznavši da mi je žena, Marija Tudor, upravo od roda Bambinih.
Moj su najraniji svijet nastanjivale tako divlje zvijeri, domaće kokoši, dvije mačke, pas i jedna koza, i više smo u susjedstvu imali afričkih majmuna nego ljudi. Ipak, znao sam da negdje u šumi ima i njih.
Na rubu male udoline pred kućom, u dnu borove šume, nalazila se Gospa od Sedam žalosti, mala crkvica vazda zaključanih vrata. Gospinih začudnih sedam žalosti bile su mi jednako zagonetne i nedokučive kao i unutrašnjost njene zatvorene crkvice, u koju nikad nisam uspio ući. Mogao sam tek viriti kroz prorez na vratima u koji su ljudi ubacivali milodare u novčanicama od pet ili deset dinara, koje je moj stric dugačkom žicom izvlačio vani, pravdajući se da je taj novac potrebniji njemu nego Gospi. Kroz prorez se, međutim, vidio samo komadić kamenog poda posijan srebrnim kovanicama i šarenim novčanicama: Gospinu kućicu, izvana ne veću od naše kuhinje, neprovidna je tmica iznutra činila velikom poput rimske katedrale. Jedno od ukupno dva moguća objašnjenja, da ste mene pitali, bilo bi da u njoj danju živi noć, mrkla i gusta, pa kad joj dođe vrijeme kroz onaj prorez curi, kulja i prekriva svijet. Po drugoj, mnogo ozbiljnijoj i prihvatljivijoj teoriji, zaključane vratnice male crkve u dnu šume bile su kapija nepoznatog vanjskog svijeta.
Nije, međutim, ta mala, bijela kućica bila zagonetna samo iznutra. Njeni su vanjski zidovi cijeli bili prekriveni neobičnim porukama pisanim drhtavim rukama nepoznatih ljudi, kojima su se molili Gospi za ozdravljenje od bolesti, udaju kćeri, zaposlenje muža, rođenje zdrave djece, upis na fakultet i sve one stvari kojima se već bavi Gospa od Sedam žalosti.
Te su poruke bile među prvim stvarima koje sam čitao kad sam sa četiri godine naučio neobične, kvrgave znakove, najveće otkriće mog života - slova. Čitati sam naučio sričući naslove u Slobodnoj Dalmaciji, ali poruke na crkvici Gospe od Sedam žalosti bile su nešto drugo, to su bila slova pisana rukama živih ljudi, dokaz da ljudi postoje. Dešifrirao sam te poruke Champollionovom strašću i čitao ih kao romane, priče o ljudima iz šume i njihovim nesrećama koje su, kako se iz zahvala dalo pročitati, nerijetko završavale sretno, sve zahvaljujući našoj susjedi čudotvornoj Gospi, prvom superheroju mog djetinjstva.
Takav je bio moj svijet s kraja šezdesetih, u šumi pod brdom na kraju grada u kojemu sam živio a da to nisam ni znao. Ključni događaj mogao je stoga biti onaj kad je stara od poduzeća dobila stan na Gripama, kad smo konačno doselili u grad i kad sam krenuo u školu. To, međutim, nije bio svijet koji sam maštao osluškujući lavove i čitajući poruke šumskih ljudi. Djeca u školi bila su ista kao ona u vrtiću, samo malo veća, kuće su bile iste kao one oko starog vrtića, samo malo veće, čak su i borovi oko tvrđave na Gripama bili isti kao oni na Marjanu, samo malo veći. Jedino crkva u susjedstvu nije bila ista, bila je novija i ružnija od naše male šumske crkvice, i na njenim zidovima nije pisalo ništa. Sveti Roko iz Ulice 8. korpusa, prevarant koji nikada nikoga nije izliječio ni upisao na fakultet, nije bio do koljena Gospi od Sedam žalosti.
Dan koji je promijenio sve bio je onaj kad je otac kući donio veliki paket i iz njega izvadio šest golemih knjižurina. Bilo je to, naime, još nevino vrijeme vedrog socijalističkog poleta, kad su radnici brodogradilišta i strojobravari poput mog oca, umjesto klima uređaja i plazma televizora, na kredit kupovali knjige: svako hrvatsko domaćinstvo iz toga doba još uvijek ima sabrana djela Cronina, Dostojevskog ili Pearl Buck. Pored uredno posloženih kompleta od 1 do 8, keramičkih krigli s likom vojaka Švejka - uspomene sa sindikalnog putovanja u Čehoslovačku - plastičnih amforica s ljetovanja na Hvaru i porculanskih balerina, policama masivnih hrastovih regala i danas dostojanstvom starih mudraca vlada šest velikih, smeđih knjiga u kojima je - još pamtim očeve riječi - "sva pamet ovoga svijeta".
