Tako je Filip, samim svojim rađanjem, moju suprugu i mene, spasio neprijatnih situacija i silnih ubeđivanja glede velikog praznika s obe strane hrićanstva, jer nas otad niko ne može popreko da pogleda i da kaže: "Aha, izrode, slaviš Dan zaljubljenih" (mada iskren da budem i ne znam nikog takvog, of course ne računajući ne znane goste s nekih svetkovina tipa svadba, slava, etc. gde bi jedan takav introuder mogao da se pojavi). Da, slavim 14. 02. jer je to rođendan mom Fikusu, i hvala mu na tom diplomatskom potezu.
Setih se, s tim u vezi Borisa Tadića, i njegove prve izborne trke pre četiri godine, kada ga je Bojana Lekić tada prva dama RTS pitala hoće li slaviti 1. januara pobedu ili poraz, kada je on odgovorio da će 1. januara sigurno slaviti jer je tog dana rođendan njegove ćerkice.
Da preskočim ono što svi roditelji znaju - usrane pelene, popiškavanje po rukama, grčevi, podrigčići, zelena kaka, braon kaka, da li diše, zašto spava toliko, zašto ne spava...
Tri godine kasnije, Filip je postao punoopravni član naše uže i šire porodice '' kao da je s nama čitavu večnost. Sve je podređeno njemu, svi pitaju samo o Filipu, a iskren da budem, meni je uvek lepo da o njemu pričam. Evo i sada se smejem dok ovo kuckam...
Osvojilo nas je dete! Sviđa mi se njegov osmeh, njegova energija, koja me ponekad ubija:), njegova kosa, plave oči, njegov karakter.
Sviđa mi se kada da me sluša dok mu nešto objašnjavam i sviđa mi se tad njegova zamišljenost, kada mu oči gledaju odsutno u daljinu i kada obavezno sledi pitanje. Sviđa mi se kad vidim da je ukapirao šta mu pričam. Sviđa mi se kada na zato uvek ima još jedno zašto, i tako u nedogled.
Sviđa mi se kad vidim da zna da pritisne pauzu dok gleda svoj omiljeni crtać, da bi otišao da piški. Sviđa mi se kada trčeći i nasmejan odlazi u obdanište. Sviđa mi se što je vedro, prijateljski raspoloženo dete...Svidja mi se kada vaspitačica kaže da je moje dete "vodja bande".
Sviđa mi se kad traži da mu čitam knjige pre spavanja i da mu češkam kosu dok mu pevam pesmicu dok ne zaspi.
Sve je pošlo naopačke
za vrapce i mačke,
kad je jesen okačila
svoje žute značke,
kad je vetar zapevao
novembarske tačke...
Pažnja! Pažnja!
Velika jesenja kupoprodaja!
Prodajemo suncobrane
- kupujemo kišobrane!
Prodajemo staro lišće
- kupujemo pahuljice!
Prodajemo trotinete
- kupujemo sanke!
Kupujemo šubare
- prodajemo mašne!
Prodaćemo sokne
- kupićemo rukavice.
Prodaćemo sejalice
- kupićemo grejalice.
Prodaćemo sladoled
- popićemo čaj.
Jer:
Sve je pošlo strmoglavce
za ptice i cveće,
kad je sunce odustalo
na krov da nam sleće.
Kao da je žuto, ljuto,
kao da nas neće!
Jesenja Pesma, Duško Radović