To da se u knjigama čuva ljudska pamet znao sam i prije, tako sam otprilike i shvatio njihov smisao, ali da postoji knjiga u kojoj se čuva sva pamet svijeta duboko je dojmila moj dječji um, koji je ljudsku pamet nevino doživljavao tako velikom da je i knjiga u kojoj bi bila pohranjena morala biti takva - barem dvadeset kilograma teška, pet tisuća stranica debela i od trideset milijuna sitnih slova napisana - da bi je trebalo štampati u šest debelih svezaka.
Nikad poslije nijednu knjigu nisam otvorio s toliko neizdrživo slatkog straha - jesam li već tada znao da se ljudske pameti valja bojati? - kao tog poslijepodneva, poslije ručka, kad sam podigao tešku, smeđu koricu prvog sveska i pročitao naslov: ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA - 1 - A-Ćus - ZAGREB MCMLXVI - JUGOSLAVENSKI LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD. Preskočio sam nekoliko stranica sa direktorom Miroslavom Krležom i nerazumljivim etimološkim elementima i prefiksalnim morfemima, te se konačno probio do početka priče, do stranice na kojoj se kočilo veliko slovo A, do dana današnjeg najljepše slovo koje sam ikad vidio. Već na prvoj stranici velike knjige svjetske pameti, u vrhu njenoga prvog stupca, pod velikim rimskim A i usuprot njegovoj kraljevskoj eleganciji, postrojila se vrsta nezgrapnih, kvrgavih slova kakva sam već negdje vidio. Bio je to, kako sam pročitao, grafički prikaz razvoja slova A - od egipatskog hijeroglifa, preko starog kretskog i arhajskog latinskog, do glagoljice i bosančice - ali ja sam u tih dvadesetak neobičnih znakova prepoznao ljudsku ruku, ista ona nespretna slova kakvima su svoje priče pisali ljudi iz šume. Bio je to uzbudljiv početak, poput lozinke za ulazak u čudesan svijet koji se krio iza teških, smeđih vratnica vanjskog svijeta, s misterioznim zlatnim znakom za koji ću tek mnogo kasnije saznati da je tek stilizirani akronim Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Tog trenutka, čitajući historijski razvoj slova A kao poruku, shvatio sam da su to ona ista vrata kroz koja sam virio u mračnu neznan, i da sam konačno našao ključ Gospe od Sedam žalosti. Najzad, i unutrašnjost katedrale u Aachenu na crno bijeloj fotografiji u dnu iste te prve stranice bila je upravo onako neobična, velika i zagonetna kakvom sam zamišljao unutrašnjost zaključane male crkvice na rubu marjanske šume. Kročio sam unutra i više nikad nisam izašao vani. U njenih šest odaja, u kojima je pamet svijeta bila pažljivo složena po abecedi, otkrio sam djecu drugačiju od onih u vrtiću i ljude drugačije od njihovih roditelja, otkrio sam borove drugačije od onih na Marjanu i kuće drugačije od onih u gradu, čak i crkve drugačije, starije, veće i ljepše od naših. Da, bio je to svijet upravo onakav kakav sam maštao osluškujući lavove i čitajući poruke šumskih ljudi. Već na drugoj stranici mog putovanja vidio sam prekrasnu, veliku bijelu građevinu arhitekta Paula Abadieja, crkvu nerazumljiva imena Sacré-Coeur, i odlučio da ću jednog dana otputovati u Pariz i popeti se njenim strmim stubištem. Na sljedećoj stranici vidio sam slike Abd el-Kadera i Abdula Hamida II, muškaraca s maramama na glavama i kićenim odorama kakve nikad do tad nisam vidio, i odlučio da ću, kad narastem, upoznati te ljude. Hodao sam dalje kroz fantastičan novi svijet i vidio redom Abu Simbel, egipatski hram uklesan u živoj stijeni, baš kao naš Sveti Jere na Marjanu, samo veći, pa mišićavog Michelangelovog Adama s istim pišulincem među nogama kao moj, samo manji, pa Johna Adamsa, američkog predsjednika koji je sa smiješnom bijelom perikom izgledao kao moja baka Kata, pa Addis Abebu, daleki grad koji ima veliki toranj i strašni top: na svaku stanicu tog putovanja stizao sam čvršći u odluci da jednog dana tamo otputujem i vidim sve te ljude, gradove, hramove, tornjeve i topove. Došao sam tako do Afrike, ogromnog otoka prošaranog zelenim, plavim, žutim i narančastim crtama. Stari mi je objasnio da su te crte granice država, da su male točkice u njima zapravo gradovi, da su tanke plave linije rijeke, da je uostalom već kasno i da se enciklopedija ne čita po redu, od prve do zadnje stranice, kao bajke braće Grimm, već da se odgovori na pitanja u njoj traže po abecedi. Na primjer, Split - rekao je otac, uzeo posljednji, šesti svezak, Ska-Žv, i otvorio ga na riječ "Split". Evo, ovo je Split - pokazao je veliku crno bijelu fotografiju na 88. stranici, uprijevši zatim prstom u točku negdje u njenom vrhu - a ovo ovdje je naša kuća. Bio sam potpuno opčinjen. U enciklopediji cjelokupne svjetske pameti bila je i naša kuća, skrivena u borovoj šumici oko tvrđave na Gripama! Tada, vidjevši je tek kao jednu sićušnu, bijelu mrljicu na jednoj od osam stotina stranica jedne od ukupno šest teških knjižurina, shvatio sam još dvije važne stvari: da taj svijet zaista postoji i da je nepojmljivo velik. S novim saznanjima o kartografiji i abecednoj upotrebi ljudske pameti uputio sam se u novu pustolovinu i krenuo kartom svijeta na veliko putovanje. Uputio sam se iz Jugoslavije i tražeći prstom najbliži grad stigao u Rim, svezak 5, P-Sjo, stranica 479: "glavni grad Republike Italije i najveći grad na Mediteranu, 2 188 160 stanovnika, leži u središtu valovite ravnice Campagna Romana, kroz koju protječe rijeka Tiber". Pročitao sam cijelu priču o geografskom položaju, industrijskim granama, kulturnim spomenicima i historiji grada, razgledao fotografije Campidoglia i Trga Svetog Petra, pa prstom po karti krenuo dalje na zapad i stigao u Madrid, svezak 4, Lagh-Ož, stranica 162: "glavni grad Španjolske i središte istoimene pokrajine, 2 558 583 stanovnika; najviša prijestolnica Evrope, leži na visini 580-699 m, smješten je gotovo u središtu države, uz lijevu obalu rijeke Manzanares, na obroncima gorja Sierra del Guadarrama". Pročitavši priču o Madridu, produžio sam mapom svijeta do Lisabona, "glavnog grada Portugala i glavne luke u blizini ušća rijeke Tejo u Atlantski ocean, 809 800 stanovnika", spustio se do Gibraltara, "arapski Džebel al Tarika, Tarikovog brda, 6 km2, 24 287 stanovnika", jednim potezom prsta preskočio uski morski tjesnac i našao se u Rabatu, "političkom i administrativnom centru Maroka na utoku rijeke Bou Regreg", pa nastavio Afrikom preko Marakeša i Ifnija, umakao drumskim razbojnicima i pobješnjelim slonovima, jureći sve dalje, do Dakara, Luande i Capetowna, "glavnog grada i luke provincije Kaapland i Južnoafričke Republike, 732 487 stanovnika". Otisnuo sam se iz Capetowna i zaplovio golemim oceanom, brodio prstom preko Tristan da Cunhe, "britanske kolonije Saint Helena, 188 stanovnika", i Južne Georgije, "gorovitog vulkanskog otoka pretežno pokrivenom ledom", preživio orkansku oluju i doplovio do Ognjene zemlje, "Tierra del Fuego", pa na sjever preko obje Amerike, iz grada u grad, preko rijeka, morskih prolaza i šarenih granica, krstario golemim prostranstvima Sovjetskog Saveza, podizao logore na Himalajama, borio se s morskim psima u Indijskom oceanu, prstom ostavljao trag u pijesku Saudijske Arabije, kupao se u tajanstvenom Mrtvom moru, penjao na egipatske piramide i istraživao grčke hramove. Moglo je biti dva iza ponoći kad sam se preko Sofije i Beograda konačno vratio kući, u Split, "grad i luku u središnjem dijelu istočne jadranske obale, 84 405 stanovnika". Pun dojmova pričao sam sutradan babi o čudesima svijeta kojeg sam proputovao i veličanstvenim gradovima koje sam na tom putu vidio. Od tada, šest teških svezaka Enciklopedije leksikografskog zavoda bile su mi najdraže igračke. Otac je kasnije kupio i debeli, zeleni atlas svijeta i moja su putovanja postala duža: sad sam olovkom prelazio preko velikih geografskih karata i prolazio kroz male gradiće, gazio rijeke i penjao se planinama, zapisujući u bilježnicu dnevnik ekspedicije. Počeo sam skupljati razglednice i lijepio ih u dnevnik, gutajući iz velikih knjiga sve o tim dalekim gradovima, ali i njihovim osnivačima i osvajačima, graditeljima i rušiteljima. Upoznao sam Aleksandra Makedonskog, Bismarcka i Cezara, upoznao sam Vespazijana, Zrinskog i maršala Žukova, vidio sam eksploziju atomske bombe, Viktorijine slapove, bitku u Navarinskom zaljevu, viteški oklop iz Augsburga, kamene glave Rapa Nuija i let Mercuryjeve kapsule, gledao sam život u paleozoičkom moru i svojim očima svjedočio otmici Sabinjanki i Leukipovih kćeri, čije su gole grudi bile prve koje sam u životu vidio. Razumnu čovjeku može zvučati smiješno kad mu kažeš da si maštati naučio iz enciklopedije, ali razumni ljudi ionako ne maštaju. Da su pametni koliko i razumni, znali bi da mašti treba čvrsto tlo i dugačka pista da uzleti i poleti visoko. Znali bi da mašta raste iz znanja i da joj znanje treba kao slikaru boje. Jer davno je Sokrat, naučit ću to kasnije, saznao da ništa ne zna, davno su pametni ljudi sa svakim novim saznanjem otkrivali koliko malo znaju. Što su više znali, znali su sve manje, što su manje znali, više su maštali. Da li bi čovjek mogao maštati o letenju kad ne bi znao da ljudi letjeti ne mogu, i da li bi ikad poletio da nije maštao o letenju? I kako bi maštao o letenju svemirom da ne zna letjeti nebom?
Što sam dublje uranjao u suhe enciklopedijske rečenice, rastvarale su mi se šire poljane mašte, što sam dublje lutao crno bijelim fotografijama boje su bile življe i jasnije, ponekad tako neobične da im ni naziva nisam znao. Gledajući Taj Mahal naučio sam maštati takve neviđene palače da im sličnih nije bilo na svih pet tisuća stranica svjetske pameti, čitajući astronomske karte naučio sam maštati svemir tako velik da ne bi stao niti u crkvicu Gospe od Sedam žalosti. Mašta, uostalom, i nije ništa drugo doli sposobnost građenja novih cjelina od raznih elemenata reproduktivne i apstrahirajuće svijesti. Znam to, jer tako piše u četvrtom svesku, Lagh-Ož, na stranici 264, pod "mašta", točno između "mašine" i "matematike". Kao što znam da ni mašina ne bi bilo bez ljudi koje je matematika naučila maštati o čudesnim strojevima kojima će putovati tako lako i tako brzo kao da prstom klize po karti svijeta. Lutajući enciklopedijom sakupio sam toliko tih, kako se zovu, elemenata reproduktivne i apstrahirajuće svijesti, da sam od njih mogao sagraditi što god sam htio: kuću od morske mjesečine, svemirski brod koji ide na tišinu, stroj za osunčavanje nedjelja, klavir što svira u bojama ili, recimo, crkvicu za čuvanje noći. Upoznao sam tako vanjski svijet, ljepši i uzbudljiviji od svih koje sam maštao pod Bambinom glavicom, osluškujući lavove i čitajući poruke šumskih ljudi. Nakon enciklopedije stari je na kredit kupio tri velika sveska glasovite Opće povijesti umjetnosti Gine Pischel, a ja sam u toj velikoj knjizi ljudske mašte već bio kod kuće, glavinjao pećinama s crtežima nalik porukama prethistorijskoj Gospi, skitao Boschovim paklom i plutao na splavu Meduza, bio sam ondje kad je Boticellijeva Venera izrasla iz morske pjene, i kad je Sloboda jurišala s barikada, i kad je strijeljalo Goyine pobunjenike, sve do trećeg sveska u kojemu se moja razigrana mašta radosno predavala novim cjelinama od Mooreovih oblika, Picassovih linija, Pollockovih mrlja i Mondrianovih boja. Moja slika svijeta bila je završena, i kad sam poslije širom rastvorio njegova vrata i napustio onu kuću na 88. stranici, da negdje među pet tisuća stranica nađem svoju, ja sam bio spreman. Danas, trideset i nešto godina kasnije, taj svijet više nije isti. U ono vrijeme imao je tri milijarde i 285 milijuna stanovnika, danas ima dvostruko više. Neki od tih tri milijarde ljudi iz enciklopedije postali su nam loši, neki su zlikovci postali dobri. Čovjekovo znanje naraslo je od tada petnaest puta, i devedeset posto cjelokupnog današnjeg ljudskog znanja nastalo je nakon što je Krležina enciklopedija već odštampana. Nema u njoj ni Ramonesa, a kamoli mikroprocesora i mape ljudskog genoma, ali nema više ni nekih njenih država, nema Rodezije, Zaira, Sovjetskog Saveza, Čehoslovačke, narančaste i plave linije na mapama nisu više tamo gdje su bile, zbrisani su na njima cijeli gradovi, sravnjeni poput iranskog Bama ili potopljeni umjetnim jezerima, poput kineskog Yongana ili prelijepog vojvođanskog gradića Oršave, drugi su promijenili ime, nema više Staljingrada i Titograda, Sajgona i Carl Marx Stadta, nestali su cijeli narodi, izumrli su u međuvremenu pueblo Indijanci iz plemena Pojoaque, istrijebljene su brojne biljne i životinjske vrste, ne postoji više američki dubinski losos, plavi golub s Mauricijusa, javanski tigar ni istarska riđovka, nema nekih čudesnih građevina, spomenika i umjetnina iz stare enciklopedije, nestala je glasovita Cellinijeva soljenka, nestao je Munkov Krik, ne postoje više gigantske kamene Bude iz Bamyana i Stari most u Mostaru. Čak je i onaj čarobni hram s početka mojih putovanja, veličanstveni egipatski Abu Simbel, u međuvremenu izrezan i premješten na drugo mjesto, a razornim potresom gotovo četrdeset metara jugozapadno premješten je i cijeli vrh otoka Sumatre. Kasnije sam putovao tragovima dječjeg kažiprsta iz enciklopedije, vidio sam Sacré-Coeur u Parizu i Michelangelovog Adama, kupao se u Mrtvom moru i istoj onoj plaži na Cipru iz čije je morske pjene izronila Afrodita, vidio sam Rim i Trg svetog Petra, gole Sabinjanke i Boschov pakao, upoznao neobične ljude u maramama, penjao se na egipatske piramide, istraživao grčke hramove i u Jeruzalemu zastao na svakoj od sedam stanica Gospine žalosti. Vidio sam kako se promijenio svijet iz Enciklopedije leksikografskog zavoda, a bit će da sam se promijenio i ja. Postao sam stariji i pametniji, naučio razlikovati znanje i pamet, i shvatio da nisam učio iz knjige ljudske pameti, nego znanja. Jer davno je Heraklit shvatio da znanje ne opamećuje. Naučio sam na tom putu mnogo nepotrebnih stvari, ali i zapamtio da ljudski mozak još uvijek u jednoj jedinoj sekundi procesuira milijun puta više informacija nego što ih se čuva u svim svjetskim bibliotekama zajedno. Naučio sam da ljudi koji znaju nisu uvijek pametni, kao što i pametni ljudi ponekad ne znaju. I da svijet u koji sam onomad kročio i nije tako lijep kakav mi se tada činio, i da je takav upravo zbog ljudi koji su svojom pameću i znanjem maštali tek svoju sliku u enciklopediji, u kićenim uniformama i smiješnim perikama. Leksikografska strast gurnula me u novinarstvo, a mašta mi omogućila da čitam između suhih enciklopedijskih redaka i od njih "gradim nove cjeline". Osluškujući lavove oko sebe i čitajući na zidovima poruke nesretnih ljudi, i danas strašću djeteta maštam neki drugi, pravedniji i ljepši svijet. Onaj mali, plavi - što ga s Mjeseca možete vidjeti vireći kroz ozonske rupe - nije isti, i ne bi bilo dobro da jest. Pa iako se njegovi tajanstveni portali nalaze na Internetu umjesto na bijelim šumskim crkvicama, koje se sad zovu Yahoo ili Google od Sedam žalosti, iako se u tanke proreze na njihovim vratima umjesto novca ubacuju brojevi kreditnih kartica, a kroz njih viri upisujući tražene pojmove, jedna je stvar ostala ista kao nekad: tim se svijetom i danas putuje prstom dječje ruke. Da, to je isti onaj stilizirani mali kažiprst na vašem kompjuterskom ekranu, kojim lutate tražeći najbržu vijest ili najbliži grad, preskačete u djeliću sekunde morske tjesnace i oceane, penjete se na egipatske piramide, istražujete grčke hramove i ostavljate trag u pijesku Saudijske Arabije. Ja, međutim - ako mi ne trebaju baš rezultati izbora u Turkmenistanu ili neka takva tehnička novotarija - još uvijek nekako više povjerenja imam u šest debelih knjiga Krležine enciklopedije. Oprezno otvorim teške korice s tajanstvenim zlatnim simbolom i uđem u katedralu u Aachenu, pa polako, s noge na nogu, tumaram kroz njenih šest velebnih odaja tražeći odgovore. I svaki put kad izađem i zaklopim veliku smeđu knjigu, zatvaram vrata one crkvice na rubu šume, kapiju vanjskog svijeta, i učas sam opet znatiželjni klinac pred Gospom od Sedam žalosti. Ni svijet toga znatiželjnog dječaka više nije isti. Split je tri puta veći nego onda, mala je vlažna podstanarska kućica pod Bambinom glavicom postala urbana vila, u šumi preko puta više ne žive lavovi i tigrovi, nema kokoši, koza, ni srna na pojilima, a naša skrovita plaža na Kašjunima nasuta je tonama zemlje i pretvorena u parkiralište za lijene kupače iz grada. Pa ipak, ako se s ceste iznad uvale popnete u borovu šumu, vidjet ćete jednu malu crkvicu vazda zaključanih vrata, čiji su vanjski zidovi i danas prekriveni neobičnim porukama pisanim drhtavim rukama nepoznatih ljudi, kojima se mole Gospi za ozdravljenje od bolesti, udaju kćeri, zaposlenje muža, rođenje zdrave djece, upis na fakultet i sve one stvari kojima se već bavi Gospa od Sedam žalosti. Ljudska je nesreća ostala ista, baš kao i gusti mrak koji ćete vidjeti kroz prorez na vratima crkvice. To je mrak ljudskog neznanja i nepameti, to ste naravno shvatili, kao što sad znate i to da je tanki trag svjetla na kamenom podu sve što smo od te tame uspjeli osvijetliti. I prekriti srebrnim kovanicama i šarenim novčanicama. Svejedno, ako vas neki klinac pred crkvicom bude pitao što je unutra, nemojte mu reći ništa o šest njenih odaja, šest svezaka ljudskog znanja, šest dakle Gospinih žalosti, i onoj sedmoj, posljednjoj i najvećoj, petnaest puta većoj od svih onih šest zajedno, onoj što se upravo piše. Recite mu da danju unutra živi noć koja će, kad joj dođe vrijeme, izaći vani da se prostre nad Marjanom. I da će onda u crkvicu, kroz tanani prorez, ući bijeli dan i prespavati tu do jutra, sanjajući daleke gradove i nezamisliva čudesa koja će sutra vidjeti. Kasnije će ionako sam shvatiti da je to jedina prihvatljiva teorija. ... Eto.
blue92 blue92 18:25 04.04.2013

Amiši

"Inače, još ranije je pisano o odličnom mentalnom zdravlju Amiša i činjenici da u ovoj zajednici jednostavno ne postoji autizam – što svakako nije samo puka slučajnost. Naime, konvencionalna medicina je često zbunjena time što Amiši nemaju iskustva s autizmom, ili bilo kojom drugom poteškoćom s učenjem koje predstavljaju pošast današnjeg tehnološkog društva.
Oni žive u društvu koje se, prema shvaćanjima prosječnih Amerikanaca, koji imaju problema s pretilošću, dijabetesom, srčanim bolestima, autizmom, i koje je zahvatila moralna kataklizma, vodi staromodnim idealima. Amiška prehrana se sastoji od organske hrane, svježih, lokalno uzgojenih proizvoda, a što je veoma bitno, oni se uglavnom ne cijepe. Unatoč činjenici da farmaceutska industrija ulaže veliki novac u kampanju za vakcinaciju i uporabu umjetnih lijekova, bolesti srca, rak i dijabetes su gotovo nepoznati u amiškim selima."

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana